Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž Ovr-400/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Biserki Trstenjak-Opačak, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja DDM Invest III AG, Landis + Gyr Strasse 1, Zug, Švicarska, [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Gulan, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Boris Kunček, odvjetnik iz Osijeka, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Ovr-1321/2022-39 od 13. rujna 2024., 30. prosinca 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Ovr-1321/2022-39 od 13. rujna 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odlučeno je:

" I. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe u ovoj ovršnoj stvari određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-1321/2022-2 od 31. ožujka 2022."

2. Protiv navedenog rješenja pravovremenu žalbu je podnio ovršenik u kojoj određeno ne navodi žalbene razloge zbog kojih pobija rješenje prvostupanjskog suda, a žalba ne sadrži ni prijedlog odluke ovog drugostupanjskog suda povodom podnesene žalbe. Ovršenik u žalbi tvrdi da ima svojstvo potrošača i da mu pripada pravo na zaštitu koja se priznaje potrošaču u slučaju nepoštenih uvjeta u potrošačkim ugovorima.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, postupak koji je prethodio i navode žalbe ovršenika ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije učinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u vezi čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20 i 114/22, dalje OZ), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1321/2022 od 31. ožujka 2022. određena ovrha na nekretninama ovršenika kao jamca-platca i založnog dužnika, temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine od 12. prosinca 2014. solemniziranog po javnom bilježniku Zlatku Šimašeku iz Osijeka, a radi namirenja tražbine koja proizlazi iz Ugovora o [broj kredita] od 26. studenog 2024. i Aneksa broj I uz Ugovor o kreditu od 9. prosinca 2015.,

- da je ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom u kojem se preispituje eventualna ništetnost odredbi Ugovora o kreditu.

7. Ovršenik je predložio odgodu ovrhe do okončanja parničnog postupka radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, koju je ovršenik pokrenuo sukladno zaključku prvostupanjskog suda od 29. kolovoza 2023. i koja se vodi pod poslovnim brojem P- 93/2023.

8. Ovdje valja ukazati da se u konkretnom slučaju radi o pružanju zaštite potrošaču s gledišta djelotvornosti Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima pa se takva zaštita ne može priznati bilo kojoj osobi već samo onoj koja ima svojstvo potrošača u smislu odredbi Direktive 93/13/EEZ te Zakona o zaštiti potrošača.

9. Prvenstveno je sporno može li se fizička osoba koja jamči za obveze svog obrta preuzete prema banci u okviru ugovora o kreditu smatrati potrošačem.

10. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izneseno u rješenju Rev-547/2021-3 od 27. lipnja 2023., na jamce i založne dužnike koji su fizičke osobe, odredbe čl. 5. st. 15. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 41/14., dalje ZZP), koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, te čl. 1. st. 1. i čl. 2. točka (b) Direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. se mogu primijeniti, pri čemu navedene odredbe treba tumačiti tako da u definiciju „potrošač“ ulaze i fizičke osobe koje su u svojstvu jamca potpisale ugovore o jamstvu, ugovore o osiguranju nekretnina koje je sklopio obrtnik ili trgovačko društvo za obavljanje svoje djelatnosti, kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada ona nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.

11. U konkretnom slučaju ovršenik koji jamči za ispunjenje obveze obrta je ujedno i vlasnik obrt, te kako nije priložio dokaze da je u predmetnom ugovornom odnosu (ugovoru o jamstvu) nastupao za potrebe izvan okvira svog obrta, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da ovršenik nema svojstvo potrošača pa time i ne ostvaruje zaštitu koja se priznaje potrošaču.

12. Slijedom navedenog valjalo je odbiti žalbu ovršenika kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje prvostupanjskog suda, temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

Osijek, 30. prosinca 2024.

Sutkinja

Biserka Trstenjak-Opačak