Poslovni broj: P-488/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Grzunovu, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ŽJ iz [adresa] AX, Zandvoort, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Rudiću, odvjetniku u Zadru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 15. listopada 2024. u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, presude objavljene 15. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Raskida se Ugovor o doživotnom uzdržavanju sklopljen između tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika ŽJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana **.**.2015., i potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Emila Brkića u Zadru, 25. rujna 2015. pod brojem OV-8244/15.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru da na temelju ove presude, a po pravomoćnosti iste, u roku od 15 dana, u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvrši brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju, upisane pod posl. br. Z-33963/2023 u zk. ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na stanu u vlasništvu tužiteljice HJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji se nalazi u zgradi izgrađenoj na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], opisan kao: 4. Suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-4) Stan na prvom katu, ulaz 16A, ukupne površine 70,77 m2, koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, šifra zgrade 06158.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 800,00 EUR, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 7. ožujka 2024. navodi da je sa svojim sinom, ovdje tuženikom, dana 25. rujna 2015. sklopila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, koji je potvrđen (solemniziran) od strane javnog bilježnika Emila Brkića pod posl. br. OV- 8244/15. Navedenim ugovorom, kako je definirano u članku 1. tog ugovora, tuženik je preuzeo obvezu „do smrti uzdržavati svoju majku, istoj osigurati redovito potrebna i dovoljna novčana sredstva za svakodnevnu pristojnu i zdravu hranu, po potrebi dijetalnu prehranu, pristojnu odjeću i obuću, putem redovitih novčanih uplata osigurati pomoć treće osobe, osigurati po potrebi liječničku pomoć i skrb i sve potrebne lijekove, svu potrebnu pažnju, njegu i pomoć, istoj snositi troškove boravka u Domu za starije i nemoćne osobe ukoliko primateljica uzdržavanja ne bude u mogućnosti samostalno živjeti, te se obvezao da će primateljicu uzdržavanja u trenutku smrti sahraniti dostojno i po mjesnim običajima. U zamjenu za gore navedeno uzdržavanje, tuženiku bi nakon smrti tužiteljice trebao pripasti u vlasništvo njezin stan u [adresa], opisan u članku 3. ugovora. Tuženik ne ispunjava svoje ugovorne obveze prema tužiteljici, odnosno ispunjava ih tek u manjem dijelu. Tuženik živi u [adresa] sa svojom obitelji i uopće ne dolazi u Republiku Hrvatsku, niti posjećuje tužiteljicu. Sve ove godine, njihovi kontakti su isključivo telefonski, a posljednji put je tuženik bio u [adresa] prilikom potpisivanja predmetnog ugovora u rujnu 2015. godine. Od trenutka sklapanja predmetnog ugovora 2015. godine je tuženik tužiteljici uplaćivao na bankovni račun mjesečni iznos od 125,00 EUR-a. Osim tog novčanog iznosa koji je uplaćivao, tuženik nije na bilo koji način vodio brigu i skrbio o svojoj majci. U međuvremenu, posebno u zadnjih nekoliko godina, troškovi života su znatno poskupili, a zdravstveno stanje tužiteljice se je pogoršalo do te mjere da više ne može samostalno skrbiti o svojim potrebama. Tužiteljica ima malu mirovinu, čiji veći dio potroši na režije i lijekove, a oko ostalih potreba pomaže joj je kćerka OJ. Tuženik nije još uvijek osigurao grobnicu u [adresa] za tužiteljicu, koja je osoba starije životne dobi, pa je ista u strahu gdje će biti pokopana nakon smrti. Tužiteljica je tuženiku telefonskim putem, budući da je to jedini način komunikacije, izrazila nezadovoljstvo njegovim neizvršavanjem ugovornih obveza, na što joj je ovaj putem odvjetnika Ivana Rudića uputio dopis od 29. studenog 2023., te je odmah potom ishodio u zemljišnoj knjizi i upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanja na predmetnom stanu tužiteljice, pod posl. br. Z- 33963/2023. Na gornji dopis tužiteljica je po svom punomoćniku uputila dopis od 19. veljače 2024., kojim je precizirala svoje potrebe i zatražila od tuženika da joj šalje veći iznos uzdržavanja, osigura grobnicu itd., a ako on nije u mogućnosti ispuniti svoje ugovorne obveze, onda tužiteljica predlaže sporazumni raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju. Na taj dopis je tuženik opet putem punomoćnika uputio dopis od 23. veljače 2024., kojim nije izričito prihvatio niti jedan od zahtjeva tužiteljice, a čak predlaže prodaju njenog stana radi financiranja Doma za starije i nemoćne. S obzirom da tuženik po mišljenju tužiteljice ne ispunjava svoje ugovorne obveze, i ne prihvaća činjenicu da su se njene potrebe i troškovi povećali, a njeno zdravstveno stanje pogoršalo, tužiteljica nema drugog načina nego sudskim putem tražiti raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je sklopila sa tuženikom 25. rujna 2015., i brisanje zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišnoj knjizi.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Navodi da su sporni navodi tužiteljice da tuženik ne bi ispunjavao svoje ugovorne obaveze u cijelosti“. Tuženik izvršava Ugovor o doživotnom uzdržavanju, uzdržava tužiteljicu, uplaćuje joj mjesečni iznos, a od 8. prosinca 2023. joj je uplatio iznos od 19.365,00 EUR i uplaćivao joj je više od iznosa 125,00 EUR-a mjesečno kako navodi tužiteljica. Za istači da novac koji joj tuženik šalje nije podizala s računa više od godine dana, čime se zaključuje da joj isti nije prijeko potreban kako ista ističe u tužbi. Nadalje je tužiteljica svjesno, svojim znanjem i voljom potpisala Ugovor o doživotnom uzdržavanju i znala je što potpisuje i da tuženik fizički, budući da isti živi i radi u Nizozemskoj ne može dolaziti u [adresa] kada god tužiteljica to želi. Tuženik je i prije potpisivanja istog Ugovora financijski pomagao tužiteljicu, svoju majku. Za istači je da se u predmetnom ugovoru ne navodi da tuženik ima obavezu osigurati istoj kućnu njegu. U odnosu na navode za starački dom isti nije istinit, budući da je isti kontaktirao Dom za starije i nemoćne osobe u Zadru kako bi istu stavio na listu čekanja. U odnosu na navode iz tužbe kojim navodi da joj za sve ostale potrebe pomaže kćerka OJ, tuženik ističe kako je tužiteljica njemu osobno rekla da godinama ne razgovara sa kćerkom, sestrom tuženika i da joj ista ne pomaže, također tužiteljica je sa svojom kćerko, sestrom tuženika već imala isti Ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je isti poništila, te su upitni navodi o odnosu tužiteljice i kćerke. Ističe da ispunjava svoje ugovorne obaveze, uzdržava tužiteljicu, svoju majku i ona ima sve što joj je potrebno za život, također ista je upisana za prijem u Dom za starije i nemoćne osobe, nadalje, isti telefonskim putem komunicira sa tužiteljicom, brine se da ima sve što joj je potrebno za normalan život.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 25. rujna 2015. (l.s. 4-6), dopis tuženika od 29. studenog 2023. (l.s. 8), rješenje Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33963/2023 od 15. siječnja 2024. (l.s. 9), zk. izvadak (l.s. 10-16), dopis tužiteljice od 19. veljače 2024. (l.s. 17-18), dopis tuženika od 23. veljače 2024. (l.s. 19), ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 3. travnja 2024. (l.s. 34-35), izvadak s tekućeg računa tuženika (l.s. 36-47), saslušana je svjedokinja OJ (l.s. 55-56), te tužiteljica HJ u svojstvu stranke (l.s. 56-58).

4. Tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice HJ, za raskidom ugovora o doživotnom uzdržavanju kojeg je zaključila 25. rujna 2015. sa svojim sinom ŽJ, ovdje tuženikom.

6. Sporno je da li je tuženik ispunjavao obveze iz ugovora prema tužiteljici.

7. Uvidom u Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 25. rujna 2015. (l.s. 4-6) proizlazi da se tuženik obvezao da će tužiteljicu, koja mu je majka, do smrti uzdržavati, istoj osigurati redovito potrebna i dovoljna novčana sredstva za svakodnevnu pristojnu i zdravu hranu, po potrebi dijetalnu prehranu, pristojnu odjeću i obuću, putem redovitih novčanih uplata osigurati pomoć treće osobe, osigurati po potrebi liječničku pomoć i skrb i sve potrebne lijekove, svu potrebnu pažnju, njegu i pomoć, istoj snositi troškove boravka u Domu za starije i nemoćne osobe ukoliko primateljica uzdržavanja ne bude u mogućnosti samostalno živjeti, te se obvezao da će primateljicu uzdržavanja u trenutku smrti sahraniti dostojno i po mjesnim običajima. U zamjenu za gore navedeno uzdržavanje, tuženiku bi nakon smrti tužiteljice trebao pripasti u vlasništvo stan tužiteljice u [adresa] površine 70,77 m2 koji se sastoji od tri sobe, kuhinje s nusprostorijama i drvarnice, a koji stan se nalazi na adresi [adresa].

7.1. Predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju je zabilježen u zemljišnoj knjizi na suvlasničkom udjelu tuženice, kako to proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Z-33963/2023 od 15. siječnja 2024. (l.s. 9) i zk. izvatka (l.s. 10-16).

7.2. Iz dopisa tuženika prije utuženja, i to od 29. studenog 2023. (l.s. 8) vidljivo je da traži da ga tužiteljica izvijesti je li joj potrebno osigurati smještaj u domu za starije i nemoćne osobe. Prema odgovoru tužiteljice od 19. veljače 2024. (l.s. 17-18) proizlazi da je suglasna sa smještajem u Domu za starije i nemoćne ako je to tuženik u mogućnosti financirati, ujedno tužiteljica podsjeća tuženika da je mjesečni uplaćivani iznos nedovoljan za pristojan život, a da tuženik ne ispunjava obveze u preostalom dijelu, i to u odnosu na prehranu, odjeću, obuću, pomoć treće osobe, liječničku skrb i lijekove, i da joj nije osigurao grobnicu. Dopisom od 23. veljače 2024. (l.s. 19) tuženik predlaže da se predmetni stan proda po tržišnoj cijeni pa da se iz toga iznosa financira smještaj tužiteljice u Dom, a da se ugovor i dalje izvršava sukladno financijskim prilikama tuženika, te ne pristaje na sporazumni raskid ugovora.

7.3. Iz rješenja o odobravanju pravne pomoći od 18. siječnja 2024. (l.s. 21-24) proizlazi da se tužiteljici odobrava korištenje pravne pomoći za zastupanje u ovoj pravnoj stvari Iz obrazloženja rješenja između ostalog proizlazi da je kroz 12 mjeseci prije podnošenja zahtjeva ostvarila prosječne mjesečne prihode od 327,04 eura.

7.4. Prema ugovoru o međusobnim pravima i obvezama od 3. travnja 2024. (l.s. 34-35) je tužiteljica plaćala smještaj u Domu Eufemija u [adresa] u visini od 900,00 eura mjesečno.

7.5. Iz izvatka s tekućeg računa tuženika (l.s. 36-47) proizlazi da je nakon zaključenja predmetnog ugovora uplatio tužiteljici u studenom 2015. 125 eura i u prosincu 150,00 eura, potom je u siječnju 2016. uplatio tužiteljici 125 eura, u veljači 525,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 225,00 eura, u lipnju 150,00 eura, u srpnju 200,00 eura, u kolovozu 150,00 eura, u rujnu 200,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 125,00 eura i u prosincu 150,00 eura. Potom je 2017. godine u siječnju tuženik uplatio 150,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 175,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 275,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 150,00 eura, u kolovozu 125,00 eura, u rujnu 275,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 150,00 eura, u prosincu 175,00 eura. U 2018. godini je tuženik uplatio u siječnju 175,00 eura, u veljači 150,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 375,00 eura, u svibnju 405,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 150,00 eura, u kolovozu 175,00 eura, u rujnu 175,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 150,00 eura, u prosincu 125,00 eura. U 2019. godini je tuženik uplatio tužiteljici u siječnju 150,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 175,00 eura, u lipnju 175,00 eura, u srpnju 150,000 eura, u kolovozu 125,00 eura u rujnu 175,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 150,00 eura i u prosincu 125,00 eura. U 2020. godini je tužiteljici u siječnju uplaćeno 150,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 175,00 eura, u svibnju 125,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 125,00 eura, u kolovozu 125,00 eura, u rujnu 125,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 125,00 eura i u prosincu 150,00 eura. U 2021. godini je tužiteljici uplaćeno u siječnju 125,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 125,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 125,00 eura, u kolovozu 125,00 eura, u rujnu 225,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 125,00 eura i u prosincu 150,00 eura. U 2022. godini je u siječnju tužiteljici uplaćeno 125,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 125,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 125,00 eura, u kolovozu 125,00 eura, u rujnu 125,00 eura, u listopadu 125,00 eura, u studenom 225,00 eura i u prosincu 125,00 eura. U 2023. u siječnju je uplaćeno 125,00 eura, u veljači 125,00 eura, u ožujku 125,00 eura, u travnju 125,00 eura, u svibnju 125,00 eura, u lipnju 125,00 eura, u srpnju 125,00 eura, u kolovozu 125,00 eura, u rujnu 200,00 eura, u listopadu 125,00 eura i u studenom 125,00 eura.

7.6. Osim navedenog proizlazi i da je tuženik slične prosječne mjesečne iznose kao naprijed uplaćivao tužiteljici i prije zaključenja predmetnog ugovora iz rujna 2015. godine, i to od siječnja 2014. godine.

7.7. Dakle, prema sadržaju izvatka s tekućeg računa tuženika je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od osam godina i dva mjeseca od zaključenja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 25. rujna 2015. pa do kraja 2023. godine uplatio tužiteljici iznos od ukupno 14.730,00 EUR-a, i to uplatom prosječnih mjesečnih iznosa od oko 150 EUR mjesečno.

7.8. Svjedokinja OJ, kćerka tužiteljice i sestra tuženika, je navela da je za postojanje predmetnog ugovora saznala u studenom 2023., te da tuženik nije dolazio u Hrvatsku od zaključenja tog ugovora. Zna da je tuženik od 2014. godine slao iznos od 125 eura mjesečno, odnosno da je taj iznos slao i prije potpisivanja ugovora, pa da je od potpisivanja ugovora u rujnu 2015. godine do kraja 2023. uplatio oko 15.000 eura. Osim uplate navedenih novčanih iznosa tuženik nije ispunio ostale obveze koje se navode u ugovoru. Tužiteljica je radi svog zdravstvenog stanja trebala ići u Dom za starije i nemoćne još prije 4-5 godina jer se zbog svoje visoke dobi ne može brinuti o sebi, ali ona se nije dala iz svog stana, pa je tako u Dom otišla tek prije 6 mjeseci i prvo u privatni Dom Eufemija kroz 3 mjeseca, a nakon toga je u državnom Domu kod Sfinge. Još jedan razlog radi kojega tužiteljica ne može boraviti sama u stanu je njezin visok tlak koji zna skakati preko noći, ali je to u zadnje vrijeme regulirano. Boravak u staračkom Domu Eufemija u Diklu je iznosio 900 eura s tim da je Županija sufinancirala 110 eura, dok boravak u sadašnjem Domu kod Sfinge nju svaki mjesec košta oko 534 eura. Mama ima mirovinu od oko 300 eura i taj novac se ne troši na plaćanje Doma već ona taj novac diže i sprema za majčine potrebe, pa joj tako po potrebi nosi u Dom novac da si može kupiti neke sitnice, kao što su voće i slično. Osim toga ona plaći i režijske troškove majčinog stana koje nije uspjela odjaviti, dok se majčina mirovina ne dira, jer to je njezino i za njezine potrebe. Organizirala je da majci donose hranu iz Staračkog doma Svetog Frane kada ona više nije mogla kuhati pa su je tako donosili hranu tijekom dvije godine do odlaska u dom. Tužiteljica troši oko 200 eura mjesečno na neke stvari koje su joj redovito potrebne, kao što je primjerice časopis Glorija. Za tužiteljicu nije pribavljeno grobno mjesto i uređena grobnica, a ako je ugovor zaključen još 2015. tada bi po njezinom mišljenju bilo normalno da je to također odrađeno. Vodila je majku na privatni pregled očiju u Polikliniku Lacrimu što je koštalo oko 100 eura, a prethodno ju je vodila u Polikliniku Agram na privatni pregled koljena prije 2 ili 3 godine. Najmanje 3 do 4 puta tjedno posjećuje majku u Domu za starije, s čime je majka zadovoljna, te je preuzela na sebe pranje njezine odjeće jer se u Domu odjeća označava i pere u zajedničkoj praonici što je za nju neprihvatljivo. Majka troši kapi za sivu mrenu koje se plaćaju 20 eura. Tuženikova obitelj nije dolazila u Hrvatsku od zaključenja ugovora, a osim toga oni ne bi mogli s tužiteljicom niti komunicirati jer ne govore Hrvatski. Jedini pokušaj kontakta tuženikove obitelji je bio kada ju je mlađi sin tuženika nazvao ovog ljeta i na engleskom ju pitao da je ispred babine kuće, i pitao je gdje je baba jer ju želi vidjeti prije nego umre, pa mu je ona rekla da je tužiteljica u Domu i da će ona još dugo živjeti. Mlađi tuženikov sin ne zna hrvatski, kao ni stariji i isto kao i supruga tuženika, pa joj je rekao da će s babom pričati preko google translatea. Nije istina da bi brat odnosno tuženik predlagao nastavak i izvršenje ugovora, već je samo tražio isplatu uplaćenog od 20.000,00 eura, a što bi onda ona trebala platiti jer tužiteljica nema novaca.

7.9. Tužiteljica HJ, rođena 1934. godine, je navela da je njoj tuženik uplaćivao svaki mjesec 125 eura od zaključenja predmetnog ugovora, a osim toga joj ništa drugo mi nije priskrbio što se navodi u ugovoru o doživotnom uzdržavanju. Nije istina da bi on njoj uplaćivao novac i prije zaključenja ugovora, i to od 2014. godine, već bi on njoj znao uplaćivati novac kada bi se zaželio domaćih specijaliteta, pa bi ona od tih novaca kupila te specijalitete kao što su pršut buđola i slično i to bi onda slala paketom u Nizozemsku. Slala je te pakete i nakon zaključenja ugovora svake godine dva puta, za Božić i tuženikov rođendan 19. studenog i tuženik bi sve platio što bi bilo u paketu jer ona nije imala novaca da bi mu mogla slati takve pakete. Što se tiče nekakvog dodatnog novčanog iznosa je ona tražila od tuženika da joj jedne prigode uplati novac za klimu radi velikih vrućina, što je bilo prije više od tri godine i nije se radilo o velikom iznosu, ne sjeća se i sigurno je taj iznos bio ispod 500 eura. Jednom tjedno ju je zvao telefonom i popričali bi normalno, on bi ju pitao kako je, a ona bi njega pitala za djecu. Osim toga je uredno čestitao rođendane i blagdane odnosno prigodne dane. Tražila je od tuženika da ispuni obveze iz ugovora, pa ga je tako na njegov rođendan 19. studenog 2023. telefonski tražila da dođe živjeti s njom u [adresa] i da povede svoju ženu jer je i onako u mirovini, a obvezao se brinuti o njoj. On je njoj uzvratio da ne može, jer ne može ostaviti djecu u Nizozemskoj i nakon toliko godina se vratiti u Hrvatsku. Osim toga se žalio na to kako je u financijskoj nestašici da mu je starosna mirovna mala pa da je morao posuditi 800 eura da bi isplatio sadašnjeg punomoćnika odvjetnika, a kako bi ga ovaj upisao u katastar nekretnina. Predlagala je tuženiku da se ovaj spor mirno riješi tako da se raskine ugovor, stan se proda i novac se stavi na banku, pa se dio tog novca koristi za njezine potrebe dok je živa, a nakon njezine smrti neka tuženik novac na banci podijeli sa sestrom. Tuženik to nije htio nikako pristati već je htio da taj cijeli iznos od prodaje stana uplate njemu, a ona to ne može jer i njoj treba novac. Ona je stara 90 godina, jedva je došla na sud radi saslušanja, o njoj se treba brinuti i njoj treba žena cijeli dan. Ima anginu pektoris, umjetna koljena, četiri puta je operirana i ima bolesno srce. Sada joj je mirovina oko 400 eura, a tako je unazad 10 godina, a prije toga je dodatno zarađivala kao družbenica starije gospođe i išla je 10 puta u Italiju raditi gerijatrijske poslove. Kćerka joj plaća Dom za starije i nemoćne oko 500 eura mjesečno, a ona još potroši oko 250 eura za osobne potrebe, kao npr. šišanje voće, križaljke, šišanje, doplaćuje si lijekove oko 50 eura i sl. Ona nema otkuda vratiti tuženiku ono što je uplatio, pa tako nije imala novca ni za platiti odvjetnika i dobila je besplatnu pravnu pomoć. Osim toga smatra da je red da tuženik pomaže majci koja ga je školovala i brinula se o djetetu, tim više što je bila samohrana majka jer ih je njezin suprug ostavio kada je tuženik imao 12 godina, a kćerka OJ 10 godina. Uz normalni posao je uvijek radila dodatne poslove kao samohrana majka koja je imala dvoje djece na školovanju.

8. Ocjenjujući iskaz saslušane svjedokinje OJ i tužiteljice HJ sud nalazi da su istinito iskazivale, da su njihovi iskazi logični, životni i međusobno sukladni, a nisu u suprotnosti ni s tvrdnjama stranaka u postupku. Naime, među strankama nije ni sporno da je tuženik na ime ugovora o doživotnom uzdržavanju uplaćivao tužiteljici oko 150 eura mjesečno, te da tužiteljica smatra da time nije ispunio obveze iz predmetnog ugovora, dok tuženik smatra da je time ispunio obveze iz ugovora.

9. Ovaj sud smatra da tuženik navedenim novčanim uplatama nije ispunio obveze iz predmetnog ugovora o doživotnom zaključenog u rujnu 2015. godine.

9.1. Naime, prema sadržaju predmetnog ugovora iz 2015. godine se tuženik koji živi u [adresa] obvezao da će svoju majku, ovdje tužiteljicu (rođena 1934. godine), tada u dobi od nepune 81 godine, a sada u dobi od 90 godina, do smrti uzdržavati, istoj osigurati redovito potrebna i dovoljna novčana sredstva za svakodnevnu pristojnu i zdravu hranu, po potrebi dijetalnu prehranu, pristojnu odjeću i obuću, putem redovitih novčanih uplata osigurati pomoć treće osobe, osigurati po potrebi liječničku pomoć i skrb i sve potrebne lijekove, svu potrebnu pažnju, njegu i pomoć, istoj snositi troškove boravka u Domu za starije i nemoćne osobe ukoliko primateljica uzdržavanja ne bude u mogućnosti samostalno živjeti, te se obvezao da će primateljicu uzdržavanja u trenutku smrti sahraniti dostojno i po mjesnim običajima.

10. Nije jasno kako je tuženik mislio izvršavati svoje obveze iz predmetnog ugovora živeći u [adresa], ali očito proizlazi da nije imao u vidu opseg ugovornih obveza koje je na sebe preuzeo kada smatra da je te obveze izvršio uplatom prosječnih mjesečnih iznosa od oko 150 eura.

10.1. Kada se uzme u obzir da je tuženik na sebe preuzeo osigurati svojoj majci dovoljna novčana sredstva za svakodnevnu pristojnu, zdravu hranu i dijetalnu hranu, pristojnu odjeću i obuću, putem redovitih novčanih uplata osigurati pomoć treće osobe, osigurati po potrebi liječničku pomoć, skrb i sve potrebne lijekove, te svu potrebnu pažnju, njegu i pomoć, ovaj sud zaključuje da je tuženik uplatom navedenog iznosa od 150 eura mjesečno tek osigurao dovoljna sredstva za pristojnu, zdravu i dijetalnu hranu za tužiteljicu, a što je tek jedna od preuzetih obveza iz ugovora.

10.2. Što se tiče ostalih preuzetih obveza ne može se smatrati da je tuženik pružio tužiteljici potrebnu pažnju, njegu i pomoć tako što ju je zvao telefonom jednom tjedno ili joj čestitao blagdanje. Tuženik također nije osigurao tužiteljici pristojnu odjeću i obuću, pomoć treće osobe, liječničku pomoć i skrb i sve potrebne lijekove, nije snosio troškove boravka u Domu za starije i nemoćne osobe, a niti je osigurao grobnicu, što je svakako trebao jer je tužiteljica neposredno nakon zaključenja ugovora navršila 81 godinu života.

10.3. Osim toga, proizlazi da tuženik uopće nije bio zainteresira n za ispunjenje svojih obveza jer je odbio poziv tužiteljice 2023. godine da se doseli u Hrvatsku kako bi mogao ispunjavati sve obveze.

11. Sudionici u obveznom odnosu su dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje, kako to propisuje čl. 9. Zakona o obveznim odnosima, („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15- dalje ZOO), te su se kod toga dužni pridržavati savjesnosti i poštenja (čl. 4. ZOO).

11.1. Prema čl. 579. ZOO obvezuje se ugovaratelj uzdržavati svog suugovaratelja ili neku treću osobu do njihove smrti, a suugovaratelj zauzvrat daje sve ili dio svojih nekretnina koje mu pripadaju u času sklapanja ugovora, predaja kojih se odgađa do njegove smrti. Po svojoj pravnoj prirodi ugovor o doživotnom uzdržavanju nije ugovor o nasljeđivanju, nego ugovor o otuđenju nekretnina uz naknadu, s tim da se njihova predaja stjecatelju odgađa do određenog roka.

10.2. Nadalje, iz odredbe čl. 583. st. 3. ZOO propisano je da svaka strana može tražiti raskid ugovora ako druga strana ne izvršava svoje obveze.

11. Osim toga je i sam naziv ugovora o doživotnom uzdržavanju podrazumijeva uzdržavanje, a ne povremene, prema vlastitim mogućnostima učinjene telefonske pozive jednom tjedno i uplatu novčanih iznosa koji ne pokrivaju troškove pomoći treće osobe u kući ili smještaj u Domu za starije i nemoćne. Mišljenje je ovoga suda da postupci tuženika jedva da udovoljavaju pomoći koju bi zakonski kao sin morao pružati majci kao starom i nemoćnom roditelju, a kamoli da udovoljavaju obvezama koje je preuzeo, a posebno kada se uzme u obzir da je tuženica u dobi od 90 godina, da ima mirovinu manju od 400,00 eura te da joj je potreban nadzor 24 sata s obzirom na zdravstveno stanje i dob, a da tužitelj živi u [adresa] i od zaključenja predmetnog ugovora nije nikako dolazio u Hrvatsku. Tako da je tuženik izvršavajući ugovorene obveze svakako trebao pokazati brigu u uzdržavanju, pomaganje i skrb prema ugovoru, a koja obuhvaća nešto opsežnije oblike od onih minimalnih i zakonskih, a što nije učinio.

11.1. Naime, tuženik spada u krug osoba koje se po zakonu moraju brinuti o tužiteljici. Ne radi se samo o moralnoj obvezi, već i o zakonskoj i ustavnoj kategoriji. Tako je u čl. 63. Ustava Republike Hrvatske propisano u st. 4. da su se djeca dužna brinuti za stare i nemoćne roditelje. Odredbom 292. st. 1. Obiteljsko zakona (2014) ("Narodne novine" br. 75/14, 5/15 i 103/15) je propisano da je punoljetno dijete dužno uzdržavati roditelja koji nije sposoban za rad, a nema dovoljno sredstava za život ili ih ne može ostvariti iz svoje imovine.

11.2. Tako da je iznos od oko 150 eura mjesečno kojeg je tuženik uplaćivao tužiteljici od zaključenja predmetnog ugovora zakonska, ustavna i moralna dužnost tuženika koju je bio dužan učiniti prema tužiteljici i da nije zaključen predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tim više što tuženik živi u [adresa] i daleko od tužiteljice pa joj ne može pružiti neposrednu brigu i komunikaciju koja je najvažnija za osobe treće životne dobi, a da tužiteljica s druge strane prima minimalnu mirovinu od oko 400 eura mjesečno.

11.3. Stoga nije relevantno to što je tuženik voljan i ubuduće izvršavati ugovorne obveze na isti način, jer tuženik ni dosadašnjim postupcima nije izvršavao svoje obveze iz ugovora ni do sada po općim načelima obveznog prava, a ni u smislu ostvarenja svrhe sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju kakva je predviđena odredbama čl. 579. do 585. ZOO.

12. Prema tome, obzirom da je nedvojbeno utvrđeno da tuženik nije ispunjavao obveze iz ugovora, sud je usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i raskinuo predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju, kao u izreci ove presude.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, te je sud tužiteljici koja je uspjela u ovom sporu i bila zastupana po punomoćniku iz reda odvjetnika priznao trošak sukladno VPS-u od 1.350,00 eura i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine, broj: 138/23), i to: za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7.1.), za zastupanje na ročištima od 24. lipnja 2024., 25. rujna 2024. i 15. listopada 2024. po 100 bodova (Tbr. 9.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 800,00 eura.

U Zadru, 15. siječnja 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od ročišta za objavu odluke, odnosno od primitka odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta određenih u čl. 355. ZPP, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljici po punomoćniku

- Tuženiku po punomoćniku