Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-284/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja VS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupani po generalnoj punomoćnici OS, dipl.iur., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. prosinca 2024., u nazočnosti tužiteljica i generalne punomoćnice tuženika, uz javnu objavu rješenja, 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se u cijelosti tužba tužitelja zaprimljena kod ovog suda 8. travnja 2024., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 20. rujna 2022. došlo od strane tuženika pokretanje ovrhe pod brojem Ovrv-2947/2014, datumom donošenja 12. svibnja 2014., od strane javne bilježnice Mirjane Borić u Osijeku. Tužitelj se poziva na zastaru i apsolutnu zastaru (prošlo je više od osam godina i par mjeseci) od podnošenja i pravomoćnosti odluke, odnosno roka dobrovoljnog ispunjenja (u navedenom periodu nije bilo nikakvih aktivnosti niti od strane tužitelja, a niti od strane tuženika, npr. transakcije neke, pravni akti, sporazumi i slično). Ove navedene tvrdnje potkrepljuje svom dokumentacijom kojom FINA posjeduje. Poziva se na Zakon o obveznim odnosima i to članak 233. i članak 234. navedenog Zakona, ali i na nezakonito pokretanje ovrhe od strane javnog bilježnika (12. svibnja 2014.) koji nije pokrenuo ovrhu navedenog datuma nikakvim vjerodostojnim ispravama (račun, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga itd.). Jedino što je javni bilježnik dostavio FINI je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od strane tuženika bez izvatka iz poslovnih knjiga.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prije svega ističe da imajući u vidu predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari je nedopuštena, a podredno ista je i neosnovana. Nesporno je da je tužitelj 20.9.2022. Financijskoj agenciji po drugi puta podnio zahtjev za naplatu temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-2947/2014 od 12.5.2014., a koje je rješenje postalo pravomoćno i
P -
2 8 4 /
2 0 2
4 -
ovršno 22.9.2014. Kako je ovdje radi u izvansudskoj ovrsi koja je detaljno regulirana odredbama Ovršnog zakona, tužitelj nakon što je saznao da je temeljem gore navedene osnove ponovno zatražena naplata protiv njega isti je sukladno važećim zakonskim odredbama pravnu zaštitu mogao ostvariti i morao zatražiti sukladno odredbama Ovršnog zakona i to na način da je mogao uložiti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršen isprave temeljem članka 50. i 53. Ovršnog zakona, no takvo postupanje tužitelja je u konkretnom slučaju izostalo. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni ni formalni uvjeti za podnošenje ovakve tužbe sudu niti je naslovni sud ovlašten raspravljati i donositi odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja kako ga je isti specificirao podnesenom tužbom. Slijedom iznesenog, tuženik prije svega predlaže naslovnom sud odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu. Podredno, opreza radi tuženik se očituje i na ostale navode tužitelja iz tužbe. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik je u konkretnom slučaju inicirao ovrhu i zatražio naplatu od Fine nakon proteka nešto više od 8 godina od dana kada je gore navedeno rješenje o ovrsi broj Ovrv- 2947/2014 steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, te ističe prigovor zastare temeljem članka 233. ZOO-a. Istaknut prigovor zastare apsolutno je neosnovan. Prema odredbi članka 233. ZOO-a a koja odredba propisuje da se sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Budući je u konkretnom slučaju ovrha po drugi puta odstrane tuženika inicirana 20.9.2022. (prvi puta 3.10.2014.) temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi koje je steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 22.9.2014. posve jasno da nije nastupila zastara tražbine i da nije protekao 10-godišnji rok u kojem temeljem gore navedene osnove tuženik može tražiti naplatu svoje tražbine te je prigovor zastare tuženika apsolutno neosnovan. Nadalje, apsolutno su neosnovani i u ovoj fazi postupaka irelevantni navodi tužitelja kojima spori zakonitost donesenog rješenja o ovrsi od strane javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-2947/14 od 12.5.2014., a koje je rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti 22.9.2014. Naime, na doneseno rješenje javnog bilježnika ovršenik, ovdje tužitelj, imao je mogućnost uložiti prigovor u roku od 8 dana od primitka istog, a što je isti u konkretnom slučaju propustio učiniti, te je slijedom toga rješenje steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, pa su prigovori tužitelja u tom smislu u ovoj fazi postupak potpuno irelevantni.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to u zahtjev za naplatu Financijske agencije Osijek od 20. rujna 2022. (stranica 3 spisa), osnova za plaćanje (stranice 4-7 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Croatia osiguranje d.d. (stranice 8-10 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (stranica 11 spisa), specifikacija izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-2947/14 od 20. rujna 2022. (stranica 12 spisa), potvrda FINA-e (stranica 13 spisa), očevidnik (stranica 14 spisa), potvrda Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje od 10. svibnja 2022. (stranica 15 spisa), rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb od 2. travnja 2020. (stranice 16-18 spisa), osobnu iskaznicu tužitelj (stranica 19 spisa), potvrda o imovnom stanju tužitelja (stranice 20-21 spisa), odlikovanje Spomenicom Domovinskog rata (stranica 22 spisa), izvadak iz poslovnih knjiga (stranica 31 spisa), obavijest FINA-e (stranica 37 spisa).
P -
2 8 4 /
2 0 2
4 -
4. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio kako je tužba tužitelja nedopuštena.
5. Odredbom članka 282 stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12. – dalje u tekstu: OZ) propisano je kako ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji ga je izdao, dok je stavkom 3. propisano da javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban i dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdao proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu, koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članaka 57. i 58. ovoga Zakona. Člankom 57. stavkom 3. OZ propisano je kako rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može se u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (članak 53.) iz razloga navedenih u članku 50. točkama 7., 9., 10. i 11. ovoga Zakona, samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Člankom 53. stavkom 1. OZ propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i točke 9.- 11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, dok je člankom 55. stavkom 1. OZ propisano da ako rješenje o žalbi iz članka 53. stavka 1. ovoga Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovoga članka.
5.1. Odredom članka 210. stavka 1. OZ propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. propisano da na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
6. Kako je u ovome postupku utvrđeno da tužitelj nije upućen na parnicu sukladno članku 55. OZ, a također nije niti postupio sukladno odredbama ovršnog zakona te pokrenuo postupak koristeći pravna sredstva ovršenika iz članka 210. OZ sud je odlučio odbaciti tužbu, budući da tužitelj nije koristio pravna sredstva propisana zakonom. Da utvrdi navedenu činjenicu kako tužitelj nije koristio navedena sredstva, te poštivao propisane rokove sud je održao ročište 9. prosinca 2024.. te je tako, na navedenom ročištu i iskazao tužitelj
7. Nadalje, iako je sud odbacio tužbu kao nedopuštenu, sud smatra potrebnim reći kako prigovor zastare tužitelja je također neosnovan. Naime odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom,
P -
2 8 4 /
2 0 2
4 -
odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Člankom 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a je propisano da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
7.1. Stoga kako je tužitelj podnio predmetnu ispravu Agenciji na naplatu 3. listopada 2014. (list 32 spisa) istu je podnio prije proteka zastarnog roka. Agencija je ispravu isknjižila iz očevidnika 4. kolovoza 2018. (list 37 spisa), te je zastara od 10 godina, sukladno članku 245. stavku 1. ZOO počela teći iznova. 20. rujna 2022. tuženik je podnio Agenciji ispravu na naplatu, odnosno prije proteka zastarnog roka. Stoga je sud utvrdio kako je tužiteljev prigovor zastare, neosnovan u cijelosti.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
