Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-141/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupani po generalnoj punomoćnici ZĐ, dipl.iur., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. prosinca 2024., u nazočnosti tužiteljica i generalne punomoćnice tuženika, uz javnu objavu rješenja, 15. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Odbacuje se u cijelosti tužba tužitelja zaprimljena kod ovog suda 27. veljače 2024., kao nedopuštena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi kako je 24. kolovoza 2022. došlo od strane tuženika pokretanje ovrhe pod brojem Ovrv-15321/2011, datumom donošenja 18. listopada 2011., od strane javne bilježnice Mirjane Borić. Poziva se na zastaru i apsolutnu zastaru (prošlo je više od deset godina i sedam mjeseci) od podnošenja i pravomoćnosti odluke, odnosno roka dobrovoljnog ispunjenja u periodu od deset godina i sedam mjeseci nije bilo nikakvih aktivnosti niti od strane tužitelja, a niti od strane tuženika. Ove navedene tvrdnje potkrepljuje svom dokumentacijom koju FINA posjeduje. Poziva se na Zakon o obveznim odnosima i to članak 233. i članak 234. navedenog Zakona. Kao tužitelj se poziva na neosnovanost ponovnog pokretanja ovrhe od strane tuženika.
2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tuženik prije svega ističe da imajući u vidu predmet tužbenog zahtjeva tužitelja, tužba tužitelja u ovoj pravnoj stvari je nedopuštena, a podredno ista je i neosnovana. Nesporno je da je tužitelj 24.8.2022. Financijskoj agenciji po drugi puta podnio zahtjev za naplatu temeljem pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka broj Ovrv-15321/2011 od 18.10.2011., a koje je rješenje postalo pravomoćno i ovršno 2.1.2012. Kako je ovdje radi u izvansudskoj ovrsi koja je detaljno regulirana odredbama Ovršnog zakona, tužitelj nakon što je saznao da je temeljem gore navedene osnove ponovno zatražena naplata protiv njega isti je sukladno važećim
P -
1 4 1 /
2 0 2
4 -
zakonskim odredbama pravnu zaštitu mogao ostvariti i morao zatražiti sukladno odredbama Ovršnog zakona i to na način da je mogao uložiti žalbu protiv rješenja o ovrsi na temelju ovršen isprave temeljem članka 50. i 53. Ovršnog zakona, no takvo postupanje tužitelja je u konkretnom slučaju izostalo. Slijedom iznesenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjeni ni formalni uvjeti za podnošenje ovakve tužbe sudu niti je naslovni sud ovlašten raspravljati i donositi odluku o tužbenom zahtjevu tužitelja kako ga je isti specificirao podnesenom tužbom. Slijedom iznesenog, tuženik prije svega predlaže naslovnom sud odbaciti tužbu tužitelja kao nedopuštenu. Podredno, opreza radi tuženik se očituje i na ostale navode tužitelja iz tužbe. Tužitelj u tužbi ističe da je tuženik je u konkretnom slučaju inicirao ovrhu i zatražio naplatu od Fine nakon proteka više od 10 godina od dana kada je gore navedeno rješenje o ovrsi broj Ovrv- 15321/2011 steklo svojstvo pravomoćnosti i ovršnosti, te ističe prigovor zastare temeljem članka 233. ZOO-a. Istaknut prigovor zastare apsolutno je neosnovan. Prema odredbi članka 233. ZOO-a a koja odredba propisuje da se sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina. Ovršna isprava - rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Mirjane Borić iz Osijeka poslovni broj Ovrv- 15321/2011 od 18.10.2011., a temeljem koje je tuženik zatražio naplatu od fine postalo je pravomoćno i ovršno 2.1.2012. Tuženik (kao ovrhovoditelj) predmetno rješenje javnog bilježnika Mirjane Borić iz Osijeka, prvi put uz zahtjev za naplatu dostavio je Financijskoj agenciji 26.1.2012. Tražbina po navedenoj osnovi nije se mogla naplatiti, jer na tužiteljevim računima nije bilo novčanih sredstava i stoga je Fina navedenu osnovu evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje sukladno članku 209. Oz-a i tada važećeg zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima. Postupak izravne naplate kod Fine kao nadležnog tijela koje je sukladno zakonskim odredbama ovlašteno voditi postupak radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima po navedenoj osnovi bio je u tijeku i trajao je od 26.1.2012. pa sve do stupanja na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (u daljnjem tekstu ZOPONS) točnije do 4. kolovoza 2018. kada je FINA temeljem članka 12. tog zakona, stupanjem na snagu istog, prestala sa izvršenjem osnove za plaćanje, te je navedenu osnovu isknjižila. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno članku 214. stavku 1. ZOO-a, što znači da se zastarjelo pravo ne može prisilno putem suda ili drugog nadležnog tijela ostvariti. Prema odredbi članka 242. stavka 1. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelima radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarivanja tražbine. U konkretnom slučaju podnošenjem prijedloga za ovrhu fini na provedbu i njezinim trajanjem do kolovoza 2018. godine došlo do prekida zastarnih rokova s učinkom da zastara ne teče kada je ovršni postupak u tijeku. Sukladno navedenoj odredbi ZOO-a, zastara ne teče dok je ovrha na provedbi kod FINE jer su poduzete druge radnje ovdje tuženika kod drugog nadležnog tijela (FINE). Fina je u konkretnom slučaju držala u aktivnosti izvršavanje gore navedene snove u razdoblju od 26.1.2012. kada je tuženik prvi puta kod FINE pokrenuo postupak izravne naplate do 4. kolovoza 2018. (kada je ZPONS stupio na snagu) kada je Fina navedenu osnovu isknjižila i u tom razdoblju došlo je do prekida zastare. Odredbom članka 245 stavka 1. ZOO-a je određeno da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određen rok za zastaru. Rok od 10 godina za naplatu potraživanja tuženika ( kao ovrhovoditelja) počinje teći iznova od dana okončanja ovršnog postupaka tj. u konkretnom slučaju od trenutka kada je osnova isknjižena iz redoslijeda naplate 4.8.2018. Do obustave postupaka izravne
P -
1 4 1 /
2 0 2
4 -
naplate kod FINE u konkretnom slučaju došlo je iz razloga za koje nije odgovoran tuženik kao vjerovnik, ovršni je postupak u konkretnom slučaju obustavljen iz razloga koji isključivo leži na ovršeniku i na što ovrhovoditelj nije imao utjecaja. Obzirom da je Financijska agencija prestala provoditi predmetno rješenje o ovrsi javnog bilježnika kao ovršne isprave temeljem članka 12. ZPONS-a, a da tužitelj i dalje nije dobrovoljno podmirio predmetno dugovanje tuženik je po drugi puta Zahtjev za naplatu dostavio Fini 24.8.2022. kojom prilikom je od strane fine navedena osnova uvedena u redoslijed osnova za plaćanje. Obzirom da je ovrha izravnom naplatom kod FINE pokrenuta ponovno 24.8.2022. obzirom na raniji prekid zastare, kao i činjenicu da je nakon prekida rok zastare počinje teći iznova, to u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji rok zastare, te je tuženik ovlašten svoju nenaplaćenu tražbinu pokušavati i dalje prisilno naplatiti, konkretno na novčanim sredstvima ovdje tuženika. U prilog navedenom stavu, tuženik je u privitku dostavio preslike odluka Županijskog suda u Rijeci broj Gž 2332/21 od 24.2.2022. i presliku odluke Županijskog suda u Splitu broj Gž 1074/2021 od 1.srpnja 2021. Imajući u vidu izneseno, apsolutno je neosnovan u tužbi istaknut prigovor zastare tužitelja, kao i svi navodi vezani za isti.
3. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to u zahtjev za naplatu Financijske agencije Osijek od 24. kolovoza 2022. (stranica 3 spisa), prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave Croatia osiguranja od 14. listopada 2011. (stranice 4- 5 spisa), rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 18. listopada 2011. (stranica 6 spisa), izvadak iz e-Građani (stranica 10 spisa), očevidnike (stranice 11-13 spisa), specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje Ovrv-15321/11 (stranica 14 spisa), rješenje Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb (stranice 15-17 spisa), osobnu iskaznicu tužitelja (stranica 18 spisa), izlist Privredne banke Zagreb (stranice 19-24 spisa), odlikovanje tužitelja Spomenicom Domovinskog rata (stranica 25 spisa), podnesak Croatia osiguranja (stranica 42 spisa), zahtjev za naplatu (stranice 43-47 spisa), obavijest FINA-e od 5. rujna 2024. (stranica 48 spisa), presuda Županijskog suda u Rijeci od 24. ožujka 2022., broj Gž-2332/2021-3 (stranice 49-52 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu od 1. srpnja 2021., broj Gž- 1074/2021-2 (stranice 53-57 spisa), fotografije (stranice 68-69 spisa), poziv na uplatu premije (stranica 70 spisa), polica osiguranja (stranice 71-73 spisa).
4. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je utvrdio kako je tužba tužitelja nedopuštena.
5. Odredbom članka 252.e stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96., 29/99., 173/03., 88/05. i 67/08. dalje u tekstu: OZ/96) propisano je da ovršenik može podnijeti prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku koji ga je izdao, dok je stavkom 3. propisano da javni bilježnik kojem je podnesen pravodoban i dopušten prigovor protiv rješenja koje je izdao, proslijedit će spis radi provedbe postupka u povodu prigovora nadležnom sudu (članak 252.j), koji će u povodu takva prigovora donijeti odluke iz članka 53. i 54. ovog Zakona. Člankom 53. stavkom 3. OZ/96 propisano je da se rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave može u dijelu kojim je njime određena ovrha pobijati žalbom nakon proteka roka (članak 49.) iz razloga navedenih u članku 46. točki 7., 9., 10. i 11. ovog Zakona, samo ako je činjenica na kojoj se temelji taj prigovor nastala nakon donošenja rješenja o ovrsi. Člankom 54. stavkom 3. OZ/96 propisano je ako se rješenje o ovrsi pobija samo u dijelu kojim je određen ovrha, daljnji postupak nastaviti će se kao postupak po
P -
1 4 1 /
2 0 2
4 -
žalbi protiv rješenja o ovrsi donesenom na temelju ovršne isprave. Člankom 49. stavkom 1. OZ/96 propisano je da ovršenik može zbog razloga iz članka 46. stavka 1. točke 7. i točke 9.-11. ovog Zakona podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, dok je člankom 51. stavkom 1. OZ/96 propisano je ako rješenje o žalbi iz članka 49. stavka 1. ovog Zakona ovisi o utvrđivanju neke sporne činjenice, sud će uputiti ovršenika da u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti toga rješenja pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, osim u slučaju iz stavka 2. ovog članka.
5.1. Odredom članka 210. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovog Zakona, odnosno obračuna poslodavca prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim, dok je stavkom 2. propisano da na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).
6. Kako je u ovome postupku utvrđeno da tužitelj nije upućen na parnicu sukladno članku 51. OZ/96, a također nije niti postupio sukladno odredbama ovršnog zakona te pokrenuo postupak koristeći pravna sredstva ovršenika iz članka 210. OZ sud je odlučio odbaciti tužbu, budući da tužitelj nije koristio pravna sredstva propisana zakonom. Da utvrdi navedenu činjenicu kako tužitelj nije koristio navedena sredstva, te poštivao propisane rokove sud je održao ročište 9. prosinca 2024.. te je tako, na navedenom ročištu i iskazao tužitelj.
7. Nadalje, iako je sud odbacio tužbu kao nedopuštenu, sud smatra potrebnim reći kako prigovor zastare tužitelja je također neosnovan. Naime odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22. – dalje u tekstu: ZOO) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Člankom 241. ZOO propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Člankom 245. stavkom 1. ZOO-a je propisano da nakon prekida, zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.
7.1. Stoga kako je tužitelj podnio predmetnu ispravu Agenciji na naplatu 26. siječnja 2012. istu je podnio prije proteka zastarnog roka. Agencija je ispravu isknjižila iz očevidnika 4. kolovoza 2018. (list 48 spisa), te je zastara od 10 godina, sukladno članku 245. stavku 1. ZOO počela teći iznova. 24. kolovoza 2022. tuženik je podnio
P -
1 4 1 /
2 0 2
4 -
Agenciji ispravu na naplatu, odnosno prije proteka zastarnog roka. Stoga je sud utvrdio kako je tužiteljev prigovor zastare, neosnovan u cijelosti.
8. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Osijek, 15. siječnja 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se predaje putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
