Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-51/2021.-20.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski su u Kutini, po sucu pojedincu Jasmini Pintarić, u pravnoj stvari tužitelja JG iz [adresa], 8, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnik Mario Gerstner iz Kutine, protiv tuženika OTP BANKE HRVATSKA d.d. iz Splita, Domovinskog rata 3, OIB: 52508873833, kojeg zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva Vukina & Partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon zaključene javne i glavne rasprave održane 2. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Maria Gerstner i zamjenika punomoćnika tuženika odvjetničkog vježbenika HG, na temelju članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 84/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje: ZPP) 15. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su ništetne odredbe iz članka 3. Ugovora o kreditu broj 43630/06 koji su 30. svibnja 2006. sklopili tužitelj UG iz [adresa] kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II Nalaže se tuženiku OTP banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61 da tužitelju JG iz [adresa] isplati iznos od 8.218,52 € (osam tisuća dvjesto osamnaest eur i pedeset i dva cent), sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.2008. do 31.7.2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, od 1.8.2015. 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatim za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1.1.2023. do 29.12.2023. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:

- na iznos od 0,94 € od 5.7.2006.,

- na iznos od 0,44 € od 3.8.2006.,

- na iznos od 1,52 € od 4.9.2006.,

- na iznos od 2,47 € od 5.10.2006.,

- na iznos od 1,15 € od 5.3.2008.,

- na iznos od 5,37 € od 5.11.2008.,

- na iznos od 13,49 € od 5.1.2009.,

- na iznos od 1,32 € od 5.2.2009.,

- na iznos od 19,88 € od 6.2.2009.,

- na iznos od 21,64 € od 5.3.2009.,

- na iznos od 2,23 € od 6.4.2009.,

- na iznos od 14,02 € od 6.4.2009.,

- na iznos od 1,58 € od 5.5.2009.,

- na iznos od 13,17 € od 5.5.2009.,

- na iznos od 0,79 € od 5.6.2009.,

- na iznos od 12,92 € od 5.6.2009.,

- na iznos od 14,90 € od 6.7.2009.,

- na iznos od 10,95 € od 4.8.2009.,

- na iznos od 12,75 € od 4.9.2009.,

- na iznos od 9,67 € od 5.10.2009.,

- na iznos od 12,40 € od 5.11.2009.,

- na iznos od 10,83 € od 4.12.2009.,

- na iznos od 17,82 € od 5.1.2010.,

- na iznos od 22,15 € od 5.2.2010.,

- na iznos od 21,23 € od 5.3.2010.,

- na iznos od 24,92 € od 6.4.2010.,

- na iznos od 30,22 € od 5.5.2010.,

- na iznos od 34,94 € od 4.6.2010.,

- na iznos od 44,00 € od 6.7.2010.,

- na iznos od 35,14 € od 4.8.2010.,

- na iznos od 52,36 € od 6.9.2010.,

- na iznos od 4,29 € od 6.10.2010.,

- na iznos od 7,42 € od 5.11.2010.,

- na iznos od 34,57 € od 5.11.2010.,

- na iznos od 15.92 € od 6.12.2010.,

- na iznos od 34,05 € od 6.12.2010.,

- na iznos od 27,87 € od 5.1.2011.,

- na iznos od 30,04 € od 5.1.2011.,

- na iznos od 35,26 € od 4.2.2011.,

- na iznos od 16,16 € od 4.2.2011.,

- na iznos od 41,36 € od 4.3.2011.,

- na iznos od 10,57 € od 4.3.2011.,

- na iznos od 44,65 € od 5.4.2011.,

- na iznos od 2,79 € od 5.4.2011.,

- na iznos od 53,99 € od 5.5.2011.,

- na iznos od 66,90 € od 6.6.2011.,

- na iznos od 62,15 € od 5.7.2011.,

- na iznos od 106,68 € od 4.8.2011.,

- na iznos od 105,00 € od 5.9.2011.,

- na iznos od 83,95 € od 5.10.2011.,

- na iznos od 84,19 € od 4.11.2011.,

- na iznos od 80,52 € od 5.12.2011.,

- na iznos od 89,06 € od 5.1.2012.,

- na iznos od 89,53 € od 6.2.2012.,

- na iznos od 89,58 € od 5.3.2012.,

- na iznos od 87,14 € od 5.4.2012.,

- na iznos od 88,15 € od 4.5.2012.,

- na iznos od 89,90 € od 5.6.2012.,

- na iznos od 87,48 € od 6.7.2012.,

- na iznos od 88,22 € od 3.8.2012.,

- na iznos od 86,43 € od 5.9.2012.,

- na iznos od 84,76 € od 5.10.2012.,

- na iznos od 32,81 € od 9.10.2012.,

- na iznos od 86,13 € od 6.11.2012.,

- na iznos od 1,22 € od 6.11.2012.,

- na iznos od 83,96 € od 7.12.2012.,

- na iznos od 2,71 € od 7.12.2012.,

- na iznos od 84,82 € od 8.1.2013.,

- na iznos od 3,55 € od 8.1.2013.,

- na iznos od 78,67 € od 7.2.2013.,

- na iznos od 5,60 € od 7.2.2013.,

- na iznos od 76,26 € od 8.3.2013.,

- na iznos od 7,76 € od 8.3.2013.,

- na iznos od 77,17 € od 5.4..2013.,

- na iznos od 9,63 € od 5.4.2013.,

- na iznos od 74,15 € od 6.5.2013.,

- na iznos od 10,96 € od 6.5.2013.,

- na iznos od 66,83 € od 5.6.2013.,

- na iznos od 13,89 € od 5.6.2013.,

- na iznos od 63,66 € od 5.7.2013.,

- na iznos od 16,66 € od 5.7.2013.,

- na iznos od 61,39 € od 6.8.2013.,

- na iznos od 20,38 € od 6.8.2013.,

- na iznos od 23,38 € od 5.9.2013.,

- na iznos od 60,44 € od 4.10.2013.,

- na iznos od 25,57 € od 4.10.2013.,

- na iznos od 58,22 € od 8.11.2013.,

- na iznos od 27,39 € od 8.11.2013.,

- na iznos od 57,50 € od 6.12.2013.,

- na iznos od 29,53 € od 6.12.2013.,

- na iznos od 54,24 € od 8.1.2014.,

- na iznos od 30,41 € od 8.1.2014.,

- na iznos od 51,23 € od 7.2.2014.,

- na iznos od 36,52 € od 7.2.2014.,

- na iznos od 37,88 € od 7.3.2014.,

- na iznos od 50,83 € od 7.3.2014.,

- na iznos od 23,89 € od 7.4.2014.,

- na iznos od 64,46 € od 7.4.2014.,

- na iznos od 10,25 € od 7.5.2014.,

- na iznos od 72,78 € od 7.5.2014.,

- na iznos od 72,47 € od 6.6.2014.,

- na iznos od 74,33 € od 7.7.2014.,

- na iznos od 76,22 € od 7.8.2014.,

- na iznos od 77,20 € od 10.9.2014.,

- na iznos od 77,32 € od 7.10.2014.,

- na iznos od 1,91 € od 7.10.2014.,

- na iznos od 77,54 € od 11.11.2014.,

- na iznos od 79,69 € od 10.12.2014.,

- na iznos od 80,42 € od 9.1.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 9.2.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 9.3.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 9.4.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 8.5.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 8.6.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 8.7.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 7.8.2015.,

- na iznos od 75,55 € od 8.9.2015.,

- na iznos od 3.010,37 € od 2.3.2016. do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Za iznos od 3.293,62 € tužbeni zahtjev se odbija.

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 923,00 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom računajući ovu od 15.1.2025.do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su on kao korisnik kredita i prednik tuženika HVB Splitska banka d.d. kao kreditor sklopili 30.5.2006. Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 43630/06, a na temelju kog ugovora je tužitelju odobren kredit u iznosu od 53.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz valutnu klauzulu, s rokom otplate u 240 mjeseci i promjenljivom kamatnom stopom od 4,30% godišnje.

Tužitelj ističe da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-7129/13 od 13.6.2014. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika OTP banke Hrvatska d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. Odredbom članka 1. Ugovora ugovoreno je da su ugovorne strane suglasne da se iznosi isplata kredita i otplata (obveze) kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule.

Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž- 6632/17 od 14.6.2018. pravomoćno je odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv između ostalih ovdje tuženika OTP banke Hrvatska d.d., a podignutoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.

Navedenom presudom je između ostalog utvrđeno da je OTP banka Hrvatska d.d. u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, kao i Zakona o obveznim odnosima.

Tužitelj se poziva na presude Trgovačkog suda u kojima je pravomoćno utvrđena ništetnost promjenljive kamatne stope, kao i ugovaranje valutne klauzule vezivanjem glavnice kredita uz valutu CHF i navodi da činjenica da su stranke sklopile Dodatak ugovora o kreditu temeljem odredbi Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i da je provedena konverzija CHF kredita u kredit uz valutnu klauzulu EUR ne znači da je time tužitelj kao potrošač izgubio pravo za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora ništetne, kao i pravo na povrat pretplaćenog iznosa. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da se utvrdi da su ništetne odredbe iz predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te da se tuženiku naloži da mu na ime tečajne razlike i razlike neotplaćene glavnice isplati iznos od 86.738,21 kn.

Konačno određenim tužbenim zahtjevom tužitelj na ime pretplate zbog tečajne razlike i razlike u glavnicama potražuje isplatu iznosa od 8.218,52 €.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i u bitnome navodi da je tužitelj prihvatio ponudu izračuna konverzije sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno prihvatio je izračun konverzije, stanje glavnice i daljnju otplatu EUR kredita prilikom sklapanja Dodatka ugovoru o kreditu.

Tuženik osporava tužiteljevo svojstvo potrošača i navodi da je tužitelj dužan u tužbi dokazati svojstvo potrošača, a da tužitelj navedeno nije dokazao u tužbi. Nadalje tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer da su iz prometa po kreditu vidljive uplate na ime dospjelih obveza koje se ne mogu povezati s tužiteljem. Tuženik ističe prigovor zastare.

Ističe se da odredbe o valutnoj obvezi i promjenljivoj kamatnoj stopi nisu ništetne i da su iste dopuštene na temelju članka 22. i članka 26. Zakona o obveznim odnosima. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju je propisao temeljno načelo i obvezu banke da potrošačima s kreditima denominiranima u kunama s valutnom klauzulom u CHF ponudi konverziju takvog kredita na način da položaj potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Tužitelj na izračun konverzije nije imao prigovora nego je prihvatio ponudu i sklopio Dodatak ugovoru o kreditu, te kako je samostalno izrazio svoju volju i suglasnost za sklapanjem Dodatka to tužitelj po tuženiku nema pravo potraživati isplatu bilo kakvih iznosa iz osnovnog CHF ugovora.

Tuženik prigovora i visini tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka sud je pročitao potvrdu tuženika od 20.10.2020., Sporazum o korištenju preplate po konverziji kredita vezanog za CHF valutnu klauzulu, Dodatak br. 1. Ugovora o kreditu broj 43630/06 od 25.2.2016., nalaz i mišljenje knjigovodstveno- financijskog vještaka Lidije Jurković i saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

5. Nesporno je da su tužitelj kao korisnik kredita i prednik tuženika kao kreditor- banka sklopili 30.5.2006. Ugovor o kreditu kojim se tužitelju odobren kredit za adaptaciju u iznosu od 53.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan isplate.

6. Iz Dodatka br. 1. Ugovora o kreditu broj 43630/06 od 25.2.2016. je vidljivo da je predmetni kredit ugovoren uz valutnu klauzulu s rokom otplate od 240 mjeseci.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da on nije mogao pregovarati o ugovornim odredbama nego da mu je dan na potpis unaprijed sastavljen, tipski ugovor.

U banci mu je ponuđeno zaključenje ugovora vezanog uz tečaj CHF kao najpovoljnija opcija.

Kod zaključenja Dodatka ugovoru o kreditu tužitelj također nije mogao pregovarati niti o jednoj ugovornoj odredbi.

Upravo iz iskaza tužitelja je vidljivo da on nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj ugovornih odredbi i da se sa tužiteljem nije uopće pregovaralo o pojedinim ugovornim odredbama.

8. Prema odredbi članka 81. stavak 1.. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj 96/03.- dalje: ZZP) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Stavkom 2. istog članka ZZP je propisano da se smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Odredbom članka 84. ZZP je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive.

10. Odredbom članka 3. Zakona o obveznim odnosima ''(Narodne novine'' broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.- dalje: ZOO) je propisano kako su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, dok je odredbom članka 4. ZOO propisano kao su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

11. Prema odredbi članka 7. ZOO sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti uzajamnih davanja, dok je odredbom članka 8. ZOO propisano da se je svatko dužan suzdržavati od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta.

12. Ovaj sud zauzima mišljenje da postupanje tuženika u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu nije bilo nužno potrebno i dopušteno i da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao ugovorne strane.

13. Ovaj sud također smatra da je ovdje od utjecaja i činjenica da je udruga Potrošač- Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača pokrenula pred Trgovačkim sudom u Zagrebu parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih i ovdje tuženika, a radi zaštite potrošača glede nepoštenih ugovornih odredbi samih ugovora i nepoštene prakse banaka, sve u odnosu na dva osnovna elementa i to ugovaranje same valutne klauzule i ugovaranje odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4.7.2013. utvrđeno je da je 2. tuženik (ovdje tuženik) u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

14. Ovdje se ukazuje na odredbe ZZP i na zakonsku presumciju prema kojoj se smatra da se pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

15. Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF je neodređena i nepoštena, o njoj se nije pregovaralo niti se je moglo pregovarati jer je ista sastavljena unaprijed u tipskom ugovoru.

16. Sam položaj tužitelja prilikom sklapanja ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je on pristupio sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijsko bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

17. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužitelju u odnosu na valutnu klauzulu nije bilo prezentirano, te je iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužitelja na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužitelj nije mogao utjecati.

18. Odredbom članka 322. ZOO je propisano kako je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. 19 Kako je odredba predmetnog Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli protivna prisilnim propisima i moralu društva ista je i ništetna, te je stoga trebalo utvrditi njenu ništetnost i u tom dijelu usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

20. Činjenica da je u konkretnom slučaju sklopljen Dodatak Ugovoru o kreditiranju broj 9010860220 nije od utjecaja na pravo tužitelja da traži utvrđenje ništetnosti ugovorne obveze i isplatu razlike budući da su predmetni Dodatak ugovora i konverzija kredita iz CHF u EUR izvršeni na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) s time da se niti odredbama ZID ZPK, a niti aneksima izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutom u CHF ugovarala promjenljiva kamatna stopa niti se ne spominje ni na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost tih odredbi koje se tiču promjenljive kamatne stope.

Konverzija se odnosi isključivo na ugovorne obveze proizašle iz osnovnog Ugovora o kreditu, a niti jedna odredba ZID ZPK ne širi primjenu konverzije na druge izvanugovorne odnose među strankama, te se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti CHF kroz utuženi period.

Odredbom članka 323. stavak 1. ZOO je propisano da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora te stoga ovdje treba primjeniti institut stjecanja bez osnove iz članka 1111. stavak 1. ZOO. 21. Odredbom članka 19. b ZID ZPK je propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

Slijedom navedenog proizlazi da provođenje konverzije i izračun na temelju kojeg je ona provođena (članak 19 c ZID ZPK) nisu polazili od nepoštenosti ugovaranja valutne klauzule i promjenljive kamatne stope, već ispravljanja položaja u kojem su se našli ugovaratelji koji su ugovorili kredite denominirane u CHF u odnosu na one koji su takve kredite ugovorili u valuti EUR, te je u svakom konkretnom slučaju potrebno utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima između stranaka, odnosno da li je konverzija u cijelosti ispravila neravnotežu koja je nastala u slučaju utvrđenja nepoštenosti ugovornih odredbi o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Ako to nije slučaj tada potrošači moraju imati pravo ostvarivanja pune zaštite i konverzija ne može smanjiti stupanj zaštite koji im pripada obzirom da Zakon na temelju kojeg je konverzija provedena nije isključio mogućnost potrošača na ostvarenje restitucije na temelju nepoštenih ugovornih odredbi.

Takvo stajalište proizlazi i iz standarda ustanovljenog u okviru jurisprudencije Europskog suda (predmet C-118/17 SG protiv Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019., ECLI:EU:C:2019:207.).

22. Slijedom navedenog tužitelju unatoč sklopljenom Dodatku ugovora o kreditu pripada pravo potraživati od tuženika vraćanje iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovornih odredbi odnosno pripada mu pravo na potpunu restituciju kroz povrat svih neosnovano isplaćenih (preplaćenih) iznosa s osnove ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu.

23. Po prijedlogu tužitelja provedeno je knjigovodstveno-financijsko vještačenje.

24. Iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Lidije Jurković proizlazi da je kredit otplaćivan po tečaju na dan isplate kredita bilo bi potrebno ukupno platiti manje za otplatu anuiteta 5.073,65 €.

Ukupna pozitivna tečajna razlika iznosi 5.208,15 €,a ukupna negativna tečajna razlika iznosi ukupno 134,51 €.

U postupku konverzije kredita nastala je razlika u preračunu banke cijelog kredita u valutu EUR u odnosu na stanje koje je bilo po početnim uvjetima kredita pa je tako utvrđeno da je novi kredit u valuti EUR nakon konverzije veći za 25.326,78 kn ili 3.318,46 € nego što bi iznosio kredit da je obračunat po početnim uvjetima kredita.

Banka je u obračunu konverzije utvrdila da postoji preplata u iznosu od 2.645,14 kn i povrat tog iznosa ugovoren je kroz umanjenje u visini od 50% narednih anuiteta do konačne iskorištenosti preplate.

Više zaračunata glavnica kredita nakon konverzije je 25.326,78 kn, a priznata preplata na dan konverzije je 2.645,14 kn , te je manje obeštećenje tužitelja u konverziji 22.681,64 kn odnosno 3.010,37 €.

Zaključak je da je tužitelj samo djelomično manjim dijelom obeštećen izračunom konverzije.

25. Nalaz i mišljenje vještakinja je dala na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, nalaz i mišljenje je iscrpan, detaljan, obrazložen po stavkama i argumentiran, stranke nisu prigovarale matematičkom izračunu, te su prigovori tuženika pravne prirode i stoga sud ovaj nalaz i mišljenje cijeni stručnim i objektivnim i prihvaća ga u cijelosti.

26. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da tužitelj predmetnom konverzijom nije obeštećen u cijelosti i da je potraživanje tužitelja veće od preplate priznate po konverziji. Slijedom navedenog tužitelju je na ime tečajne razlike dosuđen iznos od 5.208,15 € i na ime razlike u glavnicama iznos od 3.010,37 € ili ukupno 8.218,52 €. O tijeku zatezne kamate odlučeno je na temelju odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO u vezi s člankom 1115. ZOO.

Tuženik je prilikom zaključenja predmetnih ništetnih ugovornih odredbi bio nepošten jer su mu kao visoko specijaliziranom privredniku iz financijske oblasti bili poznati financijski mehanizmi koji mogu dovesti do predmetnog očitog nesrazmjera u davanjima, te je odlučeno da zatezne kamate teku od dana stjecanja.

27. U odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je djelomično povukao tužbeni zahtjev i to za iznos od 3.293,62 €, a čemu se tuženik protivi i stoga je o istome valjalo donijeti meritornu odluku i presuditi kao u točci III izreke ove presude.

28. Prigovor zastare potraživanja je po ocjeni suda neosnovan u cijelosti iz razloga što je pokretanjem parničnog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4.7.2013., a koji je pravomoćno okončan donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž-6632/2017 od 14.6.2018. pravomoćno odlučeno o kolektivnoj tužbi Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača protiv, između ostalog i ovdje tuženika. Navedenom presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: Pž-6632/2017 od 14.6.2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P- 1401/12 od 4.7.2013., a kojom je utvrđeno da je tužena Privredna banka Zagreb d.d. u razdoblju od 1.4.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, što je imalo za posljedicu neravnotežu i pravima i obvezama ugovornih strana, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača i korisnika kredita što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne obveze, te je došlo do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. ZOO i da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (14.6.2018.), a budući da je tužba u ovom postupku podnesena 9.3.2021., nije nastupio zastarni rok od pet godina.

29. Tuženikovo osporavanje tužitelju statusa potrošača je neosnovano u cijelosti. Iz iskaza tužitelja je vidljivo da je on sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba, a sredstva kredita su utrošena za adaptaciju kuće koju tužitelj nikada nije iznajmljivao. Fizička osoba koja sklapa ugovor o kreditu sa bankom ima status potrošača, a ukoliko banka tvrdi drugačije mora to dokazati (Rev-2245/17 od 20.3.2018., Rev-3142/18 od 19.3.2019.).

Ovdje se još napominje da je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu sklopljen na temelju Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju odnosno da se nije radilo o potrošačkom kreditu tuženik niti ne bi sa tužiteljem sklopio Dodatak ugovoru o kreditu.

30. Odluka o troškovima postupka se temelji na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a Budući je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva uspjeh tužitelja u sporu iznosi 85,5 % (tužitelj je u odnosu na osnov uspio sa 100 %, a u odnosu na visinu sa 71 %, a što daje ukupan uspjeh od 85,5 %).

Tuženik je uspio u sporu sa 14,5 %.

Kada se od uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika dobiva se konačan uspjeh tužitelja u sporu od 71 %.

Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe 200,00 €, sastava podneska od 22.5.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 18.6.2024. 200,00 €, sastava podneska od 26.9.2024. 200,00 €, zastupanja na ročištu od 2.12.2024. 200,00 €, na ročištu od 15.1.2025. 100,00 € i trošak predujma za financijsko vještačenje 200,00 € ili ukupno 1.300,00 €. Obzirom na uspjeh tužitelja u sporu od 71% dosuđen mu je trošak u iznosu od 923,00 €.

31. Radi navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Kutini 15. siječnja 2025.

Sudac

Jasmina Pintarić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana dostave presude.

Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. ZPP- a).

Dna

1.Odvjetnik Mario Gerstner, Kutina

2.Odvjetničko društvo Vukina & Partneri, Zagreb