Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-774/2018-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Osijeku, po sucu Nikolini Primorac, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika (u nastavku: tužitelj) KC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice-protutužiteljice (u nastavku: tuženica) GC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikoti, odvjetniku iz Osijeka, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. prosinca 2024. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja AC i punomoćnika tuženika Andreasa Mlikote, 15. siječnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništav Ugovor o zajmu broj 110708VIM koji je sklopljen 8. srpnja 2011. između zajmodavca KCI i tuženice GC, a koji ugovor je potvrđen 8. srpnja 2011. kod Javnog bilježnika EC iz [adresa], pod brojem Ov-3518/11.

II. Nalaže se tužitelju KC da tuženici GC izda ispravu podobnu za brisanje založnog prava koje je uknjiženo u korist tuženice na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] na temelju ugovora o zajmu br. 110708VIM pod poslovnim brojem Z-6897/11, a radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 1.772,49 eura s godišnjim kamatama od 5,84% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja s rokom otplate d 8. travnja 2013. te

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

eventualnim troškovima ovrhe, sve u roku 15 dana, a što će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III. Nalaže se tužitelju KC da tuženici GC u roku od 15 dana naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu 2.000,00 eura zajedno sa zateznom kamatom računajući od dana donošenja prvostupanjske presude 15. siječnja 2025. pa do isplate u visini kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se tužba tužitelja od 31 srpnja 2018.

II. Odbija se prijedlog tužitelja KC za zabilježbu hipotekarne tužbe na nekretnini tuženice GC upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 10 i dvor u Ulici Ivančice, ukupne površine 210 m2.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 31. srpnja 2018. ovome sudu podnio tužbu u kojoj je naveo da su KCI kao zajmodavac i tuženica GC kao zajmoprimac sklopili Ugovor o zajmu broj 110708VIM temeljem kojeg je upisano založno pravo na nekretnini tuženice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k o. Osijek, k. č. br. [katastarska čestica], da je tužitelj 23. lipnja 2017. otkupio potraživanje iz predmetnog Ugovora o zajmu temeljem Ugovora o ustupu tražbine, te da je na temelju navedenog ugovora u zemljišnim knjigama založno pravo preneseno u korist tužitelja. Budući da tuženica u ugovorenom roku nije vratila predmetni zajam, predložio je sudu da donese odluku kojom će naložiti tuženici trpljenje namirenja njegove tražbine u iznosu 2.403,13 eura zajedno sa zateznom kamatom i to sudskom prodajom založene nekretnine i namirenjem tužitelja iz iznosa postignute kupoprodajne cijene.

2. U odgovoru na tužbu tuženica se u cijelosti usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da nije sporno da je **.**.2011. s GCI sklopila Ugovor o zajmu temeljem kojeg je u zemljišnim knjigama uknjiženo založno pravo na nekretnini. Navodi da je svoju ugovornu obvezu izvršila u cijelosti, a opreza radi je istaknula i prigovor zastare potraživanja. Smatra da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka budući da Ugovor o zajmu kao ovršni javnobilježnički akt ima snagu ovršne isprave temeljem koje je tužitelj mogao neposredno tražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini. Stoga je prvenstveno predložila sudu da odbaci tužbu kao nedopuštenu.

2.1. Podneskom od 15. svibnja 2019. tuženica je podnijela protutužbu kojom je tražila da se utvrdi ništetnim predmetni Ugovor o zajmu navodeći da je isti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Pojašnjava da nikada nije primila zajam u iznosu 1.738,67 eura (13.100,00 kuna), već da joj je zajam isplaćen u

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

iznosu 517,62 eura (3.900,00 kuna). Navodi da je zajmodavac KCI iskoristio njezino stanje nužde, lakomislenost i neukost jer je zbog teške financijske situacije uslijed smrti supruga bila prisiljena tražiti pozajmicu u iznosu 663,61 eura (5.000,00 kuna) umjesto koje joj je isplaćeno samo 517,62 eura, dok je u Ugovoru neistinito navedeno da je primila zajam u iznosu od čak 1.738,67 eura. Također navodi da je zbog ovakvog postupanja zajmodavca podnijela i kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu. Stoga je predložila sudu da donese odluku kao u točkama I. i II. izreke presude.

2.2. Očitujući se na navode tuženice o nedostatku pravnog interesa, tužitelj je naveo da ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu već isključivo njegovom preslikom, zbog čega nema ovršnu ispravu koja je podobna za pokretanje ovršnog postupka. Pojašnjava da je zajmodavac primio samo jedan primjerak Ugovora o zajmu temeljem kojeg je proveden upis založnog prava u zemljišnim knjigama. Ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na protutužbeni zahtjev budući da je Ugovor o zajmu sklopljen sa zajmodavcem GCI koji nije stranka u ovom postupku. Tužitelj pojašnjava da je tuženica predmetni zajam uzela preko posrednika i to kreditnog ureda Primorje otprema d.o.o., te da visina njezinog dugovanja proizlazi iz obračuna potraživanja kojeg je dostavio u spis.

3. U dokaznom postupku pročitana je materijalna dokumentacija koja se nalazi u spisu: Ugovor o zajmu (list 5-10 spisa), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z- 6502/2018 (list 11-12 spisa), izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 13-14 spisa), obračun potraživanja (list 15-16 spisa), preslika uplatnice (list 23), opći uvjeti, odredbe i klauzule posuđivanja novca (list 40-41 spisa), izjava o jamstvu od 8. srpnja 2011. (list 42 spisa), pismo namjere/ ponuda (list 43-46 spisa), izjava ACI (list 47-48 spisa), isplatnica (list 52 spisa), izjava korisnika zajma (list 53 spisa), obračun potraživanja (list 59-61 spisa), podnesak ODO Osijek od 26. lipnja 2019. (list 90 spisa), podnesak Javnog bilježnika EC (list 109 spisa), preslika uplatnica (list 119-121 spisa), podnesak OKDO Zagreb (list 124 spisa), podnesak ODO Osijek (list 128 spisa). Proveden je dokaz saslušanjem tuženice (list 130-131 spisa) i svjedoka EC (list 141 spisa).

3.1. Sud je raspravnim rješenjem od 10. rujna 2024. prihvatio prijedlog tuženice da u spis priloži uplatnice u fizičkom obliku budući da je na ročištu, uvidom u e-spis utvrđeno da su uplatnice već priložene uz odgovor na tužbu kao prilog ali da nisu elektronski učitane u spis.

3.2. Raspravnim rješenjem od 11. prosinca 2024. odbijen je dokazni prijedlog tužitelja da se pročita izjava zajmodavca ECI budući da sud sukladno načelu neposrednosti iz čl. 4. Zakona o parničnom postupku, o tužbenom zahtjevu odlučuje na temelju usmene, neposredne i javne rasprave. Stoga je tužitelj mogao zajmodavca SCI predložiti kao svjedoka kako bi ga neposredno ispitali kako sud tako i tuženica, pogotovo stoga što se tuženica protivila čitanju njegove izjave, a upravo je zajmodavac taj koji osim tuženice ima neposrednih saznanja o svim odlučnim činjenicama u ovom postupku. Odbijen je i dokazni prijedlog tužitelja za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja na okolnost visine potraživanja kao nepotreban budući da bi provođenjem vještačenja nastali samo dodatni troškovi za stranke, a o osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva je odlučeno na temelju drugih dokaza. Sud je odbio i dokazni prijedlog tuženice za

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

saslušanje svjedoka SC, TC, VC, K i ŽC na okolnosti načina sklapanja ugovora o zajmu s SCI OC i isplate pozajmljenog iznosa novca budući da činjenice koje bi se navedenim dokazima trebale utvrditi nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

4. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja da se tuženici naloži trpljenje namirenja njegove tražbine iz vrijednosti založene nekretnine tuženice na temelju Ugovora o zajmu broj 110708VIM i to sudskom prodajom nekretnine tuženice, te zahtjev tuženice za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu broj 110708VIM.

5. Među strankama nije sporno:

- da su TCI kao zajmodavac i GC (ovdje tuženica) kao zajmoprimac 8. srpnja 2011. sklopili Ugovor o zajmu broj 110708VIM u kojem je navedeno da je zajmodavac pozajmio zajmoprimcu iznos od 1.772,49 eura;

- da je rok otplate zajma 21 mjesec na način da se zajam otplaćuje u jednakim mjesečnim ratama (zapravo anuitetima) na način da svaki iznosi 89,00 eura, da prvi dospijeva na naplatu 8. kolovoza 2011., a zadnji 8. travnja 2013., da svaki anuitet dospijeva na naplatu svakog 8. u mjesecu,

- da je predmetnim Ugovorom o zajmu ugovorena kamata od 5,84% godišnje,

- da je Ugovor o zajmu solemniziran kod javnog bilježnika EC, u [adresa], **.**.2011.,

- da je na temelju Ugovora o zajmu uknjiženo založno pravo na nekretnini tuženice upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica],

-da je zajmodavac KCI potraživanje iz predmetnog Ugovora o zajmu ustupio KC (ovdje tužitelju) temeljem Ugovora o ustupu tražbine na kojega je preneseno i založno pravo na nekretnini tuženice.

5.1. Navedene nesporne činjenice proizlaze i iz Ugovora o zajmu broj 110708VIM od 8. srpnja 2011., rješenja Zemljišnoknjižnog odjela ovoga suda broj Z-6502/2018. i iskaza tuženice.

6. Među strankama je sporno ima li tužitelj pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja, koliki je iznos zajma tuženica zapravo primila, je li tužitelj pasivno legitimiran povodom protutužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu, te je li Ugovor o zajmu protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva.

7. Tužiteljica je iskazala da je po struci pletilja i da ima završenih šest razreda osnovne škole, da je kuća u kojoj živi jedina nekretnina koju ima u svom vlasništvu, da joj je suprug umro tijekom 2009. i da se nakon toga zadužila, da joj je u to vrijeme mirovina bila oko 2.100,00 kuna, da je prvo novac pozajmila od kume i to u iznosu 2.500,00 kuna, da je pored toga imala i još neke druge dugove zbog neplaćenih režija i računa zbog čega je namjeravala dići zajam u iznosu 5.000,00 kuna kako bi to sve platila. Iskazala je da je u to vrijeme živjela u zajedničkom kućanstvu sa svojim sinom G

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

koji nije bio oženjen i koji je mjesečno na ime naknade od vojske primao iznos od oko 150,00 eura mjesečno, da su u njezinoj kući ali u posebnom stanu u to vrijeme živjeli i drugi sin A sa svojom ženom i djecom ali da njihova primanja ne zna, da je na prijedlog sina E otišla u jednu firmu, zadrugu ili što već, koja se nalazila na trgu u Osijeku u namjeri da pozajmi 5.000,00 kuna, da su tamo bila tri muškarca za koja nije znala kako se zovu i još jedan tamnoputi muškarac koji je pričao engleski, a za kojeg zna da se zvao TCI, da im je rekla da joj treba zajam od 5.000,00 kuna, na što su joj odgovorili da oni baš ne daju tako male iznose, ali da će joj ipak izaći u susret. Iskazala je da je nakon toga otišla kući dok su oni pripremali sve papire u vezi zajma. Zatim joj je u kuću došao jedan od one trojice koje je spomenula i koji joj je rekao da nešto mora provjeriti u vezi tog zajma kojeg će kod njih uzeti. Uvela ga je u kuću, a on ju je ispitivao sve, tj. s kim živim, koliko ih je u kući, gdje je radila, gdje joj je radio suprug, gdje djeca idu u školu. Iskazala je da je taj čovjek znao da joj je suprug umro, kolika su joj primanja itd., da je čak izašao i na terasu u dvorište da snimi kuću zbog čega joj je tada sve postalo sumnjivo jer joj nikada nitko ranije nije snimao kuću, a dizala je toliko kredita. Kada ga je pitala zašto to radi, rekao joj je da to mora zbog posla. Na poseban upit zašto je svejedno uzela zajam ako joj je ovo već bilo sumnjivo, iskazala je da ju je natjerala nužda, a i taj čovjek joj je rekao da je to njihov posao zbog čega mu je na kraju povjerovala. Nakon što je sve posnimio, sjeo je za stol i ispunjavao neke formulare. Iskazala je da se ne može sjetiti je li tada nešto potpisala u svojoj kući, ali da su je nakon nekoliko dana nazvali da dođe kod javnog bilježnika kod kojeg je bilo još četiri ili pet isto takvih mušterija kao ona i jedan čovjek iz te zadruge koji im je rekao da prvo odu potpisati ugovor kod javnog bilježnika, a zatim da izađu van u hodnik i da ga sačekaju jer će im dati novac. Nakon što su svi potpisali ugovor kod javnog bilježnika, izašli su u hodnik, a taj čovjek im je svima dao koverte s novcem i rekao da odu na piće u Central. Iskazala je da je novac izbrojala tek kada je došla kući i da je u koverti bilo 4.900,00 kuna, da je tek kod kuće pročitala ugovor u kojem je pisalo da je uzela zajam u iznosu od čak 13.100,00 kuna kao i to da je založila kuću. Iskazala je da je kod tog zajma znala jedino da će joj sudužnik biti sin A, a nikako da će založiti kuću odnosno da je nikada ne bi uzela taj zajam da je znala da će morati založiti kuću. Iskazala je da kod javnog bilježnika nije čitala što potpisuje, a da joj ni javni bilježnik nije ništa objašnjavao odnosno da je ugovor zapravo radila jedna službenica kod javnog bilježnika. Sutradan je otišla kod zajmodavca u namjeri da prekine ugovor, ali joj je on rekao da to nije moguće jer ona nema novca ni da podmiri njegove troškove. Iskazala je da sigurno nije imala namjeru uzeti zajam od 13.100,00 kuna jer nije imala novca ni da plati dug od 5.000,00, a kamo li od 13.100,00 kuna. Nakon što su joj predočene isplatnica od 8. srpnja 2011. (list 52 spisa) i opći uvjeti, odredbe i klauzule posuđivanja novca (list 40-41 spisa) tuženica je iskazala da se na tim papirima nalazi njezin potpis, ali da ne zna gdje je i kada to potpisala. Također je iskazala da ne zna nikakvu osobu po imenu VCI niti je ikada čula za firmu Primorje otprema d.o.o., da je Ugovor o zajmu bio na 21 ratu i da je zajam u iznosu od 4.900,00 kuna sav otplatila, da uplate nekada nisu bile redovne jer je zajmodavac znao mijenjati svoju adresu, te da se nikada nije obraćala osobno MC niti je ikada s njim razgovarala.

8. Svjedokinja EC (javni bilježnik) je iskazala da ne poznaje osobe po imenu KC, GC i TCI, da je ona inače kod solemnizacije ugovora osobno primala stranke kojima je pročitala i objasnila ugovor. Iskazala je i da se solemnizirani ugovori o zajmu sa zasnovanim založnim pravom na

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

nekretnini, sukladno pravilniku, čuvaju pet godina, te da se znalo dogoditi da nekada ugovore nisu na vrijeme izlučili.

9. Sud je u cijelosti povjerovao iskazu tuženice iz razloga što je vrlo detaljno i uvjerljivo govorila o cjelokupnom događaju. Za napomenuti je da je tuženica osoba starije životne dobi koja je u trenutku iskazivanja imala 83 godine, pa imajući u vidu njezinu dob i vrijeme koje je proteklo od sklapanja samog Ugovora o zajmu i od podnošenja tužbe, tuženica je jasno odgovorila na sva postavljena pitanja zbog čega je sud ocijenio da njezin iskaz zajedno s ostalom materijalnom dokumentacijom u spisu daje jednu logičnu i smislenu cjelinu.

10. Uvidom u Ugovor o zajmu 110708VIM od 8. srpnja 2011. utvrđeno je da je u čl. 3. Ugovora tuženica kao korisnica zajma u cijelosti založila predmetnu nekretninu, dok je u odredbi čl. 8. navedeno da je potpisivanjem Ugovora o zajmu korisnik zajma upoznat sa svim aspektima tog Ugovora, kao i njegovom ovršnom snagom, te se neopozivo suglasio da zajmodavac može neposredno na temelju tog Ugovora protiv njega pokrenuti pred sudom ovrhu na nekretnini radi prisilne naplate bilo koje od tražbina koje proizlaze iz Ugovora o zajmu po neposrednoj dospjelosti, a iste su u korist zajmodavca. U odredbi čl. 9. Ugovora o zajmu korisnik zajma se suglasio da javni bilježnik na zahtjev zajmodavca stavi potvrdu o ovršnosti na tu ispravu nakon što zajmodavac javnom bilježniku prezentira dokaz o dospjelosti bilo koje tražbine po tom Ugovoru.

11. Iz potvrde predmetnog Ugovora o zajmu Javne bilježnice EC br. OV- 3518/11. proizlazi da je tuženica podnijela Ugovor na potvrdu. Nadalje proizlazi da je javna bilježnica utvrdila da isti Ugovor odgovara propisima o javnobilježničkim ispravama, te da po svom sadržaju odgovara propisima o sadržaju javnobilježničkog akta, kao i da je sudionici pravnog posla isprava pročitana i da je upozorena da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta.

12. Odredbom čl. 54. st. 3. Zakona o javnom bilježništvu (''Narodne novine'', br. 78/93., 29/94., 162/98., 16/07. i 75/09., u daljnjem tekstu: ZJB) propisano je da se na temelju javnobilježničkog akta, na temelju kojega je u zemljišnim knjigama upisana hipoteka na određenoj nekretnini, može neposredno tražiti izvršenje na toj nekretnini radi naplate osiguranog potraživanja, nakon njegove dospjelosti, ako je dužnik na to u tom aktu izričito pristao. Nadalje, u st.6. istog članka propisano je da isti učinak kao i isprava iz st.1. ima i privatna isprava takvog sadržaja na kojoj je javni bilježnik ovjerio potpis dužnika. U st. 7. istog članka određeno je da će u slučajevima iz stavka 1., 3. i 6. tog članka javni bilježnik, na zahtjev stranke, sam staviti na ispravu potvrdu o njenoj izvršnosti.

13. U odredbi čl. 21. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 139/10., 150/11., 154/11., u daljnjem tekstu: OZ) propisano je da su, među ostalim, ovršne isprave i ovršna javnobilježnička isprava, dok je u odredbi čl. 24. st. 1. istog Zakona propisano da je javnobilježnička isprava postala ovršna po posebnim pravilima koja uređuju ovršnost takve isprave. Nadalje, u odredbi čl. 25. st. 1. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

14. Kod hipotekarne tužbe hipotekarni vjerovnik zahtjeva od tuženika kao vlasnika založene nekretnine trpljenje namirenja zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, tj. nekretnine koja je predmet spora. Dakle, jedna od pretpostavki za podnošenja hipotekarne tužbe je da zalogom (hipotekom) osigurana tražbina nije ispunjena po dospijeću, a isto tako da isprava na temelju koje je upisana hipoteka ne predstavlja ovršnu ispravu. U tom slučaju založni vjerovnik ima pravo tražiti od svagdašnjeg vlasnika založene nekretnine, a i od svakoga trećeg, namirenje tražbine.

15. Uzimajući u obzir navedeno, utvrđeno je da tužitelj u ovom postupku nije dokazao da Ugovor o zajmu nije podobna ovršna isprava imajući u vidu prethodno citirane odredbe ZJB-a i OZ-a. Naime, jedina argumentacija koju tužitelj navodi tijekom postupka je ta da ne posjeduje izvornik predmetnog Ugovora o zajmu zbog čega nije bio u mogućnosti pokrenuti ovršni postupak radi namirenja svoje tražbine, međutim navedenu tvrdnju isti tijekom postupka nije dokazao. Nije uvjerljiva tvrdnja tužitelja da ne raspolaže izvornikom predmetnog Ugovora o zajmu jer nije logično da bi zaključio Ugovor o prijenosu tražbine od 23. lipnja 2017. kojim je preuzeo tražbinu iz predmetnog Ugovora o zajmu, a da ne bi od ustupitelja tražbine zatražio izvornik navedenog Ugovora. Naime, iz sadržaja predmetnog Ugovora o zajmu proizlazi da je isti sastavljen, potpisan i solemniziran u šest primjeraka od kojih je četiri preuzeo zajmodavac koji je kao ustupitelj bio dužan ispravu predati tužitelju. Stoga je neistinita tvrdnja tužitelja da je zajmodavac imao samo jedan Ugovor o zajmu kojeg je predao zemljišnoknjižnom odjelu radi upisa zaloga. Uzimajući u obzir navedeno, tužitelj se neosnovano poziva na nemogućnost ishođenja potvrde ovršnosti kao pretpostavke za pokretanje ovršnog postupka (tako i ŽS u Rijeci u Rješenju broj Gž-1557/19 od 20. siječnja 2020. i ŽS u Dubrovniku u Rješenju broj Gž-187/2023 od 6. rujna 2023.). Ovome treba dodati i to da tužitelj u tužbi uopće na obrazlaže postojanje svog pravnog interesa za podnošenje hipotekarne tužbe nego tek nakon prigovora tuženice paušalno navodi da ne raspolaže izvornikom isprave.

15.1. Osim toga, neosnovano tužitelj navodi da nije bio ovlašten pribaviti od javnog bilježnika ovjerenu presliku predmetnog Ugovora o zajmu jer je odredbom čl. 93. ZJB- a propisano da će, dok javni bilježnik čuva isprave, na zahtjev bilo koje stranke koja je kod njega sudjelovala u sastavljanju i ovjeravanju tih isprava, ili pak njezinom nasljedniku, ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, izdati otpravak ili prijepis isprave, ili izvod iz isprave, odnosno odgovarajuću potvrdu o činjeničnom stanju koje proizlazi iz isprave, a osobama u vezi kojih je isprava sastavljena ili ovjerena, koje kao stranke nisu neposredno sudjelovale kod javnog bilježnika, on je ovlašten takvu ispravu izdati samo po odobrenju one stranke koja je kod njega sudjelovala u sastavljanju i ovjeravanju isprave ili pak po odobrenju njezinog nasljednika. Odredbom članka 95. ZJB-a propisano je da se otpravak javnobilježničkog akta može izdati samo: osobama koje su u ispravi sadržani pravni posao sklopile u svoje ime, osobama u ime kojih je taj pravni posao sklopljen;) osobama u korist kojih je taj pravni posao sklopljen, pravnim slijednicima osoba pod 1. do 3. ovoga članka, a otpravkom u smislu ovoga Zakona smatra se potpuni prijepis javnobilježničkog akta koji je označen kao otpravak i koji u pravnom prometu zamjenjuje izvornik javnobilježničkog akta.

15.2 Budući da tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je prije podnošenja hipotekarne tužbe postupio po odredbama čl. 93 odnosno 95. ZJB iako je imao mogućnost tražiti predmetnu ispravu od javne bilježnice koja je saslušana kao svjedok u ovom postupku iskazala da se predmetni ugovori čuvaju pet godina i da se znalo

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

desiti da ugovore nisu na vrijeme izlučili. Osim toga, tužitelj niti ne iznosi tvrdnju da se prethodno obratio javnom bilježniku radi izdavanja otpravka javnobilježničkog akta koji zamjenjuje izvornik, već se isključivo poziva na dopis Hrvatske javnobilježničke komore koji je izrađen za potrebe drugog predmeta i to Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-2301/16 (list 35 spisa) iz kojeg zapravo proizlazi da se otpravak privatne solemnizirane isprave izdaje temeljem već ranije navedenog čl.93. ZJB. Uzimajući u obzir navedeno, ne može se kao osnovan prihvatiti navod tužitelja da zbog nepostojanja izvornika javnobilježnička akta (ugovora o zajmu), kao ovršne isprave, zaštitu svog prava nije mogao ostvariti izravno u ovršnom postupku. Stoga je utvrđeno da isti nema pravni interes za podnošenje hipotekarne tužbe u ovom parničnom postupku zbog čega je njegova tužba odbačena.

16. Budući da je tužba odbačena, bespredmetan je tuženicin prigovor zastare tužiteljevog potraživanja. Unatoč tome, za napomenuti je da je odredbom čl. 336. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 96/91, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06, 141/06, 38/09, 153/09, u nastavku: ZV), propisano da založni dužnik ima pravo od svagdašnjega vlasnika založene stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. S obzirom da u ovom predmetu nije sporno da je založno pravo upisano u zemljišnoj knjizi u korist tužitelja, utvrđeno je da nije zastarjelo pravo tužitelja hipotekarnom tužbom od tuženice kao hipotekarnog dužnika zahtijevati trpljenje namirenja tražbine osigurane založnim pravom, sve u skladu sa čl. 222. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 78/2015, u nastavku: ZOO).

16.1. Budući da je tužba tužitelja odbačena jer nije dokazao da ne raspolaže ovršnom ispravom na temelju koje može pokrenuti ovršni postupak, nisu ispunjeni uvjeti iz čl.338. st.1. ZV zbog čega je taj zahtjev tužitelja odbijen kao u točki II. izreke rješenja.

17. U odnosu na protutužbeni zahtjev, sud je ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da je isti osnovan u cijelosti.

18. Odredbom čl. 84. st.1. ZOO propisano je da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja, a st. 2. da dužnik može isticati primatelju, pored prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje. Kako se dakle, ugovorom o ustupanju ne pogoršava položaj dužnika, već se samo uspostavlja odnos između novog vjerovnika i dužnika koji je prije postojao između ustupitelja i dužnika, tuženici u ovom sporu pripada pravo na isticanje svih prigovora koje je imala prema ustupitelju, jer se ustupom mijenja samo subjekt tražbine. Stoga tuženica, s uspjehom može isticati prema ovdje tužitelju, sve prigovore kao i prema zajmodavcu iz Ugovora o zajmu od 8. srpnja 2011. zbog čega je prigovor tužitelja o promašenoj pasivnoj legitimaciji u odnosu na protutužbeni zahtjev neosnovan.

19. Odredbom čl. 322. st.1. ZOO je propisano da je ništetan onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

3 8

20. Iz iskaza tuženice i materijalne dokumentacije koju je priložio tužitelj (Opći uvjeti, odredbe i klauzule posuđivanja novca, Izjava o jamstvu, Pismo namjere, Izjava ACI, izjava korisnika zajma list 40-48 i 53 spisa) sud je utvrdio da je tuženica posredovanjem Kreditnog ureda Primorje otprema d.o.o. sklopila Ugovor o zajmu sa zajmodavcem ŽCI, te da su i predmetni kreditni ured i zajmodavac prije sklapanja Ugovora znali sve okolnosti zbog kojih se tuženica zadužuje odnosno da su znali sve njezine osobne i imovinske prilike, a posebno da joj je suprug umro, da je nakon toga ušla u dugove i da se zadužuje kako bi te dugove vratila. Sve te činjenice kreditni ured je saznao na način da je tuženici u kuću poslao osobu koja je ispitala sve okolnosti koje su zajmodavcu bile potrebne radi sklapanja Ugovora, a što proizlazi i iz tzv. Pisma namjere (list 43 spisa). Sud nije povjerovao tužitelju da je tuženica od zajmodavca primila zajam u iznosu 1.738,67 eura. Pri tome ovaj sud ne prihvaća prigovor tužitelja da je tuženica potpisom i solemnizacijom Ugovora o zajmu i potpisom isplatnice (list 52 spisa) u potpunosti priznala da je primila navedeni iznos, i koju činjenicu sada ne može osporavati u ovom postupku. U odnosu na izjavu o jamstvu (list 42) i pismo namjere (list 43-44), sud je navedene isprave ocijenio kao nevjerodostojne. Naime, iz spisa ne proizlazi, a niti tužitelj to dokazuje da bi tuženica ranije, prije ovog zajma, bila u bilo kakvom poslovnom odnosu s Kreditnim uredom Primorje Otprema d.o.o., a još manje s osobom po imenu ACI pa da bi isti zajmodavcu imao osnove davati bilo kakvo jamstvo za tuženicu kao zajmoprimca. I sama tuženica je navela da ne poznaje nikakvu osobu po imenu ACI i da nikada nije bila stranka nikakve firme Primorje Otprema d.o.o. pa da bi oni davali nekakvo jamstvo za nju. Da navedene isprave nisu vjerodostojne proizlazi i iz izjave ACI (list 47-48 spisa) iz koje proizlazi da se isti obratio izravno tužitelju s ciljem da ga obavijesti kako više nije sposoban plaćati ostatak potraživanja prema tuženici temeljem Ugovora o zajmu. Naime, iz spisa ne proizlazi, a niti to tužitelj dokazuje da bi ACI sklopio bilo kakav ugovor o jamstvu sa zajmodavcem kojim bi mu jamčio za obvezu tuženice kao zajmoprimca. Tužitelj osim navedene dokumentacije (koju ovaj sud ne prihvaća iz navedenih razloga) nije drugim dokaznim sredstvima, posebno vlastitim stranačkim iskazom ili iskazom zajmodavca ili tzv. jamca u svojstvu svjedoka dokazao da nije imao saznanja o osobnim i materijalnim prilikama tuženice.

21. U odnosu na visinu potraživanja temeljem Ugovora o zajmu, utvrđeno je da se iznosi koji su navedeni kao plaćeni po predmetnom Ugovoru na izjavi OCI (list 47-48) ne poklapaju s iznosima koji proizlaze iz uplatnica (list 119-121 spisa) koje je predočila tuženica. Tako iz izjave proizlazi da je tuženica sama ili ACI kao jamac za istu otplatio iznos od 610,39 eura dok iz uplatnica proizlazi da je tuženica uplatila 697,72 eura. Zatim, iz obračuna potraživanja koje je tužitelj priložio u spis (list 59-61 spisa) proizlazi da je na ime predmetnog zajma sveukupno vraćeno 610,39 eura što ne odgovara uplatnicama koje je priložila tuženica. U obračunu nisu navedene uplate tuženice od 5. rujna 2011. u iznosu 658,00 kuna, 3. studenog 2011. u iznosu 658,00 kuna i 2. travnja 2012. u iznosu 658,00 kuna. Za napomenuti je i to da kada bi se stvarno uzela kao istinita tvrdnja tužitelja da je tzv. jamac zaista plaćao dio duga za tuženicu, nelogično je da taj isti jamac ne bi dalje od tuženice regresno potraživao ono što je za nju platio.

22. Nadalje, iz podneska Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku broj KR-DO- 1079/2017 od 26. lipnja 2019. proizlazi da je tuženica podnijela kaznenu prijavu u vezi predmetnog Ugovora o zajmu zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela lihvarskog 1 0

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

ugovora od strane njoj nepoznatih osoba, te da iz provedenih izvida postoji osnovana sumnja da su u konkretnom slučaju ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela lihvarskog ugovora. Iz podneska Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku od 1. listopada 2024. (list 128 spisa) proizlazi da se kod navedenog državnog odvjetništva nije vodio postupak protiv KC, a na daljnji upit suda kako je rezultirao postupak povodom kaznene prijave tuženice (list 134 spisa) državno odvjetništvo nije odgovorilo.

23. Tuženica je na okolnost sklapanja Ugovora o zajmu s istim zajmodavcem i na okolnost isplate pozajmljenog iznosa novca predložila saslušanje svjedoka VC i NC koji su istoga dana kad i ona ovjeravali ugovor kod javnog bilježnika. Budući da su navedeni svjedoci, od trenutka podnošenja tužbe do ročišta na kojem je određeno njihovo saslušanje 11. prosinca 2024., umrli, a što je utvrđeno uvidom u Jedinstveni registar osoba MUP-a Republike Hrvatske kroz e-spis, sud pri tome ne može zanemariti činjenicu da je uvidom u e-spis utvrdio da se kod ovoga suda, Stalna služba u Belom Manastiru vodio identičan postupak u predmetu broj P-302/2018 povodom hipotekarne tužbe tužitelja, zastupanog po istom punomoćniku, protiv tuženika UC zbog čega je sud po službenoj dužnosti izvršio uvid u presudu P-302/2018 od 21. prosinca 2018. koja je preinačena odlukom Županijskog suda u Puli broj Gž-142/2019 od 31. kolovoza 2020. Iz navedene presude proizlazi da je od strane USKOK-a podignuta optužnica protiv devetnaest osoba na čelu s PC zbog počinjenja kaznenog djela udruživanje za počinjenje kaznenih djela iz čl.333. st.1. i 3. Kaznenog zakona, te kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl.233. st.2. Kaznenog zakona, a da su među osobama koje su služile kao fiktivni zajmodavci navedeni KC (ovdje tužitelj) i TCI (ovdje zajmodavac). Navedene činjenice govore u prilog tome zašto ovaj sud materijalnu dokumentaciju tužitelja koju je priložio u ovom postupku nije cijenio kao vjerodostojnu, a što je obrazloženo u točki 20. obrazloženja ove presude.

24. Uzimajući u obzir sve navedeno tj. činjenice da je zajmodavac prilikom sklapanja Ugovora o zajmu s tuženicom iskoristio njezine osobne prilike, njezinu stariju životnu dob, njezinu neukost, stanje nakon smrti supruga i tešku materijalnu situaciju, i da je pri tome s istom sklopio predmetni Ugovor o zajmu u kojem je naveo da joj pozajmljuje iznos od 1.738,67 eura iako joj je zapravo pozajmio znatno manji novčani iznos, a posebno uzimajući u obzir činjenicu da je tuženica kao osiguranje za povrat zajma potpisom ugovora zapravo zajmodavcu dozvolila uknjižbu založnog prava na svojoj nekretnini koja u naravi predstavlja kuću i dvor u Osijeku od 210m2 i koja kao takva vrijedi nekoliko desetaka tisuća eura više od pozajmljenog iznosa što je i tzv. jamac ACI potvrdio u pismu namjere (list 43 spisa), sud je utvrdio da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan jer je protivan moralu društva. Dakle, ugovor je protivan općeprihvaćenim pravilima ponašanja, protivan je osjećaju pravednosti, protivan je etičkom ponašanju i sustavu vrijednosti koji je povezan s ispravnim postupanjem u odnosu na koje se ponašanje pojedinca ocjenjuje kao prihvatljivo ili neprihvatljivo, a u ovom konkretnom slučaju sud ocjenjuje da je ponašanje zajmodavca bilo neetičko, neprimjereno, neprihvatljivo i neispravno.

25. Stoga je sud utvrdio da je predmetni Ugovor o zajmu ništetan zbog čega je odlučeno kao u točki I. izreke, a sukladno tome i kao u točki II. izreke temeljem čl.129. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/1996), (tako i Općinski sud u 1 1

P -

7 7 4 /

2 0 1

8 -

Rijeci u odluci broj P-1493/2017 od 22 ožujka 2022. koja je potvrđena odlukom ŽS u Zagrebu broj Gž-1992/2022 od 9. travnja 2024.).

26. S obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu, dužan je tuženiku naknaditi trošak postupka na temelju čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku - NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08). Tuženiku je, prema vrijednosti predmeta spora, dosuđen trošak u iznosu 2.000,00 eura, a koji trošak obuhvaća sastav odgovora na tužbu 200 bodova prema Tbr.8.t.1., sastav jednog obrazloženog podneska od 15. svibnja 2019. 200 bodova prema Tbr.8.t.1., zastupanje na ročištima 10. lipnja 2019., 10. ožujka 2020., 2. lipnja 2022., 14. rujna 2023., 10. rujna 2024. i 11. prosinca 2024. 200 bodova svaki prema T.br.9.t.1.Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) i pripadajući PDV u iznosu 400,00 eura. Sud nije priznao tuženiku trošak pristupa ročištu za objavu presude jer će o istome odlučiti naknadnim rješenjem kao ni trošak sudske pristojbe za presudu jer ju nije ni platio, pa taj trošak nije niti imao.

Osijek, 15. siječnja 2025.

Sudac

Nikolina Primorac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi elektronskim putem ovome sudu, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Za stranku koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana objave presude, a za stranku koja nije uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DOSTAVITI:

1. pun. tužitelja - protutuženika

2. pun. tuženika - protutužitelja