Poslovni broj: P-2716/2020-34

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Katarini Jukić, u pravnoj stvari I-tužiteljice ZH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], II-tužitelja BH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i III-tužitelja GH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupana punomoćnica Andrea Crnički, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi utvrđenja valjanosti oporuke, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 12. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnice I-III tužitelja te punomoćnice tuženika po zaposlenju ZHN, **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev I- tužiteljice ZH, OIB [osobni identifikacijski broj], II-tužitelja BH, OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tužitelja GH, OIB [osobni identifikacijski broj], koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je usmena oporuka pok. UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], umrle dana **.**.2019. g. sačinjena dana 17.12.2018. g. u bolnici Sestara Milosrdnica u Zagrebu pred svjedocima VH iz [adresa] i ĆH iz [adresa] istinita i pravovaljana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi trošak postupka u roku od 15 dana"

Obrazloženje

1. I, II i III- tužitelji u tužbi navode da su rješenjem o prekidu ostavinskog postupka iza pok. UH upućeni na pokretanje ovog parničnog postupka, radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke ostaviteljice pok. UH, koja je **.**.2019. umrla bez zakonskih nasljednika.

2. I, II i III-tužitelji tvrde da je ostaviteljica 17. prosinca 2018, u bolnici sestara Milosrdnica u Zagrebu, pred svjedocima VH i ĆH, sačinila usmenu oporuku u njihovu korist, no da je tuženik kao nasljednik ošasne imovine tu oporuku osporio, pa stoga postavljaju tužbeni zahtjev citiran pod točkom I. izreke ove presude.

3. Tuženik Grad Zagreb u odgovoru na tužbu osporava da su 17. prosinca 2018. postojale izvanredne okolnosti, potrebne za valjano usmeno oporučivanje u smislu odredbe čl. 37. Zakona o nasljeđivanju, kojom je propisano da oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima, zbog kojih nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

4. Tuženik obrazlaže da su tijekom ostavinskog postupka iza pok. UH saslušani svjedoci druge usmene oporuke – CH i IH, koji su izjavili da je ostaviteljica, nekoliko dana prije Božića 2018. normalno komunicirala sa svjedocima oporuke, kretala se, donosila sok i kavu, pa je stoga sud, a što proizlazi iz obrazloženja rješenja posl. br. O-1903/19 od 20. travnja 2020., zaključio da u to vrijeme nisu postojale izvanredne okolnosti te je prema mišljenju suda ostaviteljica bila sposobna sačiniti redovnu oporuku (vlastoručnu, pisanu pred svjedocima ili javnu).

5. Tuženik navodi nadalje da sve da su izvanredne okolnosti eventualno i postojale 17. prosinca 2018., da one svakako nisu trajale sve do smrti ostaviteljice, koja je preminula **.**.2019. te da stoga nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 37. st.2. ZN jer da usmena oporuka prestaje vrijediti 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti.

6. Tuženik slijedom izloženoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

7. Očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, tužitelji ističu da nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. UH prijavljena još jedna usmena oporuka, sačinjena u korist navodnog oporučnog nasljednika JH te da su svjedoci te druge usmene oporuke – CH i IH - saslušani u ostavinskom postupku. Tužitelji navode da su iskazi tih svjedoka, iz kojih proizlazi da je proizlazi da je navodna oporuka sačinjena nekoliko dana prije Božića 2018., u stanu pok. UH, u kojem se ona kretala i donosila sok i kavu, očito neistiniti i nevjerodostojni, jer da iz dokaza dostavljenih u spis od strane KBC Sestre Milosrdnice te NH vrlo jasno proizlazi da pok. UH nije uopće bila u svom stanu nekoliko dana prije Božića te da se svakako nije bila sposobna kretati i donositi gostima sok i kavu. Naime, pok. UH od 10.12.2018. uopće više nije bila u svom stanu, već je od 10.12.2018. do 18.12.2018. boravila je u KBC Sestre Milosrdnice, a od 18.12.2018. pa do svoje smrti 12.1.2019. bila je smještena u Domu Godan.

8. Tužitelji dopunjuju nadalje tužbene navode, navodeći da je usmena oporuka sačinjena 17. prosinca 2018. te da su toga dana postojale izvanredne okolnosti zbog kojih oporučiteljica nije bila u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku, jer da tužiteljica nije bila sposobna pisati niti se potpisati, pa tako sačiniti valjanu vlastoručnu oporuku; kao niti samo se potpisati, pa tako sačiniti valjanu pisanu oporuku pred svjedocima.

9. Naposljetku tužitelji navode da čak i da su izvanredne okolnosti prestale postojati odmah nakon sačinjavanja oporuke 17.12.2018., da nije protekao rok valjanosti usmene oporuke od 30 dana, predviđen čl. 37. st. 2. Zakona o nasljeđivanju, jer da je za prestanak valjanosti oporuke potrebno da protekne 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti, a u ovom konkretnom slučaju od dana usmenog oporučivanja u izvanrednim okolnostima pa smrti ostaviteljice proteklo je samo 25 dana.

10. Tijekom postupka pregledana je medicinska dokumentacija pok. UH, pročitan je dopis Doma za starije i nemoćne osobe Godan od 12. veljače 2021. (list 57 spisa), saslušane su svjedokinje ĆH (list 61,62) i VH (list 63) te je izveden dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću.

11. Ocijenivši izvedene dokaze prema odredbi čl. 8. ZPP te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

12. Svjedokinja ĆH u svom koherentnom i detaljnom iskazu iznijela je da je pok. ostaviteljicu upoznala kada je radila kao čistačica u njezinoj liječničkoj ordinaciji te slične poslove obavljala u njezinom domu te da je s njom ostala u kontaktu i nakon što je prestala za nju obavljati te poslove. Iz iskaza ove svjedokinje jasno je da je s pok. ostaviteljicom bila dugogodišnja dobra poznanica – jer su svjedokinji poznate prilike iz privatnog života pok. UH (na kojim adresama je pok. ostaviteljica živjela, kada joj je preminuo suprug itd.).

13. Budući da je iz njihovog izloženog odnosa to logično, ovaj sud prihvaća kao istinit iskaz ove svjedokinje da je ona pok. UH tri puta posjetila u Vinogradskoj bolnici u Zagrebu, gdje je pok. ostaviteljica završila u prosincu 2018. te uslijed uvjerljivosti njezinog cjelokupnog iskaza, ovaj sud vjeruje ovoj svjedokinji da je prilikom jednoga od tih posjeta, kada je bila prisutna i druga saslušana svjedokinja VH, ostaviteljica svjedokinji ĆH rekla da hoće ići kući, na što joj je ova svjedokinja odgovorila da ne može ići kući, jer da se o njoj netko mora brinuti; da je ostaviteljica bila tužna te da je rekla svjedokinji da se za nju moli, da ona sigurno više neće ići kući te da sve što ima ostavlja ZH, BH i GH, tj. I, II i III-tužiteljima jer da će oni znati što s tim učiniti.

14. Svjedokinja je iskazala da je pok. ostaviteljica tada ''bila bistra, bila je tužna'', da je bila sva u zavoju, da su joj lijeva ruka i rame bili imobilizirani (jer da je bila pala pored svoga kreveta u svome stanu i da je zato je završila u bolnici), a desna ruka joj je bila sva plava od vađenja krvi, imala je braunilu u ruci koja služi za primanje lijeka te je tom desnom rukom je bila zavezana za krevet.

15. U odnosu na I, II i III-tužitelje svjedokinja ĆH iskazala je da ih je ''kod pok. Z sretala, ja sam s njima bila na dobar dan, ništa posebno.'

16. Naposljetku je, u bitnom, ova svjedokinja iskazala da se sjeća da se opisano dogodilo zadnji put kada je posjetila pok. UH u bolnici, da ju je dan iza toga zvala ZH ((I-tužiteljica) i obavijestila je ''da je za B pronašla dom''; da je potom ostaviteljicu posjetila u domu dva puta, negdje iza Božića i za Novu godinu, no da se tada s njom više nije moglo komunicirati te da pok. ostaviteljica svjedokinju prilikom nijednoga od ova dva posjeta nije mogla prepoznati.

17. Suglasno svjedokinji ĆH – u pogledu nemogućnosti pok. UH pisati i potpisati se te u pogledu izjave vezano uz raspolaganje imovinom – iskazala je svjedokinja VH.

18. I iz iskaza ove svjedokinje jasno proizlazi da su joj bile poznate osobne prilike pok. UH. Svjedokinja je iskazala da je zadnjih dvadeset godina života bila domaćica kod ostaviteljice, odnosno bolje rečeno njezina družbenica te da je o njoj vodila brigu; da je tako došla jedne nedjelje i našla pok. UH da leži između spavaće sobe i kupaonice na podu jer je bila slomila lijevu ruku, da je imala strašno puno hematoma, da ju je hitna pomoć odvezla u bolnici, gdje ju je ova svjedokinja svakodnevno posjećivala.

19. I ova svjedokinja iskazala je da poznaje tužitelje, jer da ih je susretala kod pok. ostaviteljice, gdje je upoznala i drugu saslušanu svjedokinju ĆH, s kojom se istom prilikom zatekla u bolničkom posjetu pok. ostaviteljici.

20. Suglasno svjedokinji ĆH, svjedokinja VH iskazala je da je tom prilikom pok UH tražila da je se odvede kući, na što su joj obje odgovorile da je to nemoguće jer da se o njoj mora netko brinuti; da je pok. UH ''bila sva zamotana'', jer joj je bila slomljena lijeva ruka, da su je ona i ĆH (ĆH) stalno uvjeravale da će se ona oporaviti, a ona je ona rekla da se neće oporaviti, jer je to njoj bio treći lom ruke (a imala je 92 godine) te da je rekla da će umrijeti i da od njih traži da joj ispune želju ''da sve što ima, nekretnine i pokretnine, da daruje ZH, BH i GH (tužiteljima), jer oni znaju što trebaju s tim napraviti.''

21. Naposljetku je svjedokinja VH iskazala da je pok. ostaviteljica bila zavezana, da nije lako podnosila taj boravak u bolnici, da je sutradan premještena u Dom za starije i nemoćne osobe, gdje ju je ova svjedokinja dočekala te da je tada shvatila da ''ona više ne zna'', jer da je gledala svjedokinju i pitala je tko ju je dovezao u ovom brodu, jer je soba bila plave boje; da je ostaviteljicu u domu svakodnevno posjećivala te da se ona gubila i da je nije prepoznavala.

22. Ocjenjujući obje saslušane svjedokinje nezainteresiranima za ishod ove parnice te njihove suglasne iskaze logičnima i uvjerljivima, utvrđeno je da je pok. UH **.**.2018. u bolnici, u prisutnosti ovih dviju svjedokinja, izjavila da svoju imovinu ostavlja I, II i III-tužiteljima.

23. Imajući u vidu dob pok. ostaviteljice – 92 godine starosti, kao i njezino tjelesno zdravstveno stanje – vezanost za bolnički krevet, nakon pada u vlastitom domu, u kojemu je živjela sama, ovaj sud ocjenjuje da okolnosti u kojima je pok. ostaviteljica dala navedenu izjavu predstavljaju, u objektivnom smislu, izvanredne okolnosti u smislu odredbe čl. 37. st.1. ZN.

24. Isto tako, prihvaćanjem iskaza saslušanih svjedokinja utvrđeno je da pok. ostaviteljica, u trenutku kada je izjavila da svoju imovinu ostavlja I, II i III-tužiteljima, nije bila u mogućnosti pisati niti potpisati se – lijeva ruka bila joj je slomljena, a u desnoj joj je bila braunila za primanje lijeka te je tom rukom bila zavezana za krevet.

25. Pretpostavka koja mora biti ispunjena da bi se izjava pok. UH da svoju imovinu ostavlja I, II i III-tužiteljima smatrala valjanim očitovanjem posljednje volje, njezina je sposobnost za rasuđivanje (čl. 26. st.s.1 ZN) u trenutku u kojem je pod opisanim objektivno izvanrednim okolnostima, u prisutnosti dviju istodobno nazočnih svjedokinja, pok. UH navedenu izjavu dala.

26. Radi utvrđivanja je li pok. UH **.**.2018. bila sposobna za rasuđivanje te je li ona u razdoblju od 17. prosinca 2018. pa do svoje smrti 12. siječnja 2019. bila u stanju pisati i potpisati se, na prijedlog tužitelja, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku psihijatru dr. Gordanu Makariću.

27. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak dr. Gordan Makarić navodi da je kod pok. UH razina intelektualno-mnestičkog funkcioniranja tempore acti, prema uvidu u dostupnu medicinsku dokumentaciju, kao i znanstvene spoznaje o razvoju bolesti, bila takva da su razvidni medicinsko utemeljeni dokazi za jasno izraženu psihopatološku simptomatiku, u vidu deterioracije intelektualno-mnestičkih funkcija, u sklopu kliničke slike utvrđenog razvoja psihoorganskog sindroma.

28. Stoga vještak dr. Gordan Makarić smatra da postoje decidirani podaci koji upućuju na donošenje mišljenja o nesposobnosti za donošenje bilo kojeg pravnog akta ostaviteljice, odnosno da je forenzička relevantnost jasno dokazana, prisustvom simptoma koji po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu ukazuju na nedostatak mogućnosti testiranja realiteta te intelektualnih i voljnih funkcija.

29. Naposljetku vještak dr. Makarić u svojem pisanom nalazu i mišljenju zaključuje da je u pok. UH bila prisutna psihopatološka simptomatika, koja je po svojoj vrsti, naravi i intenzitetu imala za posljedicu nesposobnost za rasuđivanje na dan 17.12.2018., da je ostaviteljica bila pri svijesti, no da nije bila sposobna shvatiti značenje svojih radnji, u sklopu razvoja psihoorganskog sindroma. Vještak isto tako smatra, slijedom navedenog, da u razdoblju od 17.12.2018. pa do smrti **.**.2019. pok. UH nije bila u stanju pisati i potpisati se.

30. Nalazu i mišljenju vještaka prigovorili su tužitelji, pa je radi raspravljanja o njihovim prigovorima izveden dokaz saslušanjem vještaka.

31. Očitujući se na prigovore tužitelja, vještak dr. Gordan Makarić iskazao je, u bitnom:

- da je točno da je bio pročelnik Zavoda za produženo liječenje Klinike za psihijatriju Vrapče, no da ta činjenica ne utječe na njegovu objektivnost jer da je tuženik osnivač ne samo navedene bolnice u kojoj je vještak bio zaposlen (s tim da je od 8. prosinca 2021. umirovljen) već je tuženik osnivač mnogih institucija, primjerice Klinike za psihijatriju

Sveti Ivan, bolnice Srebrnjak i slično;

- da je svoje zaključke iz pisanog nalaza i mišljenja utemeljio na detaljnoj analizi podataka iz spisu priložene medicinske dokumentacije, a osobito se referirao na nalaz psihijatra od 10. prosinca 2018., u kojem se navodi psiho-organski promijenjen status psihičkih funkcija pokojne, da ostaviteljica ima nedostatak uvida i kritičnosti te da nije u stanju donositi svjesno odluke o svom zdravlju;

- da se u nalazu kirurga od 17. prosinca 2018. navodi da kliničkom slikom dominira psiho- organska smetenost;

- da se u nalazu psihijatra od 9. veljače 2021. navodi se da je po otpustu iz bolnice smještena u dom, a što je bilo 18. prosinca 2018. te se navodi da je primljena u lošem stanju po otpustu iz bolnice. Također se navodi da je prije nego što je zaprimljena u dom imala već dijagnosticiran psihoorganski sindrom-kognitivni poremećaj (demencija), a ugovor o smještaju u dom je potpisala gospođa ZH (I-tužiteljica) jer pokojna to nije mogla učiniti sama; da se navedeno opće loše stanje bilježi nadalje pa sve do smrti 12. siječnja 2019.

- da je postojanje dijagnoze psiho-organskog sindroma vidljivo iz otpusnog pisma Klinike za bolesti srca i krvnih žila KBC Sestre milosrdnice; da je za postavljanje dijagnoze psiho-organskog sindroma u pravilu dovoljan psihijatrijski pregled, no da ako je klinička slika očita, da tada isto mogu utvrditi i liječnici drugih specijalizacija - da smatra da su zadovoljeni kriteriji za postavljanje dijagnoze psihoorganskog sindroma te da je to vidljivo iz opisa statusa psihičkih funkcija, koji je citiran u priloženoj medicinskoj dokumentaciji.

- Na upit kako objašnjava da je 9. prosinca 2018. zabilježen relativno primjeren status psihičkih funkcija te da je došlo do pogoršanja koje se navodi u nalazu psihijatra od 17. prosinca 2018., vještak je iskazao da za isto nema nekakvog medicinskog objašnjenja, međutim da ostaje činjenica da je u pokojne ostaviteljice bila prisutna simptomatika koja je tamo opisana te da je ista se nastavila i prilikom otpusta iz bolnice, a po navodima psihijatra i tijekom boravka u domu, uz dodatnu loše tjelesno stanje, koje je završilo smrtnim ishodom.

- Na upit kako je moguće da je pokojna razvila ovakav stupanj psihoorganskog sindroma u kratkom vremenskom razdoblju, vještak je obrazložio da su sigurno određene psihoorganske smetnje bile prisutne i ranije, ali su isto bile kompenzirane (drugim riječima, da nisu bile razvidne), a i na pojavu simptomatike vjerojatno je djelovala promjena okoline pokojne (odlazak u bolnicu), ali isto tako i tjelesne bolesti od kojih je bolovala te je navedena simptomatika postala razvidna. Vještak je nadalje pojasnio da starije osobe koje imaju određeni stupanj demencije odnosno kognitivnih promjena često relativno uredno funkcioniraju u nekoj svojoj ustaljenoj sredini, međutim kada se premjeste u nepoznato, da tada vrlo često zna doći do dekompenzacije, odnosno da simptomatika kognitivnog poremećaja postaje razvidna, u pravilu vidu dezorijentiranosti i smetenosti

- Da osoba koja pokazuje simptomatiku psihoorganskog simptoma nije sposobna za rasuđivanje, što znači da nije u stanju prepoznati niti postojanje izvanrednih okolnosti.

32. Izloženi nalaz i mišljenje vještaka dr. Gordana Makarića ovaj sud ocjenjuje stručnim i jasnim te ga u cijelosti prihvaća. Prema ocjeni ovoga suda, vještak dr. Makarić detaljno je i sveobuhvatno te stručno uvjerljivo odgovorio na sva pitanja te tako otklonio prigovore tuženika, pa po izvedenom dokazu saslušanjem vještaka dr. Makarića, ovaj sud smatra da ne postoji sumnja u ispravnost danog mišljenja, koje stoga u cijelosti prihvaća.

33. Slijedom izloženoga, po provedenom medicinskom vještačenju utvrđeno je da pok. UH, u trenutku davanja izjave o raspolaganju svojom imovinom u korist I, II i III- tužitelja, u prisutnosti svjedokinja ĆH i VH, nije bila sposobna za rasuđivanje, što znači da 17. prosinca 2018. pok. ostaviteljica nije mogla napraviti valjanu oporuku.

34. Kako je po provedenom vještačenju utvrđeno i da nesposobnost za rasuđivanje podrazumijeva nemogućnost prepoznavanja izvanrednih okolnosti, proizlazi da pok. UH, u trenutku kada je u prisutnosti svjedokinja dala gore navedenu izjavu, nije mogla valjano oporučno raspolagati svojom imovinom, iako su u tom trenutku, prema ocjeni ovoga suda, takve izvanredne okolnosti objektivno postojale. Naime, pok. ostaviteljica bila je osoba visoke životne dobi – 92 godine stara te vezana uz (kao i doslovno – za) bolnički krevet, nakon pada u vlastitom domu, u kojemu je živjela sama. Stoga ovaj sud ocjenjuje da okolnosti u kojima je pok. ostaviteljica dala navedenu izjavu predstavljaju objektivno izvanredne okolnosti. Međutim, kako je za valjanost oporučivanja potrebno da ostavitelj takvih objektivno izvanrednih okolnosti bude svjestan, izjava pok. ostaviteljice ne može se okvalificirati kao usmena oporuka u smislu odredbe čl. 37. st.1. ZN. Na takav zaključak – osim činjenice utvrđene saslušanjem vještaka dr. Makarića – upućivao bi i skup sljedećih indicija, koje predstavljaju nesporne činjenice: pok. UH bila je osoba visoke životne dobi, bez zakonskih nasljednika, a pritom visoko obrazovana, dobro situirana i nije živjela izolirano. Od osobe takvoga profila, prema ocjeni ovoga suda, nije logično očekivati da svoju posljednju volju, u namjeri valjanog oporučivanja, izrazi pred dvije osobe koje su se posve slučajno istovremeno zatekle u njezinoj bolničkoj sobi (svaka od svjedokinja je u posjet došla u vlastitom aranžmanu, bez bilo međusobnog dogovora, bilo dogovora s ostaviteljicom). Naprotiv, od osobe habitusa pok. UH, ako je sposobna za rasuđivanje i svjesna izvanrednih okolnosti, logično je i opravdano za očekivati da organizira, unaprijed, prisutnost dviju svjedoka pred kojima bi svojom imovinom oporučno raspolagala, i to nakon što se informirala da su to zakonske pretpostavke za valjanost oporučivanja u izvanrednim okolnostima. Stoga svi rezultati ovoga postupka (ne samo medicinsko vještačenje, već i iskazi saslušanih svjedokinja), u svojoj povezanosti i ukupnosti, prema uvjerenju ovoga suda, upućuju na zaključak da je pok. UH, u dementnom stanju, davala izjave koje se ne mogu zakonski smatrati valjanim oporučivanjem.

35. Slijedom svega izloženoga, tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

36. Budući da je ovaj sud ocijenio da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke, te da je vještak dr. Gordan Makarić u svojem iskazu otklonio sve prigovore I, II i III- tužitelja, kao nepotrebni su odbijeni dokazni prijedlozi I, II i III-tužitelja za izvođenje dokaza neurološkim vještačenjem. Tužitelji su ovaj dokazni prijedlog iznijeli radi utvrđivanja uslijed koje točno bolesti mozga je kod pok. UH došlo do demencije, jer su tužitelji nakon saslušanja vještaka dr. Makarića ostali kod prigovora na njegov nalaz i mišljenje te ustrajali na tvrdnji da pok. UH nije bila dementna. Kako ovaj sud međutim prihvaća u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka te činjenično stanje utvrđuje ne samo na temelju tog izvedenog dokaza (medicinskog vještačenja), nego u povezanosti svih izvedenih dokaza s nespornim činjenicama (a kao što je izloženo u paragrafu 34. ove presude), ovaj dokazni prijedlog I-III-tužitelja ocijenjen je nepotrebnim. Isto tako, nepotrebnim je ocijenjeno izvođenje dokaza saslušanjem kao svjedokinje EH, medicinske sestre u Domu za starije osobe u kojemu je pok. UH boravila nakon otpusta iz KB Sestre Milosrdnice te naposljetku preminula; a koji dokazni prijedlog su tužitelji iznijeli navodeći da predložena svjedokinja ima saznanja o stanju pok. UH od njezinog dolaska u Dom Godan do smrti. Zdravstveno stanje pok. UH, prema ocjeni ovoga suda utvrđeno je medicinskim vještačenjem, a i saslušane svjedokinje iskazale su da pok. UH za vrijeme njezinog boravka u navedenoj ustanovi više nije prepoznavala.

37. Kako su izgubili parnicu, na temelju odredbe čl. 154.st.1. ZP odbijen je zahtjev I, II i III-tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano, u pet istovjetnih primjeraka, županijskom sudu, putem ovoga suda.

DNA:

1. pun. I-III tužitelja

2. tuženiku