Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kžzd-56/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca za mladež Gordane Mihele Grahovac, kao predsjednika vijeća te Jasne Smiljanić i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv optužene FO, zbog kaznenih djela povrede djetetovih prava iz članka 173. stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući povodom optužene podnesenoj po braniteljici Dariji Božinović, odvjetnici iz Zagreba, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, Kzd-99/2022-117 od 29. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optužene FO, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženoj FO za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašena krivom, i to za kaznena djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, pod točkama 1. i 2. pobijane presude, utvrđuju kazne zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11, pod točkom 3. pobijane presude, utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, te se primjenom članka 51. KZ/11 optužena FO osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 optuženoj FO izriče se uvjetna osuda, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optužena u roku provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.

II. U ostalom dijelu pobijana presuda ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Odjel za mladež, Kzd- 99/2022-117 od 29. lipnja 2023., činjenično i pravno opisano izrekom te presude, optužena FO proglašena je krivom da je počinila tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – i to pod točkom 1. i 2. izreke presude kazneno djelo neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta – opisano u članku 173. stavku 1. KZ/11 i pod točkom 3. izreke presude kazneno djelo povrede djetetovih prava – opisano u članku 177. stavku 1. KZ/11 sve u vezi s člankom 51. KZ/11. Optuženoj FO je za kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11 pod točkom 1. izreke presude na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 173. stavka 1. KZ/11 pod točkom 2. izreke presude na temelju članka 173. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. KZ/11 pod točkom 3. izreke presude na temelju članka 177. stavka 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Na temelju članka 51. KZ/11 optužena FO osuđena je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine. Na temelju članka 57. stavka 1., 2. i 6. KZ/11 i članka 64. KZ/11 prema optuženoj FO izrečena je djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće izvršiti ako optužena FO u vremenu provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 57. stavka 6. KZ/11 i članka 58. stavka 5. KZ/11 određuje se da sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu sa zaštitnim nadzorom i odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca ako optuženica ustrajno izbjegava provođenje zaštitnog nadzora iz članka 64. KZ/11.

2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17. i 126/19.; nastavno: ZKP/08) nalaže se optuženoj FO naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP na ime paušalne svote u iznosu od 2.000 Eur / 15.069,00 kn (petnaesttisućašezdesetdevet kuna) i troškove postupka iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP na ime nužnih izdataka oštećenika i na ime nagrade i nužnih izdataka zastupanja oštećenika po opunomoćeniku sve u iznosu koji će sud naknadno odrediti posebnim rješenjem i to u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude pravovremeno je žalbu podnijela optužena FO po braniteljima Dariji Božinović i Ljubi Pavasoviću Viskoviću, odvjetnicima iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, te predlaže da se optuženica oslobodi i oslobodi tereta snošenja troškova kaznenog postupka, te je drugostupanjski sud žalbe razmatrao kao jedinstvenu žalbu jer pobijaju presudu na istovjetan način.

4. Odgovor na žalbu podnijeli su oštećenici EO, VO i MO po braniteljici Lini Budak odvjetnici iz Zagreba, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu optužene i potvrdi prvostupanjsku presudu.

5. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavak 1. ZKP predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optužene je djelomično osnovana.

7. Optužena se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP ističući da se presuda ne može ispitati jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, jednako tako da u dijelu uopće nema razloga, odnosno da u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su u odnosu na neke da ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, te čitav niz ključnih činjenica nije dokazano, te je posljedično da je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Žaliteljica ističe da nikada nije branila oštećenom EO da viđa dijete, već da nije bilo nikakvih prepreka za viđanje osim što sam oštećenik nije viđao dijete po vlastitom nahođenju, dok također djed i baka su sami određivali dinamiku viđanja, a da baka nije niti pokušala ostvariti kontakt sa mlt. HO, a da je djed izjavio da on neće viđati HO ukoliko ne bude prisutna i njegova supruga – baka djeteta. Samim time žaliteljica drži da se radi o uvjetima koji su postavljali baka i djed, a ne o njenom postupanju na način da bi sprečavala druženja i susrete. Nadalje žaliteljica upire u navode kako neprimjereni sadržaj kojim je navodno optužena izlagala mlt. HO, a u odnosu na točku 3. izreke, da ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda su nerazumljiva, te je nejasno iz kojih razloga i na koji način je optuženica izlagala mlt. HO neprimjerenom sadržaju, koji je to sadržaj i na koji način nije uključivala mlt. HO u psihosocijalni tretman.

9. Ovakvi žalbeni prigovori isprepliću se i sa žalbenim prigovorima pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prije svega valja istaći da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP jer je prvostupanjski sud za svoja utvrđenja o odlučnim činjenicama dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

11. Iz iskaza oca djeteta EO, te iskaza VO, djeda djeteta, kao i MO, bake djeteta, nedvojbeno proizlazi da optuženica nije postupala na način i pod uvjetima kako je to određeno presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P Ob-394/2017, pravomoćne i ovršne 30. studenog 2017., budući da se susreti djeteta kako sa ocem EO, tako i sa bakom i djedom prema rješenju Općinskog građanskog suda Zagrebu R1-Ob-414/17, pravomoćnim i ovršnim 25. siječnja 2018., nisu odvijali kako je to određeno navedenim ovršnim ispravama.

12. Naime, iz iskaza EO, tako i iz iskaza VO i MO, a koje iskaze je prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim, proizlazi da je mlt. HO imala otpor kako prema ocu EO tako i prema baki i djedu, te se viđanja nisu odvijala prema uvjetima koji su određeni u ovršnim ispravama, već prema odluci optuženice.

13. U odnosu na žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u kojoj žaliteljica upire da ničim nije utvrđeno da bi optuženica opstruirala viđanja sa ocem djeteta, kao i djedom i bakom, iz provedenih dokaza koje je prvostupanjski sud pravilno cijenio vjerodostojnim proizlaze suprotna utvrđenja koja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Iz materijalne dokumentacije, te prema bilješci Centra za socijalnu skrb Sesvete, ŠO u razgovoru sa djetetom mlt. HO od listopada 2016., te nalazom i mišljenjem multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, proizlazi da prije svega djevojčica nije iznosila osobna negativna iskustva sa ocem i bakom, te da nema nikakve opasnosti za psihosocijalni razvoj i dobrobit djeteta u slučaju viđanja s tim članovima. Nadalje, proizlazi da djevojčica mlt. HO iznosi negativne karakterizacije oca i njegove majke, a i djeda kao razlog zbog kojih ih ne želi viđati, te za te izjave djeteta stručne osobe su ocijenile da nisu autentične. Prilikom iznošenja istih kod djeteta izostaje emocionalna reakcija ili neverbalne reakcije koja bi bila u skladu sa verbalnom komunikacijom. Tako djevojčica mlt. HO za oca EO navodi "da ne želi viđati oca jer se uz njega ne osjeća sigurno jer joj je lagao da ne puši, a vidjela ga je da puši, i zabijao se u okvir vrata, i zaspao je na wc-u kada je došao s posla". Zatim otac je tri puta izbacio majku iz stana zbog bake po ocu, nikada joj nije kupovao poklone za rođendan, navodi da je otac bio ovisnik, da je često spavao, prije je dolazila kod oca i bila je na samo s njim, i bilo joj je lijepo, međutim otkad otac uzima tablete strah ju je i brine se za svoju sigurnost, i nikako ne želi spavati kod oca. Nadalje, ističe da ako otac ne bi živio u istoj kući s bakom da ne bi išla kod njega na noćenje jer joj smeta što on stalno uzdiše i jedva to izdrži kada se vide na dva sata, a za baku MO, navodi: da ju je baka tjerala da jede kada nije bila gladna, nije joj dala da jede kada je bila gladna, vikala je jednom na nju kada joj je hrana pala na pod, da je baka loša, nikada joj nije kupila odjeću, te ismijavala odjeću koju bi joj kupila druga baka, te da je baka toliko zla, govorila joj da je glupa, uvijek podivlja bez razloga, pljeskala ju je po guzi, što ju je užasno živciralo. Baka ju je učila da krade ali ona nije željela jer zna da je to loše. Ne želi odlaziti u kuću bake jer tamo ima ružne uspomene i ima baku koja je preminula. Za djeda VO navodi; "da je djed zločest jer je s bakom i tatom potpisao papire za sud…..".

14. Kada se ovakvim navodima mlt. HO uzme u obzir da je optužena isticala da se ona ne slaže da djevojčica spava kod oca, da ona traži da se viđanja odvijaju u njenoj prisutnosti, zatim optužena optužuje oca djeteta za ovisnost o lijekovima i opijatima, te za ispade ponašanja, da ističe da je otac imao četiri prometne nezgode, da posuđuje novac, da je u dugovima, da ga progone kamatari, te da se plaši za sigurnost djeteta, te je isticala da ju je suprugova majka trovala i ne želi da se dijete viđa s njom te da djelatnici Centra za socijalnu skrb moraju prihvatiti i shvatiti da ona želi samo najbolje za dijete i zaštiti ju, te da je optuživala bivšeg supruga i njegove roditelje za psihičko maltretiranje nje i kćeri, te da je optuživala supruga za ovisnost i za prijetnje smrću. Jednako tako kada se uzme s tim u obzir da je optuženica prilikom razgovora djevojčice mlt. HO kod posebne skrbnice vezano za parnični postupak i održavanje susreta i druženja djeteta i oca te bake i djeda po ocu, prekinula taj razgovor, ušla u prostoriju u kojoj je obavljen razgovor s djetetom, govorila da kći ne mora ništa i da će se njena volja i odluka poštivati nakon čega je djevojčica HO nekoliko puta ušla u istu prostoriju isto tako vičući da se njena odluka mora poštivati, kako su odrasli loši i kako moraju slušati djecu, a u čemu je optuženica i dalje podržavala.

15. Slijedom navedenog, sve upućuje na zaključak da je upravo optuženica utjecala na mlt. HO, te onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta koje je odredio sud kako prema ocu EO, tako i prema djedu VO i baki MO.

16. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda upravo je optuženica odgovorna za neodržavanje susreta i druženja djeteta HO s ocem, te njegovim roditeljima.

17. Osnovano je prvostupanjski sud prihvatio mišljenje stručnih osoba psihologa iz Centra za socijalnu skrb, stručnih osoba Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba, te posebne skrbnice jer je utvrđeno da dijete HO koristi izraze i fraze neprimjerene dobi djeteta, ima naučene odgovore na postavljena pitanja i izložena je neprimjerenim i opterećujućim informacijama za dob od strane majke. Nadalje je utvrđeno da postupanje optuženice narušava kvalitetu odnosa oca te njegovih roditelja, te djeteta nakon razdvajanja roditelja. Dijete pod značajnim majčinim utjecajem se uopće ne ponaša sukladno svojoj dobi, njene reakcije su infantilne, a majčin pristup manipulativan i štetan za dijete te izuzetno opasan za daljnji psihofizički razvoj djeteta. Upravo činjenica koju su utvrdili psiholozi i djelatnici Centra za socijalnu skrb da se susreti djeteta i oca ostvaruju u manjem obimu nego što bi trebali i da sve više povećava otpor o odlascima djeteta ocu, da u nedostatku očeve prisutnosti u životu djeteta se dijete naviklo na postojeću situaciju i rutinu, te da se sve više emotivno udaljava od oca, što u konačnosti može dovesti do potpune emotivne separacije oca i djeteta, i gubitka uloge oca u djetetovu životu, dok je nalaz i mišljenje izabranog psihologa ČO prvostupanjski sud pravilno otklonio jer je u suprotnosti sa svim provedenim dokazima.

18. Ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda proizlaze iz materijalne dokumentacije te nalaza i mišljenja Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, te je pravilno prvostupanjski sud prihvatio navedene nalaze i mišljenje vještaka budući da su dani od stručnih osoba u skladu sa pravilima nauke i struke a koji nalazi su u skladu sa iskazima svjedoka EO, oca djeteta, kao i bake i djeda, VO i MO.

19. Nastavno, optuženica je bila upućena dijete uključiti u savjetodavni tretman. Radilo se o tome da je optuženica trebala dijete uključiti najprije u Udrugu djeca prva još u svibnju 2016., zatim 6. listopada 2016., i u ožujku 2018. bila je dužna uključiti dijete na tretman psihologa po nalazu Poliklinike od 13. rujna 2016., te potom na tretman psihologa i psihijatra po nalazu Poliklinike od 16. srpnja 2019. Međutim, optuženica nije uključila dijete u takve tretmane, a niti je dopustila da dijete razgovara sa psihologom u Osnovnoj školi koju pohađa. Navedeno upućuje na pravilan zaključak prvostupanjskog suda da optuženica nije postupala u skladu sa uputama Centra za socijalnu skrb, odnosno time onemogućavala provođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta.

20. Kada se ima na umu da je otac EO ograničeno viđao dijete, a pod uvjetima i nahođenju koje je određivala majka, optuženica FO, u odnosu na utvrđenja pod točkom 1. izreke, kao i činjenice da su baka i djed vidjeli dijete u trgovačkom centru te se inače nije odvijao susret s bakom i djedom kako je to proizašlo iz odluke suda, te da je prilikom susreta dijete imalo izraziti otpor u najvećem dijelu prema baki MO, a potom i prema djedu kojeg je dijete vezalo uz baku, a iz razloga što je nedvojbeno da je optuženica dijete neprimjereno podvrgavala informacijama o djedu i baki, koja ju je navodno trovala, koja ju je tjerala da jede, te joj nije davala jelo kada je bila gladna. Upravo ovakve neprimjerene informacije o baki i djedu kojima je bilo podvrgnuto dijete, a od strane optužene budući da iz nalaza i mišljenja Centra za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba proizlazi da je utvrđen neprikladan pritisak na dijete od strane majke što ometa njezino pravo na susrete s ocem, bakom i djedom, upravo upućuje na zaključak da je optužena ostvarila sva obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 1. KZ/11, odnosno da je kao roditelj grubo zanemarivala svoju dužnost podizanja i odgoja djeteta jer prije svega nije dijete uključivala na tretmane na koje je bila dužna upućivati, a na što ju je upozoravao Centar za socijalnu skrb, a isto tako je dijete izlagala neprimjerenim sadržajima u odnosu na baku i djeda kao i na oca.

21. Slijedom svega iznijetog, pravilno je otklonio prvostupanjski sud obranu optuženice u kojoj poriče da nije onemogućavala susrete i druženja djeteta sa ocem te bakom i djedom po ocu, jer upravo suprotno proizlazi iz navedenih dokaza, a nadasve iz dokumentacije Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba, kao i mišljenje posebnih skrbnica gdje je zaključeno da je dijete izloženo neprimjerenim izjavama majke o ocu, baki i djedu po ocu.

22. Dakle, postupajući na opisani način a u pogledu neodržavanja susreta djeteta sa ocem, uz izlike da je to zato što dijete ima negativna iskustva sa ocem odbijala je termine susreta predloženih od strane oca i odluke o susretima prepuštala djetetu, a zbog čega su se isti ti susreti i odvijali tek povremeno i suprotno odluci suda optužena je počinila kazneno djelo opisano po točkom 1. izreke.

23. Nadalje, nedvojbeno je prvostupanjski sud utvrdio da je u cilju onemogućavanja susreta i druženja bake i djeda djeteta MO i VO sa mlt. HO na način da nije dozvoljavala susrete druženja sukladno sudskoj odluci, te je također pronalazila izlike za neodržavanje susreta navodeći da dijete ima otpor prema baki, te odluku prepuštala djetetu ostvarila je sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11 opisanog pod točkom 2. izreke.

24. Nedvojbeno je utvrđeno da je od samog faktičkog prestanka bračne zajednice optužena negativno utjecala na dijete HO vezano za oca, baku po ocu te izlagala je neprimjerenom sadržaju a vezano za obiteljske odnose i druge članove obitelji, a kako je to već ranije navedeno da ju je baka trovala i slično, te je dijete izlagala neprikladnom pritisku u pogledu održavanja osobnih odnosa sa ocem i bakom, a isto tako ignorirala stručne preporuke da dijete uključi u odgovarajuće savjetodavne tretmane kako je to ranije navedeno, ostvarila je i sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 177. stavak 1, KZ/11, čime je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te optuženicu proglasio osudio i proglasio krivom za opisana kaznena djela, a posljedično nije povrijeđen niti kazneni zakon.

25. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni s pravom ističe optužena da su utvrđene kazne zatvora za kaznena djela iz članka 173. KZ/11 i članka 177. KZ/11 prestroga, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora, te izrečena djelomična uvjetna osuda sa zaštitnim nadzorom.

26. Imajući na umu sve utvrđene okolnosti po prvostupanjskom sudu, te olakotnu okolnost da je optuženica neosuđivana, da je živjela socijalno prihvatljivim načinom života, radila i radom ostvarivala sredstva za uzdržavanje sebe i djeteta, kao i otegotnu okolnost duljinu trajanja inkriminiranog razdoblja do tri godine, te okolnost da i nakon inkriminiranog razdoblja i dalje postupa protivno predmetnim sudskim odlukama i okolnost da time čini značajne posljedice za ugrožavanje dobrobiti djeteta i njegovog psihofizičkog razvoja su okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud. Međutim odlučujući o izboru vrste i mjere kazne ovaj drugostupanjski sud je mišljenja da će se i utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u odnosu na kaznena djela iz članka 173. stavak 1 KZ/11, te utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci za kazneno djelo iz članka 177. stavak 1. KZ/11, te je primjenom članka 51. KZ/11 osudio optuženu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu sa najdužim rokom provjeravanja od 5 (pet) godina ostvariti sve svrhe kažnjavanja predviđene u članku 41. KZ/11.

27. Upravo ovako utvrđenim kaznama zatvora, te izrečenom jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine na koju je ovom drugostupanjskom presudom optužena FO osuđena, te izrečenom uvjetnom osudom s najduljim rokom provjeravanja od 5 (pet) godina utjecat će se prije svega na optuženu da shvati da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno te da će upravo ovakvom kaznom utjecati na svijest optužene da primarno mora postupati za dobrobit djeteta i kroz dužnost podizanja i odgoja djeteta i njegov pravilan psihofizički razvoj pa je stoga valjalo u tom dijelu prihvatiti žalbu optužene i na temelju članka 486. ZKP preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.

28. Ispitujući pobijanu presudu sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitna povreda odredaba kaznenog postupka ili povrede kaznenog zakona na štetu optuženika na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je valjalo odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Mihela Grahovac