REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4503/2023-73

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja TF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Petrinjska 59, OIB: 53056966535, koje zastupa punomoćnik Danko Škare, odvjetnik u Zagrebu, radi ništetnosti i radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 4. prosinca 2024., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja OF - odvjetničkog vježbenika i punomoćnika tuženika Danka Škare - odvjetnika, dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos 44.222,04 eur zajedno s zateznim kamatama koje teku za svaki pojedini obrok od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine tekućim na iznos od:

- 8,85 EUR od 01.09.2007. do isplate,

- 4,98 EUR od 01.12.2007. do isplate,

- 1,19 EUR od 01.01.2008. do isplate,

- 14,41 EUR od 01.02.2008. do isplate,

- 21,67 EUR od 01.03.2008. do isplate,

- 34,13 EUR od 01.04.2008. do isplate,

- 15,41 EUR od 01.05.2008. do isplate,

- 8,01 EUR od 01.06.2008. do isplate,

- 17,13 EUR od 01.07.2008. do isplate,

- 3,74 EUR od 01.08.2008. do isplate,

- 4,41 EUR od 01.09.2008.do isplate,

- 12,34 EUR od 01.10.2008. do isplate,

- 72,43 EUR od 01.11.2008. do isplate,

- 32,17 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- 83,35 EUR od 01.01.2009. do isplate,

- 91,21 EUR od 01.02.2009. do isplate,

- 94,77 EUR od 01.03.2009. do isplate,

- 84,98 EUR od 01.04.2009. do isplate,

- 86,85 EUR od 01.05.2009. do isplate,

- 71,86 EUR od 01.06.2009. do isplate,

- 60,83 EUR od 01.07.2009. do isplate,

- 63,77 EUR od 01.08.2009. do isplate,

- 69,58 EUR od 01.09.2009. do isplate,

- 69,08 EUR od 01.10.2009. do isplate,

- 63,20 EUR od 01.11.2009. do isplate,

- 74,23 EUR od 01.12.2009. do isplate,

- 83,07 EUR od 01.01.2010. do isplate,

- 95,65 EUR od 01.02.2010. do isplate,

- 92,76 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- 109,83 EUR od 01.04.2010. do isplate,

- 106,60 EUR od 01.05.2010. do isplate,

- 112,91 EUR od 01.06.2010. do isplate,

- 167,54 EUR od 01.07.2010. do isplate,

- 156,29 EUR od 01.08.2010. do isplate,

- 190,65 EUR od 01.09.2010. do isplate,

- 178,78 EUR od 01.10.2010. do isplate,

- 159,68 EUR od 01.11.2010. do isplate,

- 199,97 EUR od 01.12.2010. do isplate,

- 251,22 EUR od 01.01.2011. do isplate,

- 214,93 EUR od 01.02.2011. do isplate,

- 227,66 EUR od 01.03.2011. do isplate,

- 211,47 EUR od 01.04.2011. do isplate,

- 214,38 EUR od 01.05.2011. do isplate,

- 283,09 EUR od 01.06.2011. do isplate,

- 288,20 EUR od 01.07.2011. do isplate,

- 345,29 EUR od 01.08.2011. do isplate,

- 315,96 EUR od 01.09.2011. do isplate,

- 283,86 EUR od 01.10.2011. do isplate,

- 280,41 EUR od 01.11.2011. do isplate,

- 277,94 EUR od 01.12.2011. do isplate,

- 293,25 EUR od 01.01.2012. do isplate,

- 306,60 EUR od 01.02.2012. do isplate,

- 308,39 EUR od 01.03.2012. do isplate,

- 299,16 EUR od 01.04.2012. do isplate,

- 305,39 EUR od 01.05.2012. do isplate,

- 309,66 EUR od 01.06.2012. do isplate,

- 302,48 EUR od 01.07.2012. do isplate,

- 304,37 EUR od 01.08.2012. do isplate,

- 298,99 EUR od 01.09.2012. do isplate,

- 287,36 EUR od 01.10.2012. do isplate,

- 299,75 EUR od 01.11.2012. do isplate,

- 305,70 EUR od 01.12.2012. do isplate,

- 301,53 EUR od 01.01.2013. do isplate,

- 278,15 EUR od 01.02.2013. do isplate,

- 298,01 EUR od 01.03.2013. do isplate,

- 299,75 EUR od 01.04.2013. do isplate,

- 291,96 EUR od 01.05.2013. do isplate,

- 33.118,82 EUR od 01.06.2013. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je ništetna odredba 2. Ugovora o kreditu broj 628-50-4168454 od 8. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, koja glasi:

"2./drugo/KAMATNA STOPA

, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora."

III Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.975,66 eur zajedno s zateznom kamatom koje teku na svaki pojedini obrok od dospijeća do 31. prosinca 2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućim na iznos od:

- 30,68 EUR od 01.12.2007. pa do isplate,

- 30,52 EUR od 01.01.2008. pa do isplate,

- 31,07 EUR od 01.02.2008. pa do isplate,

- 31,38 EUR od 01.03.2008. pa do isplate,

- 31,90 EUR od 01.04.2008. pa do isplate,

- 31,11 EUR od 01.05.2008. pa do isplate,

- 61,64 EUR od 01.06.2008. pa do isplate,

- 62,41 EUR od 01.07.2008. pa do isplate,

- 61,28 EUR od 01.08.2008. pa do isplate,

- 61,34 EUR od 01.09.2008. pa do isplate,

- 62,01 EUR od 01.10.2008. pa do isplate,

- 67,05 EUR od 01.11.2008. pa do isplate,

- 63,67 EUR od 01.12.2008. pa do isplate,

- 67,97 EUR od 01.01.2009. pa do isplate,

- 68,63 EUR od 01.02.2009. pa do isplate,

- 68,93 EUR od 01.03.2009. pa do isplate,

- 68,11 EUR od 01.04.2009. pa do isplate,

- 68,26 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

- 67,01 EUR od 01.06.2009. pa do isplate,

- 66,08 EUR od 01.07.2009. pa do isplate,

- 66,33 EUR od 01.08 2009. pa do isplate,

- 66,82 EUR od 01.09.2009. pa do isplate,

- 66,77 EUR od 01.10.2009. pa do isplate,

- 66,28 EUR od 01.11.2009. pa do isplate,

- 67,21 EUR od 01.12.2009 pa do isplate,

- 67,95 EUR od 01.01.2010. pa do isplate,

- 69,00 EUR od 01.02.2010. pa do isplate,

- 68,76 EUR od 01.03.2010. pa do isplate,

- 70,20 EUR od 01.04.2010. pa do isplate,

- 69,92 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

- 70,45 EUR od 01.06.2010. pa do isplate,

- 75,04 EUR od 01.07.2010. pa do isplate,

- 74,10 EUR od 01.08.2010. pa do isplate,

- 11,20 EUR od 01.09.2010. pa do isplate,

- 11,05 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- 10,82 EUR od 01.11.2010. pa do isplate,

- 11,31 EUR od 01.12.2010. pa do isplate,

- 11,94 EUR od 01.01.2011. pa do isplate,

- 11,50 EUR od 01.02.2011. pa do isplate,

- 11,65 EUR od 01.03.2011. pa do isplate,

- 11,45 EUR od 01.04.2011. pa do isplate,

- 11,49 EUR od 01.05.2011. pa do isplate,

- 12,33 EUR od 01.06.2011. pa do isplate,

- 861,04 EUR od 31.05. 2013. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u dijelu za utvrđenje ništetnosti odredbe 1. Ugovora o kreditu broj 628-50-4168454 od 8. lipnja 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi:

"1./prvo/IZNOS KREDITA

Kunska protuvrijednost CHF 188.900,00 (stoosamdesetosamtisućadevestofranaka) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita."

V Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju TF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 10.367,31 eur sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je s tuženikom dana 8. lipnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj 628-50-4168454 solemniziran dana 2. srpnja 2007. kod javnog bilježnika Radosne Mavrinac pod brojem OV-4860/07 temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju stambeni kredit za refinanciranje i kupnju u iznosu od 188.900,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita te da je u čl. 2. predmetnog ugovora određena kamatna stopa u visini 4,95 % godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, da je predmetni kredit otplaćen prijevremenom jednokratnom uplatom, da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena prava tužitelja kao potrošača jer je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe koje se odnose na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica-švicarski franak te kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu. Tužitelj navodi da je prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima tuženik propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti u svezi zaključenja ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je odredba čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu nepoštena, da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njezinoj zakonom predviđenoj svrsi, da je tijekom otplatnog perioda spornog ugovora došlo do aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, da banka kao trgovac raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnosti niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle, da je banka sporni kreditni proizvod s valutnom klauzulom CHF prikazala kao povoljniji, da tuženik nije transparentno prikazao niti izračun kamatnih stopa u kreditima vezanim za valutu EUR, pa tuženik nije imao na raspolaganju sve informacije na temelju kojih bi mogao procijeniti koji je i zašto kredit uistinu povoljniji, da je tuženik kreditne proizvode prikazao kao unaprijed pripremljene na unaprijed formuliranom standardnom obrascu i da nije ostavio mogućnost da se pregovara o pojedinačnim ugovornim odredbama, navodi da je primjena valutne klauzule u švicarskom franku nepoštena i nedopuštena jer je tuženiku omogućila stjecanje nepripadajuće dobiti korištenjem aprecijacije franka u odnosu na euro o kojoj mogućnosti tužitelj nije bio upozoren. Tužitelj navodi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, da ugovornom odredbom visina kamatne stope nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju odluke tuženika tj. jedne od ugovornih strana, te je kao takva ništetna odredba, a koja kamata je za vrijeme trajanja ugovornog odnosa povećana nekoliko puta, pa je sa početne 4,95% došla i do 5,95% i to u vrijeme kada je vrijednost švicarskog franka rasla, što je rezultiralo značajnim porastom kredita. Tužitelj se poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. donesenu u kolektivnom sporu pokrenutom radi zaštite prava potrošača i predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je ništetna odredba 1. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 332.399,11 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima s zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate te kojom se utvrđuje da je ništetna odredba 2. predmetnog ugovora o kreditu i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 24.600,93 kn preplaćen s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi s zateznom kamatom koja teče na pojedinačni iznos od dospijeća do isplate, uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

1.1. U tijeku prethodnog postupka tužitelj u bitnome ističe da je u kolektivnom sporu donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 protiv 8 banaka, među njima i tuženika te poziva se na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. iz koje proizlazi da je odredba o načinu promjene kamatne stope ništena, osim u dijelu u kojem je utvrđena početna kamatna stopa. U odnosu na prigovor zastare tužitelj ističe da zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjene obveze.

1.2. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, a nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem, podneskom od 3. svibnja 2021. i od 7. rujna 2023., kojim podneskom je tužitelj iznose tužbenog zahtjeva postavio i u valuti eur, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se utvrđuju da je ništetna odredba čl. 1. predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je iskazana u valuti švicarski franak, a koja glasi "1./prvo/IZNOS KREDITA Kunska protuvrijednost CHF 188.900,00 (stoosamdesetosamtisućadevestofranaka) po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita." i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 44.222,04 eur/333.191,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate te kojom se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 2. predmetnog Ugovora o kreditu, koja glasi "2./drugo/KAMATNA STOPA, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora." i kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.975,66 eur/22.420,20 kn s pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, u cijelosti osporava navode iz tužbe te osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, navodi da je tužbeni zahtjev nedopušten jer da tužitelj nije uzeo u obzir posljedice ništetnosti, a to je da je svaka strana dužna drugoj vratiti sve ono što je primila na temelju takva ugovora, ističe da je predmetni ugovorni odnos nastao na temelju dispozicije stranaka, pa tako i samog tužitelja, da je tuženik prilikom sklapanja Ugovora svojim klijentima, pa tako i tužitelju dao sve potrebne informacije vezane uz pojedine članke Ugovora, da je Ugovor o kreditu solemniziran, ističe prigovor zastare, da je ugovaranje valutne klauzule dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima, na način da predstavlja zaštitnu vrijednosnu klauzulu kojoj je svrha da očuva kupovnu moć novca u kojem je izražena obveza, odnosno kako bi vjerovnik kod dugotrajnih obveza osigurao da će vrijednost primljenog iznosa kod ispunjenja odgovarati vrijednosti koja je bila ugovorena, da tuženik nije odgovoran za rast vrijednosti valute CHF na monetarnom tržištu, niti je na bilo koji način utjecao na navedeni rast, da su sve informacije i odgovarajuća objašnjenja koje su tužitelju kao potrošaču bile potrebne bile na raspolaganju te da ih tuženik nije tajio niti lažno prikazivao, da tužitelj nije dokazao da je tuženik tijekom sklapanja spornog ugovora postupao protupravno, prijevarno ili nepošteno, da tuženik nije jednostrano mijenjao ugovorne odredbe bez valjanog, ugovorom predviđenog razloga jer su ugovorne odredbe cijeli period otplate ugovora o kreditu bile iste, da je činidba iz ugovora o kreditu u potpunosti jasna te se odnosi na stavljanje na raspolaganje određenog iznosa novčanih sredstava, navodi da tužitelj u tužbi nije konkretizirao povrede koje je tuženik navodno počinio, da su navodi tužitelja u tužbi neargumentirani i nejasni, da nemaju uporište u pozitivnim propisima niti da su potkrijepljeni relevantnim i dopuštenim dokaznim sredstvima. Zaključno tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka.

2.1. U tijeku prethodnog postupka tuženik u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu, navodi da su kriteriji o promjenama kamatne stope bili definirani u Načelima za promjenu kamatne stope te da je tuženik istu mijenjao zbog opravdanih razloga, vodeći se jasnim i preciznim kriterijima, i uzimajući u obzir promjene tržišta troškova financiranja banaka, da su promjene kamatne stope vršene u skladu s promjenama tržišnih parametara, te da je tuženik prilikom promjene istih postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja, u skladu s Načelima za promjenu kamatne stope, navodi da se pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu ne može odnositi na sve ugovore koji su sklopljeni u vremenskom razdoblju iz izreke iste, da je u svakom pojedinom i konkretnom slučaju potrebno utvrditi i dokazati da li se navodno nepoštene odredbe nalaze u konkretnom ugovoru o kreditu te da navedenom presudom donesenom u kolektivnom sporu je utvrđena ništetnom odredba o pravu na promjenu kamatne stope bez ugovaranja kriterija za promjenu stope, a ne ništetnost cijele odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, da je tužitelj svjesno odabrao kredit u CHF, ali da je imao mogućnost odabrati drugu valutu ili fiksnu kamatnu stopu.

2.2. Podneskom od 16. veljače 2022. tuženik se usprotivio preinaci tužbe te je istaknuo prigovor zastare.

3. Kako je tijekom postupka došlo do izmjene raspravnog suca sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom 1. ožujka 2022., uz suglasnost stranaka, dokazni postupak obnovio čitanjem spisa i priležeće dokumentacije, a u smislu odredbe čl. 315. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

4. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1897/2014 od 1. travnja 2022. prihvaćen je kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelju u dijelu radi utvrđenja ništetnosti te radi isplate iznosa od 333.191.00 kn s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do isplate te radi isplate iznosa od 22.420,20 kn s zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos od dospijeća do ispate (točka I, II, III i IV izreke presude), a djelomično je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate zatezne kamate na iznos od 6.487,47 kn za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 31. svibnja 2013. (točka V izreke presude) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom (točka VI izreke presude).

4.1. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1897/2014 od 30. kolovoza 2022. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka.

5. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-510/2022 od 4. travnja 2022. ukinuta je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1897/2014 od 1. travnja 2022. u dijelu pod točkom I, II, III, IV i VI izreke presude i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te je ukinuto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1897/2014 od 30. kolovoza 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. U odnosu na preinaku tužbe podneskom tužitelja od 3. svibnja 2021. i protivljenje tuženika preinaci ističe se da je tužitelj tim podneskom djelomično preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva u dijelu radi isplate (po osnovi odredbe o valutnoj klauzuli) i djelomično promijenio istovjetnost tužbenog zahtjeva u odnosu na sporedno potraživanje (tijek zatezne kamate na svaki pojedinačni iznos) te je time tužitelj postavio konačan tužbeni zahtjev nakon izvedenog dokaza financijskim vještačenjem pa se radi se o situaciji koja je propisana odredbom čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku i stoga je preinaka tužbe dopuštena, a kako je to odlučeno rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu dana 1. ožujka 2022.

7. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračun pretplate (list 12-13 spisa), obavijesti o promjenama kamatne stope (list 14-17 spisa), otplatnu tablicu (list 18-23 spisa), Ugovor o kreditu od 8. lipnja 2007. broj 628-50-4168454 (list 24-30 spisa), otplatni plan (list 31-41 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 42-44 spisa), obavijest o otplati kredita (list 45 spisa), izreku presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. (list 57-64 spisa), izveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. te izveo dokaz saslušanjem tužitelja.

8. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

9. U tijeku postupka (podnesak od 28. listopada 2024., list 364 spisa) tuženik je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka ĐF.

10. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi kako slijedi:

- iz ugovora o kreditu proizlazi da je isti zaključen 8. lipnja 2007. između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora s namjenom stambeni kredit za refinanciranje i kupnju (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti od 188.900,00 CHF po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,95 % godišnje (čl.2.), uz rok otplate kredita 240 mjeseca, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji se uručuje korisniku kredita po isplati kredita te da anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu (čl.7.), da je navedeni Ugovor o kreditu potvrđen po javnom bilježniku u [adresa] Radosni Mavrinac dana 2. srpnja 2007. pod brojem OV-4860/07, da je navedeni Ugovor o kreditu pročitan tužitelju i da je upozoren da ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta,

- iz obračuna pretplate proizlazi da su za vrijeme otplate kredita preplaćeni iznosi po osnovi odredbe promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- iz obavijesti o promjeni kamatne stope proizlazi da je tuženik 2007., 2008, 2011., 2010. obavijestio tužitelja o promjeni kamatne stope,

- da su u otplatnoj tablici, otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice navedeni anuiteti i datum dospijeća istih uz prikaz kamate odnosno kamatne stope i iznosa u valuti,

- iz otplatnog plana proizlazi da je tužitelju odobren kredit u iznosu od 188,900.00 CHF te da mu je na dan 9. srpnja 2007. isplaćen iznos od 187,391.91 CHF što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 825,507.27 HRK,

- iz obavijesti od 31. svibnja 2013. proizlazi da je tuženik obavijestio tužitelja kako je dana 31. svibnja 2013. u cijelosti otplaćen kredit po predmetnom Ugovoru o kreditu,

- da je dopisima od 13. svibnja 2011., od 16. svibnja 2008., od 23. studenog 2007. i od 14. srpnja 2010. tuženik obavijestio tužitelja o promjenama kamatnih stopa.

12. U svom iskazu tužitelj je naveo da je novčana sredstva dobivena kreditom iskoristio za kupnju stana u kojem je živio zajedno sa svojom obitelji, da taj stan nije iznajmljivao niti obavljao neku poslovnu djelatnost u njemu, da u banku nije išao s ciljem da ugovori valutu CHF već da mu je kredit u toj valuti bio prezentiran kao najpovoljniji kredit sa najpovoljnijom ratom i da mu nije nuđeno sklapanje ugovora u nekoj drugoj valuti, a uz ugovor o kreditu da mu je dostavljen i otplatni plan te da ga djelatnici banke nisu upozorili na rizike koji bi bili vezani uz valutu CHF u odnosu na druge valute. Tužitelj je iskazao da nije pregovarao oko odredbe tog ugovora već je isti bio unaprijed sastavljen, a radi čega niti nije pokušao pregovarati, da je prije potpisivanja ugovora isti pročitao i razumio, da je djelatnik banke sa njim prolazio taj ugovor odnosno objašnjavao je odredbe istog i da je znao da se ugovor sklapa s promjenjivom kamatnom stopom odnosno da je znao da rata može nešto narasti no međutim da nije bio svjestan da može toliko narasti koliko je narasla, da mu nije rečeno o bilo kakvih kriterijima o kojima bi ta kamatna stopa mogla biti mijenjana, da se ne sjeća je li ga banka izvijestila o promjenama kamatne stope kada je do nje došlo. Tužitelj je iskazao da mu prije potpisivanja ugovora bio poznat pojam valutne klauzule, a pod time da je znao da je promjena rate vezana uz valutu no da su mu djelatnici banke rekli da se radi o stabilnoj valuti kao i valuta eur, a da je znao da to nije tako tada kredit da ne bi uzimao. Tužitelj je iskazao da je početna rata bila oko 4 i nešto tisuće kuna, a kasnije je narasla na 7.500,00 ili 8.000,00 kn.

12.1. Iskaz tužitelja sud je ocijenio kao iskren, životan i uvjerljiv.

13. Sukladno odredbi čl. 502. c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 14/14, 110/15, 14/19) sud je vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Dakle, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođen je postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača pod posl. brojem P- 1401/12. Iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i posl. broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. i Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. proizlazi da je utvrđeno da je ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese potrošača-korisnika kredita, koristeći u Ugovorima o kreditu ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica CHF te na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva, a tuženik i potrošači nisu pojedinačno pregovarali o odredbi odnosno parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni ugovorne kamatne stope što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu potrošača. Dakle, iz istih u bitnome proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

14. Iz iskaza tužitelja i dokumentacije koja prileži spisu proizlazi da tužitelj ima status potrošača u smislu odredbe čl. 3. tč. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 45/07, dalje: ZZP), a obzirom je tužitelj sklopio predmetni ugovor o kreditu kao fizička osoba u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

15. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se o pojedinim odredbama Ugovora o kreditu nije pregovaralo, a i iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o tipskom ugovoru pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

16. U odnosu na prigovore tuženika da je ugovor prijevremeno otplaćen, da je solemniziran i da je čl. 9. Ugovora o kreditu ugovorena mogućnost konverzije obveze kredita izražene u CHF u EUR, valja istaknuti da su navedeni prigovori neosnovani obzirom da tužitelj unatoč navedenim okolnostima ima pravo tražiti pravnu zaštitu sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. i odredbi čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) u vezi s odredbom čl. 323. st. 1. ZOO-a.

16.1. Valja dodati da javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao tužitelju objasniti rizik promjene tečaja švicarskog franka koji nije bio naveden u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao niti odredbe kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja se mijenja sukladno odluci banke, niti je javni bilježnik imao takve zakonske ovlasti. Stoga se saslušanje javnog bilježnika ukazalo nepotrebnim te taj dokaz nije izveden.

17. S obzirom na utvrđeno, da je sud vezan za utvrđenja iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača te da je tuženik odustao od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedoka – djelatnika banke, sud zaključuje da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornim odredbama.

18. Slijedom navedenog nisu osnovani prigovori tuženika da su sve informacije i odgovarajuća objašnjenja bile na raspolaganju tužitelju, da su kriteriji o promjenama kamatne stope bili definirani te da je tuženik istu mijenjao zbog opravdanih razloga te da je tuženik prilikom promjene istih postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka.

19. Kako su odredbe Ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan temeljem odredbe čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, 56/13) i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15, 14/19) , čl. 3-4, čl. 269, čl. 272 i 323 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) i odredbe čl. 502.a i c ZPP-a te odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

20. Iz rezultata izvedenih dokaza proizlazi da su ugovorne strane ugovorom o kreditu ugovorile visinu obveze korisnika kredita u hrvatskoj valuti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan dospijeća. Sud je u ovom postupku vezan pravnim shvaćanjima u kolektivnim presudama pa stoga smatra da nije osnovan zahtjev tužitelja kojim zahtjeva utvrditi ništetnim dio odredbe članka 1. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovoren iznos koji se tužitelju kao korisniku kredita daje na raspolaganje (kunska protuvrijednost CHF 188.900,00 po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita), uslijed čega je u tom dijelu valjalo odbiti dio zahtjeva tužitelja i odlučiti kao pod točkom IV izreke presude.

21. Na okolnost visine potraživanja izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku financijske struke Darku Prpiću iz Darfin d.o.o.

21.1. Iz nalaza i mišljenja izrađenog po stalnom sudskom vještaku proizlazi da ukupna razlika između iznosa mjesečnih kamata prema ugovoru o kreditu, da se kamatna stopa nije mijenjala sukladno odlukama o kamatnim stopama tuženika, i iznosa mjesečnih kamata prema obračunu tuženika iznosi 4.354,15 CHF odnosno kunska protuvrijednost iznosi 22.420,20 kn primjenom srednjeg tečaja kreditora na dan plaćanja, pri čemu se pojedinačni iznosi u kunama kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa navedeni u stupcu pod točkom 1. Zaključka Nalaza i mišljenja te proizlazi da ukupna razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan plaćanja u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi 333.191,00 kn za anuitete koje je Nalazom utvrđen više uplaćen iznos, pri čemu su pojedinačni iznosi u kunama kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa navedeni u stupcu pod točkom 2. Zaključka Nalaza i mišljenja.

21.2. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka sud je u cijelosti prihvatio jer je izrađen nepristrano, u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije, a stranke nisu imale prigovor na isti.

22. U odnosu na prigovor zastare valja istaknuti da sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. ako je ništetnost ugovornih odredaba ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

22.1. Obzirom u ovoj pravnoj stvari najstarija tražbina po osnovi promjene kamatne stope dospijeva 1. prosinca 2007., a po osnovi valutne klauzule 1. rujna 2007., da je dana 4. travnja 2012. podnesena tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, čime je prekinuta zastara u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a, a odluka donesena u tom postupku je postala pravomoćna dana 13. lipnja 2014. kada je zastara počela ponovno teći po pitanju promjenjive kamatne stope odnosno dana 14. lipnja 2018. po pitanju valutne klauzule, a tužba u ovoj pravnoj stvari je podnesena 6. ožujka 2014. to prigovor zastare nije osnovan u smislu odredbe čl. 225. ZOO-a.

22.2. U odnosu na prigovor zastare glede konačno postavljenog tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 3. svibnja 2021. ističe se kako da se radi o preinaci tužbe koja je učinjena nakon provedenog financijskog vještačenja što nema utjecaj na tijek zastare jer je ona prekinuta danom podnošenja predmetne tužbe.

23. Slijedom navedenog, tuženik je sukladno odredbi čl. 323. ZOO-a dužan vratiti tužitelju što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim odnosno bez osnove sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem. Osnovanost visine tužbenog zahtjeva kao i dani kada su učinjene uplate od kojeg teku zatezne kamate na iznos svakog pojedinačnog preplaćenog iznosa proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka, kako je naprijed obrazloženo, pa je valjalo je na temelju odredbe čl. 323. st. 1., čl. 1111. st. 1., čl. 1115. i čl. 29. ZOO-a te odredbe čl. 328. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I i III izreke presude.

24. Iznosi iz točke I i III izreke presude su izraženi u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22).

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) koja se sukladno odredbi čl. 117. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19) primjenjuje na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku nije donesena prvostupanjska presuda. Naime, presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1897/2014 od 1. travnja 2022. djelomično je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate zatezne kamate na iznos od 6.487,47 kn za razdoblje od 1. lipnja 2011. do 31. svibnja 2013., a u kojem dijelu je presuda postala pravomoćna, te je točkom IV izreke ove presude djelomično odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti, pa tužitelj, stoga, nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi.

25.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 13. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 3. svibnja 2021. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za pristup ročištu dana 9. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr. 9.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu dana 10. rujna 2020. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 1. ožujka 2022. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 1. rujna 2023. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 4. prosinca 2024. u iznosu od 1.000,00 eur (tbr.9.tč.1.OT), za sastav žalbe u iznosu od 250,00 eur (tbr.10.tč.4.OT), sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi ukupno 9.062,50 eur. Tužitelju je dosuđen i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eur te trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 520,94 eur te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 518,42 eur.

Tužitelju je stoga dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 10.367,31 eur. 25.2. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 18. prosinca 2019. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice.

25.3. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

25.4. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod točkom V izreke presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.

3. spis