Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-196/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zdenku Krstiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Ivani Ostović, odvjetnici u OD Burić & Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, radi prestanka uzdržavanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-324/2021-36 od 01. ožujka 2024., u sjednici vijeća dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-324/2021-36 od 01. ožujka 2024. i sudi

1. Utvrđuje se da je s danom 17. siječnja 2024., prestala obveza ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinositi na ime uzdržavanja tuženice VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 66,36 eur mjesečno, određen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P- 30/10 od 18. listopada 2010.

2. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-324/2021-36 od 01. ožujka 2024. u preostalom dijelu pod toč. I izreke za iznos uzdržavanja od 66,36 eur mjesečno. III Odbija se zahtjev tužitelja za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I izreke odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje da je s danom 17. siječnja 2024., prestala obveza ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], doprinositi na ime uzdržavanja tuženice VM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 1.000,00 kn mjesečno, određen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-30/10 od 18. listopada 2010. te isplatu parničnog troška. Pod toč. II izreke nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 625,00 eura.

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj iz svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), u vezi sa čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. ("Narodne novine", broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23, dalje ObZ) sa prijedlogom da se ista odluka preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troškova postupka povodom žalbe.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Pravilno u pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje kako je presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P493/08-12 od 26. listopada 2009. razveden brak stranaka, dok je presudom istog suda broj P-30/10-20 od 18. listopada 2010. naloženo ZM, ovdje tužitelju, da za uzdržavanje MM, ovdje tuženice, plaća mjesečno 2.000,00 kn odnosno od 10. lipnja 2010. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti 1.000,00 kn mjesečno, te je tužiteljica odbijena s viškom tužbenog zahtjeva, dok iz obrazloženja iste proizlazi da je rješenjem HZMO kod tužiteljice utvrđena profesionalna nesposobnost za rad, te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je od prihoda imala jedino invalidsku mirovinu u iznosu od 995,98 kn mjesečno, suvlasnica kuće u jednakim dijelovima s tuženikom koji je u istoj živio, dok je ona živjela kod majke, tuženik je bio zaposlen sa plaćom od 8.000,00 kn, nije imao drugih obveza uzdržavanja.

6. Tužitelj u žalbi navodi da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo je da je u čl. 561. ObZ određeno kako danom stupanja na snagu tog propisa prestaje važiti Obiteljski zakon (»Narodne novine«, broj: 75/14 i 5/15) a tužba da je podnesena u listopadu 2021. te je mjerodavno pravo ObZ koji u čl. 285. propisuje kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile a u čl. 298. zakona određeno je da uzdržavanje bračnog druga može trajati najdulje godinu dana a u opravdanim slučajevima ovisno o trajanju braka. Stoga tužitelj tvrdi kako sud nije pravilno primijenio ove odredbe zakona kada je odbio tužbeni zahtjev bez obzira što su nastupile brojne promijenjene okolnosti na strani tužitelja i na strani tužene koje se očituju u tome da je tužitelj u mirovini koja jedva pokriva njegove potrebe, da skrbi za svoju majku, da ima kredit, a tužena je korisnik mirovine i vlasnica kuće koju je stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju tako da sada tužena ima više novca na raspolaganju od tužitelja za cca 190 €, dok tužitelju preostaje 2,50 € mjesečno nakon odbitka svih troškova.

7. Tužitelj dalje tvrdi da se sud prvog stupnja nije osvrnuo na izvješće Centra za socijalni rad o imovinskim prilikama tužitelja, nema stava o obvezi tužitelja da mjesečno doprinosi u troškovima smješta majke u dom za starije i nemoćne osobe, o kreditnim obvezama tužitelja, o činjenici da više nije u radnom odnosu kada je imao plaću 8.000 Kn / 1.061,78 mjesečno, već da sada ostvaruje mirovinu u iznosu 371,62 €, niti ima zaključka suda o činjenici da tužitelju nakon što plati sve obveze i uzdržavanje ostaje 2,48 € mjesečno, te je tužitelj kako tvrdi darovao svoju kuću zajedničkom sinu iz razloga što više nije u mogućnosti plaćati kredit za istu, s time da je sin preuzeo na sebe daljnju otplatu stambenog kredita te je stambeno osigurao sina, a da pri tome nije išao na prodaju kuće, već se radi o brizi za sina i njegovu obitelj, dok je tužena postala vlasnica kuće u kojoj živi. Time je činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno.

8. Tužitelj dalje smatra da tužena jest sposobna za obavljanje povremenih poslova kako bi zaradila za svoje uzdržavanje, a nastavno da nije ni dostojna za nastavkom uzdržavanja jer nema nikakve obiteljske veze sa zajedničkom djecom.

9. U pobijanoj odluci međutim pravilno sud prvog stupnja utvrđuje da uzdržavanje koje tužitelj plaća sada iznosi oko 133 eura te je tužitelj od 2021. god. u prijevremenoj starosnoj mirovini koja mirovina sada iznosi oko 460 eura, te nema u vlasništvu nekretnina, a od pokretnina posjeduje osobni automobil Peugeot 206, god. proizvodnje 2009., dok je tuženica u invalidskoj mirovini koja sada iznosi oko 200 eura i osim mirovine prima iznos, koji joj plaća tužitelj ali je vlasnica kuće u [adresa] u kojoj sama živi, ne posjeduje druge nekretnine niti pokretnine.

10. Na temelju liječničke dokumentacije utvrđeno je da se tužena liječi po liječniku psihijatru sa dijagnozom shizofrenija, da je operirala oba kuka, a ima problema i sa kralježnicom, liječi se po neurokirurgu, a iz njezinog iskaza proizlazi da zbog zdravstvenih problema često mora odlaziti na preglede u KBC Osijek i to na psihijatriju, ambulantu boli, bolesti štitnjače i druge i za svaki odlazak plaća prijevoz vlakom oko 3 eura, dok jedan dio puta ide pješice do bolnice, jer nema novaca za taksi, da dio novca mjesečno izdvaja i za lijekove obzirom na njeno zdravstveno stanje.

11. Pravilno stoga sud prvog stupnja u takvim okolnostima, pored postojeće ocjene radne sposobnosti tužene HZMO ocjenjuje kako ista nije sposobna za rad, niti se može zaposliti te da tužena za režije plaća za struju 36 eura, komunalnu naknadu 39,80 eura, dovoz smeća 7 eura mjesečno, tv pretplatu 10,60 eura, vodu i mobitel mjesečno 19,91 eura, godišnju grobnu naknadu 13,30 eura, za vrijeme sezone grijanja oko 650 eura za kupovinu ogrjeva, te plaća troškove prijevoza za odlazak na kontrole i preglede. Tužitelj pak sam tvrdi kako bi pravo na razmjerni dio mirovine iz [adresa] trebao ostvariti tek 2027., a osim mirovine nema drugih primanja, nema u vlasništvu nekretnine, dok je od pokretnina vlasnik osobnog automobila za koji otplaćuje kredit, mjesečna rata je 101 euro, za režije vodu i struju plaća oko 20 eura, plaća dopunsko zdravstveno osiguranje iznos od 9,29 eura, te pretplatu za mobitel i internet mjesečno iznos od 30 eura, troškovi za benzin su mjesečno oko 50 eura, jer redovito posjećuje majku koja je sada smještena u dom u [adresa] jer je doživjela teški moždani udar, a sa sestrom se dogovorio da će plaćati dio za smještaj majke iznos od 200 eura, tako da mu ova obveza uzdržavanja tuženice predstavlja problem, odnosno da mu ne preostaje dovoljno novca ni za vlastito uzdržavanje.

12. U takvoj situaciji prvog stupnja utvrđuje kako navedene mogućnosti tužitelja za plaćanje uzdržavanja, odnosno potrebe tuženice, nisu od odlučne važnosti za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, s obzirom da isti traži prestanak obveze uzdržavanja utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom već je odlučna činjenica jesu li se ostvarile pretpostavke za određivanje prestanka obveze uzdržavanja. No, takav stav ne može se prihvatiti, jer je u većem sadržano manje, pa ukoliko tužitelj traži prestanak obveze uzdržavanja, to zapravo znači da za neki određeni iznos uzdržavanja traži i smanjenje svoje obveze.

13. Primjenom sada važećih odredbi zakona o uzdržavanju bračnih drugova ukazuje se ne sasvim pravilan zaključak suda prvog stupnja o tome da iste pretpostavke nisu ispunjene, jer ObZ u čl. 285. propisuje kako osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile a u čl. 298. zakona određeno je da uzdržavanje bračnog druga može trajati najdulje godinu dana a u opravdanim slučajevima ovisno o trajanju braka.

14. Stoga je u odnosu na činjenicu da tužena osim mirovine koja sada iznosi 200 eura mjesečno i iznosa koji joj plaća tužitelj od oko 133 eura, nema drugih primanja, te da ne može ostvariti sredstva za život iz svoje imovine, a istodobno tužna nije sposobna za rad zbog svoje zdravstvene situacije, niti se ista može zaposliti u svojoj dobi, moguće utvrditi kako još uvijek postoje pretpostavke za uzdržavanje, ali u manjem iznosu od 66,36 eur razmjerno mogućnostima tužitelja i potrebama tužene, a činjenica da tužena u prekršajnom postupku koji se vodio protiv kćeri stranaka nije koristila blagodat ne svjedočenja, te sa kćerkom nije u dobrim odnosima, ne može predstavljati razlog da bi ista bila nedostojna prava na uzdržavanje, jer ista nije počinila kakvo kazneno djelo ili se na drugi način teže ogriješila o tužitelja u vezi sa činjenicom da tužitelj plaća uzdržavanje, jer tek prema čl. 299. ObZ sud može odbiti zahtjev za uzdržavanje ili donijeti odluku o prestanku obveze uzdržavanja bračnog druga ako bi uzdržavanje predstavljalo, odnosno predstavlja očitu nepravdu za drugog bračnog druga koji bi trebao plaćati, odnosno plaća uzdržavanje.

15. Dakle, pošto je u većem sadržano manje, ukoliko tužitelj traži utvrđenje prestanka obveze uzdržavanja u cijelosti, on time isto traži i djelomično, za svaki pojedini dio svog dugovanja, pa je u navedenom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti, a u preostalome dijelu odbiti.

16. Stoga je temeljem čl. 373. st. 3. ZPP valjalo djelomično preinačiti pobijanu odluku za navedeni iznos a u preostalome dijelu temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu odbiti i odluku potvrditi. Temeljem čl. 166. i 154. st. 2. ZPP stoga je valjalo preinačiti odluku o trošku, te odrediti da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, obzirom na jednak uspjeh stranaka u sporu, te je imajući prednje u vidu odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka povodom žalbe.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat