REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-312/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Mirni Bokun Vlašić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković i Partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi raskida ugovora o solidarnom jamstvu, nakon glavne rasprave zaključene 27. studenog 2024. u prisutnosti tužitelja i njegove punomoćnice te zamjenice punomoćnice tuženika, 14. siječnja 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Raskida se Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5105537400 sklopljen dana 19. siječnja 2011. između OO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i Erste & Steiermaerkische Bank d.d., Rijeka, OIB: 23057039320, sklopljen radi podmirenja obaveza Glavnog dužnika.

Tuženik je dužan tužitelju naknaditi prouzročeni parnični trošak sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 16.161,25 eura, sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III U preostalom dijelu, iznad dosuđenog odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik pravni slijednik Erste & Steiermärkische Bank d.d., koji je Ugovorom o Cesiji od 16. prosinca 2016., između ostalih, preuzeo i dug po kreditu broj 2402006-1031261160/51016015-5105537400 od 19. studenog 2011., sklopljen između navedene banke i društva Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o., OIB: 15926599180.

1.1. Tužitelj je na temelju navedenog Ugovora o dugoročnom kreditu, imajući povjerenje u izričito postavljenje fiksne uvjete banke, bez kojih kredit ne bi bio odobren, pristupio potpisivanju Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5105837400 dana 19. siječnja 2011., dakle isti dan kada je sklopljen i Ugovor o dugoročnom kreditu. Odredbom čl. 12. Ugovora o dugoročnom kreditu utvrđeni su fiksni uvjeti, conditio sine qua non, bez kojih ne bi bilo kredita i kredit ne bi bio pušten u tečaj. Radilo se o obvezi korisnika kredita da banci dostavi, prije puštanja kredita u tečaj, dokaz o zasnivanju i upisu založnog prava s ovršnom klauzulom na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] zgr, upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Također, u čl. 12. Ugovora, banka je zahtijevala dokaz o upisu založnog prava s prvim prvenstvenim redom namirenja, s ovršnom klauzulom, na pokretnini - ribarskom brodu Tulieta, broj raspoznavanja 9AA5869, upisan u ulošku broj 2R176 glavne knjige upisnika broda Lučke kapetanije Rijeka, kao i svjedodžbu o sposobnosti ribarskog broda Tulieta za plovidbu. Banka je u istom članku zahtijevala i dokaz o izvršenoj reviziji procjene nekretnine i pokretnine. Slijedom tako ozbiljne materijalne, stvarne garancije za povrat kredita, tužitelj je s povjerenjem u ugovorene obveze i računajući na ozbiljnost banke, pristupio potpisu Ugovora o solidarnom jamstvu isti dan kada je potpisan i Ugovor o dugoročnom kreditu.

1.2. Nakon pribave predmeta Stečajnog suda u Rijeci tužitelj je saznao da je brod Tulieta, koji je bio založen kao jamstvo za povrat spornog kredita, potonuo u brodogradilištu Cres, te da na dan pregleda 26. rujna 2011., dan nakon havarije, brod nije imao svjedodžbu o sposobnosti za plovidbu. Dakle, 8 mjeseci nakon sklapanja Ugovora o dugoročnom kreditu, brod Tulieta nije posjedovao dokument koji je trebao biti dugoročan, ili je trebao biti redovito obavljan, radi ostvarivanja založnog prava. Slijedom iznesenog, jedino se može zaključiti da banka nije ispunila svoje uvjete postavljene pri sklapanju Ugovora o kreditu, da nije pribavila svjedodžbu o sposobnosti ribarskog broda Tulieta za plovidbu, odnosno da je zanemarila obnoviti zahtjev za osiguranje založenog broda Tulieta. Banka zasigurno nije pošteno i korektno postupila kada je za naplatu potraživanja vlasnika broda - poduzeća Trans teh d.o.o. pokrenula ovrhu na brodu, iako je potraživanja trebala naplatiti iz dugoročnog kredita odobrenog Tardi d.o.o. S obzirom na to da je skrivljenim postupanjem banke, pravnog prednika tuženika, u cijelosti izmijenjen pravni okvir ugovoren Ugovorom o dugoročnom kreditu između Erste banke i Tardi d.o.o., broj 2402006-1031252160/510160-5105537400, sklopljenog 19. siječnja 2011., to tužitelj predlaže da sud, nakon provedenog postupka, a uslijed izmijenjenih okolnosti krivnjom prednika tuženika, usvoji tužbeni zahtjev usmjeren na raskid ugovora o solidarnom jamstvu.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev, ocijenivši ga neosnovanim te navodeći da tužitelj samo paušalno navodi određene činjenice, koje ne podvodi pod materijalne odredbe, niti obrazlaže i dokazuje razloge za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti.

2.1. U odnosu na tužbeni zahtjev, ističe da je prema spomenutom Ugovoru o kreditu broj 5105537400 od 19. siječnja 2011. (čl. 12.) ugovorena obveza korisnika kredita da prije odobrenja kredita dostavi dokaz o zasnivanju i upisu založnog prava na nekretninama kč. br. [katastarska čestica] zgr. u naravi zgrada i kč. br. [katastarska čestica] u naravi maslinik, upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dokaz o založnom pravu na ribarskom brodu Tulieta (broj raspoznavanja 9AA5869, upisan u ulošku broj 2R176, glavne knjige upisnika broda Lučke kapetanije Rijeka) te svjedodžbu o sposobnosti ribarskog broda Tulieta za plovidbu. Tuženik ističe da je sve navedene obveze korisnik kredita uredno ispunio. Navodi da nisu jasni navodi tužitelja o skrivljenom postupanju banke, s obzirom na to da je banka, kao kreditor, prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postupila u cijelosti prema odredbama Ugovora te je ispunila sve svoje obveze iz istog. Također, suprotno navodima tužitelja, Ugovorom o kreditu nije ugovorena obveza banke da nakon sklapanja kredita provjerava sposobnost broda, niti je to uobičajeno kod sklapanja takvih ugovora. Sklapanjem Ugovora o kreditu, banke kao kreditori te jamci koji će biti dužni ispuniti obvezu ako ju ne ispuni glavni dužnik, svjesno preuzimaju rizik propasti založene stvari. Dakle, tužitelj je te okolnosti (rizik propasti stvari, rizik umanjenja vrijednosti stvari i sl.) morao uzeti u obzir prilikom sklapanja Ugovora o solidarnom jamstvu, stoga se ne može pozivati na izvanredne okolnosti nastale nakon sklapanja Ugovora (čl. 369. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima). Potonuće broda kao založene stvari, 8 mjeseci nakon sklapanja i isplate kredita, ne može biti cijenjeno kao skrivljeno ponašanje banke, jer banka nema nikakav utjecaj na održavanje ili rabljenje založene stvari. Nije logično da bi na banci kao kreditoru bila odgovornost za propast zaloga, budući da založenu stvar ne preuzima u posjed niti ju koristi na bilo koji drugi način. Eventualno bi jamac platac takav zahtjev mogao uputiti prema vlasniku založene stvari (korisnika kreditu) ako smatra da je isti stvar rabio protivno njenoj namjeni, da je zanemario njezino održavanje, da je stvar oštetio i sl. Slijedom navedenog, banka (prethodni vjerovnik) je u cijelosti postupila sukladno Ugovoru te ispunila sve preuzete obveze, pa su navodi tužitelja da banka nije postupala pošteno te da je radi postupanja iste izmijenjen pravni okvir Ugovora neosnovani, paušalni i nedokazani. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog postupka.

3. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju sadržanu u spisu, pročitani su djelomični preslik spisa ovoga suda poslovni broj Povrv-1289/2018 i preslike iz spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-134/2014 i St-676/16, te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja.

3.1. Ostali dokazi nisu izvedeni, jer je njihovo izvođenje ocijenjeno nepotrebnim za odluku o tužbenom zahtjevu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid Ugovora o solidarnom jamstvu broj 5105537400 od 19. siječnja 2011., koji je sklopljen između Erste & Steiermärkische Bank d.d. (banke) i ovdje tužitelja u svojstvu jamca platca.

6. Na temelju dokumentacije sadržane u spisu, djelomičnom presliku spisa ovoga suda poslovni broj: Povrv-1289/18 te djelomičnom presliku spisa Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj Ovr-134/2014 utvrđeno je sljedeće činjenično stanje, koje među strankama nije ni sporno:

- da je između Erste & Steiermärkische Bank d.d. (banke) te društva Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o. (kao korisnika kredita) 19. siječnja 2011. sklopljen Ugovor o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160 / 51016015-5105537400, kojim je banka odobrila korisniku kredita kredit u iznosu od 320.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti s rokom otplate od 120 mjeseci (list 13-17 u presliku spisa Povrv-1289/18);

- da su istim Ugovorom određeni instrumenti osiguranja vraćanja kredita (čl. 11. i 12. Ugovora) te je određena obveza korisnika kredita da prije puštanja kredita u tečaj preda banci, između ostalog, Ugovore o solidarnom jamstvu koji su sklopljeni između banke i solidarnih jamaca (ovdje tužitelja RO te VO), dokaz o zasnivanju založnog prava na nekretninama i pokretnini – ribarskom brodu Tulieta (broj raspoznavanja 9AA5869, upisan u ulošku broj 2R176 glavne knjige upisnika broda Lučke kapetanije Rijeka), kao i da o dostavi svjedodžbu o sposobnosti navedenog ribarskog broda za plovidbu;

- da je istog dana kada je sklopljen Ugovor o kreditu (19. siječnja 2011.) između Erste & Steiermärkische Bank d.d. (banke) i ovdje tužitelja kao jamca platca, sklopljen Ugovor o solidarnom jamstvu broj 5105537400, kojim je tužitelj potvrdio da je u cijelosti upoznat sa sadržajem spomenutog Ugovora o kreditu te svim pravima i obvezama glavnog dužnika Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o. te se neopozivo obvezao da će na poziv banke i bez odgađanja u cijelosti podmiriti sve obveze glavnog dužnika, ujedno ovlastivši banku da može, bez njegovih daljnjih odobrenja i suglasnosti, bilo koju dospjelu a nepodmirenu obvezu nastalu po Ugovoru o kreditu, naplatiti sa svih njegovih računa (list 19 u presliku spisa Povrv-1289/18);

- da je Ugovor o kreditu otkazan 7. studenog 2013. zbog nepodmirivanja obveza iz ugovora od strane korisnika kredita (list 8 u presliku spisa Ovr-134/2014);

- da je između Erste & Steiermärkische Bank d.d. (kao cedenta / ranijeg vjerovnika) i društva B2 Kapital (kao cesionara / novog vjerovnika) 16. prosinca 2016. sklopljen Ugovor o cesiji, kojim je cedent ustupio cesionaru svoje nenamirene novčane tražbine prema dužniku i korisniku kredita Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o., koje proizlaze iz Ugovora o kreditu broj partije 5105537400, sa svim sporednim pravima, dakle uključujući i prava iz ugovora s jamcem (list 20-43 u presliku spisa Povrv-1289/18);

- da je ovdje tuženik B2 Kapital d.o.o. podnio protiv ovdje tužitelja prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, radi isplate iznosa od 1.810.980,34 kuna s pripadajućim kamatama i troškovima, koja tražbina potječe iz spomenutog Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51016015-5105537400, a za povrat koje je tužitelj jamčio kao jamac platac Ugovorom o solidarnom jamstvu broj 5105537400;

- da je povodom prijedloga ovdje tuženika javna bilježnica Mirna Pliško donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 3086/2018 od 4. srpnja 2018., da je ovdje tužitelj podnio prigovor protiv toga rješenja te da je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga (pod poslovnim brojem Povrv-1289/2018);

- da se u predmetu Povrv-1289/2018 aktualno izvodi dokaz financijskim vještačenjem (dopunom nalaza i mišljenja), s obzirom na to da je ovdje tužitelj (tamo tuženik) osporio osnovanost i visinu tražbine.

7. Sporno je i valja utvrditi jesu li se stekli uvjeti za raskid Ugovora o solidarnom jamstvu koji je 19. siječnja 2011. sklopljen između Erste & Steiermärkische Bank d.d. (banke) i ovdje tužitelja u svojstvu jamca platca, a uslijed izmijenjenih okolnosti za koje je, po stavu tuženika, odgovoran prednik tuženika – Erste & Steiermärkische Bank d.d.

8. Odredbom čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) propisano je ako bi zbog izvanrednih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano veliki gubitak, ona može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili čak i raskine. Izmjenu ili raskid ugovora ne može zahtijevati strana koja se poziva na promijenjene okolnosti ako je bila dužna u vrijeme sklapanja ugovora uzeti u obzir te okolnosti ili ih je mogla izbjeći ili savladati.

9. Tužitelj je u tijeku postupka u bitnom isticao da je u trenutku sklapanja Ugovora o solidarnom jamstvu tražbina banke bila u cijelosti pokrivena materijalnim jamstvima, i to hipotekom na nekretninama u Krnici te pokretnini – ribarskom brodu Tulieta, slijedom čega zaključenje spornog Ugovora o solidarnom jamstvu, čiji se raskid zahtjeva, nije ni bilo potrebno. Ujedno je ukazivao na nekorektno i neprofesionalno postupanje prednika tuženika (Erste & Steiermärkische Bank d.d.) prema tužitelju kao jamcu, spominjući, između ostalog da ribarski brod Tulieta, na kojem je zasnovano založno pravo radi osiguranja tražbine po predmetnom Ugovoru o kreditu, nije imao svjedodžbu o sposobnosti za plovidbu, a dužnost banke bila je da primjenjujući pažnju prosječnog gospodarstvenika prati i ažurira dokumentaciju broda, što nije činila. Nastavno da je brod doživio havariju te je uslijed neodržavanja 25. rujna 2011. potonuo u brodogradilištu u Cresu, a iako je polica kasko osiguranja vinkulirana u korist banke (prednika tuženika), banka nije po toj polici zahtijevala isplatu naknade iz osiguranja. Sve navedene okolnosti, po stavu tužitelja, u svojoj ukupnosti, predstavljaju promijenjene okolnosti, koje tužitelju daju legitimaciju zahtijevati raskid ugovora.

10. Saslušan o navedenim okolnostima, tužitelj je u svom iskazu naveo da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu između Erste banke i društva Tardi d.o.o. bio direktor toga društva, a sredstva kredita bila su mu potrebna kako bi osposobio brodove za ribolov. Ugovor o kreditu potpisao je kao direktor društva, a ujedno je s bankom zaključio Ugovor o solidarnom jamstvu prema kojem je osobno jamčio za obveze iz toga Ugovora. Bez Ugovora o solidarnom jamstvu banka mu ne bi odobrila kredit, iako su postojali i drugi instrumenti osiguranja, točnije zasnovano je založno pravo na brodici Tulieta, kao i na nekretnini upisanoj u k. o. [katastarska općina] koja je bila u vlasništvu njegovog poslovnog partnera. Smatra da se banka mogla naplatiti od spomenutih sredstava osiguranja, ali je tuženik unatoč tome, radi naplate obveza iz kredita, pokrenuo ovršni postupak na njegovim novčanim primanjima. Pretpostavlja da je u vrijeme sklapanja Ugovora znao što znači solidarno jamstvo, ali smatra da mu banka ne bi odobrila kredit da nije imao sredstva osiguranja. Smatra da je banka svoju tražbinu najprije trebala podmiriti aktivacijom založnog prava. Vezano za nekretninu u vlasništvu njegovog poslovnog partnera, nije mu poznato jesu li banka ili B2 Kapital d.o.o. pokretali postupak radi prodaje te nekretnine, pretpostavlja da nisu. Nije siguran što je danas s društvom Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o., pretpostavlja da je ono zatvoreno, ali to ne može sa sigurnošću potvrditi. Koliko mu je poznato, tražbina iz Ugovora o kreditu nije podmirena. Također, poznato mu je da je u vrijeme sklapanja Ugovora o solidarnom jamstvu banka postavila neke dodatne uvjete koji se tiču instrumenta osiguranja, pa je tako za brod Tulietu trebala biti predočena svjedodžba o plovidbi. Zna da je taj brod plovio i lovio ribu, bio je ispravan barem 5-8 mjeseci nakon sklapanja Ugovora, a možda i duže. Poznato mu je da je brod nastavno doživio havariju, ali ne zna kada je to bilo, on više nije bio direktor firme.

10.1. Iz iskaza tužitelja sud nije utvrdio činjenice relevantne za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, s obzirom na to da su činjenice o kojima je iskazivao u bitnom nesporne i proizlaze iz dokumentacije u spisu, dok ocjenu o pravilnosti i zakonitosti postupanja banke i tuženika kao novog vjerovnika (cesionara) prilikom naplate tražbine iz ugovora o kreditu utvrđuje sud, pa stav tužitelja o navedenom nije relevantan.

11. Prema stavu ovoga suda, činjenice na koje upućuje tužitelj, ne predstavljaju promijenjene okolnosti uslijed kojih bi on bio ovlašten zahtijevati raskid Ugovora o solidarnom jamstvu.

12. Ovdje prije svega valja ukazati na prirodu Ugovora o solidarnom jamstvu. Prema odredbi čl. 104. ZOO/05 ugovorom o jamstvu jamac se obvezuje prema vjerovniku da će ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to ovaj ne učini. Prema čl. 111. st. 1. i 3. ZOO/05 od jamca se može zahtijevati ispunjenje obveze ako je glavni dužnik ne ispuni u roku određenom u pisanom pozivu. Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme, a prema odredbi čl. 112. istog zakona više jamaca nekog duga odgovaraju solidarno, bez obzira na to jesu li jamčili zajedno ili se svaki od njih obvezao prema vjerovniku odvojeno, osim kad je ugovorom njihova odgovornost uređena drukčije. Solidarnost dužnika propisana je u odredbi čl. 43. ZOO/05, kojim je u st. 1. određeno da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

12.1. Iz citiranih odredbi proizlazi ovlaštenje vjerovnika da svoju tražbinu (u konkretnom slučaju tražbinu iz Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51016015-5105537400) naplati, bilo od glavnog dužnika (korisnika kredita), bilo od tužitelja kao jamca platca, kojeg dugog jamca, ili svih istovremeno, sve do potpunog namirenja. Stoga, tužitelj neosnovano smatra da je vjerovnik svoju tražbinu najprije trebao naplatiti aktiviranjem založnog prava na nekretninama i pokretnini (ribarskom brodu Tulieta), jer vjerovnik (ni banka, a nastavno ni tuženik kao cesionar) ugovorom nije preuzeo obvezu namirenja određenim redoslijedom, niti takva njegova obveza proizlazi iz zakona. Tužitelju je, kako sam priznaje, u vrijeme sklapanja Ugovora o solidarnom jamstvu, bilo je poznato što znači solidarno jamstvo, a s obzirom na njegovu funkcionalnu povezanost s glavnim dužnikom (društvom Tardi trgovina i turistička agencija d.o.o. čiji je bio član, a nastavno i direktor – utvrđeno uvidom u povijesni izvadak iz sudskog registra na listovima 61-70 u presliku spisa Povrv- 1289/18), razvidno je da mu je bio u cijelosti poznat sadržaj Ugovora o kreditu, kao i svi instrumenti vraćanja kredita predviđeni ugovorom. Iz tog je razloga bespredmetan njegov navod da sklapanje spornog Ugovora o solidarnom jamstvu nije bilo potrebno, kada je unatoč tome pristao na sklapanje spornog ugovora (u skladu s čl. 2. i 3. ZOO/05), ovlastivši banku da, bez njegovih daljnjih odobrenja i suglasnosti, bilo koju dospjelu a nepodmirenu obvezu po Ugovoru o kreditu, naplatiti s njegovih računa. Tužitelj je znao da je banka ovlaštena, po dospjelosti bilo koje obveze iz Ugovora o kreditu, poduzeti radnje radi naplate svoje tražbine pljenidbom njegovih računa u banci, pa okolnost što je vjerovnik tu svoju ovlast iskoristio radi namirenja tražbine iz Ugovora o kreditu (koja nije u cijelosti podmirena, što tužitelj ni ne spori) ne predstavlja izvanredne okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i uslijed kojih bi u smislu čl. 369. ZOO/05 imao pravo zahtijevati raskid ugovora. Tužitelj je, moguće, očekivao da se zbog postojanja drugih instrumenata osiguranja banka (ni novi vjerovnik) neće pokretati postupke prisilne naplate po njegovim računima, ali pogrešna procjena ili očekivanje tužitelja ne predstavlja izvanredne okolnosti zbog kojih ima pravo na raskid ugovora.

13. Valja također ukazati, iako ni to ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva, da iz dokumentacije sadržane u spisu poslovni broj Povrv-1289/2018 proizlazi da je vjerovnik Erste & Steiermärkische Bank d.d., prije pokretanja ovršnog postupka protiv tužitelja (koji je pokrenut u srpnju 2018. podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave), aktivirao i druge instrumente osiguranja, pa su tako nekretnine u Krnici (kč. br. [katastarska čestica] zgr. i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina]) prodane u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-437/2014 za iznos od 430.000,00 kuna, što proizlazi iz rješenja o dosudi poslovni broj Ovr-437/2014-35 od 19. lipnja 2015. (list 77-78 u presliku spisa Povrv-1289/18), dok je ribarski brod Tulieta u veljači 2016. prodan u ovršnom postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci poslovni broj Ovr-134/2014 za iznos od 101.000,00 kuna (vidljivo iz dokumentacije sadržane u presliku spisa poslovni broj Ovr-134/2014 – list 53 spisa). Stoga, i u tom dijelu tužitelj pogrešno upućuje na "nekorektno i neprofesionalno" postupanje banke prema tužitelju, pogrešno navodeći da banka nije, prije pokretanja postupka protiv njega, svoju tražbinu pokušala naplatiti prodajom založenih pokretnina i nekretnina.

13.1. U odnosu na ribarski brod Tulieta, tužitelj pogrešno upire na to da brod nije imao svjedodžbu o sposobnosti za plovidbu, jer je ista od strane tuženika dostavljena u spis (list 49 spisa). Okolnost da ta svjedodžba nije obnovljena, kao i okolnost da se Erste & Steiermärkische Bank d.d. nakon havarije nije naplatila po polici osiguranja pomorskog, riječnog i jezerskog kaska broj 0601-0007825 koja je vinkulirana u njenu korist, nisu takve prirode da posljedično dovode do raskida ugovora o solidarnom jamstvu uslijed promijenjenih okolnosti. Navedene okolnosti, koje ukazuju na propuštanje vjerovnika, bi eventualno mogle utjecati na visinu tražbine tužitelja, međutim, to nije predmet ovog postupka, već se o visini tražbine raspravlja u predmetu Povrv-1289/18, pa je navedene prigovore tužitelj ovlašten isticati u tom postupku.

14. Slijedom navedenog, kako činjenice na koje tužitelj upućuje u tužbi, po stavu ovog suda, nemaju značaj promijenjenih okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, nije osnovan zahtjev tužitelja za raskid ugovora o solidarnom jamstvu. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

15. Tuženik je uspio u sporu pa mu je tužitelj na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) dužan naknaditi troškove postupka, dok tužitelju, primjenom iste zakonske odredbe, ne pripada pravo na trošak.

15.1. Tuženik je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu, s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 1.848.849,71 kuna / 245.384,53 eura (utvrđena na ročištu 28. ožujka 2023.), pripada iznos od po 1847 bodova za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - „Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) te za zastupanje na ročištima 7. svibnja 2024. i 27. studenog 2024. (Tbr. 9.1. Tarife), kao i iznos od 923,50 bodova za zastupanje na ročištu 28. ožujka 2023. (Tbr. 9.2. Tarife), ukupno 6.464,50 bodova, što obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 12.929,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 3.232,25 eura, ukupno iznosi 16.161,25 eura. Tuženiku pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP. Ne pripada mu trošak sastava podneska od 6. svibnja 2024. jer je navedeni podnesak dostavljen sudu neposredno prije održavanja ročišta 7. svibnja 2024., izvan roka predviđenog u čl. 299.a st. 4. ZPP, pa je tuženik sadržaj tog podneska mogao izložiti i na održanom ročištu.

U Puli 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnicima