REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1025/19-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Zvonimir Matić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. iz Zagreba, Savska cesta 144a, OIB: 45237012600, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 25. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika – djelatnika tuženika AR, dana **.**.2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. isplatiti tužitelju UR iznos od 4.612,00 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. siječnja 2019. do isplate po stopi koja se do 31. prosinca 2022. obračunava po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 28. prosinca 2023. po stopi koja se dobije uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 29. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u preostalom dijelu za iznos od 10.612,00 Eur sa zatraženom zateznom kamatom.

II Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. naknaditi tužitelju UR troškove postupka u iznosu od 3.507,60 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi kako je 28. veljače 2017. stradao kao pješak u prometnoj nezgodi koju je prouzročio osiguranik tuženika TR upravljajući vozilom reg. ozn. [registarska oznaka] te da je u tom štetnom događaju pretrpio ozljede zbog kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a bila mu je potrebna i tuđa pomoć i njega. Stoga, tužbenim zahtjevom, kojega u konačnoj visini postavlja na ročištu za glavnu raspravu održanom 25. studenoga 2024., potražuje naknadu neimovinske i nenovčane imovinske štete u ukupnom iznosu od 15.224,00 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 28. siječnja 2019. do isplate, a potražuje i naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje nastanak štetnog događaja, kao i pasivnu legitimaciju, no ističe prigovor isključive odgovornosti tužitelja za nastanak štete, navodeći kako je tužitelj prelazio cestu protivno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama na način da je stupio na kolnik iako je na semaforu za pješake bilo upaljeno crveno svjetlo te kako je takva radnja tužitelja isključivi uzrok nastanka štetnog događaja, što je utvrđeno i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu koje je odbacilo kaznenu prijavu protiv osiguranika tuženika, jer nije našlo osnovane sumnje da je osiguranik tuženika počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija. Sporno je postoji li odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, kao i u tome slučaju, opseg i visina štete nastale tužitelju.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Zapisnik o očevidu (list 9-11 spisa), liječničku dokumentaciju tužitelja (list 12-34 spisa), spis ODO Zagreb (u priklopu), saslušani su svjedoci VR (list 81 spisa), TR (list 82 spisa), ER (list 87-88 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po vještacima dr. Tomislavu Breitenfeldu i dr. Jakši Filipoviću (list 98-101 spisa), dr. Jakša Filipović usmeno je obrazložio nalaz i mišljenje (list 115-116 spisa), saslušan je tužitelj (list 120-121 i 142 spisa) te je provedeno ORL vještačenje po dr. Marku Velimiru Grgiću (list 127-129 spisa).

5. Uz suglasnost stranaka korišten je nalaz i mišljenje prometnog vještaka dipl. ing Berislava Barišić-Jarmana iz spisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, a vještak je usmeno obrazložio nalaz i mišljenje u ovome postupku (list 89-90 spisa).

6. Time su izvedeni svi dokazi koje su stranke predložile u ovome postupku.

7. Na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene (čl. 8. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. U ovome postupku predmet spora je naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i nenovčane imovinske štete zbog potrebe za tuđom pomoći, nastale tužitelju u štetnom događaju od 28. veljače 2017.

9. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija kao niti nastanak štetnog događaja, dok je sporno postoji li odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja, a sporan je i opseg i visina štete nastale tužitelju.

10. Na okolnost postoji li odgovornost osiguranika tuženika za štetni događaj izvedeni su dokazi uvidom u Zapisnik o očevidu, uvidom u spis ODO Zagreb, a time i u nalaz i mišljenje prometnog vještaka za čijim korištenjem su se stranke suglasile te usmenim obrazloženjem vještaka i saslušanjem svjedoka VR, TR i ER.

12. Iz iskaza svjedoka VR u bitnome proizlazi da se toga dana nalazio u svom automobilu na [adresa] u smjeru istoka zaustavljen kao drugi ili treći auto u lijevom prometnom traku za skretanje iz [adresa] ulijevo u ulicu Klin. Na semaforu je sigurno bilo upaljeno zeleno svijetlo, a auti u njegovom prometnom traku za skretanje u lijevo bili su zaustavljeni radi propuštanja vozila iz suprotnog smjera. Svi pješaci bili su zaustavljeni zbog crvenog svjetla na semaforu za pješake i odjednom se stvorio jedan pješak koji je uobičajenom brzinom hoda jednostavno krenuo na crveno svijetlo prelaziti cestu. Njemu je doslovno izgledalo kao da se želi ubiti. Osiguranik tuženika se kretao prometnim trakom njemu s desna, tj. prometnim trakom za kretanje ravno u koloni brzinom od oko najviše 50 km/h i prošla su dva ili tri auta tim prometnim trakom prije nego što je tim prometnim trakom pored njega prošao autom osiguranik tuženika kada je 15 m nakon što ga je prošao došlo do naleta vozila na tužitelja. Nalet se dogodio na pješačkom prijelazu i to na način da je pješak prešao prometni trak za kretanje tramvaja i potom došao na trak za kretanje ravno gdje je na zebri došlo do naleta prednjim desnim dijelom vozila na pješaka. Vidio je trenutak kada je tužitelj kao pješak počeo prelaziti kolnik na crvenom svijetlu na semaforu za pješake. Preglednost cijelog raskrižja je bila odlična. Tužitelj je praktički naletio na auto, a ne auto na njega. Jasno je vidio da je uz semafor za pješake njemu s desne strane bila cijela grupa pješaka zaustavljena čekajući zeleno svijetlo i da je u jednom trenutku iz te grupe preskočio jedan pješak i jednostavno se počeo kretati odnosno prelaziti zebru, najprije jedan prometni trak gdje je tramvajska pruga i kada je krenuo u taj drugi prometni trak vozilo je naletjelo na njega.

13. Iz iskaza svjedoka TR, osiguranika tuženika, u bitnome proizlazi da mu je izuzetno žao što je bio sudionik tog događaja, a pogotovo jer poznaje obitelj tužitelja čime mu to još teže pada i neće to nikada zaboraviti. Kretao se [adresa] u smjeru istoka, kao i svakog dana. Posljednji puta prije mjesta nezgode se zaustavio kojih 300 m ranije na semaforu namijenjenom isključivo za pješake kod trgovine Tokić. Kada je krenuo na zeleno svjetlo s tog ranijeg semafora bio je treći auto u koloni kojom se nastavio kretati brzinom od oko 40 km/h. Ispred njega se kretalo dostavno vozilo Caddy, a ispred tog vozila još jedno vozilo. Kretao se uz razmak od vozila ispred od 10-15 m upravo kako bi imao dovoljnu preglednost. U okviru navigacije u autu ima detektor za prelazak dopuštene brzine upravo kako bi uvijek znao smanjiti brzinu i pamti da na tom dijelu ceste ga nije upozoravalo. Približavajući se raskrižju s Čulinečkom i ulicom Klin primijetio je s obje strane pješačkog prijelaza zastavljene pješake mjeđu kojima nije bilo tužitelja, a koji su čekali na crvenom svijetlu na semaforu za pješake. Na njegovom semaforu za auto je bilo upaljeno zeleno svjetlo sigurno. Kretao se srednjim prometnim trakom namijenjenim za promet ravno. Prvi puta uočio je tužitelja milisekundu prije naleta. Tužitelj je praktički naletio na njegovo vozilo jer je udarac tužitelja bio u bočnu stranu njegovog vozila. Preglednost na raskrižje i pješački prijelaz s desne strane bila je dobra, vidio je cijeli pješački prijelaz s desne strane. Kasnije je saznao od svjedoka da je tužitelj prije nezgode pretrčavao Čulinečku cestu dijagonalno od istoka prema zapadu te da se potom zaputio pretrčavajući [adresa] od juga prema sjeveru navodno trčeći na tramvaj. Do naleta je došlo u prednji bočni dio njegovog vozila, odnosno desni blatobran njegovog vozila te potom u vjetrobransko staklo zbog toga što mu je nalet izbacio stajnu nogu te je potom odbačen ispred vozila. Uspio se zaustaviti vozilom ubrzo nakon naleta, kojih metar i pol do tijela tužitelja i na taj način spriječio je da dođe do pregaženja.

14. Iz iskaza svjedoka ER u bitnome proizlazi kako se predmetnog dana nalazio zaustavljen svojim vozilom u [adresa] u smjeru istoka u krajnjem desnom prometnom traku čekajući zeleno svjetlo za smjer skretanja u desno. U jednom trenutku u njemu lijevom prometnom traku istim smjerom [adresa] u smjeru istoka zadržavajući smjer kretnja ravno je prošlo vozilo, a u tom trenutku preko pješačkog prijelaza njemu s desna prema njemu lijevo prelazio je pješak na kojeg je to vozio naletjelo. Misli da se na njegovom semaforu na [adresa] upalilo zeleno svjetlo te da je autom već krenuo kada je bio prisiljen prikočiti jer je pješak krenuo prelaziti cestu. Zna da se pitao gdje će on sad. Kada je prešao njegov prometni trak, nezgoda se dogodila na pješačkom prijelazu u ravnini sa njemu lijevim prometnim trakom za kretanje ravno. Auto u njemu lijevom prometnom traku se po njegovoj procjeni kretao 30-40 km/h. Misli da je nailazio na crveno svijetlo koje se prije njegovog zaustavljanja promijenilo u zeleno tako da je do nezgode došlo u vožnji.

Pješak je preko pješačkog prijelaza potrčao.

15. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka dipl. ing. Berislava Barišića- Jarmana proizlazi da je u prometnoj nesreći došlo do naleta čeone krajnje desne strane osobnog automobila BMW kojim je upravljao TR, na najvjerojatnije lijevu bočnu stranu pješaka UR. Naletna brzina automobila BMW iznosila je oko 41 do 42,5 km/sat. Na mjestu naleta nisu zaostali tragovi, dok se prema dokumentaciji pješak kretao sredinom pješačkog prijelaza, smjerom jug-sjever, nailazeći automobilu s desne na lijevu stranu. Prije kočenja brzina automobila bila je oko 44-45 km/sat. Vidljivost na mjestu događaja bila je dobra. U slučaju da je do prometne nesreće došlo na način kako istu opisuju svjedoci i osiguranik tuženika TR, tada osiguranik tuženika nije imao tehničke mogućnosti za izbjegavanje naleta niti kočenjem automobila niti skretanjem. Uzrok nastanka prometne nesreće u tom slučaju bila bi radnja pješaka koji je stupio na pješački prijelaz naglo te kada je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu. U slučaju da je do prometne nesreće došlo na način kako istu opisuje oštećenik, tada bi osiguranik tuženika pravovremenom reakcijom i kočenjem mogao izbjeći prometnu nesreću i uzrok nesreće bi u tom slučaju bila nepažnja osiguranika tuženika.

16. U svome usmenom obrazloženju nalaza i mišljenja u ovome postupku na ročištu 21. travnja 2021. vještak Berislav Barišić-Jarman naveo je kako je razradio dvije moguće varijante kretanja tužitelja. Prema varijanti B u kojoj bi se pješak kretao tzv. normalnim hodom proračunom je utvrđeno da bi u tom slučaju stupio na kolnik 2,28 sec prije naleta, da bi se kretao prosječnom brzinom od oko 6-7 km/h što je podatak iz stručne literature te da bi u tom slučaju vozač auta u ovom slučaju osiguranik tuženika kasnio sa svojom reakcijom 1,6 sec. U toj varijanti udaljenost auta od mjesta naleta u trenutku stupanja tužitelja na kolnik iznosila bi 34 m. Kako je udaljenost izbjegavanja kočenjem proračunata na 26 m u tom slučaju bi osiguranik tuženika kočenjem izbjegao nalet. U odnosu na varijantu A, tj. pretrčavanje odnosno situaciju u kojoj bi tužitelj pretrčavao kolnik ceste preko pješačkog prijelaza prema tabelama koje posjeduju u centru, toč. 6. mladež starosti od 20-30 g. muškog spola potrčavanjem navodi brzinu od 8,8 do 13 km/h. U varijanti A ako bi pješak pretrčavao cestu nižom od navedenih brzina odnosno brzinom od oko 8,8 km/h proizlazi da bi osiguranik tuženika u tom slučaju kasnio sa reakcijom oko 0,76 sec u odnosu na trenutak kada je pješak stupio na kolnik. Udaljenost auta od mjesta naleta u tom slučaju iznosila bi 32 m te bi u tom slučaju također postojala mogućnost izbjegavanja naleta kočenjem auta. Ovisno o brzini kretanja prašaka koju nije moguće točno utvrditi ovisi je li osiguranik tuženika mogao izbjeći nalet ili ne. U slučaju kretanja pješaka na crvenom svjetlu za pješake nalet je bio neizbježiv iz perspektive vozača samo u slučaju da se pješak kretao potrčavanjem i to višom od brzina navedenih u nalazu i mišljenju odnosno brzinom od 13 km/h. U spisu nema materijalnih dokaza kojom se brzinom pješak kretao niti je to moguće tehničkim putem utvrditi.

17. Tužitelj je u svome iskazu naveo kako se ne sjeća cijele nezgode, no zna da je stajao na semaforu na raskrižju i htio je prijeći [adresa] s južne strane na sjevernu i čekao zeleno svjetlo na čelu kolone te je krenuo na zeleno svjetlo. Njemu s lijeve strane bilo je zaustavljeno jedno vozilo, a drugih vozila nije bilo. Kada je krenuo, hodao je normalnom brzinom, išao je na predavanje koje je počinjalo u 17 sati, a fakultet je smješten u Ratkajevom prolazu i do tamo mu treba 20 minuta tramvajem.

18. Takav iskaz tužitelja nije prihvaćen u dijelu u kojemu navodi kako je krenuo na zeleno svjetlo, jer je u tom dijelu njegov iskaz suprotan svim ostalim iskazima svjedoka, kao i nalazu i mišljenju vještaka.

19. Preostali iskazi prihvaćeni su, s obzirom da su suglasni jedan drugome i ispravama u spisu, a prihvaćen je i nalaz i mišljenje vještaka, koji je izradio dvije varijante nalaza i mišljenja i to jednu u kojoj tužitelj prelazi cestu hodajući ili pretrčavajući, ali ne najvišom brzinom pretrčavanja, dakle, bilo kojom brzinom osim najveće brzine pretrčavanja od 13 km/h, navodeći da bi u tom slučaju osiguranik tuženika mogao pravovremenim kočenjem izbjeći štetni događaj; dok bi u slučaju da se tužitelj prelazeći preko prijelaza kretao najvećom brzinom pretrčavanja od 13 km/h nalet bio neizbježan, s obzirom da u tom slučaju osiguraniku tuženika ne bi preostala dovoljna udaljenost za kočenje i izbjegavanje štetnog događaja.

20. Na temelju prihvaćenih iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja prometnog vještaka utvrđeno je:

- da je tužitelj prelazio [adresa] iz smjera juga prema sjeveru dok je na semaforu za njega bilo upaljeno crveno svjetlo,

- da je osiguranik tuženika dolazio [adresa] iz smjera zapada prema istoku vozeći se srednjom trakom u smjeru kretanja ravno,

- da se osiguraniku tuženika, dok se približavao semaforu, za njegov smjer kretanja upalilo zeleno svjetlo te je, bez zaustavljanja, nastavio kretanje,

- da se osiguranik tuženika vozio brzinom 44-45 km/h, a dopuštena brzina bila je 50 km/h,

- da je u traci desno od osiguranika tuženika stajalo zaustavljeno vozilo koje nije krenulo kada se upalilo zeleno svjetlo upravo iz razloga što je vidio kako tužitelj započinje prelazak preko prijelaza,

- da je, kada je tužitelj prelazio traku osiguranika tuženika, došlo do naleta čeone krajnje desne strane vozila osiguranika tuženika na lijevu bočnu stranu tužitelja.

21. Brzinu kojom se kretao tužitelj prelazeći cestu preko pješačkog prijelaza, nije bilo moguće utvrditi.

22. Odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Jednako tako, odredbom čl. 1069. ZOO-a propisano je da za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Automobil u pokretu je opasna stvar (Vrhovni sud RH, Rev-x-144/08 od 12. veljače 2009., Rev-857/07 od 12. prosinca 2007.).

23. Odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO-a propisano je da se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti, dok je stavkom 3. istoga članka propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

24. Iz navedene odredbe jasno proizlazi kako je teret dokazivanja da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika, na vlasniku opasne stvari, odnosno vlasniku motornog vozila.

25. U ovome postupku tuženik, na kojemu je u skladu s citiranom odredbom čl. 1067. st. 2. ZOO-a teret dokazivanja da je šteta nastala isključivo radnjom tužitelja, nije dokazao tu činjenicu, s obzirom da iz dokaza koji su izvedeni u ovome postupku nije bilo moguće utvrditi kojom brzinom je tužitelj prelazio pješački prijelaz u trenutku kada je došlo do naleta, a pritom iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojemu ni stranke nisu prigovarale, proizlazi da bi nalet za osiguranika tuženika bio neizbježan jedino u slučaju da se tužitelj kretao najvećom brzinom pretrčavanja, odnosno, brzinom od 13 km/h, dok u svim ostalim slučajevima, odnosno, svim ostalim brzinama kretanja koje su niže od toga, osiguranik tuženika je mogao pravovremenim kočenjem izbjeći nalet, jer je u svim ostalim slučajevima na raspolaganju imao dovoljnu udaljenost da zakoči i time izbjegne štetni događaj.

26. Stoga je činjenica brzine kretanja tužitelja utvrđena primjenom pravila o teretu dokazivanja propisanim odredbom čl. 221.a ZPP-a, jer tuženik, iako je na njemu bio teret dokazivanja te činjenice, nije u ovome postupku uspio dokazati činjenicu da je tužitelj prelazio pješački prijelaz najvećom brzinom pretrčavanja, odnosno, brzinom od 13 km/h.

27. Iako tuženik u ovome postupku nije uspio dokazati da je štetni događaj nastao isključivom radnjom tužitelja, dokazao je da je tužitelj pridonio nastanku štete. Naime, u ovome postupku je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka, kao i na temelju nalaza i mišljenja vještaka, da je tužitelj prelazio pješački prijelaz u trenutku kada je za njega bilo upaljeno crveno svjetlo te je time postupio protivno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, dalje: ZOSPC), kojom je propisano kako su se sudionici u prometu dužni držati ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova, a jednako tako protivno i odredbi čl. 130. st. 1. ZOSPC kojom je propisano kako je na obilježenome pješačkom prijelazu na kojem se prometom pješaka upravlja prometnim svjetlima za pješake, odnosno na raskrižju, pješak dužan postupiti prema tim znakovima.

28. Nadalje, i odredbom čl. 1092. st. 1. ZOO-a propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kako je prethodno obrazloženo, a što tužitelj niti ne spori, tužitelj je svojim protupravnim ponašanjem pridonio da štetni događaj, a time i šteta nastane.

29. S obzirom na utvrđenu dinamiku štetnog događaja i mogućnost izbjegavanja događaja te osobito cijenivši okolnost da je osiguranik tuženika upravljao opasnom stvarju i pritom se približavao pješačkom prijelazu, a da je tužitelj pješak, ocjena je suda da je tužitelj nastanku štetnog događaja, a time i štete koja mu je nastala pridonio u omjeru od 50%, slijedom čega tužitelj ima u smislu odredbi čl. 1045. st. 1. i čl. 1092. ZOO-a, pravo na razmjerno sniženu naknadu, konkretno, ima pravo na naknadu štete od strane tuženika u omjeru od 50%.

30. Na okolnost opsega i visine neimovinske i nenovčane imovinske štete izvedeni su dokazi uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja i provođenjem medicinskog vještačenja po dr. Tomislavu Breitenfeldu i dr. Jakši Filipoviću, kao i specijalistu ORL dr. Marku Velimiru Grgiću, iz čijih nalaza i mišljenja proizlazi kako je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio ozljede politraume, natučenje i oguljotina glave u području lica i supraorbitalno, prijelom maksilarnog sinusa desno, prijelom zigomatične kosti desno, prijelom orbite desno, prijelom nosne kosti, prijelom sfenoidnog sinusa lijevo, prijelom mastojida lijeve temporalne kosti, krvarenje iznad tvrde moždane ovojnice, krvarenje ispod paučinaste moždane ovojnice, natučenje mozga, posttraumatska epilepsija GTKA, natučenje pluća obostrano, konduktivna hipoaktuzija lijevo. Po nesreći 28. veljače 2017. hospitaliziran je na KBC Zagreb na odjelu neurokirurgije do 7. ožujka 2017., a od 9. ožujka 2017. do 20. ožujka 2017. u Klinici za bolesti uha, nosa i grla. Po provedenom liječenju zaostale su posljedice s kirurško-neurološkog stanovišta i to trajne posljedice kraniocerebralne ozljede sa razvojem posttraumatske epilepsije. S neurološkog stanovišta posljedice ozljeda umanjile su opću životnu i radnu sposobnost za 15% te u tom obujmu postoji potreba za ulaganjem pojačanih napora u svakodnevnim aktivnostima tužitelja. Tužitelj je pretrpio bol jakog intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta još 8 tjedana, sve kumulativno. Primarni strah bio je jačeg intenziteta i kratkotrajan, U daljnjem tijeku liječenja postojao je tzv. sekundarni strah, koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda, jačeg intenziteta bio je u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana, dok se potom nastavlja stanje tzv. kasnog straha u vidu bojaznosti i straha koje je trajalo kumulativno još 8 tjedana. Tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega 2 sata dnevno tijekom 4 tjedna. Naruženje je u lakom stupnju vidljivo. Iz nalaza i mišljenja vještaka otorinolaringologa dr. Marka Velimira Grgića proizlazi kako je suglasan s nalazom vještaka neurologa i kirurga te se dio posljedica u ORL regiji preklapa s vještačenim kategorijama, no trajne posljedice koje su vještačene po neurologu i kirurgu i ocijenjene kao 15% smanjenja životne aktivnosti mogu se povisiti na 17% po osnovi posljedice oštećenja disanja na nos. Jednostrane blage provodne smetnje sluha koje je imao po ozljeđivanju nisu ostavile značajne funkcionalne posljedice zbog kojih se treba povisiti ocjena smanjenja životne aktivnosti. Bol, strah i tuđa pomoć obuhvaćene su u cijelosti vještačenjem po neurologu i kirurgu, kao i naruženje lakog stupnja u vidu manjeg ožiljka čela.

31. Nalaz i mišljenja svih liječnika vještaka prihvaćeni su u cijelosti, s obzirom je vještak dr. Jakša Filipović i usmeno obrazložio nalaz i mišljenje i time otklonio primjedbe na isti, a nakon čega nije bilo primjedbi ni prigovora stranaka na nalaze i mišljenja.

32. Iz iskaza tužitelja na okolnost opsega i visine štete koja mu je nastala štetnim događajem proizlazi da je prije nezgode bio zdrav i sportaš. Igrao je profesionalno košarku. Nakon predmetne nezgode zbog zaostalih tegoba to više nije mogao. Prestao je igrati košarku, jer ga je kod svakog intenzivnijeg rada počela boljeti glava, pulsirati. Isto tako ga glava boli prilikom svake promjene vremena. Primjećuje i tegobe sa sinusima koje nikada ranije nije imao, a što mu zna prouzrokovati upalu uha, a jednom čak i upalu čeljusnog zgloba. Kada se ozlijedio 2017. bio je još uzoran student na trećoj godini fakulteta, a sada zbog gubitka koncentracije i gubitka interesa uslijed komplikacija od ove nezgode je tek peta godina fakulteta. Također, primjećuje da je puno češće bolestan, kao i da je promijenio karakter te da da brže gubi živce. Zbog epileptičkih napada koji je bio posljedica ove nezgode sada je prisiljen svakih par godina ići na novi pregled za produljenje vozačke dozvole. Tuđu pomoć i njegu su mu pružali ukućani jer je trpio bolove u cijelom tijelu pa tako i desne bočne strane tijela u koju je primio udarac, bolove u glavi, često curenje krvi iz nosa i sl. Prije 2-3 mjeseca hospitaliziran je zbog problema sa sinusima, koje probleme nikada nije imao prije predmetne nezgode, a sada ih ima do te mjere da se očna šupljina napunila sekretom i zbog toga se morao liječiti.

33. Iskaz tužitelja u dijelu kojim iskazuje o opsegu štete i zaostalim posljedicama prihvaćen je kao životan i u skladu s nalazima i mišljenjima liječnika vještaka.

34. Cijeneći tako utvrđene činjenice, i to posebice trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, intenzitet duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, kao i vrstu ozljeda, sud nalazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta (čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a).

35. Prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 2. ZOO, sud je vodio računa o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih bolova i straha te duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti, kao kriterijima za određivanje njezine visine. Pritom je sud imao u vidu i dob tužitelja, koji je prilikom ozljeđivanja imao 24 godine, kao i činjenicu da se prije štetnog događaja bavio košarkom, što više nije u stanju te da je zbog štetnog događaja počeo imati probleme s koncentracijom, što mu je otežalo i oduljilo studiranje. Sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju nastala neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 9.000,00 Eur (po kriteriju straha u visini od 2.000,00 Eur, po kriteriju fizičkih boli u visini od 2.000,00 Eur, po kriteriju duševnih boli zbog smanjene životne aktivnosti u visini od 4.000,00 Eur i po kriteriju duševnih boli zbog naruženja 1.000,00 Eur). S obzirom na utvrđen doprinos tužitelja nastaloj šteti u omjeru od 50%, tuženik je dužan naknaditi neimovinsku štetu tužitelju u iznosu od 4.500,00 Eur.

36. Temeljem odredbe članka 1095. ZOO i članka 1085. ZOO, a s obzirom da su stranke nespornom utvrdile visinu cijene sata tuđe pomoći i njege od 4,00 Eura, sud je utvrdio da je tužitelju za pruženu tuđu pomoć i njegu za 56 sati nastala nenovčana imovinska šteta u iznosu od 224,00 Eura, koja, umanjeno za doprinos tužitelja u omjeru od 50%, iznosi 112,00 Eur.

37. Tužitelju je stoga, dosuđen po osnovi naknade neimovinske i nenovčane štete nastale u predmetnom štetnom događaju, iznos od 4.612,00 Eur, dok je u preostalom dijelu taj zahtjev odbijen kao djelomično neosnovan za iznos od 10.612,00 Eur.

38. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zatezne kamate na dosuđeni iznos, s tijekom od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, a u granicama zahtjeva od 28. siječnja 2019., primjenom odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; u daljnjem tekstu: ZOOP) kojom je propisano da je odgovorni osiguratelj dužan u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva i podnositelju dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete i visina nesporni, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Stavkom 3. propisano je da u slučaju nemogućnosti utvrđenja visine konačnog iznosa štete, odgovorni osiguratelj je oštećenoj osobi dužan isplatiti iznos nespornog iznosa naknade štete kao predujam u roku propisanom stavkom 1. ovoga članka; a stavkom 4. da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

39. Visina stope zatezne kamate određena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO. 40. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadom troškova postupka, sud je uzeo u obzir i kvalitativni i kvantitativni uspjeh stranaka u sporu, pa kako je u pogledu osnove zahtjeva tužitelj uspio 50%, a u pogledu visine zahtjeva, tužitelj je uspio s otprilike 30% svoga zahtjeva, to je cjelokupni uspjeh tužitelja u parnici 40% te mu je u tom omjeru tuženik dužan naknaditi nastale mu troškove. Utvrđen je iznos pojedinih troškova tužitelja u dijelu u kojemu su oni bili potrebni za vođenje parnice u skladu s odredbom čl. 155. ZPP i u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 138/23, dalje: Tarifa), pa tako trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe u visini od 250 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava podneska od 23.2.2023. u visini od 62,5 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak sastava podnesaka 17.7.2019., 3.1.2022. i 16.10.2023. u visini 250 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife) i trošak zastupanja na ročištima 10.9.2019., 3.2.2020., 21.4.2021., 14.9.2022., 23.1.2023., 25.11.2024. u visini od 250 bodova za svako (Tbr. 9. točka 1. Tarife), dakle ukupno 2.812,5 bodova, odnosno uz vrijednost boda od 2,00 Eur i uvećano za PDV od 25%, iznos od 7.031,25 Eur, uvećano za trošak sudske pristojbe na tužbu 40,73 i

1 0

presudu 197,00 Eur, ukupno 7.269,00 Eura. Kako je tužitelj uspio u omjeru 40%, to mu je tuženik dužan naknaditi iznos troškova u visini 2.907,60 Eur, kojem je pridodan cjelokupan trošak plaćenih predujmova za vještačenje, koje je bilo potrebno bez obzira na omjer uspjeha, a plaćeno je u iznosu od 600,00 Eura sveukupno, tako da je tuženik tužitelju dužan naknaditi iznos troškova postupka od 3.507,60 Eura.

41. Na tako određen trošak postupka tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od donošenja prvostupanjske odluke do isplate u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP- a.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku, uz rj o pristojbi na presudu 197,00 Eur

2. Tuženiku po punomoćniku