Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: I Kž-281/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HD, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. u vezi sa stavkom 1.Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi braniteljice optuženika odvjetnice Marije Cindrić Bojmić podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru broj K-14/2023-97 od 19. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba braniteljice optuženog HD, odvjetnice Marije Cindrić Bojmić te se pobijano rješenje ukida.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem pod točkom I izreke na temelju članka 80. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine“ broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012.- odluka Ustavnog suda 121/2011., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014. 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24. – dalje ZKP/08.) braniteljica optuženika, odvjetnica Marija Cindrić Bojmić, OIB: [osobni identifikacijski broj] kažnjava se novčanom kaznom u iznosu od 3.000 eura zbog vrijeđanja suda i sudionika u postupku u podnescima od dana 6. travnja 2024. (žalba protiv rješenja) te u zahtjevu za izuzeće od dana 16. siječnja 2024., a pod točkom II izrečenu novčanu kaznu braniteljica je dužna platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravomoćnosti ovog rješenja na račun proračuna RH broj [broj bankovnog računa] model HR 64 poziv na broj 6084-20809-142023.
2. Protiv tog rješenja pravodobno se žali braniteljica Marija Cindrić Bojmić, odvjetnica iz Vukovara, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog „pogrešne primjene materijalnog prava“ i zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.
3. Prije održavanja sjednice, na temelju članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08. i prije dostave sucu izvjestitelju, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Pobijanim rješenjem, po utvrđenju prvostupanjskog suda, navodi braniteljice u žalbi od 6. travnja 2024. podnesene protiv rješenja o određivanju istražnog zatvora: "...Upravo suprotno, nenadoknadiva šteta prijeti isključivo okrivljeniku te obrana drži da je pobijano rješenje suprotno Ustavu, odredbama međunarodnih konvencija, etici i moralu kao i zdravom razumu…", u zahtjevu za izuzeće predsjednice vijeća – raspravnog suca Anice Filipović od 16. siječnja 2024. "…a radnje na štetu okrivljenika i obrane započele su već u lipnju 2023…..", "…Nažalost, za kraj, sudac Anica Filipović donijela je odluku (prilog 12) koja nema uporište niti u jednom pozitivnom propisu uz dosadašnje ponašanje okrivljenika, naloživši MUP RH, PU Istarska, PP Umag s ispostavom Buje kao dovođenje g. HD na ročište 18.1.2024. godine u 9,20, iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti. Navedeno predstavlja zlouporabu ovlasti i cjelokupnog sustava, kako na štetu okrivljenika, tako i državnog proračuna….", te "….iz svega naprijed navedenog, na postoji mogućnost donošenja drugog zaključka osim da se predsjednik vijeća Anica Filipović na neravnopravan način – točnije, ekstremno pristran ponaša prema određenim sudionicima u postupku K-6/2023 (K-14/2023), ignorirajući sve zakonom potpuno opravdane razloge za nepristupanje ročištu (viša sila – bolest, kvar na automobilu) pa time lažno optužujući braniteljicu i okrivljenika za "odugovlačenje postupka", unatoč spremnosti i pripravnosti za dolazak za održavanje svakog ročišta a ujedno ne poštujući ni naredbe Vrhovnog suda RH kao ni Ustavom zajamčena prava okrivljenika..“, predstavljaju teške uvrede i neutemeljene optužbe prema raspravnom sucu čime se na iznimno grub način narušava i autoritet sudbene vlasti u cjelini, a vrijeđanje navedenim podnescima značajno prelazi granice uljudnog ophođenja stranaka u kaznenom postupku i izvan okvira je ostvarivanja dopuštenih i zakonitih procesnih prava branitelja.
7. U žalbi braniteljica tvrdi da sporni navodi nisu bili usmjereni na raspravnog suca niti iznošenje teških brojnih uvreda i neutemeljenih optužbi, već isključivo na procesnu poziciju optuženog HD te da je kažnjavanje povrijeđeno pravo na slobodu izražavanja zajamčeno člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine-međunarodni ugovori", broj: 18/17., 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99., 14/02., 1/06., 2/10. i 13/17. u daljnjem tekstu: Konvencija).
8. Prije svega, stav je ovog drugostupanjskog suda, da se radi o neprihvatljivom komuniciranju koje nije primjereno profesionalnom odnosu stranke prema sudu.
9. Međutim, u pravu je žaliteljica da se odluka o kažnjavanju odvjetnika temelji na pogrešnoj procjeni kvalitete i namjere uporabljenih izričaja koja bi kažnjavanje braniteljice činila opravdanim i nužnim.
10. Naime, prema članku. 10. stavku 2. Konvencije ograničenje slobode izražavanja uvjetovano je utvrđenjem 1.) je li miješanje u slobodu utemeljeno na zakonu, 2.) je li težilo jednom ili više legitimnih ciljeva te 3.) je li to miješanje nužno u demokratskom društvu. Tek kumulativnim ispunjenjem sva tri uvjeta može se zaključiti da je ''miješanje javne vlasti'' – ovdje novčanim kažnjavanjem braniteljice, opravdano s aspekta Ustavnog i konvencijskog prava na slobodu izražavanja.
10.1. Polazeći, dakle, od ravnoteže između dvaju legitimnih ciljeva i to, s jedne strane, zahtjeva za očuvanjem digniteta sudbene vlasti, kao jedne od pretpostavki njezine neovisnosti i učinkovitosti, a s druge strane, od temeljnog prava građanina na slobodu izražavanja koje je proklamirano u članku 10. Konvencije i suprotstavljanjem tih vrijednosti, moguće je donijeti razuman zaključak je li ograničenje slobode izražavanja predviđeno u članku 10. stavku 2. Konvencije, pa je s tim u vezi kažnjavanje braniteljice bilo nužno, radi očuvanja autoriteta i nepristranosti sudbene vlasti.
10.2. Prema tome, u konkretnom slučaju, važno je utvrditi, jesu li neprimjereni termini usmjereni na osobu suca s isključivim ciljem njegovog omalovažavanja ili su usmjereni na kvalitetu utvrđenja navedenih u sudskoj odluci koja se pobija žalbom odnosno u zahtjevu za izuzeće. Pri tome, nije dovoljno isključivo semantičko značenje riječi i fraza koje se koriste, već odnos spornih izjava treba staviti u kontekst činjenica slučaja kako bi se ocijenila relevantnost argumenata obrane.
11. Uvažavajući navedeno, stav je ovog drugostupanjskog suda, da se neprimjereni izričaji braniteljice ne mogu shvatiti kao neopravdani osobni napad s jedinom svrhom vrijeđanja predsjednice vijeća prvostupanjskog suda, već se radi o vrijednosnim prosudbama, iako neprimjereno oštre, nisu prešle granicu razumne argumentacije.
11.1. Zbog svega navedenog, u pravu je žaliteljica da se spornim izričajima nisu bile usmjerene na vrijeđanje predsjednice vijeća, niti predstavljaju brojne uvrede i neutemeljene optužbe te ne prelaze granice dopuštene kritike, već su usmjerene na zaštitu probitaka njezinog branjenika u postupku, a time, ne opravdaju miješanje u slobodu izražavanja braniteljice izricanjem kazne jer to u smislu članka 10. stavka. 2.
Konvencije nije nužno u demokratskom društvu.
12. Kako su time navodi žalbe osnovani, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
