REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Kennedyjev trg 11

23. P-466/21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

U ime Republike Hrvatske, Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Romini Markovinović, u pravnoj stvari tužitelja ZAGORJE-TEHNOBETON dioničko društvo za izvođenje svih vrsta građevinskih radova, Varaždin, Pavleka Miškine 49, OIB: 68289504926, koga zastupa Sanja Smontara, odvjetnica u Varaždinu, Hrvatskih branitelja 1, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Batarelo, Dvojković i Vuchetich d.o.o., Amruševa 19, Zagreb, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 20. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i prisutnosti punomoćnika tuženika, s danom objave 14.siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, da isplati tužitelju ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, iznos od 1.223.594,82 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22.05.2018. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1.1.2023. do 31.12.2023. na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate na iznos izražen u EUR po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za osam postotnih poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku AGENCIJI ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41/VI, OIB: 69331375926, da tužitelju ZAGORJE-TEHNOBETON d.d., Varaždin, Podravska ulica 7, OIB: 68289504926, naknadi trošak postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke refinanciranja, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, za osam postotnih poena, u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 224.135,00 eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 57.115,00 eur, kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 138.500,00 eur.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao izvođač radova s tuženikom kao naručiteljem sklopio dana 15.07.2013. Ugovor o građenju broj 05-11- G-81022/13 radi izgradnje stambeno poslovne građevine u Zagrebu, na lokaciji Klara, podijeljene u četiri dilatacije A, B, C i D, a koji objekat čine 332 stana i 12 poslovnih prostora. Svi radovi na izgradnji stambeno poslovne zgrade završeni su 15.11.2015. Navodi da su u tijeku izvođenja građevinskih radova dva puta produživani rokovi završetka radova te su sukladno tome između stranaka sklopljeni i Aneks br. I. i II. Ugovora o građenju, a zbog naknadno ugovorenih građevnih radova sklopljen je i Aneks br. III. Ugovora o građenju. Ukupno ugovorena vrijednost radova iznosila je 103.069.288,75 kn. Ističe da je tuženik za predmetnu građevinu ishodio uporabnu dozvolu dana 5.11.2015., a predaja stanova kupcima, odnosno neprodanih stanova tuženiku izvršena je 8.12.2015. Kao jamstvo za otklanjanje nedostataka u garantnom roku tužitelj je tuženiku dostavio Garanciju br. 1304006693 za dobro izvršenje ugovora s prelaskom u garantni period izdanu dana 8. prosinca 2015., s rokom važenja do 8. prosinca 2017. u kojem roku mora biti podnesen zahtjev za plaćanje banci s time da je Aneksom III. Garancije od 29. studenog 2017. rok važnosti garancije u kojem banka može podnijeti zahtjev banci za plaćanje produžen do 8. travnja 2018.. Međutim, ističe da je garantni rok po Ugovoru istekao 8. prosinca 2017. Navodi kako je u Zapisniku o primopredaji od 08.12.2015. konstatirano da su svi radovi izvedeni u skladu s pravilima struke, konstatirani su svi vidljivi nedostaci te su ti nedostaci bili i otklonjeni prije potpisivanja konačnog obračuna od 18.12.2015. kada su stranke potvrdile da ne postoje nikakve druge obveze po tom predmetu. Dalje navodi da se tužitelj naknadno u garantnom roku uredno odazvao na sve prijavljene nedostatke na predmetnom objektu te je nedostatke uredno otklanjao, međutim, ističe da je tuženik počeo prijavljivati i nedostatke koji su posljedica korištenja i uporabe građevine, nedostatke koji su se pojavljivali i nakon proteka garantnog roka te nedostatke za koje je odgovoran projektant ili proizvođač opreme (Daikin). Ugovorom o građenju tužitelj je preuzeo izgradnju građevine na lokaciji Klara prema projektnoj dokumentaciji društva APZ-INŽENJERING d.d. koje je društvo u svojstvu projektanta angažirano od strane tuženika, tuženik je platio izradu projekta te je projektant dao garanciju za dobro izvršenje posla koje se odnosi na sam projekt te stoga tužen ne odgovora za nedostatke koji su posljedica pogrešaka u projektu. Ističe da iako je tužitelj otklonio najveći broj nedostatka i radio na otklanjanju manjeg dijela preostalih nedostatka pravljenih u garantnom roku tuženik je dana 13.03.2018. uputio poziv Zagrebačkoj banci za plaćanje Garancije br.1304006693 u punom iznosu iako je vrijednost nedostatka koji su prijavljeni u garantnom roku i koji je tužitelj dužan otkloniti znatno manja te po procjeni stalnog sudskog vještaka Vedrana Žimića iznose 174.150,00 kn, a s druge strane tuženik je iako nadzor može trajati do primopredaje objekta, naknadno angažirao iTVZ d.o.o. kao „naknadni nadzor“ na temelju čijeg izvješća je zaključeno od tuženika da postoje nedostaci u visini zatraženog punog iznosa iz Garancije, dakle, prije naplate Garancije tuženik nije izvršio nikakvu procjenu vrijednosti nedostatka. Kako je tuženik uputio poziv Zagrebačkoj banci u punom iznosu, a vrijednost nedostataka koji su prijavljeni u garantnom roku je znatno manja, tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da tuženik nema pravo od tužitelja naplatiti iznos od 10.262.703,40 kn, zatim da tuženik trajno vrati tužitelju predmetnu Garanciju te da je tuženik dužan trpjeti zabranu naplate po predmetnoj garanciji. Tužitelj podneskom od 11.07.2019. navodi da je nakon podnošenja tužbe Zagrebačka banka d.d dana 22.05.2018. po predmetnoj Garanciji isplatila tuženiku iznos od 1.362.094, 81 EUR/ 10.262.703,40 kn, a da je prema nalazu i mišljenju vještaka cijena otklanjanja nedostatka iznosi 31.804,36 eur/ 239.630,00 kn to tužitelj smatra da je naplata preostalog iznosa od 1.330.290,45 eur/ 10.023.073,40 kn (naplaćeni iznos po bankarskoj Garanciji umanjeno za iznos za priznati iznos utvrđenih nedostatka) tuženik stekao bez osnove. Stoga je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev te tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 1.330,45 eur/10.023.073,40 kn temeljem čl.1111.ZOO.

U daljnjem tijeku postupka obzirom da je postupak predstečajne nagodbe nad tužiteljem otvoren rješenjem Financijske agencije od 26. rujna 2014., a 11.03.2021. doneseno je rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu broj St St-175/20. kojim je odobreno sklapanje predstečajne nagodbe, a povezano sa aktivnom legitimacijom tužitelja, tužitelj navodi da je tužitelj temeljem stjecanja bez osnove aktivno legitimiran utužiti svaki iznos koji je tuženik stekao bez osnove te da je tužitelj nedvojbeno aktivno legitimiran potraživati iznos koji je tuženik stekao bez osnove jer je nalogodavac iz bankarske garancije tužitelj ZAGORJE-TEHNOBETON d.d. , Zagrebačka banka d.d. je odmah po isplati iznosa iz garancije isti taj iznos potraživala od tužitelja, kao nalogodavca, te ga je zadužila za taj iznos ,Zagrebačka banka d.d. je u cijelosti isplaćenog iznosa tražbinu prijavila u predstečajni postupak u kojem je tražbina u cijelosti priznata, tražbina je ugovorima prenesena na novog vjerovnika , tužitelj je dug u cijelosti izmirio vjerovniku te nema obveza prema vjerovniku s osnova predmetne garancije, dakle tužitelj nema više dug prema bilo kojem vjerovniku s ove garancije, što znači da je u cijelosti isplaćena Zagrebačka banka d.d. odnosno njezini slijednici kao vjerovnici. Prilaže Izjavu društva ZTB Gradanja d.o.o. prema kojem je tužitelj tom društvu podmirio dug iz predstečajne nagodbe i ističe dakle da sve da tužitelj i nije platio dug društvu ZTB Gradnja d.o.o., kao pravnom slijedniku Zagrebačke banke d.d., u času plaćanja u ime i za račun tužitelja, došlo je do umanjenja imovine tužitelja, a ne imovine banke.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva navodeći, u bitnom, da prvenstveno ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije s obzirom na to da je obveza Zagrebačke banke d.d. za isplatom iznosa iz Garancije neovisna od obveze iz ugovornog odnosa povodom kojeg je izdana, to tužitelj nije ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu izvršenu po osnovi Garancije, a tim više što tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je podmirio tražbinu garanta, da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje bez osnove propisne odredbama čl. 1111. ZOO-a na kojima tužitelj temelji preinačeni tužbeni zahtjev, da priloženim ugovorima o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27.09.2019. i ugovoru o ustupu tražbine od 20.11.2020. nije dokazao da je podmirio tražbinu čiju isplatu zahtjeva od tuženika, da nakon što je tuženik pristao na naknadni rok za otklanjanje nedostataka i produljenje garancije tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju koja se odnosila na otklanjanje nedostataka, a što je tuženik utvrdio temeljem izvješća nadzornih inženjera imenovanih za nadzor otklanjanja nedostatka po određenim grupama radova. Navodi da s obzirom na apsolutno nezadovoljavajuće stanje stambeno poslovne građevine kao i izvješća nadzornih inženjera tuženik je dana 13.03.2018. uputio zahtjev za isplatom Garancije Zagrebačkoj banci d.d. te se konačno osnovano naplatio dana 22.05.2024. Ističe da tužitelj nije podmirio tražbinu čiju isplatu zahtijeva od tuženika, da je knjiženje određenog iznosa na saldo-konti karticu samo knjigovodstvenu kategoriju, osporava Izjavu o izmirenju duga od 15. prosinca 2021. (dalje: izjava) koju je tužitelju izdalo društvo ZTB Gradnja d.o.o. jer smatra kako se radi o fiktivnom pravnom poslu te da tužitelj nije ničim dokazao da su sredstva s njegovih bankovnih računa isplaćena u korist nekog od vjerovnika. Navodi da je tuženik je mogao steći bez osnove samo ukoliko tužitelj po regresnom zahtjevu isplati banci ono što je Zagrebačkoj banci d.d. isplatila tuženiku., te samo onaj iznos koji bi prelazio iznos sanacije utvrđenih nedostataka za koje je odgovoran tužitelj.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaze uvidom u: ugovor o građenju br. 05-11-G-81022/13 od 4.7.2013. ( list 17-20 spisa), aneks ugovora o građenju broj 05-11-g-G-81022/13 broj 30/2013 od 30.6.2015. (list 22-24 spisa), aneks br. 2. ugovora o građenju br. 05-11-G-81022/13 od 15.10.2015. (list 25-26 spisa), rješenje za građenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA:UP/I-361-03/13-008/1, ur broj 251- 13-22/301-13-11 od 1.3.2013. (list 27-30 spisa), uporabna dozvola od 5.11.2015. (list 31 spisa), zapisnik o primopredaji s prilozima od 8.12.2015.( list 32-39, 526-527 spisa) , zapisnik o okončanom obračunu od 18.12.2015. (list 43 spisa), garancija br. 1304006693 od 18.12.2015. (list 40-41 spisa), aneks III garancije br. 1304006693 (list 42 spisa) , okončana situacija br. 33-2015-330135 račun br. 135/1/33 (list 44 spisa), konačni obračun (list 45 spisa) , poziv za plaćanje garancije br. 1304006693 (list 93- 94 spisa), nalaz i mišljenje vještaka Vedrana Žamića (list 11-15 spisa ), spis OS Novi Zagreb br. R1-29/18 (list 641-767 spisa), nalaz i mišljenje tvrtke Rudimentum d.o.o. u spisu R1-109/18 pri OS Novi zagreb (lis 510-1528 spisa), nalaz i mišljenje i dopuna nalaza i mišljenja vještaka Krunoslava Ormuža i Miše Augustinovića (list 46-67 spisa), potvrde stanara za otklonjene nedostatke (list 121-154, 458-477 spisa), tablica nedostataka za koje tužitelj ukazuje da ih treba otkloniti ( list 68-86 spisa), tablični popis preostalih osporenih nedostataka po popisu iz garantnog roka od 8.12.2017. (list 87- 90 spisa), tablični pregled preostalih nedostataka iz garantnog roka od 8.12.2017. (list 90-92 spisa), dopis tuženika od 7.3.2018., prijedlog za osiguranje dokaza od 12.2.2018. (list 95-97 spisa), rješenje TSZG od 23.3.2018. broj R1-112/18 (list 99-102 spisa), izjava o otklonjenim nedostacima (list 112-119 spisa), popis izvođača na otklanjanju nedostataka (list 120-121 spisa) , radni nalozi ( list 157-345 spisa), sudska praksa (528-533 spisa),IOS Zg banka na dan 31.08.2018. (list 556-558 spisa), ostale isprave u spisu, te je proveden dokaz građevinskim vještačenjem po vještaku građevinske struke ŽH – Nalaz i mišljenje od 11.1.2023. ( list 1794-1804), očitovanje vještaka od 4.8.2024. (list 1937 spisa), strojarskim vještačenjem po vještaku Nevenu Erešu – Nalaz i mišljenje od 5.6.2024. (list 1972-2002 spisa) i elektrotehničkim vještačenjem po vještaku Janku Artukoviću- Nalaz i mišljenje od 19.11.2024. (list 2168- 2188 spisa), Očitovanje vještaka 16.12.2024. (list 2250 i 2252 spisa).

4. Ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22 dalje u tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Valja reći da je sud raspravnim rješenjem od 12.10.2021. dopustio preinaku tužbenog zahtjeva koja je učinjena podneskom od 11.07.2019. sukladno čl.190.ZPP-a.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.330.290,45 eur/ 10.023.073,40 kn jer je tuženik, bez osnove naplatio navedeni iznos od Zagrebačke banke d.d. s osnove bankarske garancije koju mu je predao tužitelj kao jamstvo za dobro izvršenje posla u garantnom periodu i bankarske garancije broj 1304006693.

7. Između parničnih stranaka nije sporno postojanje da su bile u poslovnom odnosu na temelju Ugovor br. 05-1 l-G-81022/13, za izvođenje radova na izgradnji stambeno poslovne građevine iz programa društveno poticane stanogradnje na lokaciji Klara u Zagrebu. Nije sporno da su postojali nedostaci. Nije sporno niti da je FINA izvršila osnovu za plaćanje po bankarskoj garanciji u korist tuženika dana 22.05.2018. u iznosu od 1.362.094,81 eur/ 10.262.703,40 kn. Nije sporno da je Rješenjem Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-175/20 od 11.03.2021. odobreno sklapanje predstečajne nagodbe za tužitelja kao dužnika. Nije sporno da je Zagrebačka banka d.d. u cijelosti isplaćenog iznosa tražbinu prijavila u predstečajni postupka u kojem je tražbina u cijelosti priznata. Nije sporan ustup tražbine po osnovi bankarske garancije br. 1304006693 Zagrebačke banke d.d. na društvo DDM INVEST III AK, te dalje na ZTB Gradnja d.o.o. kao krajnjeg vjerovnika.

8. Sporno je jesu li u vrijeme aktiviranja bankarske garancije od strane tuženika postojali nedostaci za koje bi bio odgovoran tužitelj i kolika je vrijednost takvih nedostataka pa vezano uz to je li tuženik neopravdano stekao iznos od 1.330.290,45 eur/ 10.023.073,40 kn koji je banka isplatila tuženiku na temelju garancije za dobro izvršenje posla. Sporna je i aktivna legitimacija tužitelja tj. je li tužitelj ovlašten zahtijevati od tuženika isplatu izvršenu po osnovu Garancije odnosno s time u vezi sporno je je li tužitelj podmirio tražbinu krajnjem vjerovniku ili pravnom sljedniku Zagrebačke banke ZTB Gradnja d.o.o. čiju isplatu zahtijeva od tuženika.

9. Odlučne činjenice od kojih ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva su, je li tuženik osnovano naplatio garanciju za dobro izvršenje posla i da li je Zagrebačka banka d.d. odnosno njezin pravni sljednik ZTB Gradnja d.d. naplatio od tužitelja potraživanje koje mu je preneseno s osnove predmetne bankarske garancije.

10. Naime, odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, člankom 1111. stavkom 2. istog Zakona pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema stavku 3. istoga članka Zakona o obveznim odnosima obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

11. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da bi se radilo o stjecanju bez osnove, potrebno je da je iz imovine jedne osobe izašao dio te imovine, zatim da je taj dio imovine ušao u imovinu druge osobe i da je do prijelaza imovine došlo bez valjane pravne osnove odnosno na temelju osnove koja se nije ostvarila ili koja je naknadno otpala s time da se pod prijelazom imovine smatra i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

Dalje, sukladno odredbi čl. 1083. ZOO bankarskom garancijom se obvezuje banka prema primaocu garancije (korisniku) da će mu za slučaj da mu treća osoba ne ispuni obvezu o dospjelosti namiriti obvezu ako budu ispunjeni uvjeti navedeni u garanciji. Garancija mora biti izdana u pismenoj formi. Ako bankarska garancija sadrži klauzulu "bez prigovora", "na prvi poziv" ili sadrži riječi koje imaju isto značenje, banka ne može isticati prema korisniku prigovore koje nalogodavac kao dužnik može isticati prema korisniku po osiguranoj obvezi. Nalogodavac je dužan platiti banci svaki iznos koji je banka platila po osnovi garancije izdane s klauzulom iz prethodnog stava. Korisnik garancije duguje nalogodavcu iznos primljen po osnovi garancije na koji inače ne bi imao pravo zbog opravdanih prigovora nalogodavca (čl. 1087. ZOO). Dakle, bankarska garancija je ugovor kod kojeg banka ne ispunjava obveze glavnog dužnika iz osnovnog ugovora, već se njome obvezuje korisniku garancije da će mu, u granicama iznosa navedenog u garanciji, naknaditi štetu koju korisnik garancije trpi zbog izostanka dužne činidbe dužnika iz osnovnog odnosa. U slučaju neispunjenja nalogodavčeve obveze, banka ispunjava svoju obvezu korisniku garancije.

12. Dakle, Tužitelj i tuženik su dana 04.07.2013. godine zaključili Ugovor br. 05-1 l-G-81022/13, za izvođenje radova na izgradnji stambeno poslovne građevine iz programa društveno poticane stanogradnje na lokaciji Klara u Zagrebu, time da je prema članku 13. Ugovora, po završetku izgradnje tužitelj bio dužan dostaviti garanciju za garantni period, time da je 08, prosinca 2015. godine Zagrebačka banka d.d. izdala je Garanciju br. 1304006693, na iznos od 10.297.183,40 kn, s rokom valjanosti do 08.

12. 2017. godine, a za dobro izvršenje ugovora s prelaskom u garantni period, da je 29. studenog 2017. godine Zagrebačka banka d.d. izdala je III. Anex predmetne garancije kojim je produžen rok važenja garancije na novi rok 08. travnja 2018. godine. Iz Zapisnika o primopredaji građevine od 08.12.2015. ( list 32-35 spisa) sud je utvrdio da je konstatirano da su svi radovi izvedeni u skladu s odobrenjima za gradnju, Ugovorom i Aneksima ugovora o građenju, projektnom dokumentacijom, tehničkim specifikacijama i pravilima struke i propisima RH koji uređuju područje graditeljstva te isto tako je utvrđeno da su svi vidljivi nedostaci bili konstatirani.

Iz Konačnog obračuna od 18.12.2015. (list 45 spisa) sud je utvrdio da je konstatirano da je potpisom obje ugovorne strane utvrđuju da ne postoje nikakve druge obveze s bilo kojeg osnova po ovom predmetu.

13. Iz poziva na plaćanje bankarske garancije (list 93-94 spisa) vidljivo je da tuženik traži isplatu punog iznosa garancije odnosno 10.262.703,40 kn jer tužitelj nije ni u produženom roku otklonio nedostatke na građevini, a što temelji na izvješću nadzora.

14. Radi utvrđenja i razjašnjenja spornih činjenica ( nedostaci, uzrok nedostataka, opseg otklonjenih nedostataka, visina troškova uklanjanja nedostataka) sud je proveo i dokaz kombiniranim građevinskog, strojarsko i elektrotehničkim vještačenjem.

15. Iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka dipl. ing. arh. ŽH od 11.01.2023. (list 1794-1833 spisa), Očitovanje od 04.08.2023. (list 1937 spisa) te usmeno na ročištu dana 20.11.2024. sud je utvrdio kako su radovi sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti objekta učinjeni prema projektu i pravilima struke te da su nadzorni inženjeri – kao sudionici u gradnji koji brinu o tome da se zgrada izvede prema projektu i pravilima struke, svojim su završnim izvješćima na tehničkom pregledu zgrade to i potvrdili, zbog čega je ponajviše tehnički pregled i dobivena Uporabna dozvola. Utvrđeno je da su postojali nedostaci koji su utvrđeni prilikom primopredaje, kao i kasnije iz čega proizlazi da radovi nisu u potpunosti prema pravilima struke ali u mjeri koja je uvijek prisutna i očekivana. Proizlazi da su podaci o nedostacima utvrđeni kroz sljedeće dokumente: a) Popis evidentiranih nedostataka po stanovima i zajedničkim prostorima, kao Prilog 5 iz Zapisnika o primopredaji građevine od 08.12.2015. (listovi 35-39.Spisa). b) Zapisnici o primopredaji stanova, dobiveni od tuženika na moj zahtjev. c) Tablica evidentiranih nedostataka po stanovima u garantnom roku od vještaka V.Žamića (listovi 68-89.Spisa), angažiranog od tužitelja, d) Tablica evidentiranih nedostataka u garantnom roku od tvrtke iTVZ (listovi 1550-1946. Spisa), angažirane od tuženika, e) Tablice, zapisnici, izjave i radni nalozi – sve od tužitelja, (listovi 121-516. Spisa). Vještak dalje analizira tehničku dokumentaciju koju koju je koristio te navodi da je popis evidentiranih nedostataka po stanovima i zajedničkim prostorima važan dokument koji je nastao na osnovi pregleda zgrade od strane tužitelja i nadzornih inženjera koji su ga potpisali, a uz to je potpisan i od tuženika. U njemu je sadržano oko 60 (vidljivih) nedostataka na stanovima i 5 (vidljivih) nedostataka na zajedničkim prostorima. Dalje Zapisnici o primopredaji stanova su važni dokumenti, potpisani od strane tužitelja, tuženika i vlasnika stana i u svim zapisnicima stanari potvrđuju kako u njihovim stanovima nema (vidljivih) nedostataka. Proizlazi da nakon što su se stanari uselili u stanove, počeli su uočavati i nove (skrivene) nedostatke koji se na početku nisu vidjeli, a navodi i da je očekivano došlo i do nedostataka nastalih slučajnim oštećenjem, nemarom ili neprimjerenim korištenjem stana, za što nije odgovoran tužitelj i ide na trošak stanara. U odnosu na tablicu tužitelja navodi da je to dokument koji ima oko 1.500 nedostataka, od kojih je oko 750 otklonjeno, oko 350 je neotklonjeno, a oko 400 nedostataka pripisuje neadekvatnom i lošem korištenju stana od strane stanara, a što vještak smatra djelomično ispravnim. Nedostataka na zajedničkim dijelovima zgrade nema. Iz tablice tuženika proizlazi da ima istih 1.500 nedostataka, ali i još 300 drugih, odnosno ukupno oko 1.800 nedostataka, od kojih je oko 950 otklonjeno, a oko 850 je neotklonjeno, pri čemu sve nedostatke prema mišljenju vještaka tuženik neopravdano upućuje na teret tužitelja. Ističe da je najveći nedostatak ove tablice u njenoj nevjerodostojnosti, jer od oko 850 neotklonjenih nedostataka – za njih oko 150 postoje potpisani dokumenti stanara da je upravo tih oko 150 nedostataka i otklonjeno. Nadalje, proizlazi da se pogrešno navodi da su nedostaci u garantnom roku, jer se u istoj spominju i nedostaci nastali npr. 24.09.2018. (list 1610.spisa), što je daleko izvan garantnog roka (08.12.2015. do 08.12.2017). Utvrđeno je da neovisno o 2-godišnjem garantnom roku, postoje ipak određeni nedostaci koje tužitelj mora o svom trošku otkloniti i nakon 2 godine (statika, fasada, krov, hidroizolacija).

Vještak naglašava da su tablice, zapisnici, izjave i radni nalozi su važni dokumenti, jer su potpisani i od tužitelja i od stanara i u njima su opisani nedostaci s napomenom kako su isti i otklonjeni. Vještak je sastavio tablicu u kojoj su sadržani svi nedostaci, popis nedostataka , stanje otklonjenosti nedostataka, odgovornost tužitelja, uzrok nedostataka te cijena nedostataka.

Utvrđeno je da je tužitelj odmah nakon primopredaje (15.12.2015) započeo s otklanjanjem nedostataka, bilo onih utvrđenih prilikom primopredaje, bilo onih koje je zaprimao od tuženika ili samih stanara te da je do isteka garantnog roka (15.12.2017) tužitelj otklonio većinu nedostataka, u opsegu koji je vidljiv iz tabele (str-3-37) odnosno Ukupan broj nedostataka iznosi 1.812, Nedostaci za koje je kriv tužitelj iznosi 1.598, Nedostaci za koje su krivi stanari iznosi 214, Nedostaci koje je otklonio tužitelj iznosi 1.052, Nedostaci koje je otklonio tužitelj umjesto stanara iznosi 131, Nedostaci koje tužitelj nije otklonio iznosi 511, Nedostaci koje stanari nisu otklonili iznosi 76 i Nedostaci za koje tužitelj tvrdi da su otklonjeni, a tuženik tvrdi da nisu otklonjeni iznosi 42. U odnosu na Projekt sanacije tuženika vještak je naveo da ga u Nalazu i Mišljenju nije analizirao, da isti nije bi dio spisa, ali da ga je dobio od tuženika te da na osnovu svog iskustava kao projektant, izvođač i investitor paušalnim pregledom zaključuje da je njime obuhvaćen znatan broj radova odnosno nedostataka koji su već sanirani što je potvrdio i tuženik u svojim tablicama, da je tužitelj evidentno sanirao nedostatke, a da bi se onda kroz Projekt sanacije ti isti radovi ponovno izvodili.

16. Slijedom navedenog utvrđeno je da je visina troškova uklanjanja nedostataka za koja je odgovoran tužitelj, a koji obuhvaćaju građevinsko-obrtnički (i vodoinstalaterski) radovi, iznosi – u skladu s tabelom iz točke B.2: 63.000,00 EUR (474.673,50 HRK).

17. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka ocijenivši da je isti, na osnovu raspoložive dokumentacije, sačinjen sukladno pravilima znanosti i vještine. Sudski je vještak argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženika, na što posebice ukazuje i činjenica da nakon usmenog iznošenja nalaza i mišljenja vještaka na glavnoj raspravi dana 20.11.2024.g. stranke na nalaz i mišljenje nisu imale primjedbi, a prigovore tuženika učinjene podneskom od 11.12.2024. nakon saslušanja vještaka sud više nije uzimao u obzir.

18. Iz nalaza i mišljenja strojarskog vještaka dipl. ing. Nevena Ereša od 05.06.2024. (list 1972-2001 spisa) te usmeno na ročištu dana 20.11.2024. sud je utvrdio da provedena analiza pokazuje da su izvedeni radovi na strojarskim instalacijama na sustavu za grijanje, hlađenje i pripremu tople vode od strane tužitelja sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti predmetnog objekta prema projektu bili izvršeni u najvećoj mogućoj mjeri obzirom na projektantsku pogrešku u smislu pogrešnog i premalog podataka o minimalnom potrebnom protoku vode i činjenice da tijekom izvođenja radova više nije bilo moguće nabaviti opremu određenu projektom dok su izvedeni radovi od strane tužitelja bili nedovoljno precizni i uredni pa kao takvi nisu bili izvedeni u cijelosti prema pravilima struke, iako takvi nedostaci nisu bili evidentirani kao nedostaci od strane sudionika u gradnji i korisnika stanova. Utvrđeno je da se uzrok utvrđenih nedostataka u najvećoj mjeri može prepisati projektantskoj pogrešci u smislu pogrešnog i premalog podataka o minimalnom potrebnom protoku vode kao i činjenice da tijekom izvođenja radova više nije bilo moguće nabaviti opremu određenu projektom. Proizlazi da je tužitelj otklanjao utvrđene nedostatke i to na način da je od 319 evidentiranih nedostataka u garantnom roku zaključno s 30.11.2017. godine na listovima 68- 86 spisa otklonio 229 nedostataka ili ukupno 71,8% dok je u slučaju preostalih 68 osporenih nedostataka po popisu iz garantnog roka do 08.12.2017. godine na listovima 87-90 spisa tužitelj otklonio 229 od 251 nedostataka ili ukupno 91,2%.

Proizlazi da na temelju stanja spisa nije moguće sa sigurnošću zaključivati koliko bi točno iznosili radovi na otklanjanju neotklonjenih nedostataka za koje je eventualno odgovoran tužitelj te da je moguće samo paušalno procijeniti da bi trošak otklanjanja pojedinog nedostatka mogao iznositi približno oko 100,00 do 200,00 EUR ili prosječno oko 150,00 EUR, čime se dolazi do podatka da bi procijenjena vrijednost radova koje bi bilo potrebno izvesti radi uklanjanja nedostataka za koje je eventualno odgovoran tužitelj mogla iznositi do najviše 13.500,00 EUR. Vještak je na ročištu dana 20.11.2024. naveo da je iz navedene dokumentacije na temelju koje je izradio svoj pisani nalaz i mišljenje razvidno da su i sami nedostaci analizirani isključivo u garantnom roku također prema popisu i dokumentaciji iz spisa. Vještak je potvrdio da se uzrok utvrđenih nedostataka u najvećoj mjeri može pripisati projektantskoj pogrešci te činjenici da je tokom izvođenja radova više nije bilo moguće nabaviti opremu određenog projekta. U odnosu na Projekt sanacije tuženika navodi da zadatak vještačenja nije uopće bilo potrebno analizirati nekakve eventualne kasnije troškove koje je možda tuženik imao na predmetnom objektu te da nekakav kasniji projekt sanacije koji je rađen ne utječe na njegov nalaz i mišljenje.

19. Ovaj sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka, te njegov iskaz dan na ročištu budući je dan objektivno i u skladu sa pravilima struke, a vještak je obuhvatio sve bitne činjenice, te priložene dokaze prilikom izrade svog nalaza i iskaza danog na prigovore tuženika.

20. Prigovore tuženika učinjene podneskom od 11.12.2024. sud nije uzimao u obzir jer osim što su neosnovani tuženik na ročišta za saslušanje vještaka dana 20.11.2024. nije imao više niti pitanja za vještaka niti je iznosio prigovore i primjedbe niti je tražio dopunu nalaza.

21. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je vrijednost takvih nedostatka za koje bi bio odgovoran tužitelj 13.500,00 eur.

22. Iz Nalaza i Mišljenja elektrotehničkog vještaka Janka Artukovića, dipl.ing.el. od 19.11.2024. (list 2168-2188), Očitovanje vještaka od 16.12.2024. (list 2250 i 2252 spisa) te usmeno na ročištu dana 20.12.2024. sud je utvrdio da je evidentno da radovi nisu u cijelosti završeni, a ni u zadovoljavajućoj kvaliteti (npr. Spregnutost sustava dojave požara s ostalim sustavima, sustavi odimljavanja, ventilacije, panik rasvjeta u garažama, opća rasvjeta u garažama, sustav zaštite od munje…). Glavnina nedostataka, po mišljenju sudskog vještaka se odnosi na tzv. Zajedničke dijelove građevine (garaže, zapornice, hodnike…), dok je u stambenim prostorima ostao manji dio neotklonjenih nedostataka (portafoni, neke utičnice nefunkcionalne, zvono ispred stana, neki prekidači nefunkcionalni…). Navodi da je glavnina nedostataka po stanovima vezana na proradu zaštitnih uređaja vezanih na dizalicu topline, a što je isključiva pogreška projektnog rješenja. Navodi da je nejasno je kako su sudionici u gradnji, imajući u vidu odredbe Zakona kao i pravilnika, obavili tehnički pregled uz evidentne nedostatke na sigurnosnim sustavima koji utječu na temeljne zahtjeve za građevinu. Dalje je utvrđeno da su uzroci nedostataka:1. neispravna ili necjelovita projektna rješenja (zaštitni uređaji za dizalice topline, neusklađenost projektnih rješenja sustava dojave požara, odimljavanja i slično, 2. nekvaliteta izvedenih radova (rasvjeta garaža, nedostaci po stanovima na portafoinima, zvonima, priključnicama, prekidačima…),3. nedovršeni radovi (sustavi grijanja cjevovoda hidrantske mreže, grijanja slivnika i oluka, sustava izjednačenja potencijala (vrata garaže), sustava zaštite od munje.., 4. nekvaliteta i nesukladnost isporučena opreme – panik rasvjeta garaže umjesto 3 sata autonomije isporučeno i ugrađeno 1 sat autonomije, 5. neizvršena funkcionalna ispitivanja kojim bi se dokazala funkcionalnost iako su sudionici u gradnji potvrdili na više načina da su svi radovi završeni i funkcionalni, a na kraju građevina ima uporabnu dozvolu. Dalje proizlazi da je jasno vidljivo da je tužitelj otklanjao nedostatke. Evidencija i rezultati su više vidljivi u stambenom dijelu građevini, a vjerojatno i radi samog pritiska stanara. Nedostaci u zajedničkom dijelu građevine su se otklanjali (npr. zamjena rasvjete u garaži), ali uz slabiji intenzitet i ne u cijelosti tj ostali su nedovršeni radovi i/ili nefunkcionalni sustavi. Dalje proizlazi, kako je već vještak naveo, uz neuredno izvedene instalacije, u stambenom dijelu je prema očevidu sudskog vještaka (NSVE) preostalo još manja količina radova. Uz nedostatke vezane na FID sklopke i osigurače za dizalice topline, za koje sudski vještak smatra da nisu odgovornost tužitelja, ima nekolicina nedostataka uz instalacije, a što je rješivo po vještakovoj procjeni uz troškove od 10.000,00 €.

Ozbiljniji problem u stambenom dijelu su greške na podnim grijačima, a što se tiče elektrotehničkog dijela vještak navodi da s obzirom na broj neispravnih sustava (Nalaz), isto može biti povezano s oštećenjem grijača u podu pa time i građevinskim radovima (razbijanja, nove keramičke pločice i slično) te da se elektrotehnički dio može procijeniti na 2.000,00 €. Vezano na sustave i elektrotehničke instalacije u garažama i zajedničkim dijelovima građevine, navodi da je vrlo teško dati pouzdanu procjenu jer su podaci uglavnom vezani na nefunkcionalnost sustava. Potvrđuje da su su izvedeni radovi izvedeni po projektu, da nažalost postoje neusklađenosti projektnih rješenja koje su trebali riješiti projektanti i glavni projektant te da treba osposobiti sigurnosne sustave (CO detekcija, ventilacija, odimljavanje, spregnutost sustava dojave požara), a za koje drži da su rješivi brzo u slučaju rada stručnih ljudi uz relativno male troškove koji nužno trebaju sadržavati preglede i ispitivanja sustava po trećoj strani, a vještak procjenjuje iste na 30.000,00 €. Dalje navodi da je problem zamjene neadekvatnih panik svjetiljki i osposobljavanja preostale opće rasvjete te da je procjena uključujući završna ispitivanja 10.000,00 €. Navodi da je potrebno dovršiti i ispitati sustav izjednačenja potencijala i sustav zaštite od munje, a procjena troška je 5.000,00 €. Nadalje neizvedeni sustavi grijanja hidrantskih cijevi i vodolovnih grla i slivnika je vezan uz radove drugih strukovnih odrednica i moguće ugovoren po drugim strukovnim odrednicama, a bez obzira navedeno sami elektrotehnički radovi (bez nabavke grijača i ugradnje istih), a jer su ormari dijelom priređeni je 5.000,00 eur. 23. Tuženik traži dopunu nalaza i mišljenja vještaka Janka Artukovića, dipl.ing.el., pri čemu traži da nalaz temelji na slijedećoj dokumentaciji: Ugovor o građenju od 23. siječnja 2019., broj: 2-06-G-2019 ,Aneks Ugovora o građenju od 31. prosinca 2020. Zapisnik o konačnom obračunu od 29. prosinca 2020. Navedena dokumentacija nema nikakve veze s otklanjanjem nedostataka jer je riječ o dokumentaciji izrađenoj pet do sedam godina nakon primopredaje, a sam zapisnik o konačnom obračunu je izrađen sedam godina nakon primopredaje.

Vještak je podneskom od 16.12.2024. pojasnio da je naveo procjenu troškova radova koji su preostali po završetku garantnog roka, a sve prema traženju suda, a da je procjena je prema tržišnim cijenama, a ne prema cijenama i količinama koje je plaćao tuženi. Vještak je ponovio da je jednoznačno uputio na pogrešna projektna rješenja te da time ni ne smatra da je trošak tužitelja da nedostatke po takvim projektima izvede o svom trošku. U odnosu da je naveo da se neke procjene mogu napraviti točnije vještak je obrazložio, da su primjerice, neki od nedostataka su „neispravan“ grijač poda u kupaonici ili neispravan portafon u nekom stanu, a iz navedenog, inženjerski odnosno tehnički, nije vidljivo što je stvarni nedostatak te navodi da je to laička konstatacija pa time se ni ne može očekivati stvarna cijena otklanjanja nedostatka pa je vještak temeljem dugogodišnjeg iskustva procijenio troškove otklanjanja nedostatataka, a ono što je bitno to nikako značajno ne utječe na konačnu na procjenu troškova te je vještak u cijelosti ostao kod svog nalaza i mišljenja, a sud smatra da vještak kao stručna osoba zasigurno može procijeniti trošak otklanjanja nedostataka povezano sa svim drugim parametrima koje je uzeo u obzir odnosno i da je mjerodavan procijeniti i da dopuna nalaza i mišljenja ne bi dovela do drugačijeg rezultata. Svi bitni parametri su razvidni iz dokumentacije u spisu, a vještačenje se poduzima radi zapažanja činjenica koje postoje u trenutku suđenja i vještaci obavještavaju sud o svojim sadašnjim stručnim zapažanjima potrebnim za utvrđenje sadržaja neke relevantne činjenice, izvodeći zaključke i o činjenicama koje su se dogodile u prošlosti, a posebno zbog proteka vremena i izmijenjenost situacije.

24. Slijedom navedenog sudski vještak procjenjuje nedovršene i nefunkcionalne radove na 62.000,00 € bez PDV.

25. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka u cijelosti prihvatio s obzirom da je vještak objektivno, argumentirano i u skladu s pravila struke odgovorio na zadani mu zadatak ,argumentirao svoje zaključke, utvrđenja i izračun te pojasnio okolnosti i parametre koje je uzeo u obzir prilikom procjene i vještak je prema mišljenju suda jasno otklonio prigovore tuženog. Dakle, sudski vještak je na detaljan, opširan, stručan i logičan način izveo zaključke koje prihvaća i ovaj sud, jer obrazloženo upućuje da se nalaz i mišljenje vještaka podudara sa činjenicama koje su vidljive iz cjelokupne dokumentacije kao i da se podudara sa drugima nalazima i mišljenjima vještaka u bitnom te se podudara sa stvarnošću.

26. S obzirom da prema stajalištu suda u nalazu i mišljenju vještaka proturječnosti i nedostataka i s obzirom da se dopunom vještačenja ne bi došlo do drugačije konačne procjene troškova otklanjanja nedostataka sud je odbio prijedlog tuženika za dopunom nalaza i mišljenja.

27. Nakon tako provedenog postupka sud zaključuje da je tuženik neopravdano podnio bankarsku garanciju u punom iznosu odnosno u iznosu od 10.262.703,40 kn.

28. Naime, sud je utvrdio za građevinsko obrtničke i vodoinstalaterske radove da su sa stanovišta kompletnosti i funkcionalnosti objekta učinjeni prema ugovoru, projektnoj dokumentaciji i prema pravilima struke, da je dio radova imao neke nedostatke (što i nije bilo sporno) i (specificirani po vještacima) ali da se radilo o manjim nedostacima, i nedostacima zbog kojih djelo nije neupotrebljivo odnosno radilo se o otklonjivim nedostacima pa su sukladno ugovoru između stranaka nedostaci i većoj mjeri otklonjeni, a da je tome tako proizlazi i iz nalaza mišljenja vještaka koji navodi da je ta vrsta nedostataka uobičajena ili uvijek prisutna i očekivana, kao i u tome da su nedostaci u većoj mjeri otklonjeni jer da je djelo neupotrebljivo otklanjanju nedostataka se niti ne bi moglo pristupiti. Osim toga za veliki dio nedostatka nedvojbeno je utvrđeno da su posljedica nepravilnog korištenja i redovne uporabe ili neodržavanja za koje tužitelj ne odgovora pa stoga nema niti dužnost njihovog otklanjanja. Isto tako utvrđeno je da izvedeni radovi na strojarskim instalacijama kao i elektrotehnički radovi nisu u potpunosti izvedeni prema pravilima struke ali su svakako bili izvršeni su u najvećoj mogućoj mjeri s obzirom na projektantsku pogrešku jer nedvojbeno proizlazi da je došlo do greške u projektiranju te uzrok utvrđenih nedostataka u najvećoj mogućoj mjeri proizlazi iz pogreške u projektiranju. Prema mišljenju ovoga suda, a imajući u vidu i nalaza i mišljenje vještaka, kao što je već gore i navedeno, radi se o nedostacima zbog kojih djelo nije neupotrebljivo, radilo se o otklonjivim nedostacima i tužitelj je otklonio većinu nedostataka.

29. U odnosu na navode tuženika i Projekt sanacije kojim tuženik želi opravdati i dokazati trošak sanacije od 10.000.000,00 kn valja reći da činjenica je li tuženik navedeni iznos kojeg mu je isplatila Zagrebačka banka d.d. (i) iskoristio za otklanjanje nedostataka nije odlučna za osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, već je odlučno je li se dogodio slučaj koji je osiguran garancijom. Naime, kao u slučaju kad osiguratelj po ugovoru o osiguranju isplati korisniku osiguranja osigurninu kada se dogodi osigurani slučaj te se nakon toga ni osiguratelja ni osobu odgovornu za štetu ne tiče je li korisnik osiguranja dobiveni iznos osigurnine iskoristio za otklanjanje štete, tako nakon isplate novčanog iznosa po bankarskoj garanciji ni banku ni nalogodavca garancije se ne tiče na što je korisnik garancije utrošio dobiveni novac – on s tim novcem može slobodno raspolagati. U tom smislu sud je odbio i prijedlog tužitelja za provođenjem financijskog vještačenja na okolnost jesu li sredstva naplaćena po garanciji utrošena za otklanjanje nedostataka jer isto nije relevantno i ne utječe na utvrđenja ovog suda da su vještaci u cijelosti utvrdili nedostatke i u kojoj vrijednosti ih je dužan otkloniti izvođač te utvrđenje suda da da je tuženik neosnovano podnio bankarsku garanciju na naplatu u punom iznosu.

30. Prema tome, visina troškova uklanjanja nedostataka za koje je odgovoran tužitelj je 63.000,00 eur ( građevinski nedostaci)+ 13.500,00 eur (strojarski nedostaci) + 62.000,00 eur ( elektrotehnički nedostaci), sveukupno 138.500,00 eur.

31. Budući da je utvrđeno u ovom postupku da je ukupna šteta( zapravo vrijednost sanacije) iznosi 138.500,00 eur / 1.043.528,25 kn, to je tužitelj ostatak iznosa od 1.223.594,81 eur stekao bez valjane pravne osnove.

32. Stoga je tuženik neosnovano podnio bankarsku garanciju za dobro izvršenje posla u iznosu od 1.223.594,81 eur.

33. Tužitelj je podneskom od 02.12.2024. uskladio tužbeni zahtjev sa nalazima i mišljenjima sudskih vještaka.

34. S obzirom da je tužitelj podneskom od 02.12.2024. smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 138.500,00 eur što po svom karakteru predstavlja djelomično povlačenje tužbe i s obzirom da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju, odlučeno je temeljem odredbi čl.193 st.2 Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu ZPP) te je sud odlučio kao u izreci ovog rješenja.

35. Odredbom članka 1111. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima je propisano kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Nadalje, člankom 1111. stavkom 2. istog Zakona pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a prema stavku 3. istoga članka Zakona o obveznim odnosima obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

36. Prema tome, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da bi se radilo o stjecanju bez osnove, potrebno je da je iz imovine jedne osobe izašao dio te imovine, zatim da je taj dio imovine ušao u imovinu druge osobe i da je do prijelaza imovine došlo bez valjane pravne osnove odnosno na temelju osnove koja se nije ostvarila ili koja je naknadno otpala s time da se pod prijelazom imovine smatra i stjecanje koristi izvršenom radnjom. . Dakle, ne mora se uvijek raditi o obogaćenju stjecatelja, ali se uvijek mora dogoditi promjena u imovini. To znači da je neko pravo jedne osobe (tužitelja) definitivno ušlo u imovinu druge osobe( tuženika) ali uz uvjet da je takvo pravo definitivno izašlo iz imovine tužitelja.

37. U ovoj fazi postupka ostalo je sporno da li je imovina tužitelja umanjenja u smislu odredbi instituta stjecanja bez osnove pa da bi tužitelj imao pravo potraživati utuženi iznos od tuženika.

Dakle, u konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog suda, tuženik je nedvojbeno neosnovano stekao korist od dobivenog novčanog iznosa naplaćenog po garanciji jer je Zagrebačkoj banci d.d. podnio zahtjev za isplatom po toj garanciji u punom iznosu od iznosu , a u ovom postupku je utvrđeno da u vrijeme aktiviranja bankarske garancije od strane tuženika naplaćeni i nedostaci za koje nije bio odgovoran tužitelj kao i da je većina nedostataka otklonjena, a da je vrijednost sanacije postojećih nedostataka odnosno vrijednost radova koji su potrebni da se ugovoreni radovi dovedu u stanje u kojem ih je tužitelj trebao predati bez nedostataka iznosi 138.500,00 eur.

38. Iz teksta predmetne bankarske garancije proizlazi da je nalogodavac (ZAGORJE-TEHNOBETON d.d.) izdao nalog prema Zagrebačkoj banci d.d., da u korist korisnika garancije (ovdje: tuženika) izvrši plaćanje za slučaj da dužnik (ovdje: tužitelj) ne izvrši svoje obveze iz Ugovora o građenju broj: 05-11-G-81022/13 od 4. srpnja 2013., Klasa: 361-02/13-02/4, Ur.broj: 356-06/13-1, potpisanog dana 4. srpnja 2013., Aneksa Ugovora o građenju broj: 05-11-G-81022/13 od 19. lipnja 2015., Klasa: 361-02/13-02/4, Ur.broj: 356-06/15-7, potpisanog dana 30. lipnja 2015. i Aneksa br. 2 Ugovora o građenju br. 05-11-G-81022/13 od 15. listopada 2015., Klasa: 361-02/13- 02/4, Ur.broj: 356-06/15-9.

39. Dakle, novčani iznos kojeg je tuženiku isplatila Zagrebačka banka d.d. tuženik nije imao pravo steći u iznosu od 1,223.594,81 eur odnosno okoristiti se upravo zbog toga što je tuženik naplatio iznos i za otklanjanje nedostataka koji nisu postojali.

Točno je da je tuženikovom naplatom bankarske garancije za dobro izvršenje ugovora nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, već je tom naplatom došlo do prijenosa dijela imovine banke (naplaćene svote od 1.262.094,81 eur) u imovinu tuženika i to na temelju valjane pravne osnove - predmetne garancije koja je sukladno članku 1039. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima samostalna obveza (banke) neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana (u konkretnom slučaju, Ugovoru broj 05-11-G-810/13 sklopljenom između ovdje parničnih stranaka), pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

Zagrebačka banka je odmah po naplati garancije 22.05.2018. kreditno zadužila tužitelja u svojim poslovnim knjigama za visinu isplaćenog iznosa.

Naime, u konkretnom predmetu, isplatom novčanog iznosa od 1.362.094,81 eur tuženiku od strane Z. banke d.d. je po osnovi ugovora o nalogu sklopljenog između tužitelja kao nalogodavca i te banke nastala obveza tužitelja prema Z. banci d.d. da toj banci isplati navedenu novčanu svotu.

40. Dakle, suprotno mišljenju tuženika, neovisno o tome što nije došlo do prijelaza imovine tužitelja u imovinu tuženika, već je tom naplatom došlo do prijenosa dijela imovine banke (naplaćene svote) prema članku 1111. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima prijenosom imovine ne smatra se samo prijenos imovine jedne strane u imovinu druge strane, već se prijenosom imovine smatra i stjecanje koristi izvršenom radnjom, a tuženik je stekao koristi upravo izvršenom radnjom neosnovanog podnošenja bankarske garancije u iznosu 1.223.594,81 eur.

41. Iz Ugovora o ustupu i prijenosu prava i tražbina od 27. rujna 2019., sklopljen između Zagrebačke banke d.d. i DDM Invest III AG, sud je utvrdio da je potraživanje iz predmetne bankarske garancije preneseno sa Zagrebačke banke d.d. kao ustupitelja, na DDM INVEST III AK, kao primatelja.

Iz Ugovora o ustupu tražbine od 20. studenoga 2020., sklopljen između DDM INVEST III AG i društva ZTB Gradnja d.o.o., sud je utvrdio da je potraživanje iz bankarske garancije preneseno od DDM INVEST III AK kao ustupitelja, na društvo ZTB Gradnja d.o.o., kao primatelja.

Iz Izjave društva ZTB Gradnja d.o.o. od 15.12.2021. (list 2080 spisa) koji je predstečajni vjerovnik nad dužnikom Zagorje – Tehnobeton d.d. u predstečajnom postupku br. St-175/2020 Trgovački sud u Varaždinu proizlazi da je tražbinu vjerovnika (Podgrupa 2e-Razlučna prava, red. Br. Tražbine 1) ZTB Gradnja d.o.o. predstečajni dužnik ZTB je izmirio u cijelosti.

42. U odnosu na izjavu o izmirenju duga od 15. prosinca 2021. (dalje: izjava) koju je tužitelju izdalo društvo ZTB Gradnja d.o.o. tuženik je istu osporio navodeći da se se radi o fiktivnom pravnom poslu kojim je tužitelj htio popraviti procesnu poziciju u ovom parničnom postupku, te vjerodostojnost iste osporava u cijelosti.

Odredbom čl. 230. st. 1. ZPP-a propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takovom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje.

43. Međutim isprava koju je tužitelj dostavio- Izjava o namirenju duga je jednostrani akt poslovnog subjekta koju taj poslovni subjekt izdaje isključivo zbog svog odnosa sa drugim subjektom odnosno tužiteljem i nema u odnosu na sadržaj takve potvrde plaćenog značaj javne isprave u smislu odredbe čl. 230. ZPP-a. Stoga proizlazi da se Izjava o namirenju duga, ne može smatrati javnom ispravom, već je takav dokaz trebalo povezati sa drugim dokazima, odnosno dostaviti dokaz o izvršenoj isplati i vremenu navedene isplate, da bi se moglo cijeniti kao dokazno sredstvo u sklopu ostalih provedenih dokaza. Prema tome na samoj toj Izjavi da je dug podmiren bez daljnjih dokaza da je izvršena isplata s računa tužitelja i bez daljnjih dokaza se nije moglo utvrditi da se krajnji vjerovnik naplatio od tužitelja, obzirom da i unatoč prigovorima tuženika navedena isplata nije dodatno i dokazana. Kada tužitelj dokazuje kako je podmirio određeni dug nije dostatno da krajnji vjerovnik navede da mu je dug podmiren u cijelosti, nego je potrebno ponuditi i dokaz o izvršenoj isplati, iznosu i vremenu navedene isplate ili pregled izvršenih naloga za plaćanje koji pokazuje sve naloge koji su uspješno teretili račun i sredstva su proslijeđena primatelju.

44. Teret dokaza utvrđenja činjenice da je tužitelj izvršio plaćanje duga krajnjem vjerovniku Zagrebačke banke d.d. leži na tužitelju koji je tu činjenicu iznio i kojem ista ide u prilog. Prema pravilima o teretu dokazivanja, svaka je stranka dužna dostaviti dokaze u prilog tvrdnji koje iznosi tijekom postupka i koje joj idu u prilog. Slijedom navedenog, a primjenom odredbe čl. 221. a. ZPP-a, sud je navedenu činjenicu izvršenog plaćanja duga utvrdio ne-dokazanom i posljedično ne- postojećom.

45. Prema tome iz spisa ne proizlazi da je prema Planu predstečajne nagodbe tužitelj do zaključenja glavne rasprave u ovome postupku, kao trenutka na koji se odnosi pravomoćnost sudske presude, podmirio dug krajnjem vjerovniku Zagrebačke banke d.d. društvu ZTB Gradanja d.d. odnosno da se krajnji vjerovnik naplatio od tužitelja.

46. Obzirom da se Zagrebačka banka d.d. odnosno društva na koja je prenijela svoje tražbine prema ovdje tužitelju, nije naplatila od tužitelja, to znači da nije nastala niti obveza tuženika prema tužitelju.

47. Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženik izvršenom radnjom dostave banci zahtjeva za plaćanje iz predmetne bankovne garancije stekao korist u visini utuženog iznosa jer mu je taj iznos prebačen na njegov žiro-račun, međutim tužitelju, neovisno o tome da se radi o imovini banke, kao posljedica te tuženikove radnje, isti iznos nije naplaćen s računa, tužitelj nije podmirio dug ili iznos koji potražuje ovom tužbom krajnjem vjerovniku Zagrebačke banke ZTB Gradanja d.o.o. to tužitelju imovina nije umanjenja.

Prema ocjeni ovog suda, tuženik je neosnovano stekao korist od dobivenog novčanog iznosa naplaćenog po garanciji jer je neosnovano Z. banci d.d. podnio zahtjev za isplatom po tog garanciji, i to za iznos od 1.366.671,09 eur/ 10.297.183,40 kn ali imovina tužitelja nije umanjenja jer tužitelj nije predmetnu tražbinu podmirio krajnjem vjerovniku.

48. Suštinski ono što je u konkretnom slučaju relevantno jest činjenica da je zbog radnje tuženika došlo do stjecanja koristi na strani tuženika ali nije došlo do umanjenja imovine na strani tužitelja kao bitne pretpostavke instituta stjecanja bez osnove, a kao što je već citirano, u smislu instituta stjecanja bez osnove, uvijek se mora dogoditi promjena u imovini. Da je tužitelj tu tražbinu platio krajnjem vjerovniku tužitelj bi imao pravo tražiti povrat utuženog iznosa jer je kao što je utvrđeno u ovom postupku tuženik je neosnovano podnio zahtjev banci za isplatu i tako neosnovano stekao korist, bez obzira što se radi o imovini banke, međutim tužitelj tu činjenicu kao što je gore navedeno nije dokazao.

U tom smislu je sud navode tužitelja, kojim ističe da sve da tužitelj i nije platio dug društvu ZTB Gradnja d.o.o., kao pravnom slijedniku Zagrebačke banke d.d., u času plaćanja u ime i za račun tužitelja da je došlo je do umanjenja imovine tužitelja, a ne imovine banke odbio kao pravno irelevantne.

Odredbom članka 81. stavka 1. ZFPPN-a propisan je pravni učinak predstečajne nagodbe: na temelju predstečajne nagodbe dužnik se oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, a rokovi plaćanja odgađaju se u skladu s predstečajnom nagodbom. To samo znači da je banka odnosno njezini sljednici svoju tražbinu prema tužitelju koja je nastala prije otvaranja predstečajnog postupka mogao namiriti u omjeru kao i ostali vjerovnici tužitelja koji su imali tražbine prema njemu prije otvaranja predstečajnog postupka pa je u potpunosti nejasno pozivanje tužitelja na citirani članak u smislu da je banka namirila cijelo svoje potraživanje u predstečajnom postupku.

49. Bitna činjenica je da je neko pravo jedne osobe (tužitelja) definitivno ušlo u imovinu druge osobe( tuženika) ali uz uvjet da je takvo pravo definitivno izašlo iz imovine tužitelja, a u konkretnom slučaju nije se dogodila promjena u imovini ili umanjenje imovine tužitelja.

50. Tek ako i kada se Zagrebačka banka d.d. odnosno društva na koja je prenijela svoje tražbine prema ovdje tužitelju, naplati od tužitelja, moći će nastati obveza tuženika prema tužitelju.

Dakle, činjenica što je dužnik nešto stekao bez osnove ne daje u konkretnom slučaju tužitelju pravo da taj iznos potražuje od tuženika.

51. S obzirom da je sud odlučne činjenice mogao utvrditi na temelju izvedenih dokaza i s obzirom na zauzeta pravna shvaćanja dana u obrazloženju, sud je izvođenje daljnjih dokaza ocijenio nepotrebnim jer se ne odnose na činjenice koje su prvenstveno relevantne za donošenje odluke ili se odnose na utvrđenje nespornih činjenica te je odbio daljnje dokazne prijedloge, a na ročištu na kojem je glavnja rasprava zaključena stranke nisu niti ustrajale kod provođenja daljnjih dokaza.

52. Slijedom svega navedenog, pravilnom primjenom odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima, valjalo je tužbeni zahtjev odbiti, pa je sud odlučio kao u izreci presude.

53. Stoga tuženiku, primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, pripada pravo na naknadu opravdanih troškova u cijelosti.

Tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak zastupanja po odvjetniku, a trošak je odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, 148/09, 142/12, 103/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 u tekstu: OT), i to: za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 15.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za sastav podnesaka od 15.11.2019., 27.05.2020., 16.11.2021., 17.02.2023., 25.06.2024. i 11.12.2024. u iznosu od po 15.000,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu 29.01.2020. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/5 OT) te za zastupanje na ročištima 05.02.2021., 12.10.2021., 30.11.2021., 20.11.2024. u iznosu od po 15.000,00 EUR i 20.12.2024. u iznosu od 14.208,00 EUR (Tbr.9/1 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 44.827,00 EUR, odnosno ukupno parničnih troškova u iznosu od 224.135,00 EUR te je odlučeno kao pod točkom II izreke.

Tuženiku nije priznata razlika od zatraženog do priznatog troška za pristup ročištu od 29.01.2020. po Tbr.9/1 OT jer je navedeno ročište odgođeno prije početka raspravljanja. Sud nije dosudio tuženiku troškove za sastav podnesaka od 21.09.2023. i 08.11.2024. zatražene po Tbr.8/1 OT jer n a v e d e n i p o d n e s c i n i s u b i l i p o t r e b n i u s m i s l u o d r e d b e č l . 1 5 5 . Z P P - a . O d b ije n je i z a r a z l i k u o d z a t r a ž e n o g d o p r i z n a t o g i z n o s a u i z n o s u o d 7 9 2 , 0 0 E U R , z a s a s t a v p o d n e s k a o d 2 0 . 1 2 . 2 0 2 4 . a p r e m a v r ije d n o s t i p r e d m e t a s p o r a u t r e n u t k u poduzimanja navedene radnje.

54. Slijedom navedenog,odlučeno kao pod točkom III izreke.

55. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. II. i III. izreke presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025. godine

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA

-tužitelju po pun.

- tuženiku po pun.

-kal. 30 dana