Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj Gž R-758/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Darije Horvat, kao predsjednika vijeća, Josipa Grubišića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Budimir i partneri d.o.o., Split, protiv tuženika Promet d.o.o. Split, Hercegovačka 20, Split, OIB: 13421314997, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-203/2024-5 od 14. lipnja 2024., u sjednici vijeća dana 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-203/2024-5 od 14. lipnja 2024. u dijelu pod toč. II i III Izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-203/2024-5 od 14. lipnja 2024. u dijelu pod toč. I i III izreke.
III. Odbija se zahtjev stranaka za dosuđenjem troškova postupka povodom žalbe.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I dosuđen je tužitelju iznos od 8.686,53 eur sa zateznom kamatom na pojedine iznose, a pod toč. II odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za više zatraženi iznos na ime glavnice potraživanja kao neosnovan u iznosu od 24.486,08 Eur-a, a za utuženo razdoblje od 19. srpnja 2011. do zaključno studenog 2017. dok se konačno pod toč. III nalaže tuženiku isplati tužitelju na ime troškova parničnog postupka ukupan iznos od 2.589,35 Eur-a, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja pa do isplate.
2. Protiv navedene presude podnio je u odbijajućem dijelu žalbu tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava predviđene u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
3. Protiv navedene presude podnio je u usvajajućem dijelu žalbu i tuženik, zbog žalbenih razloga pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te bitne povrede odredbi parničnog postupka predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP), s prijedlogom da se presudu preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te mu dosudi trošak žalbenog postupka.
4. U odgovoru na žalbu tuženik tužitelj se protivi navodima žalbe i predlaže istu odbiti te potvrditi njome pobijanu odluku uz naknadu troškova odgovora na žalbu.
5. Žalbe nisu osnovane.
6. Pobijana odluka sadržava razloge o odlučnim činjenicama i u istoj nema proturječnosti, pa prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu pravila postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, niti bilo koju drugu bitnu povredu pravila postupka na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti iz čl. 365. st. 2. ZPP.
7. Žaleći se na polovicu dosuđenog iznosa, tuženik tvrdi kako ne može biti odgovoran za bolesti tužitelja prije nastanka ozljede na radu (neurotske tegobe, depresija, kronični alkoholizam koji je doveo do pshioorganskih promjena i sl.) jer da je tužitelj rješenjem tadašnjeg RF MIORH-a od 6. lipnja 1997. g. umirovljen sa danom 1. travnja 1997. g. zbog gubitka radne sposobnosti zbog bolesti 50% i povreda na radu 50%, budući su ranije vještaci potvrdili tezu iz rješenja RF MIORH da je tužitelj izgubio radnu sposobnost u omjeru zbog bolesti 50% i povreda na radu 50% a također da isto proizlazi i iz pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu, posl.br. Pr-423/13.
8. Žaleći se na utvrđenu zastaru dijela tražbine, tužitelj tvrdi pak kako se tijek zastare morao sukcesivno utuživanje kao takvo nema nikakvog pravnog smisla ako bi zaživio novi stav VSH tim više što je tužitelj podnio prijedlog za dopuštenjem revizije protiv odluke Gž R-175/2020 pa kod svih navoda iz ranijih podnesaka i prijedloga ustraje.
9. U pobijanoj odluci sud prvog stupnja utvrđuje međutim pravilno kako je tužitelj kao radnik tuženika doživio nezgodu zbog koje je ostao invalid te je otišao u invalidsku mirovinu zbog gubitka radne sposobnosti sa danom 01. travnja 1997. a već mu je pravomoćnom i ovršnom presudom Pr-423/13 od 22.srpnja 2016. na ime izgubljene zarade za razdoblje od travnja 1997. do veljače 2000.godine dosuđen iznos od ukupno 90.319,05 Kuna te je presudom ovog suda Pr-496/17 od 11.prosinca 2019. na ime razlike izgubljene zarade dosuđeno za razdoblje od 01. lipnja 2003.godine do 18. srpnja 2011. 305.839,26 kuna sa pripadajućim kamatama. U tim postupcima vještaci medicine rada utvrđuju kako je psihijatrijska bolest kod tužitelja, a koja se kasnije razvila u psihoorganski sindrom odlučujući razlog zašto je tužitelj otišao u invalidsku mirovinu, te da je upravo psihijatrijska bolest u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu pa je razlog odlaska u invalidsku mirovinu 50% ozljede na radu, a 50% zbog psihijatrijske bolesti koja je u direktnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu pa da je tuženik u tom smislu dužan tužitelju naknaditi izgubljenu zaradu u visini razlike između prosječne plaće usporednih radnika i njegove primljene invalidske mirovine. Odlukom MIORH je 50% invalidske mirovine tužitelju utvrđeno zbog ozljede na radu, a 50% zbog bolesti.
10. U ovom sporu vještak aktuar pak uzima u obzir iznose isplaćenih mirovina dvaju usporednih djelatnika i iznos invalidske mirovine u utuženom razdoblju pri čemu je odlukom RF MIORHa od 26. listopada 1994.godine tužitelju uslijed ozljede na radu utvrđeno smanjenje radne sposobnosti, te da je tužitelj 1. travnja 1997. nakon rasporeda od strane tuženika na obavljanje radnih zadataka i poslova radnog mjesta izdavača goriva i maziva ostvario pravo na invalidsku mirovinu što da je razvidno iz rješenja RF MIORH-a br. 73149 od 6. lipnja 1997., te se kod tužitelja nastavio gubitak sposobnosti za rad zbog bolesti 50% i ozljede na radu 50% počevši od 1. travnja 1997., te je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad. Stoga pravilno utvrđuje sud prvog stupnja kako tuženik u ovom postupku neosnovano prigovara da je samo 50% invalidnosti tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa tužiteljevom ozljedom na radu, dok da preostalih 50% nije u uzročno posljedičnoj vezi sa tužiteljevom ozljedom na radu već da je riječ o invaliditetu koji je nastao od bolesti koja nije u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu jer je ranijim vještačenjima jasno utvrđeno da je razlog od 50% zbog bolesti koje su u uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu tako da je tužiteljeva nesposobnost za rad u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa ozljedom na radu koju je imao 17.kolovoza 1992.
11. Konačno pravilno sud utvrđuje kako zastara za predmetno sukcesivno potraživanje izgubljene zarade zbog utuženja 24. siječnja 2020. teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa naknade štete pa su sukladno tome u zastari sva potraživanja tužitelja na ime izgubljene zarade za razdoblje od srpnja 2011. do zaključno studenog 2017., a koja su dospjela u razdoblju od 5. kolovoza 2011.godine do zaključno 5. prosinca 2017.jer ista prema čl. 226.stavka 1. ZOO-a zastarijevaju tri godine od dospijeća svakog tog potraživanja, dok su osnovana sva potraživanja tužitelja na ime izgubljene zarade za razdoblje od prosinca 2017. do zaključno prosinca 2019. koja su dospjela u razdoblju od 5. siječnja 2018. do zaključno 5. siječnja 2020.
12. Stoga se odluka suda prvog stupnja u svemu ukazuje pravilna i zakonita, pa je budući da je i odluka o troškovima pravilna i zakonita u smislu čl. 154. st. 4. i 155. ZPP temeljem čl. 368. st. 1. ZPP budući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a materijalno pravo pravilno primijenjeno, valjalo podnesene žalbe protiv presude odbiti i njima pobijanu presudu potvrditi, te odlučiti kao u izreci ove odluke. kako stranke nisu uspjele sa žalbama, to im je temeljem čl. 166. st. 1. i 154. ZPP odbijen i zahtjev za naknadu troškova postupka povodom istih.
U Zagrebu, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Darija Horvat
