P-1392/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedya 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU, po sucu toga suda Ivanu Vladiću, u pravnoj stvari tužitelja GENERALI OSIGURANJE, Zagreb, Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik iz Zagreba, Biskupa Josipa Galjufa br.1, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 03. prosinca 2024., u prisutnosti punomoćnika tužitelja odvjetnika Igora Habulinca te punomoćnice tuženika DD, danom objave 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju GENERALI OSIGURANJE d.d., Slavonska avenija 1B, Zagreb, OIB: 10840749604 plati iznos od 1.115,13 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 530,89 eur počev od 14.04.2021. godine pa sve do plaćanja, a na iznos od 584,24 eur počev od 14.05.2021. godine pa sve do plaćanja, a sve po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 724,73 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženog, da bi kasnije u preciziranom tužbenom zahtjevu kojeg je uredio zbog valute, tj. eura, a kojom traži da mu tuženik plati iznos sve navedeno kao u izreci presude. U tužbi tužitelj tvrdi da dana 07. ožujka 2021. oko 18,45 sati u Oroslavlju, mjesto Krušljevo Selo, ulica Krušljevo Selo 147 na stražnji lijevi dio vozilo reg. oznake [registarska oznaka], kojim je upravljao HD, naletjela je divljač-srna, koja se nakon toga udaljila sa mjesta događaja. Tužitelj tvrdi da je navedeno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] bilo je osigurano kod tužitelja temeljem Police za Toyota kasko osiguranja vozila br. 1023933770, te je tužitelj osiguraniku PBZ LEASING d.o.o., kao vlasniku vozila i osiguraniku isplatio naknadu štete na vozilu u ukupnom iznosu od 8.401,92 kn i to iznos od 4.000,00 kn dana 13.04.2021. godine, a iznos od 4.401,92 kn dana 13.05.2021. Pored toga, tužitelj tvrdi da se prije pokretanja sudskog postupka obratio tuženiku regresnim zahtjevom i to dopisom od 02.11.2021. godine, kao osiguravatelju Lovačkog društva Orao Gornja Stubica, Gornja Stubica, Lovačka cesta 8, no tuženik je dopisom od 06.07.2021. godine otklonio regresni zahtjev tužitelja po polici broj [broj police] kao neosnovan.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava nastanak štetnog događaja, ali navodi da osporava odgovornost svog osiguranika. Tuženik navodi da osporava da bi do nastanka štetnog događaja došlo na način na koji ga opisuje tužitelj s obzirom na to da nije pronađena životinja u koju je navodno udario vozilom osiguranik tužitelja kao ni njeni tragovi.

Nadalje, uvidom u potvrdu policije ne može se utvrditi koja bi vrsta životinje izazvala štetni događaj, s obzirom na to da je navedena potvrda sastavljena isključivo na temelju izjave vozača, a životinja nije pronađena. Dakle, zbog nepostojanja materijalnih dokaza ne može se donijeti valjan zaključak da je osiguranik tužitelja uopće udario u bilo kakvu životinju te posljedično da u ovoj pravnoj stvari postoji odgovornost na strani osiguranika tuženika.

Tuženik, pored toga, tvrdi da nema primjedbi na visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava i visinu potraživanih zakonskih zateznih kamata s obzirom zahtjev tužitelja nije u skladu s čl. 29. Zakona o obveznim odnosima. Naime, štetni događaj se dogodio na 17.05.2020. god. te se iz tog razloga primjenjuje Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18). Prema navedenom zakonu stopa zateznih kamata se za izvanugovorne odnose određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a ne za pet postotnih poena kako to zahtjeva tužitelj. Tuženik naglašava kako se u ovom sporu radi o izvanugovornom, a ne ugovornom odnosu.

3. Nesporno je među strankama da se dana 17. ožujka 2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], osigurano kod tužitelja, a kojim vozilom je upravljao HD. Također, nesporna je visina koji traži tužitelj da mu plati tuženik, kao i da su svi Hrvatski lovački savezi i svi lovoovaštenici u Republici Hrvatskoj bili osigurani kod tuženika.

4. Sporno je među strankama da li je osiguranik tuženika odgovoran za štetni događaj.

5. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u potvrdu, zapisnik o očevidu, te je saslušao svjedoke.

Uvidom u potvrdu (list 16-18 spisa) sud je utvrdio da Policijska postaja Donja Stubica utvrđuje da se dana 07.03.2021. oko 18,40 sati u Oroslavju, u mjestu Kruševljevo Selo, dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osobno vozilo reg oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao HD, a u vozilu se nalazio AD. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da je srneća divljač naletjela na stražnji dio lijeve bočne strane, koja se udaljila sa mjesta događaja. Uvidom u navedenu potvrdu sud je utvrdio da na cesti na kojoj se dogodila nezgoda nema postavljene prometne signalizacije koja bi upozoravala na opasnost divljač na cesti. Uvidom u zapisnik o očevidu (list 64-66 spisa) sud je utvrdio da je Policijska postaja Donja Stubica sačinila zapisnik o očevidu o prometnoj nesreći koja se dogodila 07.03.2021. u mjestu Oroslavje, Krušljevo Selo u 18,45 sati te da je osobnim vozilom reg oznake [registarska oznaka] upravljao HD, a da se AD također nalazio u osobnom automobilu. Uvidom u navedeni zapisnik o očevidu da je srneća divljač udarila u stražnji dio lijeve bočne strane vozila, koja se udaljila s mjesta događaja te da su izuzeti tragovi nalik na srneću dlaku.

Svjedok HD izjavljuje da mu se na dan štetnog događaja srna zaletjela u lijevu stranu između prednjih i zadnjih vrata automobila te mu je tom prilikom oštetilo automobil.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedok odgovara da nije vozio više od 50 km/h. Na upit punomoćnika tužitelja u koje se vrijeme dogodila nesreća, svjedok odgovara da je to bilo predvečer između 17 i 18 sati.

Na upit punomoćnika tužitelja svjedok odgovara da nije mogao vidjeti srnu ili srndaća jer ga je udario sa desne strane te objašnjava da se radi o uspinjanju ceste, s lijeve strane je šuma, brijeg i njive tako da je srndać s tog brijega direktno iskočio na cestu i udario ga u auto tako da ga on nije mogao primijetiti kad je iskočio. Na upit suca kako zna da se radi o srni ili srndaču svjedok odgovara da ga je vidio jer je isti iskočio i udario u auto tako da mu je glava ušla u auto te se isti obrnuo i iskočio van i otišao natrag u šumu zato što se sa desne strane nalaze kuće. Svjedok izjavljuje da se na navedenom mjestu često događaju nesreće udara životinja u auto i da nema nikakvog znaka ni upozorenja da se radi o takvoj poziciji na cesti.

Svjedok AD izjavljuje da se vozio iz Stubičkih Toplica prema Krušljevom Selo te su došli na laganu uzbrdicu, bila je noć, osjetio je da je nešto udarilo u zadnji dio auta i rasulo se staklo. Tvrdi da je srna iskočila direktno u auto i tom prilikom oštetila auto.

Na upit suca kako zna da je srna, svjedok odgovarala da pretpostavlja da je bila srna. Tvrdi da je ista udarila u vrata i tom prilikom se razbilo bočno staklo auta. Tvrdi da je srna pobjegla i da ne zna što se dalje s njom zbivalo.

Punomoćnik tužitelja nema pitanja za svjedoka.

Na upit punomoćnika tuženika svjedok odgovara da pretpostavlja da se radi o srni jer manja životinja ne bi mogla napraviti takvu štetu.

Sud je prihvatio iskaze svjedoka da je srna udarila u vozilo osigurano kod tužitelja s tim da nije prihvatio iskaz svjedoka HD u dijelu koji je tvrdio da je glava srne ušla u auto te se ista obrnula i vratila van, iz razloga što se to ne podudara sa iskazom svjedoka AD. Navedeni svjedok je izjavio da on pretpostavlja da se radi o srni jer manja životinja ne bi mogla napraviti takvu štetu.

6. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 i 57/11 i 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je u cijelosti osnovanim.

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.115,13 eur koje je on isplatio na ime naknade materijalne štete koja je nastala na vozilu njegovog osiguranika.

8. Na osnovu provedenog dokaznog postupka i to uvidom u potvrdu, zapisnik o očevidu i saslušanje svjedoka sud je utvrdio da je nastao osigurani slučaj. Nakon štetnog događaja policija je izašla na očevid na mjestu gdje je došlo do prometne nezgode, što je potvrdila svojom potvrdom i sačinjenim zapisnikom.

Istina jeste da svjedok AD izjavljuje da pretpostavlja da se radilo o srni koja je udarila u auto, ali iz zapisnika o očevidu sud je utvrdio da je na mjestu događaja pronađena dlaka koja je nalik na srneću dlaku.

Prema tome, radi se o divljači koja je udarila i oštetila vozilo osigurano kod tužitelja.

9. Odredbom članka 1045. ZOO-a određeno je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Dakle, odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i ako postoji uzročna veza između štetne radnje i štete kao posljedica, pri čemu sve navedene pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno.

U konkretnom slučaju sud je utvrdio da odgovornost tuženika leži u tome što je divljač udarila u auto osiguranika tužitelja i pri tom mu je učinjena šteta na osobnom automobilu.

Tužitelj je dokazao štetni događaj i da je divljač oštetila automobil osiguranika tužitelja a da osiguranik tuženika odgovara za štetu koju počini divlja na automobilu koji se kretao cestom na kojoj nema ni znaka upozorenja na opasnost od divljači koja može istrčati na cestu

10. Prema član odredbi članka 80. stavka 6. ZOL-a je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi odnosno lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, u slučaju kada je došlo do štete na vozilu naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov (kao što je to u ovom predmetu), za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 – 155/23.- dalje: ZOO) sukladno odredbi članka 76. stavka 2. ZOL-a koja propisuje da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako Zakon o lovstvu ne propisuje drugačije.

11. Zakonom o lovstvu kao lex specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika kada se nije provodio lov, tada valja primijeniti odredbe ZOO-a kojima se uređuje odgovornost za štetu. Divljač koja se kreće na javnoj cesti je opasna stvar (da je divljač koja se kreće cestom opasna stvar proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2101/86 od 29. siječnja 1987., Rev- 2070/92 od 16. prosinca 1992., Gzz-4/04 od 30. lipnja 2004. i Rev-1312/07 od 9. srpnja 2008.) neovisno o tome koji se zakon primjenjuje (Zakon o lovstvu ili Zakon o obveznim odnosima). Zbog toga, što je Zakonom o lovstvu iz 2018. godine (s kasnijim izmjenama i dopunama tog Zakona) propisan samo jedan slučaj objektivne odgovornosti lovoovlaštenika za štetu (ako je šteta nastala zbog provođenja lova), ne znači da u drugim slučajevima kada se divljač kreće cestom (ali pri tome se ne obavlja lov divljači) ta divljač ne predstavlja opasnu stvar. Naprotiv, neovisno o tome obavlja li se ili ne obavlja lov divljači, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar budući da ona (divljač) čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Prema tome, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti lovoovlaštenik (odnosno njegov osiguratelj u smislu članka 964. stavka 1. ZOO-a ) i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063.-1067. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a. Tuženik nije dokazao da postoje pretpostavke iz odredbe članka 1067. ZOO-a kojom se on oslobađa odgovornosti za štetu. Divljač na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar (neovisno o tome provodi li se lov divljači u vrijeme kada je divljač zatečena na cesti), to suprotno tvrdnjama tuženika lovoovlaštenik odgovara za štetu sukladno odredbi članka 1064. ZOO-a u vezi članka 76. stavka 2. ZOL-a, a na tuženiku je teret dokazivanja činjenica iz odredbe članka 1067. ZOO-a zbog kojih se može (u cijelosti ili djelomično) osloboditi od odgovornosti za štetu.

12. Prema tome, budući je u konkretnom predmetu lovoovlaštenik lovišta odgovoran za nastanak štete na motornom vozilu osiguranom kod tužitelja ,osiguranik tuženika kao lovoovlaštenik neovisno od toga što šteta nastala tužiteljevu osiguraniku nije nastala zbog provođenja lova, a u konkretnom predmetu ne postoje razlozi za isključenje odgovornosti tuženika za štetu iz odredbe članka 1067.ZOO-a,

13. Prema članku 963 st. 1 ZOO isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu. Kao što je sud utvrdio, tužitelj je isplatio utuženi iznos svom osiguraniku kome je tuženik počinio štetu, pa tužitelj ima pravo od tuženika naknaditi isplaćeni iznos štete.

16. Sud nije prihvatio prigovor tuženika iscrpljenosti limita jer je sud prihvatio tvrdnju tužitelja da je tuženik osiguravajuće društvo, da mora u svakom trenutku znati da li se radi o iscrpljenosti limita.

17. Zbog kašnjenja u plaćanju tužitelj ima pravo na zateznu kamatu u skladu sa čl. 29. st. 2. ZOO-a.

18. Na osnovu provedenog dokaznog postupka sud je našao osnovanim potraživanje tužitelja.

19. Stoga je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i donio je odluku kao u izreci presude.

20. Odluka o sudskom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 100,00 eur, podneska od 26.09.2022. u iznosu do 100,00 eur, zastupanja na ročištu 10.01.2023. u iznosu od 100,00 eur, zastupanja na ročištu 24.09.2024. u iznosu od 100,00 eur, zastupanja na ročištu 03.12.2024. u iznosu od 100,00 eur, PDV 25% u iznosu od 125,00 eur, sudska pristojba na tužbu u iznosu od 19,91 eur, sudska pristojba na presudu u iznosu od 39,82 eur, troškovi pristupa svjedoka u iznosu od 40,00 eur ili sveukupno 724,73 eur.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

S U D A C

Ivan Vladić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana dostave presude, a ulaže se putem ovog suda.

DNA:

1. tužitelju po odvj. uz pristojbu na presudu u iznosu od 39,82 eur

2. tuženiku