Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4734/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandža kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Ksenije Grgić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Miro Radelić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i to: I. -tuženice SVSK, OIB: [osobni identifikacijski broj], II.-tuženika GV, OIB: [osobni identifikacijski broj], III.-tuženika IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru, IV.-tuženika FV, OIB: [osobni identifikacijski broj], V.-tuženika UV, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru, VI.-tuženika OV, OIB: [osobni identifikacijski broj], VII. -tuženice HV, OIB: [osobni identifikacijski broj], VIII. -tuženice EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], (VI. -tuženik, VII.-tuženica i VIII.-tuženica kao nasljednici pokojne tuženice ŠV, OIB: [osobni identifikacijski broj]), IX.-tuženice DV, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, X.-tuženice MV, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, XI.-tuženika CV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XII.-tuženika RV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XIII.-tuženika ĐV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XIV.-tuženice TV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XV.- tuženice PV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XVI.-tuženice ŽV, OIB: [osobni identifikacijski broj], XVII.-tuženice AV, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu, XVIII.-tuženice JV,

OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Domagoj Mužić, odvjetnik u Splitu,

XIX.-tuženice SVS, OIB: [osobni identifikacijski broj], XX.-tuženika ZV

ZV, OIB: [osobni identifikacijski broj], i XXI.-tuženice LV, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po upravitelju zgrade DUB-inženjering d.o.o., Split, Šimićeva 9a, OIB:81391368092, a upravitelj po punomoćniku Ivanu Čizmiću, odvjetniku u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], te žalbi IX.-tuženice DV, X.-tuženice MV, XVII.-tuženice AV i XVIII.-tuženice JV, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-294/2019 od 16. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-294/2019 od 16. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], naloženo isplatiti tužiteljici SV iz sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa], iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za naknadu troška parničnog postupka.

II. Odbija se žalba IX.-tuženice DV, X.-tuženice MV, XVII. - tuženice AV i XVIII.-tuženice JV kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-294/2019 od 16. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je IX.-tuženici DV, X.-tuženici MV,

XVII.-tuženici AV i XVIII.-tuženici JV naloženo, zajedno s ostalim

Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], isplatiti tužiteljici SV iz sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa], iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev IX.-tuženice DV, X.-tuženice MV, XVII.- tuženice AV i XVIII. -tuženice JV za naknadu troška parničnog postupka.

III. Odbija se zahtjev tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa],

[adresa], za naknadu troška sastava žalbe kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev IX.-tuženice DV, X. -tuženice MV,

XVII.-tuženice AV i XVIII.-tuženice JV za naknadu troška

žalbenog postupka kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice SV za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj: P-294/19 od 16. ožujka 2023. pod stavkom I. izreke naloženo je tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], isplatiti tužiteljici SV iz sredstava zajedničke pričuve zgrade u [adresa], iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 48,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Stavkom II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], naloženo isplatiti tužiteljici iz sredstava zajedničke pričuve iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka, žale se tuženici zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 311,06 EUR.

3. Protiv navedene presude pod stavkom I. izreke u dijelu u kojem je IX.-tuženici DV, X.-tuženici MV, XVII.-tuženici AV i XVIII. -tuženici JV naloženo, zajedno s ostalim Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], isplatiti tužiteljici iz sredstava zajedničke pričuve iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, te pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev IX. -tuženice, X.-tuženice, XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka, žale se IX.-tuženica, X.-tuženica, XVII.-tuženica i XVIII.-tuženica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a. Predlažu presudu u pobijanom dijelu preinačiti u smislu žalbenih navoda, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 630,02 EUR.

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbe osporava žalbene navode tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], i žalbene navode IX.-tuženice, X.- tuženice, XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice u cijelosti, predlaže da drugostupanjski sud odbaci žalbu IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice kao nedopuštenu, podredno da ju odbije kao neutemeljenu, te da odbije žalbu tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kao neutemeljenu, uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu u ukupnom iznosu od 288,75 EUR.

5. Žalba tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], je neosnovana.

6. Žalba IX.-tuženice DV, X. -tuženice MV, XVII.-tuženice AV i XVIII.-tuženice JV je neosnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice, konačno postavljen podneskom od 19. siječnja 2023. (list 494-495 spisa), radi isplate iznosa od 8.515,60 kuna/1.130,21 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], iz sredstava zajedničke pričuve na ime naknade štete u vidu troškova koje je tužiteljica imala radi nabavljanja i ugradnje prozora u svom stanu, s obzirom da joj odgovarajući prozori, koji su joj pripadali kao suvlasnici zgrade i koji su se imali nabaviti i montirati iz sredstava pričuve zgrade, nisu montirani.

8. Suprotno žalbenim navodima tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], te žalbenim navodima IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.- tuženice i XVIII.-tuženice, presuda prvostupanjskog suda u pobijanim dijelovima može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa],

[adresa], kao i žalbeni navodi IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice u kojima oni ističu da je prvostupanjski sud prilikom donošenja

pobijanih dijelova presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

9. Pri tome valja istaknuti da IX.-tuženica, X.-tuženica, XVII.-tuženica i XVIII.- tuženica neosnovano u žalbi ističu da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka Čerine i samog nalaza i mišljenja vještaka Čerine, a što će biti detaljnije obrazloženo u odlomku 14. ove odluke.

10. Prilikom ispitivanja pobijanih dijelova prvostupanjske presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

11. Prvenstveno valja reći da iz predmetnog spisa proizlazi da je prvostupanjsku presudu poslovni broj P-110/06 od 10. ožujka 2017. kojom su bili u cijelosti odbijeni tužbeni zahtjevi tužiteljice u ovom predmetu, Županijski sud u Zagrebu presudom poslovni broj Gž-6064/2018-2 od 11. prosinca 2018. potvrdio pod točkom I.2 . i I.3. izreke (u dijelu u kojem su odbijeni zahtjevi tužiteljice za isplatu iznosa od 5.000,00 kuna/663,61 EUR i 2.000,00 kuna/265,45 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom), dok je rješenjem ukinuo pobijanu presudu u dijelu pod točkom I.1. kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 8.515,60 kuna/1.130,21 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

12. U ponovljenom postupku, u pogledu konkretnog predmeta spora prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio sljedeće:

- da je tužiteljica suvlasnica stambene zgrade u [adresa], i to posebnog dijela zgrade- stana na drugom katu,

- da su suvlasnici navedene zgrade uredili uzajamne odnose temeljem Međuvlasničkog ugovora, te da je upravljanje stambenom zgradom ranije bilo povjereno upravitelju MAG DOM d.o.o. Split, a da je danas upravitelj DUB- inženjering d.o.o.,

- da su suvlasnici predmetne zgrade temeljem Ugovora od 1. travnja 2004. ustupili izvođenje radova na izmjeni drvene stolarije na zgradi i ugradnji PVC stolarije s roletama od PVC kutije i aluminijskog plašta (lamela) trgovačkom društvu Aldiko d.o.o. Stobreč, te da su radovi iz Ugovora izvedeni tijekom 2004. tako da je svim suvlasnicima, osim tužiteljici, izmijenjena drvena stolarija te ugrađena PVC stolarija s roletama iz sredstava zajedničke pričuve,

- da je na sastanku suvlasnika koji je održan 1. srpnja 2004. donesena odluka o nemontiranju prozora u stanu SV (tužiteljica) dok se ne podmiri dugujući iznos zajedničkih troškova uz preuzimanje rizika sudskog spora,

- da se radi o zapisniku koji je potpisan jedino od strane predstavnika suvlasnika VV, a da je u uvodu zapisnika navedeno da su tom sastanku bili prisutni slijedeći suvlasnici: VV (80), GV (52), S, po punomoći VV (30), Anzulović, po punomoći VV (30), UV (52), ŠV, po punomoći VV (62), SV (39), DV, po punomoći VV (80), MV (52), ŽV, po punomoći VV (80), AV (52), JV (62) i SVS (40), da je navedeno da je od ukupno 1170 glasova prisutan 761 glas, odnosno 65 %, pa da su sve odluke donesene na ovom sastanku donesene s većinom glasova odnosno samo s 39 glasova protiv (SV), te da je navedeno i da su sve punomoći u pisanom obliku s vlastoručnim potpisom suvlasnika,

- da iz iskaza ranijeg predstavnika suvlasnika VV proizlazi da je odluka da se tužiteljici ne ugrade prozori donesena iz razloga što tužiteljica u vremenskom razdoblju od preko godinu i pol dana nije plaćala zajedničke troškove struje, čistačice i predstavnika suvlasnika, te da je predloženo donošenje takve odluke kao sankcije za neplaćanje,

- da je svjedok VV naveo da je tužiteljica plaćala pričuvu,

- da je svjedok NV potvrdio da je odluka da se tužiteljici ne postave prozori i vrata bila odluka većine stanara, a ne samo jednog suvlasnika,

- da je tužiteljica uz podnesak od 13. svibnja 2011. u spis dostavila potvrdu tadašnjeg upravitelja zgrade Mag dom d.o.o. o tome da u 2004. zaključno s 25. rujnom te godine, njen pravni prednik BV nije imao dugovanja s naslova pričuve,

- da su pravni prednici suvlasnika GV i ZV u odgovoru na tužbu istaknuli da je tužiteljica uredno podmirivala pričuvu,

- da iz navedenog proizlazi da suvlasnici na sastanku održanom 1. srpnja 2004. nisu imali osnove za donošenje odluke o nemontiranju prozora tužiteljici u njenom stanu dok se ne podmiri dugujući iznos zajedničkih troškova, budući da je tužiteljica, kao i ostali suvlasnici, imala pravo da joj se zamijene drveni okviri i prozori novim aluminijskim iz sredstava zajedničke pričuve, kao suvlasnica koja je uredno plaćala pričuvu,

- da je tužiteljica zbog svega bila prisiljena 2008., i to točnije 14. kolovoza te godine sama izvršiti zamjenu drvenih okvira i postaviti nove aluminijske okvire i prozore jer joj je bilo ugroženo zdravstveno stanje, budući da je u stanu stalno bilo hladno jer je kroz iskopane rupe u zidu prodirala hladnoća,

- da je, tek nakon što je tužiteljica sama angažirala trgovačko društvo Adria prozori d.o.o. na demontaži starih, postavljanju novih i odvoženju na deponij starih okvira i prozora, u hodniku zgrade tužiteljica zatekla okvir za prozor, bez da joj se bilo tko od suvlasnika obratio s bilo kakvom ponudom, a što je potvrdila i svjedokinja ĆV,

- da je sud prilikom uviđaja na licu mjesta zaista u hodniku zgrade u prizemlju zatekao odložene okvire s profilima marke Salamander koje je vještak građevinske struke Nino Čerina izmjerio i naveo da se radilo o užim okvirima nego što su to otvori u stanu tužiteljice, koji su se ipak mogli montirati, s time da bi razliku u visini bilo moguće riješiti postavljanjem praga odnosno popunjavanjem šupljina što bi iznosilo najviše 200,00 kuna/26,54 EUR,

- da je vještak Čerina zaključio da su prozori koji su zatečeni u hodniku zgrade i koji su navodno bili predviđeni za ugradnju u stanu tužiteljice ipak trebali bolje odgovarati,

- da je u predmetnom postupku utvrđeno da tužiteljici, sve dok sama nije ugradila prozore koje su drugi suvlasnici dobili iz sredstava zajedničke pričuve, nisu bili ponuđeni bilo kakvi prozori za ugradnju,

- da je tužiteljica dokazala da je iz svojih sredstava financirala demontažu, ugradnju novih prozora i odvoženje starih na deponij, i to u iznosu od 8.150,00 kuna/1.081,69 EUR prema ponudi Adria prozori d.o.o. broj 08-2520 od 23. srpnja 2008. i računu broj 000889 od 31. listopada 2008., a da je iznos iz ponude podmirila uplatnicom od 14. kolovoza 2008.,

- da je vještak Nino Čerina procijenio da je prosječna cijena ugradnje prozora i balkonskih vrata kao što su ona ugrađena u stanu tužiteljice s aluminijskim roletama iznad prozora i vrata, uključivo skidanje stare drvene stolarije i odvoz na deponij, 7.808,00 kuna/1.036,30 EUR,

- da iznos koji je tužiteljica platila izvođaču radova (1.081,69 EUR) neznatno prelazi okvir prosječnog iznosa procijenjenog od strane vještaka, pa je sud utvrdio da je tužiteljica platila razuman i uobičajen iznos za radove i materijal kako bi sebi ugradila prozor i balkonska vrata koja su drugi suvlasnici dobili plaćanjem iz sredstava zajedničke pričuve, a na što je i tužiteljica imala pravo,

- da je stoga tužbeni zahtjev osnovan za iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 48,52 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, tužbeni zahtjev neosnovan.

13. Činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda kao pravilno utvrđeno prihvaća i ovaj, drugostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, u smislu odredaba iz čl. 1046., čl. 1085. st. 3. i čl. 1089. st. 2. u svezi čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22. i 156/22), te čl. 90. st. 1.- 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV), pod stavkom I. izreke tuženicima Suvlasnicima stambene zgrade u [adresa], naložio isplatiti tužiteljici iz sredstava zajedničke pričuve iznos od 1.081,69 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2023. pa do isplate.

14. Ovdje valja istaknuti da su neosnovani žalbeni navodi tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], u kojima oni ističu da se u konkretnom slučaju radi o poslovima redovite uprave odnosno o „redovitom održavanju zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja“, a koju odluku su donijeli suvlasnici predmetne zgrade potrebnom većinom glasova i koja odluka proizvodi pravne učinke valjano u odnosu na sve suvlasnike i svi suvlasnici moraju je poštovati.

15. Naime, odluka suvlasnika stambene zgrade u [adresa], da će se suvlasnicima u njihovim stanovima izmijeniti stara drvena stolarija na prozorima i ugraditi nova PVC stolarija s roletama, prema stavu ovog drugostupanjskog suda, ne predstavlja posao redovite uprave u smislu „redovitog održavanja zajedničkih dijelova i uređaja nekretnine, uključujući i građevne promjene nužne radi održavanja“ iz čl. 86. ZV-a kako to neosnovano ističu tuženici, već predstavlja poboljšicu odnosno posao koji premašuje okvir redovitog upravljanja u smislu čl. 41. st. 1. ZV-a, dakle predstavlja izvanredni posao koji traži odluku svih suvlasnika u smislu čl. 87. st. 1. ZV-a.

16. Kako se konkretna odluka da će se suvlasnicima ugraditi nova PVC stolarija na teret zajedničke pričuve odnosi na sve stanove stambene zgrade u [adresa], tako su svi suvlasnici morali biti ravnopravno uključeni u proces zamjene stolarije, bez obzira jesu li plaćali pričuvu i neke zajedničke troškove ili ne, pa isključenje pojedinih suvlasnika (konkretno tužiteljice zbog neplaćanja određenih zajedničkih troškova) nije osnovano jer su i prozori u stanu tužiteljice obuhvaćeni tom odlukom. Dakle, suvlasnici na sastanku održanom 1. srpnja 2004. nisu imali pravo donijeti odluku o nemontiranju prozora u stanu BV (tužiteljica), odnosno isključiti tužiteljicu iz poboljšice koja se financirala iz pričuve, pogotovo što je tužiteljica uredno podmirivala pričuvu, slijedom čega za takvu odluku suvlasnika nije bilo nikakve osnove.

17. Nadalje, u odnosu na žalbene navode IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice u kojima one ističu da postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju nalaza i mišljenja vještaka Čerine i samog nalaza i mišljenja vještaka Čerine valja reći da su isti neosnovani. Naime, IX.- tuženica, X.-tuženica, XVII.-tuženica i XVIII.-tuženica ističu da je vještak jasno naveo da su se prozori kupljeni na teret sredstava zajedničke pričuve mogli ugraditi u postojeće otvore u stanu tužiteljice, s time da bi razliku u visini bilo moguće riješiti postavljanjem praga odnosno popunjavanjem šupljina što bi iznosilo najviše 200,00 kuna/26,54 EUR, dok se u obrazloženju prvostupanjske presude navodi da iz rezultata nalaza i mišljenja vještaka Čerine (pisanog i usmenog), proizlazi da, sve da su tužiteljici prije nego je sama ugradila nove prozore i bili isporučeni prozori za ugradnju, prozori koji su zatečeni ostavljeni u hodniku u prizemlju zgrade po dimenzijama nisu bili odgovarajući otvorima u stanu tužiteljice. Međutim, uzimajući u obzir da je mišljenje vještaka Čerine takvo da se u pogledu zatečenih prozora radilo o užim okvirima nego što su to otvori u stanu tužiteljice, i da bi se montiranje takvih prozora moglo izvršiti samo uz dodatne troškove, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja vještaka Čerine proizlazi da prozori koji su zatečeni ostavljeni u hodniku u prizemlju zgrade po dimenzijama nisu bili odgovarajući otvorima u stanu tužiteljice. No, ovdje valja naglasiti da se prvostupanjski sud samo osvrnuo na nalaz i mišljenje vještaka Čerine, budući da mišljenje vještaka nije odlučno u predmetnom postupku, s obzirom da je u predmetnom postupku utvrđeno da tužiteljici, sve dok sama nije ugradila prozore koje su drugi suvlasnici dobili iz sredstava zajedničke pričuve, nisu ni bili ponuđeni bilo kakvi prozori za ugradnju.

18. Zbog navedenog su neosnovani i žalbeni navodi IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.- tuženice i XVIII.-tuženice u kojima one ističu da postoji doprinos tužiteljice nastanku štete jer je o svom trošku kupila novu PVC stolariju iako je za potrebe ugradnje u njen stan već bila kupljena PVC stolarija na teret sredstava zajedničke pričuve. Naime, s obzirom da tužiteljici kupljeni prozori nisu bili ponuđeni za ugradnju sve dok sama o svom trošku nije ugradila prozore u svoj stan, tako ne postoji doprinos tužiteljice nastanku štete u smislu čl. 1092. st. 1. ZOO-a, a kako to neosnovano u žalbi ističu IX.-tuženica, X.-tuženica, XVII.-tuženica i XVIII.-tuženica.

19. U pogledu odluke o trošku parničnog postupka valja reći da tužiteljica u pogledu glavne stvari nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu, no kako je stavkom II. pobijane presude određeno da svaka stranka snosi svoje troškove, tako je, imajući u vidu odredbu čl. 374. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za naknadu troška parničnog postupka. Isto tako, valjalo je odbiti žalbu IX.-tuženice, X.-tuženice, XVII.- tuženice i XVIII.-tuženice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pod

stavkom II. izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev IX.-tuženice, X.-tuženice,

XVII.-tuženice i XVIII.-tuženice za naknadu troška parničnog postupka.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao pod stavcima I. i II. izreke ove odluke.

21. Zahtjev tuženika Suvlasnika stambene zgrade u [adresa], za naknadu troška sastava žalbe je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom III. izreke ove odluke.

22. Zahtjev IX.-tuženice DV, X. -tuženice MV, XVII.-tuženice AV i XVIII.-tuženice JV za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom IV. izreke ove odluke.

23. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na odgovor na žalbu je odbijen jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka sukladno čl. 166. st. 1. ZPP-a, u svezi čl. 155. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom V. izreke ove odluke.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Roberta Pandža