Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1765/2019-29
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sucu Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćnici Nikolini Mijolović Jakšetić odvjetnici iz Rijeke, Trg Ivana Koblera 2, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3 A (čiji je OIB: 23057039320), zastupanog po punomoćnicima Damiru Metelku, odvjetniku iz Zagreba, Lopašićeva 6 i drugi, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 12.659,06 €, nakon zaključene javne, glavne rasprave dana 3. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja EB i zamjenice punomoćnika tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., dana 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/51400607-5103513411, solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod posl. br. OV-8175/2007 koji su dana 11. travnja 2007. godine sklopili tužitelj TB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, (čiji je OIB: 23057039320), kao Banka sadržane u čl. 8. Ugovora o kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to odredba sadržana u čl. 8. u dijelu koji glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.”
II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati na ime preplaćene kamate iznos od 1.834,43 € (slovima: jedna tisuća osamsto trideset i četiri eura te četrdeset i tri centa) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to na:
– na iznos od 28,58 €, počam od 02.02.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,94 €, počam od 02.03.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 29,30 €, počam od 02.04.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,45 € počam od 03.05.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,21 €, počam od 02.06.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,47 €, počam od 02.07.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 27,96 €, počam od 02.08.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,07 €, počam od 02.09.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,57 €, počam od 02.10.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 30,94 €, počam od 02.11.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 29,12 €, počam od 02.12.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,26 €, počam od 02.01.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,39 €, počam od 02.02.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,52 €, počam od 02.03.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,11 €, počam od 02.04.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 52,63 €, počam od 02.05.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,87 €, počam od 02.06.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,14 €, počam od 02.07.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,34 €, počam od 02.08.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,97 €, počam od 02.09.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,35 €, počam od 02.10.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,28 €, počam od 02.11.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 52,01 €, počam od 02.12.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 52,60 €, počam od 02.01.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 53,37 €, počam od 02.02.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 53,17 €, počam od 02.03.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 54,50 €, počam od 02.04.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 51,21 €, počam od 02.05.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 54,52 €, počam od 02.06.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 58,06 €, počam od 02.07.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 57,26 €, počam od 02.08.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 60,14 €, počam od 02.09.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 58,70 €, počam od 02.10.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 40,84 €, počam od 02.11.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 43,46 €, počam od 02.12.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 44,78 €, počam od 02.01.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 43,77 €, počam od 02.02.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 44,07 €, počam od 02.03.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 43,22 €, počam od 02.04.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 43,31 €, počam od 02.05.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,62 €, počam od 02.06.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,85 €, počam od 02.07.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 25,39 €, počam od 02.08.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 25,17 €, počam od 02.09.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,94 €, počam od 02.10.2011. godine pa do isplate, od 02.02.2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Utvrđuju se ništetnom odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006 - 1031262160/51400607-5103513411, solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod posl. br. OV-8175/2007 koji su dana 11. travnja 2007. godine sklopili tužitelj TB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) kao korisnik kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, (čiji je OIB: 23057039320), kao Banka sadržane u čl. 7. Ugovora o kreditu kojom su glavnica i povrat obveza vezani uz valutu švicarski franak u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom Ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja”
IV. Utvrđuje se da postoji potraživanje tužitelja EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) prema tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) radi isplate novčanog iznosa od 7.690,44 € (slovima: sedam tisuća šesto devedeset eura te četrdeset i četiri centa), zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:
– na iznos od 3,59 €, počam od 02.03.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 7,60 €, počam od 02.04.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 26,24 €, počam od 02.11.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 6,01 €, počam od 02.12.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 29,97 €, počam od 02.01.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,49 €, počam od 02.02.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,27 €, počam od 02.03.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,30 €, počam od 22.03.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,43 €, počam od 02.04.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,02 €, počam od 22.04.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,97 €, počam od 02.05.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 3,62 €, počam od 16.05.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 22,92 €, počam od 02.06.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 18,20 €, počam od 02.07.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,50 €, počam od 02.08.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,71 €, počam od 02.09.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,62 €, počam od 02.10.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,21 €, počam od 02.11.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 24,08 €, počam od 02.12.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 27,98 €, počam od 02.01.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 32,23 €, počam od 02.02.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,84 €, počam od 23.02.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 30,73 €, počam od 02.03.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,33 €, počam od 23.03.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 40,55 €, počam od 02.04.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,08 €, počam od 22.04.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 38,28 €, počam od 02.05.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,51 €, počam od 22.05.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 40,82 €, počam od 02.06.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 61,22 €, počam od 02.07.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 2,83 €, počam od 17.07.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 57,48 €, počam od 02.08.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,55 €, počam od 17.08.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 71,29 €, počam od 02.09.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 6,22 €, počam od 22.09.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 65,95 €, počam od 02.10.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 2,66 €, počam od 22.10.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 60,90 €, počam od 02.11.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 85,38 €, počam od 02.12.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 97,87 €, počam od 02.01.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 88,53 €, počam od 02.02.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 91,41 €, počam od 02.03.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 83,59 €, počam od 02.04.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 84,46 €, počam od 02.05.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 110,23 €, počam od 02.06.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,37 €, počam od 02.07.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 142,89 €, počam od 02.08.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 138,86 €, počam od 02.09.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,48 €, počam od 02.10.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,53 €, počam od 02.11.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,96 €, počam od 02.12.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 120,78 €, počam od 02.01.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 127,28 €, počam od 02.02.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 127,43 €, počam od 02.03.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,37 €, počam od 02.04.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 124,71 €, počam od 02.05.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 127,21 €, počam od 02.06.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 124,83 €, počam od 02.07.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,01 €, počam od 02.08.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 122,72 €, počam od 02.09.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 118,19 €, počam od 02.10.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,41 €, počam od 02.11.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 124,89 €, počam od 02.12.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,01 €, počam od 02.01.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 117,46 €, počam od 02.02.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 122,32 €, počam od 02.03.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,63 €, počam od 02.04.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 120,72 €, počam od 02.05.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 112,54 €, počam od 02.06.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,31 €, počam od 02.07.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,40 €, počam od 02.08.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,16 €, počam od 02.09.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 129,83 €, počam od 02.10.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,06 €, počam od 02.11.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 126,43 €, počam od 02.12.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 126,63 €, počam od 02.01.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 146,79 €, počam od 02.02.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 113,39 €, počam od 02.03.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 111,12 €, počam od 02.04.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,34 €, počam od 02.05.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,01 €, počam od 02.06.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,42 €, počam od 02.07.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 111,89 €, počam od 02.08.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,53 €, počam od 02.09.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,28 €, počam od 02.10.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 115,15 €, počam od 02.11.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,78 €, počam od 02.12.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 115,53 €, počam od 02.01.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 150,74 €, počam od 02.02.2015 godine pa do isplate,
– na iznos od 121,96 €, počam od 02.03.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 110,39 €, počam od 02.04.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,77 €, počam od 02.05.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,84 €, počam od 02.06.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,82 €, počam od 02.07.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,83 €, počam od 02.08.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,77 €, počam od 02.09.2015. godine pa do isplate,
od 02.03.2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, (čiji je OIB: 23057039320) da tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) isplati iznos od 3.134,19 € (slovima: tri tisuće sto trideset i četiri eura te devetnaest centi) na ime razlike nastale prilikom konverzije kredita zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. godine pa do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VI. Utvrđuje se da postoji potraživanje Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate iznosa od 45,51 € (slovima: četrdeset i pet eura te pedeset i jedan cent), zbog potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:
- 1,75 € od 02.11.2011. do isplate,
- 1,74 € od 02.12.2011. do isplate,
- 1,75 € od 02.01.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.02.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.03.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.04.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.05.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.06.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.07.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.08.2012. do isplate,
- 1,75 € od 02.09.2012. do isplate,
- 1,76 € od 02.10.2012. do isplate,
- 1,76 € od 02.11.2012. do isplate,
- 1,76 € od 02.12.2012. do isplate,
- 1,76 € od 02.01.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.02.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.03.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.04.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.05.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.06.2013. do isplate,
- 1,77 € od 02.07.2013. do isplate,
- 1,77 € od 02.08.2013. do isplate,
- 1,75 € od 02.09.2013. do isplate,
- 1,68 € od 02.10.2013. do isplate,
- 1,76 € od 02.11.2013. do isplate,
- 1,7 € od 02.12.2013. do isplate,
od 02.11.2011. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Utvrđuje se da ne postoji potraživanje Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) prema tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) radi isplate iznosa od 1.593,60 € (slovima: jedna tisuća petsto devedeset i tri eura te šezdeset centi), zbog potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tekućim kako slijedi:
- 1,76 € od 02.01.2014. do isplate,
- 80,60 € od 02.02.2014. do isplate,
- 80,40 € od 02.03.2014. do isplate,
- 80,24 € od 02.04.2014. do isplate,
- 80,23 € od 02.05.2014. do isplate,
- 80,08 € od 02.06.2014. do isplate,
- 80,06 € od 02.07.2014. do isplate,
- 79,96 € od02.08.2014. do isplate,
- 79,87 € od 02.09.2014. do isplate,
- 79,78 € od 02.10.2014. do isplate,
- 79,62 € od 02.11.2014. do isplate,
- 79,60 € od 02.12.2014. do isplate,
- 79,45 € od 02.01.2015. do isplate,
- 79,42 € od 02.02.2015. do isplate,
- 79,22 € od 02.03.2015. do isplate,
- 79,12 € od 02.04.2015. do isplate,
- 79,02 € od 02.05.2015. do isplate,
- 78,94 € od 02.06.2015. do isplate,
- 78,84 € od 02.07.2015. do isplate,
- 78,75 € od 02.08.2015. do isplate,
- 78,64 € od 02.09.2015. do isplate,
od 02.01.2014. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VIII. Međusobno se prebijaju utvrđene tražbine tužitelja EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz točke IV. izreke ove presude i utvrđene tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) iz točke VI. izreke ove presude te se nalaže tuženiku Erste & Steiermarikische Bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a (čiji je OIB: 23057039320) da isplati tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) novčani iznos od 7.644,93 € (slovima: sedam tisuća šesto četrdeset i četiri eura te devedeset i tri centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje kamate teku:
– na iznos od 3,59 €, počam od 02.03.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 7,60 €, počam od 02.04.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 26,24 €, počam od 02.11.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 6,01 €, počam od 02.12.2008. godine pa do isplate,
– na iznos od 29,97 €, počam od 02.01.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,49 €, počam od 02.02.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 31,27 €, počam od 02.03.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,30 €, počam od 22.03.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 28,43 €, počam od 02.04.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,02 €, počam od 22.04.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,97 €, počam od 02.05.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 3,62 €, počam od 16.05.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 22,92 €, počam od 02.06.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 18,20 €, počam od 02.07.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,50 €, počam od 02.08.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 23,71 €, počam od 02.09.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,62 €, počam od 02.10.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 19,21 €, počam od 02.11.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 24,08 €, počam od 02.12.2009. godine pa do isplate,
– na iznos od 27,98 €, počam od 02.01.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 32,23 €, počam od 02.02.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,84 €, počam od 23.02.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 30,73 €, počam od 02.03.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,33 €, počam od 23.03.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 40,55 €, počam od 02.04.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,08 €, počam od 22.04.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 38,28 €, počam od 02.05.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 0,51 €, počam od 22.05.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 40,82 €, počam od 02.06.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 61,22 €, počam od 02.07.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 2,83 €, počam od 17.07.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 57,48 €, počam od 02.08.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 1,55 €, počam od 17.08.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 71,29 €, počam od 02.09.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 6,22 €, počam od 22.09.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 65,95 €, počam od 02.10.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 2,66 €, počam od 22.10.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 60,90 €, počam od 02.11.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 85,38 €, počam od 02.12.2010. godine pa do isplate,
– na iznos od 97,87 €, počam od 02.01.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 88,53 €, počam od 02.02.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 91,41 €, počam od 02.03.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 83,59 €, počam od 02.04.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 84,46 €, počam od 02.05.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 110,23 €, počam od 02.06.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,37 €, počam od 02.07.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 142,89 €, počam od 02.08.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 138,86 €, počam od 02.09.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,48 €, počam od 02.10.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,78 €, počam od 02.11.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 113,22 €, počam od 02.12.2011. godine pa do isplate,
– na iznos od 119,03 €, počam od 02.01.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,53 €, počam od 02.02.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,68 €, počam od 02.03.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 121,62 €, počam od 02.04.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 122,96 €, počam od 02.05.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 125,46 €, počam od 02.06.2012. godine pa do isplate, – na iznos od 123,08 €, počam od 02.07.2012. godine pa do isplate,
1 0
– na iznos od 123,26 €, počam od 02.08.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 120,97 €, počam od 02.09.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,43 €, počam od 02.10.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 121,65 €, počam od 02.11.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,13 €, počam od 02.12.2012. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,25 €, počam od 02.01.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 115,70 €, počam od 02.02.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 120,56 €, počam od 02.03.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 121,87 €, počam od 02.04.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 118,96 €, počam od 02.05.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 110,78 €, počam od 02.06.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 107,54 €, počam od 02.07.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 112,63 €, počam od 02.08.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 121,41 €, počam od 02.09.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 128,15 €, počam od 02.10.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,30 €, počam od 02.11.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 123,60 €, počam od 02.12.2013. godine pa do isplate,
– na iznos od 126,63 €, počam od 02.01.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 146,79 €, počam od 02.02.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 113,39 €, počam od 02.03.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 111,12 €, počam od 02.04.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,34 €, počam od 02.05.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,01 €, počam od 02.06.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 109,42 €, počam od 02.07.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 111,89 €, počam od 02.08.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,53 €, počam od 02.09.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 114,28 €, počam od 02.10.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 115,15 €, počam od 02.11.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,78 €, počam od 02.12.2014. godine pa do isplate,
– na iznos od 115,53 €, počam od 02.01.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 150,74 €, počam od 02.02.2015 godine pa do isplate,
– na iznos od 121,96 €, počam od 02.03.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 110,39 €, počam od 02.04.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,77 €, počam od 02.05.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,84 €, počam od 02.06.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,82 €, počam od 02.07.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,83 €, počam od 02.08.2015. godine pa do isplate,
– na iznos od 116,77 €, počam od 02.09.2015. godine pa do isplate,
od 02.03.2008. godine do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne kamatne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, potom od dana 01. kolovoza 2015. godine pa do dana 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, potom od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog
1 1
kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
IX. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3A (čiji je OIB: 23057039320) da da tužitelju EB iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 2.056,58 € (slovima: dvije tisuće pedeset i šest eura te pedeset i osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 14. siječnja 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se tužitelj TB odbija s ostatkom zatraženog parničnog troška.
Obrazloženje
1. Dana 10. lipnja 2019. zaprimljena je tužba tužitelja EB koji tvrdi da Ugovorom o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i njega kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. solemniziran kod javnog bilježnika Marija Grozdahi6i Dekleva z Rijeke pod posl. br. OV-8175/2007 (u nastavku Ugovor o kreditu) odobren mu je kredit s valutnom klauzulom u švicarskim francima (dalje: CHF) i promjenjivom kamatnom stopom sukladno Odluci banke. Iznos kredita utvrđen je u čl. 2. Ugovora o kreditu u iznosu od 115.300,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, a na temelju Kreditnog zahtjeva broj 5101800352 i Odluke Banke broj 200703291001601 iz čl.1. Ugovora o kreditu. Nadalje se navodi da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je tužitelju GB isplatio kredit sukladno Ugovoru o kreditu dana 19.04.2007. godine. U čl. 6. Ugovora o kreditu ugovoren je rok vraćanja kredita u 360 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu. Način vraćanja kredita ugovoren je u čl. 7. Ugovora o kreditu tako da je ugovorena otplata kredita u 360 mjesečnih obroka nakon prijenosa kredita u otplatu, a kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Prvi obrok sukladno Ugovoru o kreditu dospijeva na naplatu 01. lipnja 2007.g. Mjesečni obrok prema Ugovoru o kreditu iznosi 543,44 CHF, a obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti, a kako je to navedeno u čl. 7. Ugovora o kreditu. Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos od 69.180,00 CHF, koji se plaća u 360 mjesečnih anuiteta po 360,88 CHF, a ostatak vrijednosni predstavlja preostali iznos glavnice od 46.120,00 CHF na koji banka obračunava mjesečnu redovnu kamatu u iznosu od 182,56 CHF. Dakle, ukupan iznos obroka
1 2
iznosi 543,44 CHF (360,88 CHF + 182,56 CHF). Predmetnim ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, kao i valutna klauzula i to po srednjem tečaju kreditora, ovdje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na dan plaćanja. Tužitelj TB ističe da je on prije podnošenja tužbe zatražio dostavu cjelokupne dokumentacije od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., budući mu obavijesti o promjenama kamatne stope nisu bile dostavljene prilikom promjene. U dokaz navedenog tužitelj TB očekuje priznanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Podredno predlaže se izvršiti uvid u Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. te zatražiti od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. svu dokumentaciju u svezi navedenog ugovora. Tužitelj TB naglašava kako je kredit sukladno odredbi čl. 3. Ugovora o kreditu podignuo za - Stambeni kredit građana preko 3 godine uz čvrstu valutnu klauzulu, Stambeni kredit za kupnju nekretnine, koji kredit je po namjeni stambeni kredit. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je tužitelju GB ponudio sklapanje Ugovora o kreditu i odobravanje zatraženog iznosa jedino i isključivo u valuti CHF! ! Pored već predloženih dokaza tužitelj TB predlaže da se njega sasluša u svojstvu stranke. Nadalje tužitelj TB naglašava da je sa tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. dana 26.01.2016. godine zaključio Aneks broj 1 Ugovoru o kreditu broj 5103513411, (u nastavku: Aneks Ugovora o kreditu), kojim je izvršena konverzija predmetnog kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Sama konverzija nije mogla niti može osnažiti pravomoćno utvrđene ništetne odredbe koje se odnose na promjenljivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu, tim vise što je presuda Visokog trgovačkog suda, posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.g. postala pravomoćna. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2686/2018 odlučeno je kako korisnici kredita u CHF koji su izvršili konverziju sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju imaju pravni interes na podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu, odnosno nisu izgubili pravo na podnošenje tužbe. Nadalje, Odlukom Europskog suda C-118/17 izričito je navedeno kako se zakonom ne mogu umanjivati prava potrošača na obeštećenje. Pored već predloženih dokaza tužitelj TB predlaže uvid u presliku Aneksa broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. te pribava od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. izračuna iz konverzije. Do nepovoljne situacije za tužitelja EB u smislu povećanja mjesečnih anuiteta od početnog, došlo je uslijed dva, međusobno povezana faktora odnosno dvije ugovorne odredbe Ugovora o kreditu; ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule. Predmetnim Ugovorom o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa. Člankom 7 Ugovora o kreditu, ugovoreno je da je Korisnik kredita, tužitelj TB, dužan Kreditoru, tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., vratiti iznos kredita u 360 obroka, koji mjesečni obrok iznos iznosi 543,44 CHF i to na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznosa redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti. Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos od 69.180,00 CHF, koji se plaća u 336 mjesečnih anuiteta po 360,88 CHF, a ostatak vrijednosni predstavlja preostali iznos glavnice od 46.120,00 CHF na koji banka obračunava mjesečnu redovnu kamatu u iznosu od 182,56 CHF mjesečno. Dakle, ukupna iznos obroka iznosi 543,44 CHF (360,88 CHF + 182,56 CHF). Ostatak vrijednosti vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka, ili Banka, tuženik
1 3
Erste&Steiermärkische bank d.d. može ugovoriti otplatu preostalog iznosa kreditu u anuitetima sukladno važećim odlukama Banke. U članku 8. Ugovora ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku zaključenja Ugovora o kreditu iznosi 4,750% godišnje. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode. Ugovoreno je kako se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu promjena ugovorene kamatne stope kao i način obračuna naplate vrše u skladu s važećim odlukama Banke, tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Naglašava se da u razdoblju od sklapanja Ugovora o kreditu tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je mimo dostavljenog otplatnog plana jednostranom i samovoljnom odlukom u više navrata mijenjao kamatnu stopu, a uslijed čega je došlo do promjene iznosa kamate u anuitetu i obroku i porasta samog ugovorenog obroka i anuiteta. Tužitelj TB tvrdi da je, prije podnošenja predmetne tužbe, zatražio od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. sve Obavijesti o promjenama kamatne stope koje promjene je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. vršio bez da je tužitelj TB znao na temelju čega se iste mijenjaju. Naglašava se da promjene tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u pogledu kamatne stope su nezakonite i nepoštene što je i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013.g. Iste nisu opravdane sa niti jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kamatnu stopu nije promijenio na niže odnosno u korist tužitelja EB. Vrhovni sud Republike Hrvatske je dana 9.04.2015. godine donio presudu posl. br. Revt-249/14 u kojem je između ostalog odbijena i revizija tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. protiv presude Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13 u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u pogledu povreda kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva. Navedene presude donesene su u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz čl.131 st. 1. ranijeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,125/07, 75/09, 79/09, 89/09,133/09, 78/12 i 56/13. u daljem tekstu: Stari ZZP) koji odgovara č1.106 st.1. novog Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, u daljem tekstu Novi ZZP). Odredbom čl. 118. novog ZZP-a. propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. 1. novog ZZP-a. u smislu postojanja povrede pripisa zaštite potrošača iz članka 106. st. I . novog ZZP-a obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana takvim postupanjem tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Predmetnim čl. 8. Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je ovisna o odlukama tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Naglašava se da Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojoj presudi utvrdio je da promjenjiva kamatna stopa u predmetnom ugovoru ništetna iz razloga što banka nije u ugvoruna razumljiv način utvrdila kriterije njezine promijene, a što je sve suprotno Zakonu o zaštiti potrošača. Obzirom da je utvrđeno da je navedena ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi ništetna , to tužitelj TB ima pravo tražiti od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. tako preplaćeni iznos. Prema tome, tužitelj TB tvrdi da je plaćao veći iznos kamate (pa samim time i iznos anuiteta) od onog koji bi plaćao da je kamatna stopa ostala u visini od 4,750 % godišnje, odnosno koliko je bila početno ugovorena te je po osnovi ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope preplatio tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iznos od 13.976,57 kn, uvećano za zakonsku zateznu kamatu od dospijeća
1 4
svakog pojedinog iznosa pa do isplate, a koji iznos potražuje ovome tužbom, sve kako proizlazi iz dostavljeno izračuna. Tužitelj TB ističe da nakon provedbe predloženog vještačenja pridržava si pravo urediti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Tužitelj TB ističe da je temeljem odredbi 7. Ugovora o kreditu bio dužan otplaćivati iznos kredita od 115.300,00 CHF u 360 mjese6na anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. za CHF, na dan odobrenja žiro- računa Banke, prema srednjem tečaju za valutu Ugovora o kreditu prema tečajnoj listi Kreditora, Banke, ovdje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. U odnosu na valutnu klauzulu, a primjenom Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje tekstu ZZP) i prava Europske unije (Direktive 93/13/EEZ i presude ECJ C-26/13), valja istači sljedeće: Ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije jasna, lako razumljiva i lako uočljiva pa je stoga dozvoljeno ocjenjivati njezinu poštenost (čl. 84. ZZP). Tužitelj TB se, kao što je ranije navedeno, poziva na pravno utvrđenje iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14 lipnja 2018. kojom je utvrđeno ništetnost odredbe kojoj je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tužitelj TB ističe da je on od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. dobio hrvatske kune i koristio je hrvatske kune! Stoga nije jasno što se štiti valutnom klauzulom. Slijedom navedenog tužitelj TB smatra kako ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je tužitelj TB platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF, s obzirom na ništetne odredbe za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franke CHF (valutna klauzula) i to u iznosu od 55.934,07 kn, uvećan za zakonsku zateznu kamatu prema pojedinačnom dospijeću pa do isplate, a koji iznos potražuje ovom tužbom, sve kako proizlazi iz dostavljenog izračuna. Tužitelj TB naglašava da nakon provedenog vještačenja pridržava si pravo urediti kondmenatorni dio tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka. Također naglašava se da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je pogrešno obračunao obračunao nedospjelu glavnicu prilikom konverzije na način da je primijenio tečaj CHF na dan konverzije što je nezakonito jer se temelji na ništetnoj odredbi o valutnoj klauzuli. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je morao izračunati iznos nedospjele glavnice prema tečaju CHF na dan isplate kredita (koji je bio jedini poznat) te po toj osnovi bi tužitelj TB imao pravo potraživati iznos od 23.614,52 kn. Pored već prethodno predloženih dokaza tužitelj TB predlaže pribaviti od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. cjelokupnu dokumentaciju iz provedne konverzije te provođenje financijskog vještačenja. Nadalje tužitelj TB smatra kako unatoč izvrsnoj konverziji zaključenjem Aneksa broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. nije uspostavljena ravnoteža u pravima i obvezama iz ugovora o kreditu što proizlazi iz predmetnih izračuna koje je tužitelj TB dostavio uz svoju tužbu. Sve prethodno navedeno je potvrđeno u presudi suda Europske unije C-118/18 (PB protiv Erste bank Hungary Zrt). Tužitelj TB smatra kako su odredbe ugovora o kreditu ništetne u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te se navedene odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takvih ugovornih odredbi odnosno sukladno članku 323. Zakon o obveznim odnosima tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je dužan vratiti tužitelju GB sve što je primio po osnovama koje
1 5
su utvrđene ništetnom. Dakle, tužitelj TB ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kako razliku između iznosa kojeg je tužitelj TB platio na temelju obračuna tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. prema promjenjivoj kamatnoj stopi i iznosa obračunatog prema početnoj stopi od 4,75 % za redovnu kamatu. Također ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razlika između iznosa koji je tužitelj TB platio na temelju obračuna promjenom valute po srednjem tečaju tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. i iznosa obračunatog prema početnom tečaju CHF. Slijedom navedenog predlaže se da naslovni sud nakon provedenog dokaznog postupka donese sljedeću presudu: I. „Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-8175/2007 koji sud dana 11. travnja 2007. sklopili tužitelj TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao banka, sadržana u čl. 8. Ugovora kreditu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i to odredba sadržana u članku 8 u dijelu koja glasi: „Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorne kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama banke“ II. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 13.976,57 kn zajedno sa zakonskim zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na pojedinačne specificirane iznose od dana njihova dospijeća pod isplate, III. Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj: 2402006-1031262160 / 51400607
- 5103513411 solemniziran kod javnog bilježnika Marije Grozdanić Dekleva iz Rijeke pod poslovnim brojem OV-8175/2007 koji sud dana 11. travnja 2007. sklopili tužitelj TB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, kao banka, sadržana u čl. 7. Ugovora kreditu kojom se glavnica i povrat obveza vezani uz švicarski franak u dijelu koji glasi: „Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja žiro računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisanom na ovom Ugovoru korisnik kredita potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“ IV. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 55.934,07 kn zajedno sa zakonskim zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje
1 6
uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena te od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i koja teče na pojedinačne specificirane iznose od dana njihova dospijeća pod isplate, V. Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 23.614,52 kn zajedno sa zakonskim zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena i VI. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, dužan je tužitelju EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi troškove parničnog postupka od dana presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.“
2. U svom odgovoru na tužbu od 25. veljače 2020. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenih zahtjeva tužitelja EB i to s više osnova, koje će se u nastavku iznijeti. Naglašava se kako tužitelj TB nije dokazao da je sam vršio sve uplate na partiju kredita. Stoga tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. smatra da sve i kada bi sud u pogledu navodne ništetnosti prihvatio stav tužitelja EB, a što se osporava u, cijelosti u daljnjem tekstu ovog odgovora na tužbu, tada tužitelju GB nije pravno dopušteno pa niti moguće potraživati povrat navodno preplaćenih iznosa u cijelosti kako to on iznosi u svojoj tužbi. Naime, tužitelj TB bi mogao eventualno potraživati samo navodno preplaćene iznose koje je sam višio, pa stoga tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u tome dijelu osporava aktivnu legitimaciju tužitelja EB i predlaže naslovnom sudu odbacivanje tužbe. U dokaz navedene tvrdnje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u pregle prometa po partiji kredita koji prileži spisu. Nije sporno da su stranke sklopile Aneks broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama ZIDZPK/15. Navedenim Aneksom parnične stranke izmijenile su osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je kredit tužitelja EB koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja EB je izjedna6en s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj TB prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u ćl. 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tuženik Erste &
1 7
Steiermärkische bank d.d. naglašava da je on pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio tužitelju GB izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. U dokaz prethodno navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže uvid u izračun konverzije kao i obrazac za prihvat lzra5una konverzije. Dakle, potpisivanje Aneksa broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. je sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat konverzije i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora. Sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15 prilikom konverzije kredita uzeti su u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a sukladno odredbi čl. 19.c stavku 1. točki 3. ZIDZPK/15 (‘’sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana….‘’) pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Iako isto drži nespornim u slučaju potrebe tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže provođenje financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja jesu li sve uplate, pa tako i navodna preplata, uzete u obzir prilikom konverzije kredita iz CHF u EUR. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. naglašava da je on prilikom konverzije predmetnog kredita, sukladno ZIDZPK/15, početno utvrđeni otplatni plan Ugovora o kreditu u CHF sa svim njegovim izmjenama zamijenio sa novim otplatnim planom u valutnoj klauzuli u EUR sastavljenim uzimajući u obzir sve izmjene ugovorenih uvjeta i ostale promjene koje su tijekom trajanja osnovnog Ugovora o kreditu u CHF imale utjecaj na izmjenu početno utvrđenog Otplatnog plana i anuiteta odnosno nesporno je da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. prilikom izrade izračuna konverzije obuhvatio i glavnicu i kamate koje su sastavni dio otplatnog plana kredita. Dakle, ukratko, postupak konverzije sukladno odredbama ZIDZPK/15 proveden je na sljedeći način: 1. utvrđen je iznos glavnice kredita s valutnom klauzulom u eurima na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima po srednjem tečaju tuženika na dan isplate kredita; 2. definirana je kamatna stopa koja je vrijedila za kredit s valutnom klauzulom u eurima iste namjene, roka i iznosa, na dan isplate kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Također su uzete u obzir i promjene kamatnih stopa tijekom razdoblja koje su primijenjene na korisnike kredita s valutnom klauzulom u eurima, 3. kreiran je otplatni plan za novi EURski kredit na način da su rok i dinamika otplate preuzeti iz ugovorenog kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima i 4. iznosi koji su uplaćivani u korist partije kredita s valutnom klauzulom u švicarskim francima preračunati su u eure po tečaju na dan uplate te su se iz navedenih iznosa zatvarale dospjele obveze sukladno otplatnom planu za EURski kredit. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. posebno naglašava da je on bio u zakonskoj obvezi ponuditi tužitelju GB sklapanje Aneksa, a tužitelj TB je taj koji je odlučivala o tome da li želi ili ne želi izmijeniti osnovni ugovorni odnos s tuženikom odnosno tužitelj TB je imao pravo nastaviti otplatu kredita prema važećim ugovornim uvjetima. Upravo je tužitelj TB slobodnim očitovanjem volje (prvo prihvatom izračuna konverzije a zatim i sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu) odlučio urediti ugovorni odnos s tuženikom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega
1 8
tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. smatra tužbu tužitelja EB u cijelosti neosnovanom. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. zaključno ističe da je stajalište kako recentne sudske prakse, tako i pravne teorije da su potrošači sklapanjem Aneksa ugovora o kreditu u CHF kojim je taj kredit konvertiran u kredit s valutnom klauzulom u EUR ugovorno riješili pitanje iznosa koje su možebitno preplatili radi eventualno neosnovanog povećanja stope ugovorne kamate i promjena u tečaju na način da su ti iznosi njima priznati i uračunati u povrat kredita, sada s valutnom klauzulom u EUR, pa su stoga takvi tužbeni zahtjevi u cijelosti neosnovani. Stoga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u prilogu ovoga odgovora na tužbu dostavlja više pravomoćnih presuda županijskih sudova iz kojih je razvidno gore navedeno stajalište. Tuženik također dostavlja i stručni članak prof.dr.sc. ŽB i doc.dr.sc. LB s Pravnog fakulteta u Zagrebu (objavljen u “Pravo i porezi”, izdanje ožujak 2019. godine), a gdje autori upravo problematiziraju učinak provedene konverzije sukladno odredbama ZIDZPK/15 na zahtjeve potrošača u pojedinačnim sudskim postupcima. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se poziva na: 1) presuda, Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, posl.br. Gž-794/2018 od 25. ožujka 2019. godine, 2) presuda, Županijski sud u Varaždinu, posl.br. Gž-1654/2017 od 21. studenog 2018. godine, 3) presuda, Županijski sud u Splitu, posl.br. Gž-1070/2017od 08.11.2018. godine, 4) presuda, Županijski sud u Karlovcu, posl.br. Gž-477/2017 od 29.06.2017. godine, 5) presuda, Županijski sud u Osijeku, posl.br. Gž-1657/2016 od 02.02.2017. godine i 6) članak Prof.dr.sc. ŽB i doc.dr.sc. LB : “Ključna aktualna pitanja odnosa iz ugovora o kreditu u švicarskim francima i analiza stajališta sudske prakse“, Pravo i porezi, br. 3/19, Zagreb, 2019. godina. Podredno, ukoliko sud ne odbije tužbeni zahtjev tužitelja EB iz gore navedenih razloga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da je tužbeni zahtjev tužitelja EB neosnovan i zbog sljedećih razloga. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je istaknuo prigovor zastare iz razloga što je cjelokupno potraživanje tužitelja EB u zastari. Prema tvrdnjama tužitelja EB na zahtjev tužitelja EB za isplatom ima se primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužitelj TB vršio po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (U daljnjem tekstu ZZP) u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (dalje u tekstu: ZOO). Odredbom članka 118 ZPP-a propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovog zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106 stavka 1 ovog zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Dakle, zakonodavac je tu jasno predvidio da se u postupcima koje potrošači osobno pokrenuo radi o postupcima o naknadi štete, pa se u tom smislu ima primijeniti trogodišnji zastarni rok propisan odredbama ZOO-a. Stoga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da ZZP jasno određuje pravni osnov tužbenih zahtjeva za isplatu, koji bi potrošači kao tužitelji s osnove presude donesene u kolektivnom sporu isticali protiv tuženika u pojedinačnim sporovima, a to je naknada štete koja bi potrošačima bila prouzročena kroz primjenu nepoštene ugovorne odredbe (a koja ne bi bila otklonjena kroz primjenu fiksne kamatne stope). Stoga uzimajući u obzir da je tužitelj TB utužio razdoblje od 2. veljače 2008. do 2. rujna 2015. godine to tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako je cjelokupno potraživanje tužitelja EB u zastari s obzirom na okolnost da je tužba podnesena dana 14 lipnja 2019. godine. Dakle prošlo je više od 3 godine od plaćanja koja je tužitelj AB
1 9
EB vršio po navodno uvećanim anuitetima. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u pregled prometa partije kredita koji prileži spisu. Nadalje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da dana 17. rujna 2019. godine objavljena je odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. godine poslovni broj Rev-2221/18, a kojom odlukom je potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu kojim se utvrđuje da su banke (pa tako i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d.) povrijedile kolektivne interese potrošača ugovarajući valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. tuženik prije svega ističe da smatra da su obje gore navedene odluke nepravilne i nezakonite. Naime Vrhovni sud Republike Hrvatske u citiranoj odluci nije iznio nikakve nove okolnosti što se tiče navodnih povreda učinjenih s aspekta kolektivne zaštite, odnosno samo se poziva utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske iz pobijane odluke. Potom tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naglašava da je sam Visoki trgovački sud Republike Hrvatske istaknuo kako njegovi zaključci u postupku kolektivne zaštite nisu primjenjivi na pojedinačne postupke, budući da je on samo ocjenjivao okolnosti koje su postojale u tzv. predugovornoj fazi (reklame i oglasi), a ne u fazi pojedinačnih pregovora i kako se, stoga, u pojedinačnim postupcima moraju uzeti u obzir informacije koje su potrošačima bile na raspolaganju prije, prilikom i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Stoga, nastavno na gore navedeno, po prosudbi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u ovom postupku je potrebno utvrditi da li je u fazi pregovaranja oko sklapanja predmetnog ugovora o kreditu i samog sklapanja ugovora tužitelj TB bio odgovarajuće informiran glede valute za koju se veže glavnica kredita odnosno da li je banka upozorila tužitelja EB kao budućeg korisnika kredita na posljedice porasta vrijednosti strane valute (švicarskog franka) za njezine kreditne obveze. U svjetlu prethodno navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako su tužitelju EB bile dostupne sve informacije prije, prilikom i za vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu na takav način da je mogao shvatiti ekonomske posljedice ugovaranja kredita u kojem se glavnica kredita veže za valutu švicarski franak. Naime, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je prvenstveno u reklamnom materijalu kao i oglasima: a) u ponudi nudio kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR i USD (a ne isključivo ponudu kredita u CHF); b) ni na koji način nije preferirao, sugerirao ili nagovarao druge potrošače pa tako i tužitelja EB na bilo koju opciju iz ponude; c) težište stavio na kreditiranje bez jamaca dakle na opću ponudu stambenih kredita bez jamaca; d) isticao je da svako kreditno zaduživanje, bez obzira na valutnu klauzulu predstavlja određeni rizik kojeg tražitelj kredita pa tako i tužitelja EB mora biti svjestan i e) na letcima egzaktno, grafički prikazao kretanje tečaja CHF, EUR i USD u odnosu na kunu za razdoblje od 6 (šest) godina prije 2004. U dokaz navedenog tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u reklamni materijal za stambene kredite uz valutnu klauzulu u CHF, EUR, USD. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. nadalje napominje kako su potrošačima pa tako i tužitelju EB prilikom savjetovanja u bankama predočavani i uručivani obrasci u kojima se decidirano pojašnjava pojam valutne klauzule, te promjena tečajeva stranih valuta za koje je vezana valutna klauzula (npr. EUR, CHF ili USD) koja utječe na promjenu iznosa povrata kredita (glavnica, kamate, naknada…) u kunama. U svim poslovnicama Banke svakodnevno je moguće provjeriti i tečaj određene strane valute, a navedene informacije tužitelj TB je mogao dobiti i na besplatnom info telefonu Banke 0800 7890 ili na Internet stranici 2 0
Banke www.erstebank.hr. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. tvrdi da je tužitelja EB kao i općenito potrošače upozoravao i informirao o valutnoj klauzuli i to na više različitih načina: 1) Iz Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. koji prileži spisu vidljivo je da sadrži posebnu odredbu VALUTNA KLAUZULA u kojoj je jasno i nedvojbeno navedeno da će se povrat obveza iz ugovora obračunavati po srednjem tečaju ERSTE BANKE za CHF (po istom onom po kojemu je i korisnik kredita primio sredstva), te da je korisnik kredita upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama a koji može nastati uslijed promjene tečaja. Nadalje tužitelj TB je potvrdio svojim potpisom da ga je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. informirao o posljedicama i svim eventualnim rizicima tečaja, 2) Iz - Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom - koji su svi potencijalni korisnici kredita mogli preuzeti i koji su bili na dispoziciji svim potencijalnim potrošačima pa tako i tužitelju EB u poslovnicama jasno je vidljivo da je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. dao upozorenje korisnicima kredita. U navedenom dokumentu stoji jasno upozorenje da promjena tečaja stranih valuta za koje je vezana klauzula (npr.EUR, CHF ili USD) utječe na promjenu iznosa povrata kredita u kunama. Navedeni dokument sadrži i primjer promjene mjesečnih anuiteta kada je mjesečni anuitet EUR 100.- . Pa tako se navodi da ukoliko jedan mjesec srednji tečaj banke iznosi kn 739,54 za 100 Eur, a slijedeći mjesec 753,36 za 100 Eur, tada je obveza korisnika kredita za taj mjesec da vrati iznos od kn 753,36. Dakle, prikazan je primjer u Eurima iz kojeg je vidljivo da se mjesečni anuitet u razmaku od samo jednog mjeseca može promijeniti za skoro 2%. Naravno u slučaju da se tečaj promijeni na niže tada je i obveza korisnika kredita manja. Nadalje, u istom dokumentu tuženik informira potrošače pa tako i tužitelja EB da je svakodnevno moguće provjeriti tečaj određene strane valute i to na besplatnom telefonu banke ili na internet stranici banke. Također je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. u tom dokumentu informirao korisnike kredita da ne može preuzeti odgovornost niti jamčiti na bilo koji način za eventualne slučajeve povećanja kunske protuvrijednosti iznosa pri otplati kredita uslijed promjene tečaja. U dokaz navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se izvrši uvid u Informacija Pojam «valutna klauzula» i rizici financiranja u kunama s valutnom klauzulom. 4) Iz brošure Stambeni krediti ERSTE BANKE koja je bila prilog uz “Novi list”, a koja su također dobivali potencijalni korisnici kredita u banci pa tako i tužitelj TB, također je vidljivo da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. upozoravao i posebno na rizik podizanja kredita uz valutnu klauzulu u švicarskim francima ili američkim dolarima. Iz nje je vidljivo da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dao informaciju o kretanju valuta unazad šest godina prema kojoj se vidi da je tečaj EUR bio najstabilniji, potom tečaj CHF-a te nakon toga USD-a. Također je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dao preporuku korisnicima kredita da kredit vežu uz valutnu klauzulu ovisno o primanjima koja imaju i koja su im vezana za neku od navedenih valuta. U dokaz navedenog predlaže se izvršiti uvid u citiranu brošuru Stambeni krediti ERSTE BANKE. 5) Iz brošure Hipotekarni krediti, bilo je razvidno da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. obavijestio tužitelja EB o mogućnosti podizanja kredita kako u valutnoj klauzuli u EUR, tako i u valutnoj klauzuli u CHF te da su oba modela prezentirana na jednak način. Obzirom da je tužitelj TB kao potrošač imao pravo izbora valute za koju će biti vezane obveze iz ugovora o kreditu, jasno je da se ne može smatrati da se nije pregovaralo o bitnim sastojcima ugovora, konkretno valutnoj klauzuli. U dokaz predlaže se izvršiti
2 1
uvid u citiranu brošuru Hipotekarni krediti. 6) Svaki korisnik kredita pa tako i tužitelj TB također je dobio brošuru u kojoj je naveden Grafički prikaz kretanja tečajeva CHF, USD i EUR u periodu od 1998. godine do 2004. godine u kojoj je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. počeo odobravati kredite uz valutnu klauzulu u CHF. Iz navedenih grafova upravo je vidljivo da se tečaj CHF-a u odnosu na kunu kretao u rasponu od 1 CHF = 4,2 kune do 1 CHF = 5,2 kune, dok se tečaj kune u odnosu na Euro kretao od 7 kn za 1 Euro do 7,7 kuna za jedan Euro. Iz navedenog proizlazi da su korisnici kredita u CHF pa tako i tužitelj TB bili informirani da je volatilnost tečaja kune u odnosu na CHF u zadnjih šest godina bila znatno veća u odnosu na volatilnost tečaja kune u odnosu na Euro. U dokaz navedenog predlaže se uvid u citiranu brošuru. Dakle, iz svega gore navedenog proizlazi kako je postojalo sasvim dovoljno informacija temeljem kojih bi tužitelj TB mogao razumjeti ekonomske posljedice ugovaranja valutne klauzule vezane uz švicarski franak odnosno po stajalištu tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. tužitelj TB je itekako bio obaviješten o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak. U dokaz navedenog predlaže se saslušanje tužitelja EB. Nadalje, i u razgovoru sa službenicima banke tužitelj TB je bilo u dovoljnoj mjeri pojašnjeno značenje ugovaranja odredbe kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak, pa, stoga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. na utvrđivanje tih okolnosti predlaže saslušanje službenika Banke koji su ugovarali ovaj kredit s tužiteljem i to: JB na adresi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Osim toga, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da uz ovaj odgovor na tužbu dostavlja i pisani iskaz gđe. ZB (voditeljice Službe upravljanja ciljanim proizvodima, a kasnije direktor Direkcije podrške prodaji), koja u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora bila zadužena za nadzor i koordinaciju rada zastupnika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. u pogledu ugovaranja ugovora o kreditu ovakve vrste te predlaže da se isti uzme u obzir. U prilogu je dostavljen pisani iskaz gđe ZB, ovjeren po javnom bilježniku Mladenu Matošu, broj: OV-1386/2020. Naglašava se da predloženim svjedokom i dostavljenim pisanim iskazom tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. želi dokazati razinu informacija koje su bile pružene tužitelju EB odnosno da je tužitelj TB bio sasvim dovoljno informiran o riziku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu kako prije, tako i za vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. U prilog tome govori i činjenica da je gđa. ZB svim zaposlenicima u nadležnim službama tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. poslala mail u kojem je sadržana jasna uputa kako odgovarati na pitanja klijenata prilikom sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom, pri čemu je posebno naglašeno da je izuzetno bitno klijente osvijestiti o promjenjivosti anuiteta u kunama u ovisnosti o promjeni tečaja. U dokaz navedenih tvrdnji tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. predlaže uvid u mail korespondencija gđe IB upućena nadležnim službama s word dokumentom u prilogu u kojem se nalaze hipotetska pitanja klijenata i odgovori službenika tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. također ističe kako on niti je ostvario, niti može ostvariti ekstra profit na tečajnim razlikama jer je i sam zadužen u CHF te tako trpi isti tečajni rizik u CHF. Tome govori u prilog i činjenica da banka ne bi smjela imati obvezu u devizi, a potraživanje u kunama. Bilo kakvo odstupanje stvara valutni rizik koji si Banka ne može priuštiti. Odnosno, primjera radi, otplatom duga od strane korisnika kredita u iznosu od 100 CHF, banka podmiruje svoju obvezu u iznosu od 100 CHF prema svojem vjerovniku. Odnos obveza i potraživanja u stranim valutama u bankarskom poslovanju strogo je reguliran i kontroliran od
2 2
strane Hrvatske Narodne Banke (dalje HNB) koja je, svojom Odlukom o ograničavanju izloženosti kreditnih institucija valutnom riziku (NN 38/2010 i 62/2011) u čl. 8. propisala da je kreditna institucija dužna krajem svakoga dana uskladiti svoju ukupnu otvorenu deviznu poziciju (razliku između potraživanja i obveza u pojedinoj valuti). Upravo iz toga razloga banka vodi konzervativnu politiku izloženosti valutnom riziku te sukladno tome poštujući gore navedenu Odluku HNB-a, kao i limit iz odluke, Banka ne može i ne smije kredite uz CHF valutnu klauzulu financirati iz kunskih izvora već isključivo iz CHF izvora. Plasmani Banke denominirani u CHF-u su pokriveni adekvatnim obvezama Banke u istoj toj valuti u skladu sa svim pozitivnim propisima. To je razvidno i iz dopisa HNB-a od 10. lipnja 2013. godine, a iz kojeg jasno proizlaze i sljedeće činjenice: a) promjena tečaja kune prema bilo kojoj valuti ne može bitno utjecati na financijski rezultat kreditnih institucija (strana 2. dopisa HNB-a), b) banke su imale uredno evidentiranu obvezu u CHF (strana 3. dopisa HNB-a) i c) tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se vodio izrazito konzervativnim pristupom po pitanju otvorenosti svoje devizne pozicije. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže uvid u očitovanje HNB-a na neke CHF činjenice od 21.01.2015., grafički prikaz: otvorenost devizne pozicije tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. te po potrebi financijsko vještačenje. Dakle iz svega nesporno proizlazi da je i Banka imala obveze u CHF-u te da stoga nije imala niti ima bilo kakve namjere usmjerene ka ostvarivanju ekstra profita. U slučaju kada bi se valutna klauzula utvrdila ništetnom kako to predlaže tužitelj TB, to nikako ne bi značilo da Banka gubi navodno stečeni ekstra profit, nego štoviše da ona kao kreditor snosi izravan gubitak na tečajnim razlikama jer ona i dalje i sama ima kreditnu obvezu prema svojim vjerovnicama. Zaključno se naglašava da tužitelj TB je, kao i svi potrošači, bio dovoljno informiran i bio je svjestan da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. nadalje smatra da bilo koje podizanje kredita u bilo kojoj valuti per se predstavlja rizik, osobito iz razloga što valute ovise o kretanjima na svjetskoj ekonomiji i nijedna osoba ne može utjecati na eventualne promjene u tom pogledu. Ne samo da je tužitelju kao prosječnom i razboritom potrošaču to jasno, po stajalištu tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., to je svakoj osobi jasno. Neživotno je i nelogično da tužitelj TB nije znao za rizik. Osim toga, donošenje odluke o kreditnom zaduženju predstavlja značajnu obvezu, prvenstveno novčanu, te se takva odluka zasigurno ne može temeljiti samo na reklami bez opširnog prikupljanja daljnjih obavijesti kako kod Banke tako i općenito, a takve obavijesti je Banka stavila na raspolaganje svakom klijentu pa tako i tužitelju EB kako je ranije opisano. Tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. ističe kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužitelj TB i tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Svaka osoba, pa tako i tužitelj TB se već sigurno susretao s pravnim poslovima gdje se cijena, naknada i slično ugovara na temelju tečaja domaće valute (HRK) u odnosu na bilo
2 3
koju stranu valutu (CHF, USD, EUR i sl.) i stoga svaka osoba kao i tužitelj TB je svjestan i ne može postati nesvjestan, pa čak i bez obzira koje informacije primi prilikom sklapanja takvog ugovora, da mu obveza ovisi o tečaju te strane valute u odnosu na domaću valutu u trenutku kada bi ta trebao ispuniti tu obvezu, bez obzira na stvarnu vrijednost u trenutku ugovaranja. Dakle, radi se o institutu koji je apsolutno prepoznat, prihvaćen je u našem društvu i upotrebljava se i upotrebljavao se u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Svakoj osobi, a ne samo tužitelju EB, trebalo je biti jasno da sklapa ugovor o dugoročnom kreditu i da se tijekom dužeg vremenskog razdoblja ne može očekivati da će takav ugovor proizvoditi jednake ekonomske učinke prilikom sklapanja i prilikom konačne otplate kredita. Isto tako, svakoj razumnoj osobi, pa tako i tužitelju EB je jasno da se svjetska ekonomija bazira na slobodnom tržištu i da se prilike u društvu ekonomske i druge mijenjaju pa tako i tečaj valuta. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužitelj TB kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. Nadalje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. posebno želi naglasiti da je već 01.10.2011. godine kamatna stopa u odnosu na Ugovor o kreditu bila snižena ispod početno ugovorene kamatne stope, pa je tako za snižena na 4,70% (početno ugovorena 4,75%), te je kao takva vrijedila sve do zakonskog fiksiranja kamatne stope na visinu od 3,23%, a sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju iz 2013. godine (NN 143/13). U svjetlu prethodno navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da, sve i kada bi naslovni sud smatrao da bi odredba čl. 8.2. Ugovora o kreditu bila nerazumljiva tužitelju EB, pa time i nepoštena (ništetna), a što se osporava u cijelosti, iz gore navedenog jasno proizlazi da to zasigurno nije prouzrokovalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) bio u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način (čl. 175. Zakona o bankama, NN 84/02, 141/06), odnosno prema Zakonu o kreditnim institucijama ( čl. 308. NN 117/08,) tuženik je bio dužan obavijestiti potrošača o promjeni ugovorene kamatne stope najmanje petnaest dana prije nego što se nova stopa počne primjenjivati, te uz obavijest dostaviti i izmijenjeni otplatni plan. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je to u ovoj stvari uredno činio. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. se međutim, radi izostanka precizne zakonske regulative u vrijeme sklapanja ugovora, u postupanju prema tužitelju rukovodio i Direktivom Vijeća Europskih zajednica 93/13/EEZ od 05.04.1993. Navedena Direktiva u Prilogu sadrži tzv. sivu listu od devetnaest ugovornih odredaba koje bi se mogle smatrati nepoštenima, a koja lista je kasnije implementirana u odredbu čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača. No za razliku od Zakona o zaštiti potrošača, Direktiva u Prilogu predviđa i slučajeve u kojima određene odredbe sa sive liste nisu ograničenje za sklapanje ugovora, pa tako niti odredba koja trgovcu omogućuje da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom, ukoliko se radi o odredbi prema kojima pružatelj financijskih usluga pridržava pravo bez prethodne obavijesti izmijeniti kamatnu stopu koju plaća potrošač, u slučaju valjanog razloga,
2 4
pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome odmah izvijesti drugu ugovornu stranu u najkraćem mogućem vremenu i da je ona tada odmah slobodna raskinuti ugovor (Toč. 2.b Priloga Direktive). Također nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa, odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Treba imati u vidu da je jedan od osnovnih ciljeva Direktive 93/13/EEZ, da se prilikom donošenja ocjene o poštenju pobijane odredbe imaju cijeniti narav robe ili usluge koja je predmet ugovora, te sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora. Kako se ZZP ima tumačiti i u skladu s Direktivom 93/13/EEZ, a sukladno odredbi čl. 145. Ustava Republike Hrvatske, ovdje tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da postoje određene iznimke od pravila o nepoštenim ugovornim odredbama predviđene Direktivom, koje uključuju i ovdje pobijanu odredbu. Neovisno o tome što takve odredbe nisu inkorporirane u sadržaj ZZP, to ne znači da ih sud treba zanemariti. Prema njima postupanje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. nije nepošteno. U svezi metodologije utvrđivanja promjene kamatnih stopa naglašava se da tužitelju EB je pružena zaštita sukladno noveli Zakona o potrošačkom kreditiranju, koja je objavljena dana 02.12.2013., a stupila je na snagu dana 01.01.2014. (dalje u tekstu ZIDZPK NN 143/13). Naime, sukladno navedenoj noveli ZIDZPK tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je kao Banka bio u obvezi donijeti novu Metodologiju utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata (dalje u tekstu Metodologija), a kojom Metodologijom se sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiraju parametar, fiksna marža te razdoblje promjene kamatnih stopa. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je postupio sukladno navedenoj obvezi te je donio Metodologiju, koja se primjenjivala i na predmetni ugovorni odnos pa je istom i bila strukturirana kamata u predmetnom ugovornom odnosu i prije sklapanja Aneksa kojim je provedena konverzija. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je dakle spomenutoj obvezi udovoljio tako da je za predmetni ugovorni odnos u novoj Metodologiji utvrđivanja promjene kamatnih stopa na kredite i proizvode banke na koje se obračunava ugovorna kamata usklađenje proveo u skladu s vrijednošću parametra na dan 01. prosinca 2013. s primjenom od 01. siječnja 2014. U dokaz navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u citiranu Metodologiju kao i obavijest o usklađenju kamatne stope. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je, dakle, tek od stupanja na snagu Metodologije kojom je sukladno zakonom predviđenoj obvezi definiran parametar, fiksna marža te razdoblja promjena kamatnih stopa, odnosno od 01.01.2014. mogao definirati navedene elemente promjenjive kamatne stope, odnosno izmijeniti sadržaj svih ugovornih odnosa s promjenjivom kamatnom stopom, što je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. i učinio. Slijedom navedenog, razvidno je da su intervencijom zakonodavca stranke regulirale svoj ugovorni odnos u pogledu pitanja promjenjivosti kamatne stope već i prije sklapanja Aneksa pa tužitelj TB nema pravo tražiti i dodatnu zaštitu od suda podnošenjem predmetne tužbe. Potrebno je istaknuti i da je takav način usklađenja u više navrata i od više institucija potvrđen kao zakonit (Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Hrvatska narodna banka, VSRH u presudi Revt-294/2014, str. 35., Visoki prekršajni sud u presudi posl.br. FPž-139/18 od 29.03.2018. godine). Prema tome, već je kroz ZPK tužitelju EB pružena takva razina radi koje daljnja sudska zaštita nije potrebna, pri čemu je zakonodavac odgovarajuće cijenio činjenicu da su se ugovorne strane inicijalno opredijelile za primjenu promjenjive kamatne stope, i da je polazeći upravo od tog odabira koncipirao režim pravne zaštite
2 5
koji je ustanovljen ZPK. Također se ukazuje da ZIDZPK NN 143/13 je na ovaj ugovorni odnos imao utjecaj i kroz odredbu čl.11.a st.5., kojom je potrošačima, pa tako i ovdje tužitelju EB, omogućio izravnu, progresivnu, mjesečnu restituciju kroz prisilno uvođenje anuiteta čija je visina bitno niža od početno ugovorenog, a uvjetovana je zakonskim fiksiranjem kamatne stope na visinu od 3,23% godišnje do daljnjega. Navedeno bi po prosudbi tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. trebalo biti nesporno odnosno podredno predlaže se izvršiti uvid u pregled prometa po kreditu kao i HNB-ova objava o prosječnoj ponderiranoj stopi od 9. prosinca 2013. (NN 149/13). Uvođenje fiksne kamatne stope u ovaj ugovorni odnos stoga nije slučajnost, te ga treba sagledati kroz širi kontekst, i to upravo kao restituciju koja se spominje u odredbi čl.138.a ZZP. U tom se smislu ističe i da je Ustavom Republike Hrvatske određeno da se prava određenih osoba moraju ograničiti razmjerno potrebi za ograničenjem u konkretnom slučaju (čl. 16.). Prisilno uvođenje fiksne kamatne stope jest upravo takvo ograničenje koje se mora uzeti u obzir prilikom odlučivanja o tužbenim zahtjevima koji su istaknuti. Protivno je citiranoj odredbi Ustava ne uvažiti zakonsku restituciju prilikom odlučivanja o zahtjevu za isplatu tužitelju EB, jer će usvajanjem cijelog tužbenog zahtjeva za isplatu sud negirati činjenicu zakonske restitucije, i time će narušiti razmjer između samog ograničenja i potrebe za ograničenjem na štetu tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. Prema tome, prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu tužitelja EB, ne može se zanemariti restitucija s osnove odredbe čl.11.a st.5. ZPK, te u vezi s njome odredba čl. 16. Ustava Republike Hrvatske. Ukazuje se da deklaratorna zaštita koju traži tužitelj TB u ovoj stvari usmjerena je na izmjenu sadržaja ugovornog odnosa. Dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi u sebi obuhvaća dva međusobno povezana i nerazdvojiva dogovora, i to dogovor o odabiru promjenjive kamatne stope, te o načinu podešavanja kamatne stope. Ta dva dogovora samo zajedno mogu činiti dogovor o promjenjivoj kamatnoj stopi, što je uostalom i stav recentne pravne teorije. Ukoliko se iz sadržaja ugovora kroz deklaratornu pravnu zaštitu ukloni način podešavanja visine kamatne stope, kamatna stopa se više ne može smatrati promjenjivom, jer tada od samog zasnivanja ugovornog odnosa ne postoji nikakav dogovor parničnih stranaka u pogledu načina njezinog podešavanja. Takav ugovor pravno je i sadržajno nepotpun, stoga odgovor na pitanje koja se kamatna stopa primjenjuje na ugovorni odnos parničnih stranaka treba potražiti u tumačenju preostalih odredbi ugovora. Odredba čl. 8. st. 1. Ugovora i dalje doduše sadrži odredbu o tome da su ugovorne strane odredile primjenu promjenjive kamatne stope u početnoj visini od 4,75 % godišnje, no jasno je da uslijed izostanka kriterija o načinu podešavanja njezine visine početno ugovorena visina jest njezina trajna visina, budući da druge odredbe ugovora ne daju odgovor na pitanje kako bi promjena takve stope mogla nastupiti. Međutim, ukoliko se ugovor tumači teleološki (ako ne postoji način na koji može doći do izmjene početno ugovorene visine kamatne stope) to samo može dovesti do zaključka da kamatna stopa nije promjenjiva, već da se radi o fiksnoj kamatnoj stopi. Takva naime jedino i može biti kamatna stopa za koju, iako nazvana promjenjivom, u ugovoru nije predviđen način njezinog podešavanja. Nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne
2 6
fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. U pravnoj teoriji uvriježen je stav da se odredbe ugovora imaju primjenjivati onako kako glase, a da se pri tumačenju spornih odredbi treba istraživati i zajednička namjera ugovaratelja, te odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava, posebice kroz načelo slobode uređivanja obveznih odnosa, budući da se pod njime podrazumijeva “sloboda suugovaratelja da samostalno i slobodnom voljom odlučuju hoće li uopće zasnovati određeni obveznopravni odnos, s kime, kojom vrstom ugovora, s kojim sadržajem i redovito u kojem obliku, mijenjati ga i okončati” (SB, Komentar Zakona o obveznim odnosima, 2005. g., str. 7.). Deklaratorni tužbeni zahtjev stoga se ne može usvojiti bez da se pritom ne postupi protivno Zakonu o potrošačkom kreditiranju i Zakonu o zaštiti potrošača, ali i bez da se ne povrijedi jedno od osnovnih načela obveznog prava, načelo slobode ugovaranja. Također tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. spori da bi na strani tužitelja EB nastupila šteta, kao i da bi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju EB. Naime, presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 potrošača u skladu sa praksom suda Europske unije, definira kao dobro informiranu, razumnu, pažljivu i opreznu osobu. Tužitelj TB se stoga ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće "nametnuti" Ugovor određenog sadržaja, na unaprijed formuliranom standardnom obrascu, niti je to životno logično i uvjerljivo. Tužitelja EB nitko nije silio da sklopi ugovor o kreditu s tuženikom, već je to isključivo rezultat njegove slobodne volje. Ukoliko pak tužitelj TB želi sebe prikazati kao osobu koja je ugovor sklopila bez da je propitivala njegove odredbe, on tim više ne uživa pravnu zaštitu po režimu koji je ustanovljen odredbama ZPK i ZZP, jer bi iz navedenog proizlazilo da on nije niti želio pregovarati o pojedinim odredbama, već je samo htio što prije ishoditi potrebna novčana sredstva. U ovoj stvari nije sporno da je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. kao pružatelj financijskih usluga, u smislu spomenute odredbe Priloga Direktive i ranije navedenih zakona, u prvoj mogućoj prilici izvijestio tužitelja EB o izmjeni kamatne stope, te da je pri tome tužitelj TB imao pravo na raskid ugovora. Takvo držanje sud bi ipak trebao odgovarajuće cijeniti, budući da sadašnji navodi i prijašnje postupanje tužitelja EB dijametralno suprotni. Stoga, sve i da je na strani tužitelja EB nastala šteta, njegov doprinos takvoj šteti više je nego očigledan. Nadalje, Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/14) odredbom čl. 118., odnosno 138.a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 78/12 i 56/13, dalje u tekstu: ZZP) jasno definira pravni osnov tužbenih zahtjeva za osobe koje protiv tuženika iz kolektivnog spora temeljem iste odredbe pokreću pojedinačne postupke s osnove presude donesene u kolektivnom sporu, a to je naknada štete. Takva pravna osnova jasna je budući da ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, temeljem koje je tuženik stekao iznose koji su ovdje predmetom zahtjeva za isplatu nije otpala, već i dalje egzistira. Budući da tužitelj TB u ovom postupku zahtijeva utvrđenje ništetnim dijela odredbe čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu, a koja odredba se odnosi na način promjene kamatne stope, to je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. stajališta kako bi, ukoliko sud utvrdi ništetnom pobijanu odredbu o načinu podešavanja kamatne stope (a što se osporava), tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. ističe da bi se tada smatralo kako se ima primijeniti početno ugovorena kamatna stopa od 4,75% (postala bi fiksna za cijelo razdoblje otplate kredita). U tom slučaju tužitelj TB bi bio u obvezi vratiti tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. sve iznose koji su mu obračunati po sniženoj kamatnoj stopi i to od 01.10.2011. godine pa nadaje, jer je tužitelju EB
2 7
kamatna stopa snižena ispod početne ugovorene već od tog datuma. U dokaz prethodno navedenog tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže izvršiti uvid u pregled prometa po partiji kredita, zatim obavijest o kreditu od 15.01.2014. te financijsko vještačenje. S obzirom na navedeno tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže naslovnom sudu da utvrdi postojanje tražbine tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. prema tužitelju EB, koja iznosi CHF 1.125,84 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini specificirani novčani iznos i to od dana 2.11.2011. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Također se sudu predlaže konstitutivnom odlukom izvršiti prijeboj tražbine tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. s tražbinom tužitelja EB. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. naglašava da zadržava pravo korigirati prigovor radi prijeboja nakon provođenja financijskog vještačenja. Slijedom svega navedenog, tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužitelja EB kao neosnovan te naložiti tužitelju EB da naknadi tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. troškove ovoga postupka.
3. U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. (list sudskog spisa od broja 11 do 14), Aneks broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. (list sudskog spisa od broja 52 do 54) kao i svu dokumentaciju koja je dostavljena od strane samih stranka. Također je izvršen i uvid u nalaz i mišljenje angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. od 27. listopada 2020. (list sudskog spisa od broja 242 do 267). Na ročištu dana 30. lipnja 2020. u svojstvu stranke saslušan je tužitelj TB (list sudskog spisa broj 212) i svjedokinja ČB (list sudskog spisa broj 211). Na ročištu dana 3. prosinca 2024. u svojstvu svjedoka je saslušana supruga tužitelja EB tj. RB (list sudskog spisa broj 573 i 574).
4. Saslušana na ročištu dana 30. lipnja 2020. svjedokinja ČB je iskazala da 2007. godine ona je radila kao zamjenik direktora savjetodavnog centra Rijeka. Osobno nije razgovarala sa klijentima budući to rade njihovi savjetnici koji su dobili uputstva od uprave tj. njihove službe podrške prodaje. U to vrijeme bilo je moguće zaključiti ugovor o kreditu vezan uz stranu valutu tj. CHF, EUR i USD. Tada najpovoljniji su bili krediti u CHF budući je kamatna stopa tada bila oko 2% niža u odnosu na kredite koji su vezane uz druge valute. Sam klijent je odabirao ugovor o kreditu s valutnom klauzulom, a pretežno su tada klijenti odabirali valutnu klauzulu vezana za CHF budući je tada to bilo najpovoljnije. Nakon što je svjedokinji ČB predočen Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. ista je potvrdila da na mjestu za potpis
2 8
tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je lijevo njezin potpis, a desno je potpis sada pok. KB koja je bila savjetnik. Dakle, ona nije osobno razgovarala sa tužiteljem EB, već je s njim razgovarala KB. Prema tvrdnjama svjedokinje ČB prilikom zaključenja ugovora o kreditu strankama su bili predočeni otplatni planovi u svim valutama koje je sam klijent zatražio, a također bili su i promidžbeni letci u samoj banci u kojima je klijentima bilo sve detaljno obrazloženo. Bili su čak prikazani i grafikoni sa povijesnim prikazima tečajeva rasta ili pada pojedinih valuta unazad zadnjih sigurno 2 godine ako ne i više. Prema tvrdnjama svjedokinje ČB iz tih grafikona je bilo razvidno da je najstabilnija valuta s najmanje oscilacije je upravo CHF.
5. Saslušan na ročištu dana 30. lipnja 2020. tužitelj TB je učinio nespornim da je zaključio sa tuženikom Erste&Steiermärkische bank d.d. Ugovor o kreditu između broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007., a kako bi riješio svoje stambeno pitanje. Službenica banke mu je objasnila da može zaključiti ugovor vezano uz valutnu klauzulu i to vezano za EUR ili CHF. Međutim bio je najpovoljniji kredit u CHF a u to ga je uvjeravala i službenica banke te je on pristao da se zaključi ugovor o kreditu uz valutnu klauzulu u CHF. Tužitelj TB naglašava da je on po profesiji vatrogasac te ne zna što znači valutna klauzula ali nije se u vezi toga niti raspitivao. Što se tiče promjenjive kamatne stope od 4,75% godišnje koji je ovlaštena mijenjati sama banka njega je službenica banke uvjeravala da se ta kamatna stopa neće mijenjati budući je CHF stabilna i sigurna valuta. Međutim kako je tečaj CHF počeo naglo rasti tužitelj TB tvrdi da je bio prisiljen kasnije zaključiti Anex ugovoru o kreditu i to dana 26.01.2016. te je napravljena konverzija. Bio je kod nekog javnog bilježnika čijeg se imena tužitelj TB ne može sjetiti ali naglašava da ni javni bilježnik ništa mu nije objašnjavao. Naime, sjeća se da je tada bilo čak 20-ak ljudi u redu koji su čekali na solemnizaciju kao i on te cijela procedura nije trajala duže od 10 minuta. Prema tvrdnjama tužitelja EB on od tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. nije dobivao nikakve obavijesti o promjeni kamatne stope, a dospjele anuitete je plaćao putem trajnog naloga putem svog poslodavca a tada je to bio Protekt d.o.o., kasnije Securitas d.o.o. odnosno danas Prosigur d.o.o. Od početne rate kredita od 2.450,00 kn njemu su se kasnije rate povećala na oko 3.600,00 kn mjesečno. Zatim morao je dodatno platiti povećanu premiju za životno osiguranje koja je prvotno iznosila oko 74,00 EUR na iznos od 140,00 EUR. Nadalje tužitelj TB ističe kada je primijetio da mu se znatno povećava rata anuiteta za kredit pitao je djelatnike banke zašto je došlo do toga, a oni su mu objasnili da je to normalno povećanje zbog porasta tečaja kako CHF tako i ostalih valuta. On obavijesti o promjenama kamatnih stopa banke nikada nije niti dobio već bi ga iz banke zvali jednino kada ne bi imao na računu dovoljno novaca za podmirenje anuiteta i to prema izračunu same banke. Tužitelj TB smatra da ga je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. trebao obavijesti svaki puta kada je došlo do povećanja kamatni stopa ili povećanja anuiteta.
6. Saslušana na ročištu dana 3. prosinca 2024. svjedokinja RB je iskazala da ona i njezin suprug TB su kod tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. ishodovali stambeni kredit kako bi riješili svoje stambeno pitanje. Tražili su kredit u valuti EUR ali im je službenica banka objasnila da nisu kreditno sposobno da im se odobri kredit u valuti EUR već im se jedino može odobriti kredit vezano za valutu CHF. Štoviše, objašnjeno im je da je to upravo to najpovoljnije što se nudi na
2 9
tržištu. Nadalje svjedokinja RB je iskazala da ona ima završenu srednju obrtničku školu i zna da tečajevi stranih valuta variraju ali niti ona niti njezin suprug nisu očekivali da će tečaj CHF u odnosu na kunu u dogledno vrijeme nekontrolirano narasti. Štoviše, nitko ih nije niti upozorio na takvu mogućnost. S tim kreditom su oni kupili stan u [adresa] koji ima nešto manje od 50 m[2] i taj stan se koristi isključivo za stanovanje, a nikada nije korišten u neke poslovne svrhe. U tom stanu žive ona i suprug te njihova tri sina. U svezi promjenjive kamatne stope odlukom same banke oni ništa nisu razgovarali sa službenicom banke. Na koji način je banka mijenjala kamatnu stopu njoj je potpuno nepoznato. Nije joj poznato da je njezin suprug dobivao neke obavijesti kada se je mijenjala kamatna stopa na njihovu kućnu adresu budući ona ne otvara njegovu poštu. Svjedokinji RB je poznato da kod zaključenja ugovora o kreditu 11.4.2007. kao i kasnije kod zaključenja aneksa tomu ugovoru od 26.1.2016. oni su išli kod javnoga bilježnika ali im javni bilježnik nije ništa objašnjavao u svezi navedenih ugovora. Aneks tom ugovoru o kreditu 2016. godine oni su zaključili iz razloga što im se je rata kredita ipak malo smanjila. Taj kredit oni još uvijek otplaćuju budući je isti zaključen na rok od 30 godina. Prema tvrdnjama svjedokinje RB tekst kako samog ugovora o kreditu tako i aneksa je sastavila sama banka i oni su to mogli samo prihvatiti ili ne prihvatiti tako da u svezi navedenog nije bilo nikakvog pregovora. Nadalje svjedokinja RB je iskazala da ona je pročitala ugovor o kreditu i kasnije aneks, a oni su imali puno povjerenje u banku. Dozvoljava mogućnost da su oni dobivali obavijest kada se povećala kamatna stopa ali svjedokinja RB napominje da oni na tu jednostranu odluku banke nisu niti na koji način mogli utjecati.
7. U svom nalazu i mišljenju od 27. listopada 2020. angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. konstatira da njezin zadatak je bio: a) izračunati iznos preplate s osnova nezakonite promjene kamatne stope kao razliku između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke te da iznos preplate kamate u valuti CHF i svakog pojedinačnog anuiteta iskaže u kunama po srednjem tečaju banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, b) utvrditi iznos preplate s osnova ništetnosti valutne klauzule kao razliku između kunske protuvrijednosti stvarno plaćenih anuiteta i kunske protuvrijednosti istih anuiteta iskazane primjenom početnog tečaja i da svaki od tih preplata izrazi u kunskoj protuvrijednosti, c) izračunati razliku u glavnici koja je nastupila prilikom izvršenja konverzije kredita tj. kao razlika između primijenjenog tečaja i početnog tečaja CHF u odnosu na kune, d) izračunati novčani iznos izražen u CHF i kunama po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj TB platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 02.11.2011. godine do 02.09.2015. godine iz točke 6. odgovora na tužbu od 21.02.2020. godine i e) Angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. ističe da joj je naknadno dostavljen podnesak tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. od 17. srpnja kojim tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. predlaže da se ona očituje na okolnost da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15 te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja EB vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR). Potom angažirana vještakinja za financije i bankarstvo UB
3 0
EBT dipl. oec. konstatira da TB (ovdje: tužitelj) zaključio je u svojstvu korisnika kredita s Erste&Steiermärkische bank d.d. Rijeka (ovdje: tuženik) dana 11.04.2007. godine Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607- 5103513411 (list 11-14 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka: a) u čl. 2. ugovoren je iznos kredita od 115.300,00 CHF protuvrijednosti u kunama obračunata po srednjem tečaju za CHF banke na dan puštanja kredita u tečaj, b) u čl. 6. ugovoren je rok vraćanja od 360 mjeseci od prijenosa kredita u otplatu, c) u čl. 7. ugovoren je način vraćanja kredita u 360 mjesečnih obroka nakon prijenosa kredita u otplatu. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Iznos mjesečnog obroka je 543,44 CHF. Obračunava se na način da se mjesečni iznos anuiteta glavnice u anuitetskoj otplati uvećava za pripadajući iznos redovne mjesečne kamate obračunate na iznos ostatka vrijednosti. Glavnicu u anuitetskoj otplati predstavlja iznos glavnice kredita u visini od 69.180,00 CHF. Glavnica u anuitetskoj otplati vraća se u 360 mjesečnih anuiteta Iznos mjesečnog anuiteta je 360,88 CHF. Ostatak vrijednosti predstavlja preostali iznos glavnice kredita u visini od 46.120,00 CHF. Ostatak vrijednosti vraća se jednokratno s dospijećem zadnjeg obroka. Banka na iznos ostatka vrijednosti mjesečno obračunava redovnu kamatu. Mjesečni iznos kamate na ostatak vrijednosti je 182,56 CHF. Sve obveze po kreditu povrat svih obveza po ugovoru obračunat će se po srednjem tečaju banke kreditora na dan odobrenja žiro računa banke i c) u čl. 8. ugovorena je redovna kamatna stopa od 4,75% p.a., promjenjiva. Kamata se obračunava primjenom proporcionalne metode. Tuženik je primjenom Općih uvjeta poslovanja Erste&Steiermärkische Bank d.d. s građanima koji su u primjeni od 01.08.2013. godine obračunavao kunsku protuvrijednost obveza u valuti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke (izvor: https://www.erstebank.hr/hr/opci- uvjeti-i-metodologija/gradjanstvo/2013). Dana 01.01.2014. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013) čije odredbe su regulirale kamatnu stopu na stambene kredite nominirane u valuti CHF, čime po predmetnom kreditu kamatna stopa od 01.01.2014. godine iznosi 3,23% do dana obračuna konverzije kredita u valutu EUR. Dopunom Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 9/15) koja je stupila na snagu 27.01.2015. godine utvrđen je tečaj švicarskog franka prema kuni u omjeru 6,39 HRK za 1 CHF. Tečaj se odnosi na ugovore o kreditu u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, za anuitete odnosno obroke u redovitoj otplati. Utvrđeni tečaj primjenjuje se u razdoblju od jedne godine od stupanja na snagu dopuna Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno do 27.01.2016. godine. Dana 26.01.2016. godine zaključen je Aneks br. 1 Ugovora o kreditu br. 5103513411 sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR (list 52-54 spisa) sa sljedećim osnovnim i relevantnim odredbama za izračun vještaka: a) u čl. 2.2. ugovoreno je da se mijenja partija kredita u 5114192681 i b) u čl. 5.2. ugovoreno je da obveza korisnika kredita po provedbi konverzije na dan 30.09.2015. godine na ime nedospjele glavnice kredita iznose 64.205,33 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan podmirenja. Temeljem podataka iz dokumenta Potvrda o isplaćenom kreditu (list 15 spisa) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila da je kredit isplaćen dana 19.04.2007. godine u iznosu od 115.300,00 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti 520.694,80 HRK. Uvidom u arhivu tečajnih lista banke kreditora na web adresi https://www.erstebank.hr/hr/tecajna-lista angažirana vještakinja za financije i
3 1
bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila da je na dan isplate kredita primijenjen srednji tečaj banke kreditora koji je iznosio 1 CHF = 4,5160 HRK. Prikaz tečajne liste tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. br. 76 s primjenom na dan 19.04.2007. godine angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je dala u Tabeli br. 1. Osnovni elementi početnih uvjeta kredita koji će se koristiti u izračunu su sljedeći: a) Iznos kredita: 115.300,00 CHF, b) Početna kamatna stopa iz ugovora: 4,75% p.a. i c) Početni tečaj = srednji tečaj za CHF tuženika na dan isplate kredita iznosi 1 CHF = 4,5160 HRK. Temeljem podataka iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5103513411 za razdoblje od 03.04.2007. do 30.09.2015. godine (list 23-28 spisa) angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila da je u razdoblju od 01.08.2013. godine do konverzije kredita 30.09.2015. godine tužitelj AB vršio uvećane otplate glavnice kredita. Za potrebe izračuna, radi ispravnog vrednovanja podataka, temeljem podataka iz dokumenta Otplatni plan za kredit (list 19-22 spisa), kao i podataka iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5103513411 za razdoblje od 03.04.2007. do 30.09.2015. godine (list 23-28 spisa) zbog izmijenjenog načina otplate kredita u razdoblju od 01.08.2013. godine do konverzije kredita 30.09.2015. godine u Tabeli br. 2 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je dala projekciju početnog otplatnog plana kredita sa simulacijom izmijenjenog načina otplate kredita za razdoblje do konverzije kredita 30.09.2015. godine. Temeljem podataka iz dokumenata Obavijesti o promjeni uvjeta po kreditu (list 32-51 spisa u Tabeli br. 3 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je potom dala pregled kamatnih stopa po kreditu i iznose mjesečnih obroka s datumima njihove primjene za razdoblje od isplate kredita do 30.09.2015. godine (konverzije kredita) te se tko navodi: 1) u razdoblju važenja kamatne stope od 19.04.2007. do 31.12.2007. kada je kamatna stopa iznosila 4,75% godišnje iznos anuiteta je iznosio 543,44 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.06.2007., 2) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.01.2008. do 31.03.2009. kada je kamatna stopa iznosila 5,25% godišnje iznos anuiteta je iznosio 583,45 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.02.2008., 3) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.04.2009. do 30.09.2010. kada je kamatna stopa iznosila 5,60% godišnje iznos anuiteta je iznosio 611,34 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.05.2009., 4) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.10.2010. do 30.04.2011. kada je kamatna stopa iznosila 5,35% godišnje iznos anuiteta je iznosio 591,78 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.11.2010., 5) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.05.2011. do 30.09.2011. kada je kamatna stopa iznosila 5,05% godišnje iznos anuiteta je iznosio 568,66 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.06.2011., 6) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.10.2011. do 31.12.2013. kada je kamatna stopa iznosila 4,70% godišnje iznos anuiteta je iznosio 542,06 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.11.2011. i 7) u razdoblju važenja kamatne stope od 01.01.2014. do 30.09.2015. kada je kamatna stopa iznosila 3,23% godišnje iznos anuiteta je iznosio 435,89 CHF s datumom primijene toga anuiteta od 01.02.2014. Datume plaćanja i uplaćene iznose pojedinih obroka u izračunu angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila iz dokumenta Pregled prometa po partiji kredita 5103513411 za razdoblje od 03.04.2007. do 30.09.2015. godine (list 23-28 spisa) i Pregled prometa po partiji kredita 5114192681 za razdoblje od 01.09.2015. do 02.04.2019. godine (list 29-31 spisa). Uvid u tečajeve tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. na dan svake pojedina uplate vještak je utvrdio uvidom u arhivu tečajnih lista na web stranicama
3 2
tuženika https://www.erstebank.hr/hr/tecajna-lista. Tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je primjenom dokumenta Opći uvjeti poslovanja Erste &Steiermärkische Bank d.d. s građanima koji je bio u primjeni od 01. kolovoza 2013. godine prema utvrđenju angažirane vještakinje obračunavao kunsku protuvrijednost obveza u valuti po srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke (te se navodi izvor: https://www.erstebank.hr/hr/opci-uvjeti-i-metodologija/gradjanstvo/2013). Izračun se odnosi na utuženo razdoblje i razdoblje koje je postavljeno prigovorom radi prijeboja, odnosno na razdoblje koje je određeno zadatkom angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec., a tijek poslovnih događaja prikazan je kronološkim redoslijedom. U odnosu na određenu zadaću, preplate s osnova promjene kamatne stope izračunate su kao razlika između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke primjenom srednjeg tečaja banke na dan dospijeća/plaćanja svakog pojedinog anuiteta. Preplate s osnova valutne klauzule izračunate su kao razlika između kunske protuvrijednosti stvarno plaćenih anuiteta i kunske protuvrijednosti istih anuiteta iskazane primjenom početnog tečaja umanjene za već prikazanu tečajnu razliku u utvrđenoj preplaćenoj kamati po srednjem tečaju na dan dospijeća/plaćanja. U odnosu na određenu zadaću prema tvrdnjama angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. razlika kamate po prigovoru radi prijeboja izračunata je kao između kamata koje bi tužitelj TB platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 01.11.2011. godine do 01.09.2015. godine primjenom tečaja na dan isplate kredita. Razlika plaćenog anuiteta u HRK i početnog anuiteta u HRK po tečaju na dan isplate kredita jednaka je zbroju razlika kamate CHF po tečaju na dan isplate kredita plus razlika otplatne kvote CHF po tečaju na dan isplate kredita plus tečajna razlika (razlika između uplaćenog anuiteta po tečaju na dan plaćanja i uplaćenog anuiteta po tečaju na dan isplate kredita). Potom angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. ističe: a) u odnosu na određenu zadaću u Tabeli br. 4 dat je izračun iznosa preplate s osnova promjene kamatne stope kao razlike između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke. Iznos preplate kamate u valuti CHF i svakog pojedinačnog anuiteta iskazan je u kunama po srednjem tečaju banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta, b) iznos preplate s osnova nezakonite promjene kamatne stope kao razliku između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke te da iznos preplate kamate u valuti CHF i svakog pojedinačnog anuiteta iskaže u kunama po srednjem tečaju banke na dan dospijeća svakog pojedinog anuiteta dat je u Tabeli br. 5. i c) u odnosu na zadataka, u Tabeli br. 6 dat je izračun razlike u glavnici koja je nastupila prilikom izvršenja konverzije kredita tj. kao razlika između primijenjenog tečaja i početnog tečaja CHF u odnosu na HRK. Izračunom je angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. utvrdila iznos preplate s osnova promjene kamatne stope kao razlike između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke iskazano po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća anuiteta u ukupnom iznosu od 13.844,33 HRK. Pojedinačni iznosi preplaćene kamate specificirani su u stupcu 17 Tabele br. 4. Angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. ističe da je utvrdila iznos preplate s osnova ništetnosti valutne klauzule kao razliku između kunske protuvrijednosti stvarno plaćenih anuiteta i kunske protuvrijednosti istih
3 3
anuiteta iskazane primjenom početnog tečaja u ukupnom iznosu od 57.943,73 HRK. Pojedinačni preplaćeni iznosi s osnova valutne klauzule specificirani su u stupcu 15 Tabele br. 5. U odnosu na zadatak izračuna, angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila razliku u glavnici koja je nastupila prilikom izvršenja konverzije kredita tj. kao razlika između primijenjenog tečaja i početnog tečaja CHF u odnosu na kune u iznosu od 23.614,52 HRK. U Tabeli br. 7 angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je dala izračun novčanog iznosa izraženog u CHF i kunama po mjesecima kao razlike između kamata koje bi tužitelj TB platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa i stvarno plaćenih kamata po sniženim kamatnim stopama i to za razdoblje od 02.11.2011. godine do 02.09.2015. godine iz točke 6. odgovora na tužbu od 21.02.2020. godine. Angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. ističe da je utvrdila novčani iznos kao razlike između kamata koje bi tužitelj TB platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,75% p.a. kao fiksna te stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi od 4,70% p.a. te 3,23% p.a. i to za razdoblje od 02.11.2011. godine do 02.09.2015. godine tj. kako je postavljeno prigovorom radi prijeboja u ukupnom iznosu od 2.734,65 CHF, odnosno u kunskoj protuvrijednosti od 12.349,71 HRK. Pojedinačni iznosi razlike kamate po prigovoru radi prijeboju specificirani su u valuti CHF u stupcu 14, te u kunskoj protuvrijednosti u stupcu 15 Tabele br. 7. U odnosu na okolnost da li je konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te jesu li su prilikom izračuna konverzije i sklapanja Aneksa predmetnog Ugovora o kreditu bile uzete u obzir navodne preplate tužitelja EB vršene s obzirom na promjene u kamatnim stopama kroz razdoblje od početka otplate predmetnog kredita pa do konverzije kao i da li je pri izračunu konverzije u obzir uzeta valuta kredita (CHF-EUR). Analizom knjigovodstvene dokumentacije priležeće spisu angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila da je konverzija kredita provedena sukladno zakonskim odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015), uz uvažavanje promjena kamatne stope i tečaja u uvjetima simuliranog EUR kredita, na način da je izračun proveden: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju na dan isplate kredita, primijenjen je tečaj jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u u kunama s valutnom klauzulom u EUR, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijenjena je kamatna koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijenjen je novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2., i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije)
3 4
pretvoreni su u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3, pri čemu se poštovao redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, bez obračuna zatezne kamate,
5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3., namirit će se vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača. Iznos preostale neotplaćene glavnice u kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđen je na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4., pri čemu manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 5. se namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, 7. učinak konverzije se utvrdio kao razlika: - stanja neotplaćene glavnice u valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u kunama s valutnom klauzulom u EUR i iznosa neotplaćene glavnice iz točke 6. Angažirana vještakinja za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. je utvrdila da je u izračunu konverzije nije u obzir uzeta valuta kredita CHF - EUR, već HRK – EUR s obzirom da su kunski uplaćeni iznosi obračunavani u EUR. U izračun konverzije uzete su u obzir sve tužiteljeve kunske uplate po stvarno realiziranoj otplati kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u razdoblju od 01.05.2007. godine do 30.09.2015. godine u iznosu od 318.566,37 HRK. Zaključno sukladno gore navedenim utvrđenjima i izračunu vještaka: a) preplata s osnova promjene kamatne stope kao razlika između plaćene kamate obračunate po primijenjenom otplatnom planu banke i kamate utvrđene po početnom otplatnom planu banke iskazano po srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća anuiteta ukupno iznosi 13.844,33 HRK. Pojedinačni iznosi preplaćene kamate specificirani su u stupcu 17 Tabele br. 4. nalaza i mišljenja, b) preplata s osnova valutne klauzule kao razlika između kunske protuvrijednosti stvarno plaćenih anuiteta i kunske protuvrijednosti istih anuiteta iskazane primjenom početnog tečaja ukupno iznosi 57.943,73 HRK. Pojedinačni preplaćeni iznosi s osnova valutne klauzule specificirani su u stupcu 15 Tabele br. 5. nalaza i mišljenja. c) u odnosu na zadatak izračuna, razlika u glavnici koja je nastupila prilikom izvršenja konverzije kredita tj. kao razlika između primijenjenog tečaja i početnog tečaja CHF u odnosu na kune iznosi 23.614,52 HRK. d) novčani iznos kao razlika između kamata koje bi tužitelj TB platio da se u tom razdoblju primjenjivala početno ugovorena kamatna stopa od 4,75% p.a. kao fiksna te stvarno plaćenih kamata po sniženoj kamatnoj stopi od 4,70% p.a. te 3,23% p.a. i to za razdoblje od 02.11.2011. godine do 02.09.2015. godine tj. kako je postavljeno prigovorom radi prijeboja, ukupno iznosi 2.734,65 CHF, odnosno 12.349,71 HRK. Pojedinačni iznosi razlike kamate po prigovoru radi prijeboju specificirani su u valuti CHF u stupcu 14, te u kunskoj protuvrijednosti u stupcu 15 Tabele br. 7 nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. te e) izračun konverzije izvršen je sukladno zakonskim odredbama Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015). U izračunu konverzije nije u obzir uzeta valuta kredita CHF - EUR, već HRK – EUR s obzirom da su izvršene uplate u kunama
3 5
preračunavane u valutu EUR. U izračunu konverzije uzete su u obzir sve tužiteljeve uplate u kunskoj protuvrijednosti po stvarno realiziranoj otplati kamate i glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, odnosno s usporednim EUR kreditom nisu suprotstavljane kunske protuvrijednosti uplata koje bi bile vršene po početnim uvjetima kredita (početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju na dan isplate kredita). Nitko od stranka nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. , a prihvatio ga je i ovaj sud budući je stekao dojam da je isti stručan i nepristran.
8. Svojim podneskom od 3. studenog 2020. tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je sukladno nalazu i mišljenje angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. specificirao svoj prigovor radi prebijanja s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta s osnove razlike u kamati u iznosu od 12.349,71 kn (2.734,65 kn). Navedeno je preračunato u valuti EUR podneskom tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. od 13. studenog 2024. Tužitelj TB je svoj tužbeni zahtjev konačno precizirao u podnesku od 11. studenog 2020. u tadašnjoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj tj. u kunama da bi to podneskom od 27. studenog 2024. preračunao u valutu EUR.
9. Na ročištu dana 3. prosinca 2024. u smislu čl. 7. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, 80/2022 i 114/2022, 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) sud je upozorio stranke da su same stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice budući sukladno čl. 352. st. 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti. Budući na ročištu 3. prosinca 2024. stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga to je ovaj sud na tom ročištu i zaključio glavnu raspravu u ovoj parnici. Naime sud više nije ovlašten provoditi bilo kakve dokaze po službenoj dužnosti (osim iznimno u slučajevima taksativno propisanim ZPP-om) već može sukladno čl. 220. st.
2. ZPP-a odlučiti samo o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Punomoćnica tužitelja EB je predložila usvajanje tužbenog zahtjeva u cijelosti dok zamjenica punomoćnika tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. predložila odbijanje istog kao neosnovanog.
10. Na temelju tako provedenog postupka ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno članku 8. ZPP-a po prosudbi ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja EB je osnovan u pretežnom dijelu dok prigovor radi prebijanja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je osnovan samo u manjem dijelu.
11. Takozvani predmet "franak" pokrenut je tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača od strane tužitelja Potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač'') protiv osam najvećih hrvatskih banaka, na temelju odredbi članaka 502.a do 502.h ZPP-a. Tužitelj ''Udruga Potrošač'' je u tome postupku tražio zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14. i 110/15.) i to u dva pravca, tražeći utvrđenje ništetnim odredbe ugovora glede: 1) valutne klauzule u švicarskim francima smatrajući da su odredbe iz ugovora o kreditu koje su tužene banke sklapale s potrošačima u utuženim razdobljima, a kojim odredbama je bio ugovoren švicarski franak kao valuta
3 6
uz koju je vezana glavnica, te 2) redovne kamatne stope koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenljiva u skladu s jednostranim odlukama tuženika, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo. Tijekom postupka donesena je jedna prvostupanjska odluka, dvije drugostupanjske i tri revizijske odluke. Uz navedeno, na postupak su utjecale i dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske. Radi se o slijedećim odlukama: 1) presuda i rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., 2) presuda i rješenje Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., 3) presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/2014-2 od 09. travnja 2015., 4) odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: U-III- 2521/2015, U-III-2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III- 2604/2015 i U-III-2605/2015 od 13. prosinca 2016., 5) rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-575/2016-5 od 03. listopada 2017., 6) presuda Visokog trgovačkog sud Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., 7) presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. i 8) odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4150/2019, U-III-4388/2019, U-III-4389/2019, U-III-4390/2019, U- III-4396/2019, U-III-4516/2019 i U-III-4532/2019 od 3. veljače 2021.
12. Ovaj sud konstatira da je u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. pravomoćno utvrđeno da je kamatne stope tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.
13. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je donio novu presudu broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a kojom je odbio žalbu tuženih banaka te potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. U bitnome, utvrđeno je da su sve tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu. Pored toga, utvrđeno je i da je osmotužena Sberbanka d.d. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača time što je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom osmotužene. Drugim riječima, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je novom odlukom pravomoćno utvrdio da su svih osam tuženih banaka koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi, kako je bilo utvrđeno i prvostupanjskom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu. Ovo je bitno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama imaju mogućnost potraživati preplaćeno s dvije osnove. Promjenom kamatne stope koja je s vremenom povišena sasvim razumljivo došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na
3 7
anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Što se tiče valutne klauzule, treba razjasniti da je zbog promjene tečaja švicarskog franka i to njegove aprecijacije (porasta vrijednosti novca) također došlo do povećanja mjesečnih iznosa anuiteta jer je plaćanje bilo vezano za valutu CHF čija je vrijednost u kritičnom razdoblju dramatično porasla, a time i protuvrijednost anuiteta u kunama. Iz podataka Ministarstva financija proizlazi da su potrošačima kredita u CHF nakon redovite otplate kreditnih zaduženja, nakon deset godina, mjesečne otplatne rate porasle oko 60% do 80%, dok je glavnica porasla oko 30% do 40% što je potrošače kredita u CHF dovelo u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na kreditne institucije. Svrha (temeljna funkcija) valutne klauzule je zaštita stvarne vrijednosti novčane tražbine, odnosno održavanje one vrijednosti kakva je postojala u trenutku zasnivanja ugovornog odnosa, kao i osiguranje ravnopravnosti stranaka, jednake vrijednosti činidbi odnosno održavanje ugovorne ravnoteže. Drugim riječima, cilj je zaštitni, a ne profitni, pa valutna klauzula ne bi smjela postati instrumentom obogaćenja vjerovnika i osiromašenja dužnika, odnosno sredstvom remećenja ugovorne ravnoteže i ravnopravnosti stranaka u mjeri koja dovodi do izrazite inferiornosti dužnika. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja - aprecijaciju švicarskog franka Ustavni sud utvrdio je da je zaštitna klauzula očito "iskliznula" iz svojih funkcionalnih limita koji proizlazi iz pravne naravi i dosega tog instituta. U slučaju kredita u CHF, kreditne institucije su zbog aprecijacije švicarskog franka, s jedne strane, i regulatornog propusta, s druge strane, primanjem ispunjenja isplata obroka kredita u CHF ishodile veći broj novčanih jedinica stabilne domaće valute iste kupovne moći kao i u vrijeme ugovaranja, čime su nedvojbeno ostvarile značajnu korist uslijed očitog narušavanja načela jednake vrijednosti ugovornih činidbi i ravnopravnosti stranaka. Štoviše, kako to proizlazi iz očitovanja Ministarstva financija, a što kreditne institucije i Hrvatska narodna banka svojim navodima nisu dovele u pitanje, kreditne institucije nisu se izložile valutnom (tečajnom) riziku u švicarskim francima, budući da su sredstva za kreditne plasmane domaćim potrošačima pribavljale iz vlastitih kunskih i EURo depozita ili zaduživanja u EURima. Iz očitovanja Ministarstva financija razvidno je da su potrošači od 2005. do 2008. godine sklapali ugovore o kreditima u CHF u kojima su, s jedne strane, bile ugrađene odredbe o valutnoj klauzuli na temelju koje se glavnica vezala uz švicarski franak i činile su je ovisnom o odnosu švicarskog franka i kune i, s druge strane, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je također ovisila o visini glavnice, budući da se određuje u postotku od visine glavnice, a koji postotak je određivala kreditna institucija svojom jednostranom odlukom, bez posebno određenih parametara. Naime u prethodno navedenim postupcima je u bitnom utvrđeno: a) Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na EURo, dok to isto ne radi u odnosu na CHF, 2) CHF nije stabilna valuta već je to valuta u koju bježi kapital u vrijeme gospodarskih kriza (tvz. „valuta utočišta“), 3) CHF u monetarnom sustavu Republike Hrvatske postoji u beznačajnim veličinama u odnosu na CHF kredite, 4) pokriće za CHF kredite nije u bilanci banaka, nego u vanbilanci. To znači da CHF-a kao stvarnog novca u bitnim količinama nema. Naime, CHF se pokrivao derivatnim izvedenicama, a ne depozitima građana ili stranim kreditima i 5) Međunarodni monetarni fond je upozoravao počevši od 2000. godine višekratno na mogući rast tečaja CHF u odnosu na EURo, a to znači i na rast u odnosu na kunu. Kasnije se to uistinu i dogodilo, i to čak značajno više nego je prognozirano. Utvrđeno je da sve prethodno navedene činjenice banke su znale, kao što su znale i za činjenicu da je CHF u odnosu na DM i EUR između 1973. i 2003. narastao gotovo 170% - što je neoboriva činjenica da je CHF nestabilna valuta, za razliku od kune koja u odnosu na EUR fluktuira već 23
3 8
godine u granicama plus-minus 5%. Sve navedeno jest dokaz da je CHF valutna klauzula ugovorena na nepošten način. Navedeno su opisano banke su morale objasniti svojim budućim klijentima prije ugovaranja kredita, međutim, one to nisu učinile, pa stoga takve ugovorne odredbe na kraju i proglašene nepoštenima i ništetnima. Zaključno, Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama donio odluku broj Rev 2221/2018-11 dana 3. rujna 2019. kojom je u bitnome odbio revizije i na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i o promjenljivoj kamatnoj stopi. Valja također naglasiti da je ovaj sud prihvatio u cijelosti kao istinit iskaz tužitelja EB te saslušanih svjedoka ČB i RB. Po prosudbi ovoga suda evidentno je da tužitelj TB nije mogao pravilno i u potpunosti shvatiti visoku rizičnost Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. kao i kasnije zaključenog Aneksa broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. budući joj je tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. uskratio relevantne informacije koje je on znao. Naime, očito je da izrazito visoka rizičnost tih ugovora je bila samo za tužitelja EB iako prividno su ugovorne odredbe stipulirane kao da se radi o nekim objektivnim kriterijima na koje niti jedna od stranka toga ugovornog odnose ne može utjecati.
14. Što se tiče pravnih učinaka presude donesene po kolektivnoj tužbi treba reći da je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2011. godine („Narodne novine“ br. 57/11.), kojima je propisana mogućnost podnošenja kolektivne tužbe, dodan, među ostalim, i članak 502.c. Ova odredba je regulirala da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a (kolektivna tužba) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S obzirom na to da je u praksi sudova bilo prijepora u vezi tumačenja odnosi li se ova odredba samo na parnične postupke koji su pokrenuti tužbom radi naknade štete (s obzirom na takvu dikciju samog članka) ili je moguća primjena i u parničnim postupcima pokrenutim radi isplate po drugim osnovama (primjerice, stjecanja bez osnove) zakonodavac je posljednjim izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“ br. 70/19.) intervenirao u sadržaj članka 502.c na način da je sada izričito navedeno da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi. Pojedini potrošači, a kada sud utvrdi postojanje određene povrede propisa o zaštiti potrošača, u postupku individualne pravne zaštite, radi naknade štete, izmjene ugovora ili slično, mogu se pozivati na sadržaj odluke iz postupka zaštite kolektivnih interesa i prava. Na taj način proširene su subjektivne granice pravomoćnosti jer osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa u postupcima individualne pravne zaštite koju pokrene potrošač obvezuje ostale sudove, pa je tako i obvezivala i ovaj sud.
15. U odnosu na informiranosti tužitelja EB i provođenje personalnih dokaza odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske od 30. lipnja 2022. godine u predmetima broj U-III4372/2021 i U-III-5458/2021 utvrđeno je da ako se odluka o
3 9
nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora u pojedinačnom potrošačkom sporu temelji na presumpciji da odrođenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanju u kolektivnom sporu, onda su u pojedinim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formuliranim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takovog ugovora. (točka 22. odluka). Na navedeni način je promijene raniji pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je u svojoj presudi poslovni broj Rev- 3142/18 od 19. ožujka 2019. je ustvrdio da kod utvrđivanja prava potrošača koji potpadaju pod kolektivnu presudu u slučaju franak se ne moraju izvoditi dokazi radi utvrđenja ništetnost ugovorene valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, nego je kolektivna presuda direktno primjenjiva na pojedinačni privatni sudski postupak kao i samog Ustavnog suda Republike Hrvatske u njegovoj odluci poslovni broj U-III- 2233/19 od 10. lipnja 2020. Međutim, u ovoj parnici tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., na kojem je teret dokaza, ničim nije dokazao da je tužitelj TB bio u potpunosti informiran u pogledu pravnih posljedica kod zaključenja Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. u svezi odredbi o valutnoj klauzuli CHF i mogućnosti promijene kamatne stope jednostranom odlukom samoga tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.
16. Iz sadržaja Ugovora o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. te kasnije zaključenog Aneksa broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d. koji ničim nije doveo u sumnju istinitost iskaza tužitelja EB te njegove supruge RB. Naime iz njihovih iskaza razvidno je da kredit je podignut za kupnju stana koji nije korišten u neke poslovne svrhe.
17. Nije sporno da od 01.01.2013. kamatnu stopa je mijenjana u skladu s promjenom javno dostupnog parametra (u konkretnom slučaju: šestomjesečnog LIBOR za CHF), a čija je promjena neovisna o volji ugovornih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Međutim, ništetno je da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. jednostrano mijenja kamatnu stopu bez suglasnosti druge ugovorne strane pa makar to bilo i na temelju objektivnih kriterija koji prethodno nisu ugovoreni ili na koje je makar druga ugovorna strana nije naknadno pristala. Uzgred se napominje da prije 1.1.2013. tuženik Erste & Steiermärkische bank d.d. je radi opravdanja svoga "objektivnog" jednostranog povišenja kamatne stope navodio više različitih nepovezanih kriterija koji u suštini ne uspostavljaju bilo kakav objektivni kriterij. Također valja primijetiti da smisao valutne klauzule nije bogaćenje na jednoj, a osiromašenje na drugoj ugovornoj strani te po prosudbi ovoga suda nepoštene su ugovorne odredbe da posljedice aleatornosti (tj. nepredviđenog „divljanja“ tečaja) moraju snositi samo potrošači, a ne i banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove imaju nemjerljivo više znanja i iskustva od
4 0
prosječnog potrošača i koje su te ugovorne odredbe nametnuli potrošačima. Naime, sud je utvrdio kako činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci uslijed valutne klauzule, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača, kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Ta neravnoteža u pravima i obvezama nedvojbeno je na štetu potrošača i znatna je jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg dužnik kao potrošač ima obvezu vratiti banci, i cijena, dakle neizvjesni su bitni elementi ugovora koji su u pravilu dugoročni, s tim da cijenu, koja ovisi i o visini glavnice jer se određuje u postotku od tog iznosa i o visini kamatne stope, određuje banka, koja je vjerovnik. Naime, kako je to već utvrđeno u prethodno navedenom tzv. predmetu "franak" pokrenut je tužbom radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u odredbama općih uvjeta banaka o promjenljivoj kamatnoj stopi one nisu razradile bilo kakav objektivni kriterij već isti u suštini predstavljaju bankama rezervnu varijantu za sve moguće i nepredvidive situacije u dugom razdoblju otplate, putem kojih se banke nastoje zaštititi od takvih gubitaka i rizika. Naime, sve dok na Dan državnosti 1994. godine nije uvedena hrvatska kuna (HRK) kao službena valuta Republike Hrvatske, a koja je od početka uvođenja do danas ostvarila iznimnu stabilnost te se ne može govoriti o bilo kakvim značajnijim oscilacijama tečaja, kojih je bilo i kreću se u malim oscilacijama. Stoga se opravdano postavlja pitanje da li je stoga uopće opravdano kod ugovora s valutnom klauzulom vezanom uz švicarski franak kao kriterij prema kojemu tužene banke obrazlažu promjene kamatnih stopa, navoditi LIBOR za CHF, ako je iz navedenog nesporno da im za realizaciju spornih kredita nije bio potreban nijedan švicarski franak (ako je neka od banaka i kupovala švicarske franke i poslije ih konvertirala u kune to je bio njezin slobodan izbor, no nikako jedini ili obvezujući izvor financiranja), a što je važno s obzirom da pitanje promjenljive kamatne stope i kriterija za promjenu tih stopa, a upravo je upućivanje na LIBOR jedan od bitnih razloga koje tužene banke navode kao opravdanje za povišenje kamatnih stopa u razdoblju prije znatnije aprecijacije švicarskog franka.
18. Članak 26. st. 3. ZOO-a bio bi primjenjiv tek u slučaju da je kamatna stopa neodređena. Naime, navedeni članak propisuje da ako su kamate ugovorene, ali nije određena njihova stopa, između osoba od kojih barem jedna nije trgovac, vrijedi kamatna stopa u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata, a između trgovaca polovina stope zakonskih zateznih kamata određene sukladno stavku 1. tog članka. U tom pravcu, u revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. između ostaloga obrazloženo je: „…Kako su ugovorne kamate po svojoj pravnoj naravi naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti banci za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke uz obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, u vrijeme i na način kako je to ugovoreno ugovorom o kreditu, onda se nameće zaključak da takva ugovorna odredba mora biti određena odnosno odrediva u smislu čl. 46. st. 2. i čl. 50. ZZO/91, odnosno čl. 269. st. 2. i čl. 272. ZOO/05, a što u ovom slučaju nije ostvareno, jer iz tako formuliranih ugovornih odredbi potrošač nije mogao u vrijeme pregovaranja te sklapanja ugovora o kreditu imati sve relevantne informacije o tome u kojem pravcu odnosno kako će u budućnosti biti njegova
4 1
ugovorna obveza glede plaćanja ugovornih kamata, a čija sudbina je bila izvan mogućnosti njegovog utjecaja, odnosno pretežitim dijelom ovisila o volji i namjeri osmotužene banke, a koja kao specijalizirana novčarska ustanova je bila dužna omogućiti potrošačima potpunu i razumljivu informaciju o toj ugovornoj odredbi, a kako bi mogli stvoriti pravilnu sliku o svojim budućim obvezama koje prema banci imaju sklapanjem ugovora o kreditu….“ Potom valja naglasiti da Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj presudi i rješenju poslovni broj Rev-1172/2018-2 od 19. ožujka 2019. dao odgovor na pitanje kako se mogu nadomjestiti odredbe ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su utvrđene ništetnim te se u obrazloženju između ostaloga navodi: „…Načelno promatrano izvor obveze može biti volja stranaka, zakon i odluka suda ili koje druge vlasti, pa se i ništetna odredba nekog ugovora također može nadomjesti voljom stranaka (što je uobičajeni način izmjene i dopune ugovora), odlukom suda te izravnom primjenom prisilnog propisa koji na jasan način dopunjava ili mijenja odredbe ugovora. Ovaj sud je utvrdio da u odnosu na predmetni ugovor nije uspostavljen zakonit mehanizam promjene kamatne stope po nekoj od navedenih osnova kojim bi se dopunom ugovora nadomjestile ništetne odredbe ugovora, i na temelju kojega bi Banka bila ovlaštena u razdoblju nakon sklapanja ugovora pa do dana 1. siječnja 2014., obračunati i naplatiti redovnu kamatu po stopi višoj od 4,90%.........Zbog iznijetih razloga, a imajući na umu pravne posljedice ništetnosti dijela odredbe o parametrima promjenjivosti kamatne stope, na dan stupanja na snagu ZID ZoPK/12 predmetni ugovor je vrijedio s kamatnom stopom od 4,90%, s mogućnošću da stranke i dalje pregovaraju radi uspostave zakonitog mehanizma promjene kamatne stope, jer nije dovedena u pitanje prava volja stranaka da se na predmetni ugovor primjenjuje promjenjiva kamatna stopa.“
19. Istaknuti prigovor zastare tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je po prosudbi ovoga neosnovan u svezi razlike s osnova jednostrane promijene kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. zatim s osnova utužene razlike zbog ništetne valutne klauzule u CHF kao niti preplate s osnova nedovoljne umanjene glavnice u provedenoj konverziji. Naime, odredba čl. 214. st. 1-3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023 i 155/2023 te u daljnjem tekstu: ZOO) propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Članak 215. st. 1. ZOO-a propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano dok čl. 241. ZOO-a propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Čl. 245. st. 1. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st. 3. istoga članka da kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u navedenom sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare.
4 2
20. U navedenom smislu očitovao se je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi i rješenju poslovni broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Budući je dan podnošenja kolektivne tužbe u predmetu „Franak“ bio 04. travnja 2012. računajući od tog dana pa unatrag pet godina dolazimo do zaključka da rokom zastare nije obuhvaćen zahtjev za isplatu potraživanja koja su dospjela od 04. travnja 2007. pa nadalje, s obzirom na to da je danom podnošenja kolektivne tužbe prekinut rok zastare. Drugi bitan datum je dan donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13 i to 13. lipnja 2014. kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2014., s obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05). Uzimajući u obzir odredbu čl. 215. st. 1. ZOO-a prema kojoj zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, te da je u konkretnom slučaju pravomoćna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donesena 13. lipnja 2014. to znači da rok zastare počinje teći prvog dana nakon donošenja te presude, dakle, 14. lipnja 2014., a koji je istekao 14. lipnja 2019. Donošenjem druge presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. pravomoćno je okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak'' glede ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli za svih osam tuženih banaka i o promjenljivoj kamatnoj stopi u odnosu na Sberbank d.d., pa rok zastare ponovno teče za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007., odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina počevši od 15. lipnja 2018. do 15. lipnja 2023. Također valja naglasiti da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 30. siječnja 2020. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora." Također valja naglasiti da je na prvoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/20) od 31. siječnja 2022. zauzeto sljedeće pravno shvaćanje u kome se između ostaloga navodi: „...4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka.“ Dakle, kako je predmetna tužba podnesena dana 10. lipnja 2019., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni zastarni rok, uslijed čega se ima primijeniti čl. 225. ZOO-a koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije
4 3
određen neki drugi rok zastare. Iz navedenih razloga po prosudbi očito nisu u zastari sva ona potraživanja tužitelja EB u svezi razlike zbog ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zatim s osnova ništetne odredbe u svezi valutne klauzule CHF kao niti preplate s osnova nedovoljne umanjene glavnice u provedenoj konverziji. Iz navedenih razloga je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkamma II., IV. i V.
21. Nadalje valja naglasiti da je točno da čl. 326. st. 2. ZOO-a je propisano ako je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati. Međutim iako je Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. kao i kasnije Aneks broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. u cijelosti otplaćen prema shvaćanju ovoga suda nametanje korisniku kredita ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF i mogućnosti promijene kamatne stope jednostranom odlukom samoga tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. uzrokuje znatnu neravnotežu u pravu i obvezi tužitelja EB kao korisnika kredita u odnosu na tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d. i ne može se reći da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja, koja bi isključila pravo tužitelja EB na isticanje ništetnosti i povrat onoga što je temeljem tako ništetnih odredba naplaćeno.
22. Nije sporno da su Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 2402006-1031262160 / 51400607 - 5103513411 od 11. travnja 2007. kao i Aneks broj 1 Ugovor o kreditu između Erste&Steiermärkische bank d.d. kao kreditora i EB kao korisnika kredita broj: 5103513411 od 26. siječnja 2016. solemnizirani od strane javnog bilježnika. Međutim, po prosudbi ovoga suda javni bilježnici svakako ne posjeduju stručna znanja iz područja ekonomije vezana za promjenu tečaja CHF, a njihov je zadatak protumačiti strankama pravne posljedice sklopljenog ugovora, a oni nisu dužni ukazati na ekonomske posljedice vezane za promjenu tečaja valute. U obrazloženju presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. između ostaloga se navodi: "...Ni tvrdnje tuženika da ugovorna odredba prema kojoj je odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak potrošačima razumljiva jer im je prilikom solemnizacije ugovora o kreditu od strane javnih bilježnika objašnjen smisao i posljedice pravnog posla i javni bilježnici su se uvjerili o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji, jer inače ne bi ugovore solemnizirali, kao što je već rečeno, nisu osnovane. Pojedinačno objašnjenje ne utječe na percepciju prosječnog potrošača, jer se solemnizacija tiče individualnog ugovora i ne može ugovornu odredbu koja je nerazumljiva prosječnom potrošaču učiniti razumljivom u smislu da se u postupku za zaštitu kolektivnih prava potrošača izbjegne ocjenjivanje njezine razumljivosti i eventualno nepoštenosti, a osim toga, prema odredbi članka 59. stavka 2. Zakona o javnom bilježništvu javni bilježnik privatnu ispravu ispituje u skladu s odredbama članaka 34., 57. i 58. tog Zakona i tek ako za to ne nađe zapreke potvrdit će je (solemnizirati). Odredbom članka 57. ZJB propisano je da pri sastavljanju javnobilježničkog akta javni bilježnik mora, ako je to moguće, ispitati jesu li stranke ovlaštene i sposobne za poduzimanje i sklapanje posla, objasniti strankama smisao i posljedice posla i uvjeriti se o njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Ako korisnik kredita izjavi da ugovor kojeg je podnio na solemnizaciju
4 4
ne razumije, javni bilježnik ugovor neće solemnizirati, no razumijevanje se odnosi na smisao i posljedice posla, a ne na smisao i posljedice pojedinih ugovornih odredaba. Prema odredbi članka 58. ZJB ako stranke hoće da se u javnobilježnički akt unesu nejasne, nerazgovjetne ili dvosmislene izjave, koje bi mogle dati povoda sporovima, ili koje ne bi bile pravno valjane ili bi se mogle pobijati, ili ne bi imale namjeravani učinak, ili bi se opravdano moglo smatrati da im je svrha da se koja od stranaka ošteti, javni će bilježnik upozoriti na to sudionike i dati im odgovarajuće pouke. Ako oni ipak ostanu kod tih izjava, unijet će ih u javnobilježnički akt, ali će u tom aktu posebno napomenuti da je stranke upozorio na posljedice takvih izjava. Međutim, u ovoj odredbi nije riječ o nejasnim ugovornim odredbama, nego o nejasnim izjavama stranaka...."
23. Po prosudbi ovoga suda sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija sukladno Zakonu o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/15 te u daljnjem tekstu skraćeno: ZIDZPK/15) potrošač ne gubi pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji.
23.1. U navedenom smislu se je očitovao Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom rješenju poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 08. studenoga 2022. u kojem se između ostaloga navodi: „......13. Ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje tužiteljice navedeno u reviziji da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zaključili da samom činjenicom sklapanja dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije se gubi pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF. Prije svega ovaj sud u odredbama ZID ZPK/15 nigdje ne vidi da bi taj zakon predviđao i propisao da se sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog dodatka. Također iz samog dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava (kada bi to i mogao u konkretnoj situaciji) koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu.
14. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15). 15. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem ovoga suda broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje važenja ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja ugovora o konverziji. 16. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne o sklapanju sasvim novog ugovora pa je stoga neprihvatljivo pravno shvaćanje da
4 5
osnovni ugovor o kreditu u CHF nije uopće postojao kada je u konkretnom slučaju od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu vrijedio punih deset godina i imao sve pravne posljedice kao i kod korisnika kredita koji nisu sklopili dodatak osnovnom ugovoru i proveli konverziju. Čak kada bi se uzelo da je osnovni ugovor o kreditu prestao važiti, ne bi bilo nikakvih zapreka za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu (tako i u odluci ovoga suda broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.). 17. Sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije. Ovaj sud je još u odluci broj Rev- 2868/2018 od 12. veljače 2019. zauzeo pravno shvaćanje da korisnik kredita samim sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu nije izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne, a slijedom toga i pravo na postavljanje kondemnatornih zahtjeva za isplatu temeljem tako utvrđenih nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. Iako se radilo o procesnoj oduci jer su nižestupanjski sudovi odbacili tužbu zbog nedostatka pravnog interesa, potpuno je jasno da se radi o točno određenom pravnom interesu koji se odnosi na potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. 18. Ovaj sud posebno kod toga ističe odluku Suda Europske unije u spojenim predmetima C-596/15 P i C-597/15 P u predmetu Bionorica SE i Diapharm GmbH & Co. KG gdje je pod toč. 85. odluke od 23. studenoga 2017. navedeno da postojanje pravnog interesa pretpostavlja da tužba svojim ishodom može donijeti osobnu korist stranci koja ju je podnijela, a nasuprot tomu, pravni interes ne postoji kada povoljan ishod neke tužbe u svakom slučaju tužitelju ne može donijeti zadovoljštinu. Iz navedene presude Suda Europske unije jasno proizlazi da ne može postojati apstraktni pravni interes, a koji je, kao što je navedeno u odluci ovoga suda broj Rev-2868/2018 od 12. veljače 2019. potpuno određeno i jasno naveden za koje zahtjeve takav pravni interes postoji. Ovaj sud je dužan postupati u duhu i prema načelima prakse Suda Europske unije temeljem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju koji je Republika Hrvatska potpisala 29. listopada 2001., a koji sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. (dalje: SSP), što znači i prije sklapanja spornog osnovnog ugovora o kreditu. Posebno je potrebno naglasiti odredbu čl. 74. st. 2. al. 1. SSP u kojoj se Republika Hrvatska obvezala osigurati usklađivanje zakonodavstva i prilagođavanje zaštite potrošača u Republici Hrvatskoj zaštiti koja je na snazi u Europskoj uniji. 19. Također je potrebno dodati da je odlukom Suda Europske unije broj C-118/17 PB protiv Erste Bank Hungary Zrt. od 14. ožujka 2019. zauzeto načelno pravno shvaćanje kako sud mora provjeriti je li nacionalni zakon omogućio ponovno uspostavu pravno i činjenično situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odredba potrošačkog ugovora nikada nije postojala, osobito uspostavom prava na povrat svih koristi koje je trgovac neopravdano stekao na štetu potrošača na temelju navedene nepoštene odredbe i to unatoč zakonskoj intervenciji. Dakle, iz te odluke može se zaključiti da potrošač uvijek ima pravo na potpuno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi potrošačkog ugovora i to bez obzira i na eventualnu zakonsku intervenciju u to njegovo pravo. Takvo pravno shvaćanje ne dovodi u pitanje niti činjenica da je prema ZID ZPK/15 potrošaču i korisniku kredita u CHF dana mogućnost izbora pristati na konverziju ili nastaviti otplatu kredita prema odredbama osnovnog ugovora. 20. Ovaj sud prihvaća da bi se potrošač, a u konkretnom slučaju korisnik kredita u CHF, mogao nagoditi i dogovoriti sa davateljem kredita u pogledu nepoštenih i ništetnih
4 6
odredbi, ali samo pod uvjetom da su potrošaču bili u cijelosti poznati svi parametri i uvjeti nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. U odnosu na nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu u CHF odluka u kolektivnom sporu uslijedila je tek tri godine nakon sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i provođenju konverzije te potrošači i korisnici kredita zasigurno nisu mogli u cijelosti imati sve informacije i sagledati u cijelosti koje su sve odredbe nepoštene i ništetne u konkretnom ugovoru i kada bi se jedino mogli pravovaljano odreći tih svojih prava. Takav zaključak proizlazi i iz odluke Suda Europske unije od 9. srpnja 2020. u predmetu C-452/18 XZ protiv Ibercaja Banko S.A. Stoga ako se povežu pravna shvaćanja iz odluka Suda EU C-452/18 od 9. srpnja 2020. u predmetu XZ protiv Ibercaja Banko S.A i C-118/17 od 14. ožujka 2019. u predmetu PB protiv Erste Bank Hungary Zrt. potrošačima i korisnicima kredita u CHF pripada pravo na puno obeštećenje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. 21. Nadalje, u jednoj od posljednjih odluka Europskog suda za ljudska prava u predmetu E protiv Republike Hrvatske od 1. rujna 2022. Europski sud za ljudska prava je između ostalog naveo "da banka potpisivanjem aneksa (dodatak ugovoru o kreditu) nije udovoljila tužbenom zahtjevu", kako je to formulirao podnositelj, pa se može zaključiti kako Europski sud za ljudska prava smatra kako sklapanjem sporazuma o konverziji nije udovoljeno zahtjevu temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. 22. Obzirom na navedeno, odgovor na postavljeno pravno pitanje bi glasio: "Sklapanjem dodatka ugovoru kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 ne gubi se pravo na potraživanja preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu te korisnik kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu, ako takva razlika postoji." 23. Naime, korisnici kredita ne mogu kumulirati pretplatu koja im je priznata konverzijom i onu koja im proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, nego imaju pravo na razliku ukoliko ona postoji, a što se utvrđuje financijskim vještačenjem. U ovom postupku tužitelj je predložio financijsko vještačenje, a prvostupanjski sud je odbio provođenje tog dokaza zbog pogrešnog pravnog shvaćanja da se sklapanjem dodatka Osnovnom ugovoru o kreditu i konverzijom gubi pravo na bilo kakvo potraživanje temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je vrijedio do dana konverzije.
24. Ovaj sud također napominje da obzirom na izraženo pravno shvaćanje u ovoj odluci dolazi do izjednačenja prava korisnika kredita u CHF koji su sklopili dodatak Ugovoru o kreditu i proveli konverziju u odnosu na one korisnike kredita u CHF koji nisu sklopili takav dodatak ili isti nisu mogli sklopiti. U razdoblju od sklapanja Osnovnog ugovora o kreditu pa do dana konverzije takvi potrošači imali su jednak pravni status i trpjeli su jednake pravne posljedice nepoštenih ugovornih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu. U ponovljenom postupku biti će potrebno provesti financijsko vještačenje te utvrditi koji bi iznos korisniku kredita pripadao temeljem nepoštene i ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i taj iznos staviti u omjer sa dobivenim iznosom temeljem provedene konverzije te nakon toga odlučiti o zahtjevu tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu……“
23.2. Posebno se naglašava da u smislu čl. 116 st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao najviši sud, osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Iz navedenih razloga i radi pravne
4 7
sigurnosti valjalo je prihvatiti obrazloženje Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz njegovog citiranog rješenja poslovni broj Rev 1096/2022-2 od 08. studenoga 2022. za koje je ovaj prvostupanjski sud saznao tek naknadno budući je isto otpremljeno tek dana 15.10.2024. Naime, ovaj prvostupanjski sud smatra da nema potrebe relativizirati takav pravni stav najviše sudske instance budući se radi o ukidnoj odluci uz obrazloženje da takav pravni stav ne veže čak niti vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je iznijelo takav pravni stav. Uzgred rečeno čak niti neka meritorna odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne znači da taj sud ne može promijeniti svoj dotadašnji pravni stav. Točno je da i do sada je u svezi mnogobrojnih pravnih instituta kod tzv. predmeta „franak“ od strane Vrhovnog suda Republike Hrvatske u njihovim mišljenjima bilo kopernikanskih obrata pa ukoliko ponovo dođe do toga tome će se svakako prilagoditi i ovaj prvostupanjski sud iako to nije dužan učiniti. Naime, pravna sigurnost i izvjesnost je temeljno ustavno načelo te bez nekih uvjerljivih argumenata ovaj prvostupanjski sud nema razloga zauzimati neki drugačiji pravni stav kojim bi zasigurno stranke samo izložio nepotrebnim troškovima.
24. U pogledu visine tužbenog zahtjeva tužitelj TB je bio dužan dokazati visinu preplaćenih anuiteta odnosno razliku u anuitetima do koje je došlo na temelju naknadnih promjena tečaja valute CHF-a te zbog jednostrane promijene kamatne stope od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. kao i preplatu s osnova nedovoljne umanjene glavnice u provedenoj konverziji, a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio u točkama II., IV. i V. izreke ove presude na temelju nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. Međutim, postoje i takozvane negativne razlike tj. kada je kamatna stopa bila manja od one početne a koju činjenicu je ovaj sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. 24.1. Pri tome valja naglasiti da u svojoj presudi poslovni broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. Vrhovni sud Republike Hrvatske između ostaloga navodi: „....9. Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom vijećanja ocijenilo je da bi svojom odlukom odstupilo od dosadašnje prakse ovoga suda (odluka broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.) te odluku povodom revizije u ovoj pravnoj stvari prepustilo proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP. 10. Naime, vijeće u ovoj pravnoj stvari je zaključilo da kod ništetnosti ugovora, pa tako i djelomične ništetnosti, svaka strana ima pravo zatražiti restituciju temeljem odredbe čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) te je osnovna pretpostavka da bi se moglo odlučivati o zahtjevu tuženice da je ista istakla protutužbeni zahtjev, procesnopravni prigovor radi prebijanja ili materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl. 195. i čl. 196. ZOO. Vijeće je zaključilo da stoga nema mjesta umanjivati potraživanje tužitelja na ime ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli sa onim iznosima kada je tečaj CHF bio niži od početno utvrđenog i to samo na temelju općenitih prigovora materijalnopravne naravi tuženice u odnosu na visinu potraživanja tužitelja. 11. U odluci ovoga suda broj Rev- 1277/2022-2 od 8. ožujka 2023. zauzeto je suprotno pravno shvaćanje da se kod tzv. negativne tečajne razlike uopće ne radi o potraživanju tuženice kao banke nego su sudovi dužni temeljem prigovora tuženice u odnosu na visinu zahtjeva izračunati i iznose kada je tečaj CHF bio manji od početnog i takve iznose oduzeti od potraživanja tužitelja koji je postavio tužbeni zahtjev samo u odnosu na iznose kada je tečaj CHF bio viši od početnog u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu....“
4 8
24.2. Po prosudbi ovoga suda navedeni pravni stav se može analogno primijeniti i u slučaju kada je u pojedinim razdobljima kamatna stopa koju je jednostrano odredio tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. bila manja od one početno ugovorene od 4,75 % godišnje. U ovom slučaju to se odnosi samo na razdoblje od 01.10.20211. do 31.12.2013. kada je kamatna stopa iznosila 4,70% godišnje, a ne i na ostala razdoblja kako se to navodi u citiranoj Tabeli br. 7. iz nalaza i mišljenja angažirane vještakinje za financije i bankarstvo EBT dipl. oec. Naime, od 01.01.2008. do 30.09.2011. kamatna stopa koja je određena jednostranom odlukom samoga tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. je bila stalno viša od one početne od 4,75% godišnje. U periodu od 01.01.2014. doduše kamatna stopa je bila 3,23% godišnje i kao takva niža od one početne od 4,75% godišnje ali je bitno naglasiti da je do smanjenja kamatne stope došlo po samom zakonu a ne zbog neke odluke samoga tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Naime, kako je to ranije objašnjeno radi se o prisilnom propisu tj. Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 143/2013) koji se primjenjuje potpuno nezavisno od volje ugovornih stranaka iz ove parnice. Iz navedenih razloga neosnovane su tvrdnje tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da je zbog sniženja kamatne stope u periodu od 01.01.2014. pa nadalje sa 4,75 % godišnje na 3,23 % godišnje došlo do manje plaćenih iznosa od strane tužitelja EB koje bi se također trebale uzeti u obzir kod istaknutog prigovora radi prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. Nije sporno da u ovoj parnici je tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. je u svom odgovoru na tužbu od 25.02.2020. postavio određeni prigovor prijeboja. Prigovor zastare tužitelja EB u svezi istaknutog prigovora prijeboja u pogledu tzv. razlika zbog smanjene kamatne stope za razdoblje od 01.10.2011. do 31.12.2013. u ukupnom iznosu od 45,51 € je po prosudbi ovoga suda osnovan. Naime, prema čl. 196. st. 1. ZOO-a prijeboj ne nastaje čim se ispune pretpostavke za to, nego tek izjavom o prijeboju. Nadalje je čl. 196. st. 2. ZOO-a propisano da nakon izjave o prijeboju smatra se da je učinak prijeboja nastao onoga trenutka kad su se ispunile pretpostavke za to. Zbog prethodno navedenih razlika ovaj sud je međusobno prebio utvrđena potraživanja stranka te je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom VIII. Pri tome su prebijane stavke iz točke IV. izreke ovoga presude (preplate tužitelja EB zbog ništetne valutne klauzule) i točke VI izreke ove presude (potplate tužitelja EB kada je kamatna stopa bila niže od one početne) i to iz razloga što te stavke dospijevaju u isto vrijeme tako da su se upravo tada srela međusobna potraživanja stranaka. Naime, prema utvrđenju ovoga suda osnovan je prigovor tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. da je došlo do tzv. potplate zbog smanjene kamatne stope za razdoblje od 01.10.2011. do 31.12.2013. u ukupnom iznosu od 45,51 € ali ne i za iznos 1.593,60 € kako to tvrdi tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. Uzgred valja naglasiti da ukapan zbroj utuženih stavki kod istaknutog prigovora prijeboja tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iznosi 1.639,11 €, a ne 1.639,09 € kako je to omaškom u zbrajanju napisao tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d. u svom podnesku od 13.11.2024.
25. Pravna priroda spora jest stjecanje bez osnove s obzirom na to da su banke stekle određenu korist na temelju ništetnih odredbi. Što se tiče opsega vraćanja u obzir dolazi primjena čl. 1115. ZOO-a u kojem je propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Prema
4 9
čl. 195. dužnik može prebiti tražbinu s protutražbinom vjerovnika, ako obje tražbine glase na novac ili druge zamjenljive stvari istog roda i iste kakvoće i ako su obje dospjele.
26. Prema čl. 154. st. 5. ZPP-a sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Nadalje čl. 155. st. 1. ZPP-a je propisano da sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. U svojoj presudi od 16. srpnja 2020. Sud Europske unije u spojenim predmetima C ‑224/19 i C‑259/19 je između ostaloga zaključio: " 5. Članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivom 93/13." Iz navedenih razloga tužitelju EB je primjenom prethodno citiranih propisa dosuđen parnični trošak zastupanja po angažiranim punomoćnicima i to: 1) za sastav tužbe tužitelja EB od 10.06.2019. po Tbr. 7. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 €, 2) za sastave podnesaka tužitelja EB od 11.03.2020., 11.11.2020. i 27.11.2024. po Tbr. 8. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 € za svaki od navedenih podnesaka, 3) za pristup ročištu punomoćnice tužitelja EB dana **.**.2020. na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima po Tbr. 9. toč. 2. važeće odvjetničke tarife iznos od 100,00 €, 4) za sastav podneska tužitelja EB od 30.09.2024. po Tbr. 8. toč. 4. važeće odvjetničke tarife iznos od 50,00 € i 5) za pristup ročištu punomoćnica tužitelja EB dana **.**.2020. i **.**.2024. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari po Tbr. 9. toč. 1. važeće odvjetničke tarife iznos od 200,00 € za svako od tih ročišta odnosno ukupno 1.350,00 €. Navedeni iznos je uvećan za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 337,50 € tako da ukupni troškovi zastupanja tužitelja EB po angažiranim punomoćnicama iznosi 1.687,50 €. Ovaj sud je priznao tužitelju EB i troškove vještačenja u iznosu od 199,08 € kao i zatraženi trošak sudske pristojbe na njegovu tužbu u iznosu od 170,48 €. Iz navedenih razloga ukupni parnični troškovi tužitelja EB iznose 2.056,58 €.
26.1. Tužitelju EB ovaj sud nije priznao trošak za sastav njegovog podnesaka od 21.06.2019. i 15.07.2020. budući je uplatnice o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu i uplati predujma za financijsko vještačenje tužitelj TB mogao dostaviti ovome sudu i bez podneska. Točno je da po Tbr. 9. točki 3. sada važeće tarife odvjetniku pripada i 50% naknade iz Tbr. 7. točka 1. i 2. tarife za ročište na kojem se objavljuje presuda, ali ne više od 50 bodova. U svom troškovniku predanom prije zaključenja glavne rasprave dana 3. prosinca 2024. punomoćnica tužitelja EB je zatražila i trošak njezinog pristupa ročištu za objavu presude. U smislu čl. 164. st. 3. ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je
5 0
dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba da odluči. Točno je da u smislu čl. 164. st. 6. ZPP-a u slučaju usmene objave presude ili rješenja kojim se naređuje naknada troškova sud može odlučiti da će iznos troškova odmjeriti u pismeno izrađenoj presudi odnosno rješenju ako se rješenje ima dostaviti strankama. Međutim, u ovoj konkretnoj parnici sud je odmah odlučio kako o glavnoj stvari tako i o troškovima postupka, a prilikom predavanja troškovnika punomoćnice tužitelja EB na ročištu dana 3. prosinca 2024. po prosudbi ovoga suda ne može se s sigurnošću znati da li će punomoćnica tužitelja EB ili neki njezin zamjenik i biti nazočan na ročištu za objavu presude, a niti ovaj sud može priznavati unaprijed i taj trošak. Osim toga u parničnom postupku se nadoknađuju samo oni troškovi koji su neophodni, a po mišljenju ovoga suda pristup punomoćnika stranaka ročištu za objavu presude uopće nije obavezan, a niti za bilo koju stranku mogu nastati bilo kakve štetne posljedice ukoliko ne pristupe na navedeno ročište. Analogno ovakvom razmišljanju ovoga suda može se navesti da svi županijski sudovi u Republici Hrvatskoj nikada ne priznaju trošak odgovora na žalbu stranci koja je napisala takav obrazloženi podnesak iako je žalba protivne strane odbijena kao neosnovana uz obrazloženje da taj trošak nije bio nužan za vođenje parnice. Identični pravni stav ima i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji nikada ne priznaje trošak za sastav odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije ili revizije pa po prosudbi ovoga suda takav pravni stav se tim prije treba primijeniti kod zatraženog troška u svezi pristupa punomoćnika radi usmene objave presude prvostupanjskog suda. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom IX. U Rijeci 14. siječnja 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.
5 1
Dostaviti:
- pun. tužitelja EB i
- pun. tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d.
