Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2760/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BPA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Suzani Alač, odvjetnici u Makarskoj, protiv tuženika JPA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Milišiću, odvjetniku u Splitu, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 5 P-1684/19-43 od 18. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj: 5 P-1684/19-43 od 18. travnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke presudio:

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1./ Utvrđuje se da je tuženik JPA sin pok. B s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uznemirio tužitelja u ostvarivanju vlasničkih prava dijela čest. zgr. [katastarska čestica] u ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi drugog kata ove nekretnine, anagrafske oznake [adresa], na način da otpadne vode iz dijela kuće kojeg on koristi, u naravi trećeg kata ove nekretnine, zbog oštećenja u instalacijama, prodiru u dijelove drugog kata u vlasništvu tužitelja i to u sva tri kupatila, dnevni boravak i hodnik, koja prostorija je prikazana u skici „Stambena zarada 2. lgrane. kat 2. Mj 1:100" vještakinje za graditeljstvo Tonke Aljinović Gojak od studenog 2013. godine u predmetu postupka naslovnog suda broj R1. 83/10, uslijed čega su nastala oštećenja na zidovima i plafonima ovih prostora koje su u stvarnom vlasništvu tužitelja.

2./ Nalaže se tuženiku JPA sin pok. B s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da o svom trošku izvrši popravke vodovodnih inanalizacijskih instalacija na trećem katu obiteljske zgrade oznake čest. zgr. [katastarska čestica] u ZU [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], anagrafske oznake [adresa], koji čini njegovo isključivo vlasništvo, prema pravilima građevinske struke, kako bi spriječio daljnje prodiranje vlage i vode u drugi kat iste kuće koji je u isključivom vlasništvu tužitelja, te mu se zabranjuje daljnje takvo ili slično uznemiravanje vlasništva tužitelja u navedenoj nekretnini, u roku do 15 dana po pravomoćnosti ove presude." Nadalje, prvostupanjski je sud donio odluku o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tužitelju da s ovog osnova isplati tuženiku iznos od 988,51 euro s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Protiv prvostupanjske presude tužitelj je podnio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužitelj predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za prestankom uznemiravanja prava vlasništva njegovog stana vlaženjem iz tuženikovog stana.

6. Tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom odbijen kao neosnovan zasniva se na tvrdnji tužitelja da iz stana tuženika, koji je iznad stana tužitelja, dolazi do prodora vlage u stan tužitelja zbog neispravnih vodovodnih instalacija u stanu tuženika.

7. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan uz zaključak da temeljem pregleda stanja na terenu nije bilo moguće precizno utvrditi je li sporno oštećenje instalacija (zbog kojeg dolazi do vlaženja u stanu tužitelja) postoji na dijelu instalacija koje su postavljene u zajedničkom dijelu zgrade ili na dijelu instalacija koje se nalaze u stanu kojeg koristi tuženik. Stoga je prvostupanjski sud zaključio da u konkretnom slučaju tužitelj nije nedvojbeno dokazao da je uzrok vlaženja u instalacijama u stanu kojeg koristi tuženik. Posljedično tome, a primjenjujući pravilo o teretu dokazivanja, prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. U odnosu na vlaženje zbog pukotine na terasi stana tuženika prvostupanjski je sud smatrao da u tom dijelu tužitelj nije tražio pravnu zaštitu.

8. Tužitelj u žalbi u bitnome navodi kako prvostupanjski sud pogrešno tumači nalaz i mišljenje sudskog vještaka građevinske struke te sukladno tomu pogrešno primjenjuje pravila o teretu dokaza. Također da prvostupanjski sud pogrešno interpretira tužbeni zahtjev kad smatra da tužitelj nije tražio prestanak uznemiravanja zbog vlaženja u njegovom stanu nastalog iz pukotine na terasi tuženika. Naime, tužbenim zahtjevom da se traži prestanak uznemiravanja zbog vlaženja iz stana tuženika, a terasa da je sastavni dio njegovo stana, što da je sud utvrdio uviđajem na licu mjesta i vještačenjem po vještaku građevinske struke.

9. Zaista, sudski vještak za graditeljstvo i procjene nekretnina Inoslav Nikolić, dipl. ing. građ. u svom pisanom nalazu i mišljenju od travnja 2019. navodi: „Opisano oštećenje obloge kanala, zida i stropa u predprostoru sobe i kupaonice u stanu tužitelja, prikazano na fotografijama 16. i 17., kao i tragovi vlage na stropu susjedne sobe fotografija 22.) uzrokovano je curenjem iz vertikalne kanalizacijske cijevi koja se pruža iz stana tuženika u stan tužitelja. Navedeno se zaključuje iz intenziteta i smjera rasprostiranja tragova vlage, koji upućuju na kanalizacijsku cijev kao izvorište vlaženja, sa tragovima kamenca na istoj, iz radijalnog širenja tragova od centra cijevi po stropu, kao i daljnjeg rasprostiranja vlage uzduž zida. Isti uzrok vlaženja odnosi se i na oštećenje iznad bojlera u kupaonici s druge strane zida (prikazano na fotografijama 13. i 18.), kao i na oštećenje boje na zidu u hodniku (fotografija 30 ). Tragovi vlage na stropu i zidovima sjeverne (zapadnije) kupaonice, prikazani na fotografiji 15., a koji se očituju kroz tamne mrlje u sjeveroistočnom kutu stropa, te kroz svjetlije mrlje koje se dalje radijalno šire po stropu, sjevernom i istočnom zidu, imaju izvorište vlaženja u wc školjci u stanu iznad.

Mrlje od vlage u susjednoj istočnijoj kupaonici, prikazane na fotografijama 19., 20. i 21. protežu se uzduž kanalizacijske cijevi, kojom je, prema riječima tužitelja i tuženika, spojen odvod wc školjke iz susjedne zapadnije kupaonice sa kanalizacijskom odvodnom cijevi smještenoj uz sredinu sjevernog zida predmetne istočnije kupaonice, neposredno zapadno od grednog nosača (navedeni način spajanja kanalizacijskih cijevi je izvršen identično i u stanu tužitelja i u stanu tuženika). Način rasprostiranja mrlja disperzivno od pravca pružanja cijevi, upućuje na loše izvedene spojeve kanalizacijske cijevi kao izvora vlaženja.“

10. Očitujući se na iskazane primjedbe tužitelja u podnesku od 19. veljače 2020. (str. 79.-80. spisa) i usmeno na ročištu od 13. rujna 2022. (str. 112.-113. spisa) vještak je naveo kako u odnosu na tragove vlaženja koji se vide ispod pojedinih sanitarnih elemenata u gornjem stanu nije moguće precizirati je li to vlaženje dolazi iz glavne odvodne cijevi ili iz instalacija stana tuženika. To da je moguće utvrditi tek nakon otvaranja kanala, s tim da postoji mogućnost pregleda unutarnjih dijelova kanalizacijskih cijevi kamerom. Međutim, da je kamerom moguće utvrditi samo teža oštećenja cijevi, ali ne i loše spojeve ili brtvljenje cijevi. Nakon otvaranja kanala da bi bilo potrebno obratiti pažnju na spojeve cijevi na kanalizacijsku vertikalu i na wc školjke.

11. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za graditeljstvo Inoslava Nikolića proizlazi da je za nedvojbeno utvrđenje, dolazi li vlaga u stan tužitelja iz glavne odvodne cijevi ili iz instalacija samog stana kojeg koristi tuženik, potrebno otvoriti kanal ili kamerom snimiti unutrašnjost cijevi čime se mogu utvrditi teža oštećenja.

12. Stoga tužitelj pravilno prigovora kako je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako nije dokazao da predmetno vlaženje u njegovom stanu dolazi iz stana tuženika odnosno instalacija u stanu tuženika. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka za graditeljstvo proizlazi da je za nedvojbeno utvrđenje te činjenice potrebno otvoriti kanal ili kamerom snimiti unutrašnjost cijevi čime se potencijalno mogu utvrditi teža oštećenja. Stoga je sud bio dužan naložiti tužitelju da predujmi daljnje troškove vještačenja radi otvaranja kanala ili snimanjem pa ako tužitelj ne bi predujmio daljnje troškove prvostupanjski sud bi bio dužan postupiti po odredbi članka 153. stavak 3. ZPP-a. Navedena odredba propisuje da će sud odustati od izvođenja dokaza ako iznos potreban za podmirenje troškova ne bude položen u roku što ga sud odredi. U tom će slučaju sud, s obzirom na sve okolnosti, po svojem uvjerenju ocijeniti od kakve je važnosti što stranka nije u roku položila iznos potreban za podmirenje troškova vještačenja.

S druge pak strane, ako bi tuženik osujetio izvođenje dokaza otvaranjem kanala ili snimanjem vodovodnih instalacija prvostupanjski sud bi trebao cijeniti takvo ponašanje prilikom odluke o glavnoj stvari.

Također je za istaknuti i odredbu članka 259. stavak 2. ZPP-a koja propisuje da se na zahtjev vještaka mogu izvoditi i novi dokazi da bi se utvrdile okolnosti koje su važne za stvaranje mišljenja vještaka.

13. Za pojasniti je kako se pravilo teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a) može primijeniti tek nakon što se izvedu svi predloženi dokazi iz kojih nije bilo moguće nedvojbeno utvrditi tužbene navode. U predmetnom slučaju svi predloženi dokazi nisu izvedeni, jer je vještačenje po vještaku za graditeljstvo, koje je predložio tužitelj, potrebno provesti do kraja.

14. Nadalje, pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj tužbenim zahtjevom nije tražio pravnu zaštitu u pogledu vlaženja u njegovom stanu koje dolazi preko pukotine na terasi tuženika.

Naime, vještak u svom pisanom nalazu i mišljenju navodi kako su na fotografijama 23., 24., 25. i 26. prikazane sige na stropu dnevnog boravka u stanu tužitelja kao posljedica curenja vode s terase iznad stana kojeg koristi tužitelj kroz dvije pukotine, a zbog neizvedene ili neadekvatno izvedene hidroizolacije terase (str. 6. nalaza i mišljenja). Također vještak navodi da se u stan tuženika ulazi preko južne terase ispod koje je dnevni boravak i soba tužiteljevog stana (str. 4. nalaza i mišljenja). Usmeno saslušan vještak je naveo kako terasa pripada stanu koji je koristi (str. 94. spisa). Nadalje, sam tuženik je u svom iskazu naveo da se na njegovoj vanjskoj terasi vidi pukotina među pločicama (str. 114. spisa).

Dakle, prema do sada izvedenim dokazima za zaključiti je kako bi terasa bila sastavni dio stana kojeg koristi tuženik, a tužbenim zahtjevom, kako pravilno ukazuje tužitelj, traži se, pored ostalog, utvrđenje uznemiravanja: „na način da otpadne vode iz dijela kuće kojeg on (tuženik) koristi, u naravi trećeg, kata ove nekretnine…“

15. Slijedom navedenog, a zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članak 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a. Stoga je pobijanu presudu potrebno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članaka 370. ZPP-a. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

16. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud će iskoristiti svoja procesna ovlaštenja kako bi se relevantno činjenično stanje, na koje ukazuje ovaj drugostupanjski sud, točno i potpuno utvrdilo. Prvostupanjski će sud potom, nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članaka 7., 8. i 221 a ZPP-a, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu i parničnom trošku.

U Splitu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Miho Mratović