REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-2074/2024-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vlasti Joksimović, odvjetnici iz Siska, Stjepana i Antuna Radića 6/6, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupan po generalnom punomoćniku Mateji Vidaković, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o. iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 5, prema generalnoj punomoći Su-1400/19, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 12. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Vlaste Joksimović, odvjetnice te punomoćnika tuženika NJ, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Glamuzina&Grošeta d.o.o., dana 14. siječnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 31.042,05 kuna/4.119,99 eura (slovima: trideset jedan tisuća četrdeset dvije kune i pet lipa/ četiri tisuće sto devetnaest eura i devedeset devet centi ) sa zateznim kamatama na pojedine iznose kako slijedi:

- 29,21 kn / 3,88 eur od 04.04.2008. god. do isplate

- 124,58 kn / 16,53 eur od 07.11.2008. god. do isplate

- 24,60 kn / 3,26 eur od 01.12.2008. god. do isplate

- 151,69 kn / 20,13 eur od 30.12.2008. god. do isplate

- 171,22 kn / 22,72 eur od 30.01.2009. god. do isplate

- 180,05 kn / 23,90 eur od 02.03.2009. god. do isplate

- 157,58 kn / 20,91 eur od 30.03.2009. god. do isplate

- 162,28 kn / 21,54 eur od 04.05.2009. god. do isplate

- 124,63 kn / 16,54 eur od 01.06.2009. god. do isplate

- 96,92 kn / 12,86 eur od 30.06.2009. god. do isplate

- 104,29 kn / 13,84 eur od 30.07.2009. god. do isplate

- 118,90 kn / 15,78 eur od 04.09.2009. god. do isplate

- 117,63 kn / 15,61 eur od 30.09.2009. god. do isplate

- 102,86 kn / 13,65 eur od 30.10.2009. god. do isplate

- 130,57 kn / 17,33 eur od 30.11.2009. god. do isplate

- 152,80 kn / 20,28 eur od 30.12.2009. god. do isplate

- 184,41 kn / 24,47 eur od 01.02.2010. god. do isplate

- 177,16 kn / 23,51 eur od 08.03.2010. god. do isplate

- 220,05 kn / 29,21 eur od 30.03.2010. god. do isplate

- 211,92 kn / 28,13 eur od 30.04.2010. god. do isplate

- 227,78 kn / 30,23 eur od 31.05.2010. god. do isplate

- 365,07 kn / 48,45 eur od 30.06.2010. god. do isplate

- 336,80 kn / 44,70 eur od 04.08.2010. god. do isplate

- 423,15 kn / 56,16 eur od 30.08.2010. god. do isplate

- 393,32 kn / 52,20 eur od 28.10.2010. god. do isplate

- 345,33 kn / 45,83 eur od 02.11.2010. god. do isplate

- 446,57 kn / 59,27 eur od 30.11.2010. god. do isplate

- 575,37 kn / 76,37 eur od 30.12.2010. god. do isplate

- 484,17 kn / 64,26 eur od 25.02.2011. god. do isplate

- 516,16 kn / 68,51 eur od 28.02.2011. god. do isplate

- 475,48 kn / 63,11 eur od 26.04.2011. god. do isplate

- 482,78 kn / 64,08 eur od 02.05.2011. god. do isplate

- 655,45 kn / 86,99 eur od 28.06.2011. god. do isplate

- 672,27 kn / 89,23 eur od 30.06.2011. god. do isplate

- 813,82 kn / 108,01 eur od 25.08.2011. god. do isplate

- 739,96 kn / 98,21 eur od 30.08.2011. god. do isplate

- 659,11 kn / 87,48 eur od 30.09.2011. god. do isplate

- 644,58 kn / 85,55 eur od 31.10.2011. god. do isplate

- 638,40 kn / 84,73 eur od 30.11.2011. god. do isplate

- 676,62 kn / 89,80 eur od 30.12.2011. god. do isplate

- 709,94 kn / 94,22 eur od 30.01.2012. god. do isplate

- 714,40 kn / 94,82 eur od 29.02.2012. god. do isplate

- 691,35 kn / 91,76 eur od 30.03.2012. god. do isplate

- 706,91 kn / 93,82 eur od 30.04.2012. god. do isplate

- 717,56 kn / 95,24 eur od 30.05.2012. god. do isplate

- 699,65 kn / 92,86 eur od 02.07.2012. god. do isplate

- 704,36 kn / 93,48 eur od 30.07.2012. god. do isplate

- 690,93 kn / 91,70 eur od 30.08.2012. god. do isplate

- 661,91 kn / 87,85 eur od 05.10.2012. god. do isplate

- 692,85 kn / 91,96 eur od 30.10.2012. god. do isplate

- 707,69 kn / 93,93 eur od 12.12.2012. god. do isplate

- 697,29 kn / 92,55 eur od 31.12.2012. god. do isplate

- 638,93 kn / 84,80 eur od 30.01.2013. god. do isplate

- 688,51 kn / 91,38 eur od 28.02.2013. god. do isplate

- 692,84 kn / 91,96 eur od 02.04.2013. god. do isplate

- 673,41 kn / 89,38 eur od 30.04.2013. god. do isplate

- 612,97 kn / 81,36 eur od 31.05.2013. god. do isplate

- 611,44 kn / 81,15 eur od 22.07.2013. god. do isplate

- 626,28 kn / 83,12 eur od 30.07.2013. god. do isplate

- 650,08 kn / 86,28 eur od 30.08.2013. god. do isplate

- 683,04 kn / 90,65 eur od 18.10.2013. god. do isplate

- 666,03 kn / 88,40 eur od 30.10.2013. god. do isplate

- 678,07 kn / 90,00 eur od 24.12.2013. god. do isplate

- 691,73 kn / 91,81 eur od 30.12.2013. god. do isplate

- 700,21 kn / 92,93 eur od 30.01.2014. god. do isplate

- 718,15 kn / 95,32 eur od 29.03.2014. god. do isplate,

koja kamata od dospijeća mjesečnog iznosa se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. određuje se za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, nadoknaditi parnične troškove tužitelju HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 2.059,28 eura (slovima: dvije tisuće pedeset devet eura i dvadeset osam centi) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude, 14. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 1.579,51 eura (slovima: tisuću petsto devedeset sedam eura i pedeset jedan cent).

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovnog broja: Gž-692/2023-2 dana 3. siječnja 2024. je ukinuta presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovnog broja: P-487/2021-19 od 7. travnja 2023. i predmet vraćen nadležnom sudu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (list 295-299 spisa).

2. U tužbi zaprimljenoj dana 12. studenog 2021. tužitelj navodi da je dana 30. siječnja 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 029-50-3898374 sa tuženikom kao kreditorom, temeljem kojeg je tuženik tužitelju stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 27.009,85 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja, dok se tužitelj navedeni iznos obvezao vratiti s pripadajućim kamatama, u vrijeme i na način utvrđen ugovorom.

3. Člankom 1. Ugovora o kreditu broj: 029-50-3898374 od 30. siječnja 2007. ugovorena je kunska protuvrijednost od 27.009,85 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, dok je čl. 7. ugovoreno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećom na dan dospijeća, a prema otplatnom planu.

4. Ništetnost ugovornih odredaba kojima se glavnica kredita valutnom klauzulom veže uz valutu švicarski franak je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovnog broja: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., pravomoćno utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, sklopivši ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. U obrazloženju presude, poslovnog broja: Pž-6632/17 Visoki trgovački sud Republike Hrvatske istaknuo je kako su objavljivanjem niske kamatne stope za kredit u švicarskim francima i istovremenim propuštanjem davanja informacija o rizičnosti kredita u švicarskim francima banke, suprotno načelu savjesnosti i poštenja navodile potrošače na sklapanje ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u švicarskim francima. Navedeno stajalište potvrđeno je i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2018. od 3. rujna 2019. kojom su odbijene kao neosnovane revizije tuženih banaka podnesene protiv presude Visokog trgovačkoga suda, poslovnog broja: Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. odnosno kojom je potvrđeno da su banke, pa tako i ovdje tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći njima u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, pri čemu je u tom smislu Vrhovni sud u cijelosti prihvatio obrazloženje izneseno u presudi Visokog trgovačkog suda. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom da banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka.

5. Tužitelj u končano određenom tužbenom zahtjevu u podnesku od 22. studenog 2022. zbog ništene odredbe o valutnoj klauzuli potražuje isplatu iznosa od 31.042,05 kuna/4.119,99 eura sa zakonskim zateznim kamatama od svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i trošak postupka sa zakonskim sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate (list 108-110 spisa ).

5. a) Dopuštena je preinaka tužbe kao u podnesku od 22. studenog 2022. jer tužitelj bez provođenja financijskog vještačenja nije mogao točno odrediti tužbeni zahtjev i isto je svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama na temelju čl. 190. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje - ZPP-a)

6. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovor zastare. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pruža se na općenitoj tj. apstraktnoj razini, neovisno o tome jesu li povrijeđena ili ugrožena prava i interesi pojedinih članova grupacije koja traži zaštitu. U navedenom postupku kolektivne zaštite sudovi su na apstraktnoj i općenitoj razini ispitivali mogu li sporne odredbe dovesti do neravnoteže i neravnopravnosti na štetu potrošača. U istom postupku sudovi nisu izvodili nikakve dokaze na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljičinog ugovora o kreditu nepoštene. Sukladno čl. 96. st. 1. i čl. 99. Zakona o zašiti potrošača iz 2007. tužitelj prvotno mora dokazati da mu sporne odredbe nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazao, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju potrebno je prvenstveno utvrditi je li o spornoj odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko nije bilo pojedinačnog pregovaranja tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja. Identične odredbe sadržane su u čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zašiti potrošača iz 2003. Tuženik ističe kako je odredba ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu u CHF tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik ističe kako je predmetna odredba tužitelju bila jasna, lako uočljiva i razumljiva i to kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti njezine obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događanja. Tužitelju su tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužitelj pristao te podnio zahtjev za kredit u CHF. Odredbom čl. 57. Zakona o javnom bilježništvu propisano je da će bilježnik strankama objasniti smisao i sadržaj posla, što u praksi uključuje čitanje ugovora pred strankama i raspravljanje o tome je li strankama ugovor razumljiv te odgovara li isti njihovoj pravoj i ozbiljnoj volji. Solemnizacijom ugovora javni je bilježnik potvrdio da je ugovornim stranama ugovor jasan i razumljiv te da održava njihovu pravu volju. Zbog svega navedenog tuženik smatra da je tužitelju, ako ga se promatra kao razumno dobro informiranu, pažljivu i opreznu osobu, predmetna ugovorna odredba bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Tužitelju je bilo razumljivo da i isplatu vraćanja kredita veže uz tečaj CHF i mogao je shvatiti ekonomske posljedice koje bi iz ugovaranja takve odredbe proizašle, odnosno da će mu visina anuiteta ovisiti o kretanju toga tečaja. Obzirom da je sporna odredba tužitelju bila jasna, razumljiva i lako uočljiva nije uopće dopušteno utvrđivati da bi ona bila nepoštena. U konkretnom slučaju, tužitelj i tuženik pojedinačno su pregovarali o valutnoj klauzuli za koju će se vezati tužiteljev ugovor o kreditu. Obzirom da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ista se ne može smatrati nepoštenom odnosno ništetnom u smislu zahtjeva ZZP-a. Valutna klauzula nije ugovorena kao jednostrana klauzula, dakle kao klauzula koja bi štitila tuženika u slučaju aprecijacije švicarskog franka, ali ne bi djelovala u korist tužitelja u slučaju devalvacije švicarskog franka u odnosu na hrvatsku kunu u oba smjera. Tuženik ne ostvaruje nikakav ekstra profit na temelju valutne klauzule u CHF imajući u vidu da je i sam zadužen u istoj valuti što je nesporno utvrđeno u kolektivnom sporu. Slijedom navedenog, tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. Tuženik ističe da je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao i za vrijeme trajanja ugovorne obveze, u potpunosti postupao u skladu s važećim kogentnim propisima. Tuženik prigovara visini tužbenog zahtjeva i ističe prigovor zastare (list 30-39 spisa).

7. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu dana 30. siječnja 2007.

8. Među strankama je sporno: da li je nastupila zastara, te da li je došlo do pretplate kredita uslijed primjene nepoštene i ništetne odredbi čl. 1. i 7. predmetnog ugovora kojim je ugovorena glavnica i plaćanje anuiteta uz CHF ( valutnu klauzulu).

9. Na raspravi dana 12. studenog 2024. stranke su se suglasile da ne provode izvedeni dokazi ( saslušanje tužitelja, financijskog vještačenje) koji su izvedeni u postupku Općinskog suda u Sisku pod poslovnim brojem: P-487/2021, već da se pročitaju isti dokazi (list 310 spisa).

10. U tijeku postupka pročitana je dokumentaciju u spisu: Ugovor o kreditu broj: 029-50-3898374 od 30. siječnja 2007. (list 11-15 spisa), otplatni plan (list 16-20 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (list 21-26 spisa), zahtjev za kredit (list 63 spisa), promotivni uvjeti za odobravanje kredita građanima za kupnju rabljenih automobila u razdoblju od 1. prosinca 2006. do 31. ožujka 2007. (list 64-65 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještaka Lidije Jurković (list 97-100 spisa) i saslušan je tužitelj na raspravi dana 9. ožujka 2023. (list 247-249 spisa).

11. Tuženik je odustao od saslušanja svjedokinje MJ na raspravi dana 12. srpnja 2022. (list 84 spisa) i svjedoka SJ na raspravi dana 9. ožujka 2023. (list 247 spisa).

12. Odbijen je dokazni prijedlog o saslušanju svjedoka: TJ - javnog bilježnika i javnobilježničkog prisjednika ŠJ budući da se saslušanjem istih ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu navedeni u ugovoru o kreditu koje je solemnizirao, niti su imali takve zakonske ovlasti prema mjerodavnom zakonodavnom okviru.

13. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je osobno vozilo kupio za osobne potrebe. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. Na temelju čitanja predmetnog ugovora i iskaza tužitelja je utvrđeno da je tužitelj kao korisnik kredita sklopio s bankom kao kreditorom ugovor za kupnju vozila za osobne potrebe te je isti potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03 ).

14. Odredbe čl. 502. a st. 1., čl. 502. b i čl. 502. c ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na posebne postupke koje radi ostvarenja svojih prava na naknadu pokrenu potrošači.

15. Iz odredbi o potrošačkom kreditiranju, koje su sadržane u Zakonu o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07), bila je dužnost tuženika da potrošaču, ovdje tužitelju u pisanom obliku da sve potrebne informacije koje se odnose na ukupan iznos kredita, valutu u kojoj je nominirana glavnica ili uz koju je vezana glavnica, vrstu tečaja, kao i sve druge podatke koji su potrebni da bi potrošač donio informiranu odluku. Također, dužnost je tuženika bila da prije sklapanja ugovora tužitelju pruži odgovarajuća objašnjenja koja bi tužitelju omogućila da procijeni je li predloženi ugovor o kreditu prilagođen njegovim potrebama i njegovoj financijskoj situaciji i pojasniti mu bitne značajke predloženog proizvoda i posebnih učinaka koje one mogu imati na tužitelja. Svi ovi podaci su trebali biti sadržani u ugovoru o kreditu. Na ovako ponašanje u poslovnoj praksi tuženik je obvezan i samim načelima obveznog prava, a to su načelo savjesnosti i poštenja s dužnom primjenom profesionalne pažnje, načelo jednake vrijednosti. Dakle, tužitelj u trenutku sklapanja ugovora o kreditu zbog propusta tuženika da postupi u skladu sa svojim zakonskim obvezama nije raspolagao sa svim informacijama koje su mu bile potrebne kako bi donio informiranu odluku.

16. Odredbom čl. 1. ugovorena je kunska protuvrijednost od 27.009,85 CHF po srednjem tečaju na dan korištenja kredita, dok je čl. 7. propisano : "Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima i kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita." Dakle, predmetnim člankom ( čl. 7.) ugovoreno je da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit uz valutnu klauzulu. Ugovaranje valutne klauzule je dopušteno čl. 22. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO-a), u dijelu zakona koji razrađuje načelo monetarnog nominalizma izraženo u čl. 21. koji određuje da je dužnik dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinca na koji obveza glasi. Odredbom čl. 81. st. 1. t. 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/03, 46/07 i 79/07) propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te je ista materija bila jednako regulirana i odredbama o Zakona o zašiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007, 125/2007, 75/2009, 89/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) u čl. 96. i 102. Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste. Iz pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem: P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. razvidno je da tuženik nije informirao potrošače, ovdje tužitelja kao korisnika kredita o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovara u svezi sklapanja ugovora o kreditu, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, kao i zbog činjenice da je tuženik valutnu klauzulu ugovorio i koristio protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi. Valutna klauzula je zaštitna klauzula koja služi zaštiti vjerovnika od gubitka vrijednosti novca odnosno ugovara se da bi vjerovnik u trenutku povratka pozajmljenog iznosa dobio, pored ugovorenih kamata i jednaku vrijednost glavnice koju je inicijalno dao dužniku. Tijekom otplatnog razdoblja spornog ugovora došlo je aprecijacije švicarskog franka koji je porastao u odnosu na euro, a to se odrazilo na tečaj kune u odnosu na franak, iako je kuna u odnosu na euro ostala u istom odnosu. Banka kao trgovac u konkretnom pravnom poslu raspolaže informacijama o mogućim rizicima vezanja obveze za tečaj CHF, međutim tužitelj kao potrošač nije imao mogućnost niti kapaciteta da uvidi sve moguće rizike niti posljedice koje bi iz istog proistekle.

17. Iz iskaza tužitelja je razvidno da nije bio informiran o valutnom riziku u CHF ("Nisam bio informiran o rizicima ugovaranja u valuti CHF. Samo ugovaranje je bilo vrlo kratko. Nisam bio obaviješten niti upozoren na moguće rizike valutne klauzule. Ugovor je od strane ovlaštene osobe djelatnika banke već bio potpisan i dostavljen Auto kući te sam ja takav ugovor uzeo i otišao ovjeriti kod javnog bilježnika na kojega sam upućen od strane Auto kuće." ). Budući da je banka znala za rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatni način usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestili potrošače, na način da svaki potrošač koji je vidio reklame dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće, tuženik nije u odnosu na tužitelja kao potrošača postupao obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava. Budući da se u predmetnom ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franak, a tužitelj kao potrošač nije bila informiran o riziku koji sa sobom povlači klauzula kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarskog franka (razvidno iz iskaza tužitelja) je odredba čl. 1. i čl. 7. ugovora od 30. siječnja 2007. je ništetna na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a.

18. U skladu sa člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 30. siječnja 2007. zbog nastalih promjena švicarskog franka, a koje su obračunate od strane tuženika na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

19. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Lidije Jurković je razvidno da je kredit otplaćivan po tečaju na dan isplate kredita korisnik kredita bi platio ukupno manje za 30.438,17 kuna što predstavlja ukupnu tečajnu razliku. U razdoblju kada je tečaj na dan dospijeća anuiteta bio manji od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je negativna tečajna razlika u ukupnom iznosu od 605,14 kuna, a u razdoblju kada je tečaj na dan dospijeća anuiteta tečaj bio veći od tečaja na dan isplate kredita ostvarena je pozitivna tečajna razlika u ukupnom iznosu 31.043,31 kuna. Pozitivna tečajna razlika preračunata po fiksnom tečaju za konverziju kune u valutu euro 7.53450 iznosi 4.120,16 eura.

20. Prihvaćen je nalaz i mišljenje financijskog vještaka kao stručno i argumentirano. 21. Tuženik tijekom postupka nije istakao prigovor prijeboja ili protutužbu te je stoga neosnovano pozivanje tuženika da tzv. negativne razlike prebiju sa pozitivnim razlikama.

22. Podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava prekinut je tijek zastare, dok je pravomoćnim okončanjem spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donošenjem presude Pž- 6632/2017 dana 14. lipnja 2018. u odnosu na predmetni postupak vezan za ništetnost valutne klauzule, zastara počela teći ispočetka, a vrijeme prije prekida neće se uračunati u tijek zastare. Dakle, kako je predmetna tužba podnijeta 12. studenog 2021., a zakon kod instituta stjecanja bez osnove ne predviđa posebni rok zastare, uslijed čega se treba primijeniti čl. 225. ZOO-a, koji propisuje da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, a presuda pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske donesena je 14. lipnja 2018., to je razvidno da je predmetna tužba podnesena u roku te da nije nastupila zastara, uslijed čega se prigovor tuženika da je nastupila zastara smatra neosnovanim pa je isti odbijen.

23. Tužitelju je na temelju čl. 1111. st. 1. i st. 3. ZOO-a, dosuđena pretplata zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 31.042,05 kuna/4.119,99 eura, te je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

24. Pravomoćna presuda donesena po kolektivnoj tužbi kojom je utvrđeno nepošteno postupanje tuženika kod ugovaranja valutne klauzule izražene u švicarskom franku uz koju je vezana glavnica i kamate isključuje savjesnost tuženika kroz razdoblje otplate kredita. Iz knjigovodstvene kartice utvrđeno da je tužitelj podmirivao dospjele anuitete za cijelo vrijeme trajanja kreditnog odnosa na preplaćene iznose po osnovi valutne klauzule određen je početak tijeka zateznih kamata počevši od plaćanja mjesečnih anuiteta.

25. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća prema stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31.12.2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, prema čl. 29. st. 2. ZOO-a (Narodne novine, broj: 155/23).

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i vrijednosti tužbenog zahtjeva (vps 4.119,99 eura/31.042,05 kuna ) te zatraženim troškovnicima.

27. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe - 100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podneska 30.6.2022.,22.11.2022. i 1.3.2023. - 300 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 12.7.2022., 9.3.2023. i 12.11.2024. - 300 bodova ( 3 x 100 bodova) po Tbr.9/1, ukupno 700 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a (25%) u iznosu 350,00 eura, ukupno 1.750,00 eura, koji iznos je dosuđen tužitelju za zastupanje po punomoćniku.

28. Tužitelju je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,83 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 2.059,28 eura kao nužan i opravdan trošak.

29. Tužitelj je oslobođen plaćanja sudske pristojbe na presudu jer je isti potrošač na temelju čl. 11. st. 1. t. 20. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj: 118/18 i 51/23).

30. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.750,00 eura, troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu 43,83 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu 265,45 eura, ukupno 2.059,28 eura.

31. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

32. Tuženik je odbijen za zatraženi parnični trošak u iznosu 1.579,51 eura jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 14. siječnja  2025.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika