REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5219/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Katarini Jukić, u pravnoj stvari tužitelja EB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Heleni Kugler, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice JB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Dobriši Rubesu, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 13. studenog 2024., u prisutnosti tužitelja osobno uz punomoćnika i tužene osobno uz punomoćnika, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kupoprodaji od 8. siječnja 2009. godine zaključen između EB iz [adresa] kao prodavatelja i JB iz [adresa], kao kupca, kojom EB prodaje, a JB kupuje nekretninu označenu kao č. zem [katastarska čestica] pov. 385 m2 u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina]-Baška Voda, na kojoj nekretnini su izgrađena dva stambena objekta te kojim ugovorne strane sporazumno utvrđuju kupoprodajnu cijenu u novčanom iznosu od 65.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kupoprodajne cijene.

2. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju EB OIB [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženici JB, OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 EUR, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj EB u tužbi navodi da je 8. siječnja 2009. kao prodavatelj s tuženicom JB kao kupcem zaključio Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao č. zem [katastarska čestica] pov. 385 m2 u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]-Baška Voda, na kojoj nekretnini su izgrađena dva stambena objekta. Člankom 3. Ugovora, ugovorena je kupoprodajna cijena u ukupnom iznosu od 65.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja kupoprodajne cijene, što je iznosilo 474.410,11 kn.

2. Tužitelj tvrdi da je navedena kupoprodajna cijena višestruko manja od stvarne vrijednosti predmetne nekretnine na dan sklapanja ugovora, no da je na nju morao pristati zbog stanja nužde i teške materijalne situacije te odnosa zavisnosti za koje je prodavateljica znala, i štoviše, koje je ona iskoristila. Naime, prema tužbenim navodima, tužitelj je 2008. zapao u velike financijske poteškoće, uslijed kojih je bio primoran od ĆB pozajmiti iznos od 300.000,00 EUR.

3. Kako tužitelj nije bio u mogućnosti ĆB vratiti pozajmljeni iznos, ĆB je tužitelju doveo svog prijatelja KB, sina tuženice, te je tužitelju prezentirao da će on, odnosno njegova majka kupiti tužiteljevu nekretninu, od realizacije koje kupoprodaje će tužitelj ĆB vratiti dio duga. Tužitelj u tužbi nadalje tvrdi da je KB bio upoznat s njegovom teškom materijalnom situacijom te da je postupao u dogovoru sa svojom majkom, koja je znala sve odlučne činjenice kupoprodaje. Iskoristivši teške osobne prilike tužitelja, ponudili su mu iznos od samo 65.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene. Po sklapanju ugovora, KB je u ime tužene predao tužitelju iznos ugovorene kupoprodajne cijene, koju je tužitelj potom odmah predao ĆB.

4. Tužitelj u tužbi zaključuje da slijedom navedenoga jasno proizlazi da je predmetni Ugovor ništetan u okviru odredbe članka 329. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, budući da su se tuženica i njezin sin namjerno iskoristili stanjem nužde i teškim materijalnim stanjem tužitelja, kako bi ugovorili korist koja je u očitom nerazmjeru s ugovorenom i isplaćenom kupoprodajnom cijenom, pa stoga tužitelj postavlja tužbeni zahtjev citiran pod točkom I. izreke ove presude.

5. Tuženica u odgovoru na tužbu ističe prigovor presuđene stvari te predlaže tužbu odbaciti. Navodi da se kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem P-1540/2017 vodio parnični postupak između istih stranaka, radi utvrđenja ništetnosti istoga ugovora. U tom je predmetu NB, inače supruga tužitelja, podnijela tužbu protiv svojeg supruga EB (ovdje tužitelja) i JB (u ovom predmetu tuženice), kojim je utvrđenje ništetnosti ugovora tražila iz razloga što je navodno EB predmetnu nekretninu – bračnu stečevinu prodao bez njezinoga znanja. Takav tužbeni zahtjev, presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž-736/2021, pravomoćno je odbijen.

6. Ako sud smatra da se ipak ne radi o presuđenoj stvari, tuženica ističe da je tužitelj, na raspravi kod Općinskoga suda u Splitu 16. travnja 2018., izjavio da on novce od prodaje predmetne nekretnine nije potrošio za potrebe obitelji, već za svoje provode sa društvom, pa stoga tuženica postavlja pitanje - bi li osoba u teškoj materijalnoj situaciji živjela po cijeloj Europi i to u najskupljim europskim metropolama i trošila novac od prodaje nekretnine na društvo i provode?

7. U pogledu merituma, tuženica navodi da tužitelj kupoprodajni ugovor koji predlaže utvrditi ništetnim pravno kvalificira kao zelenaški ugovor, u smislu odredbe čl. 329. ZOO. Tuženica tvrdi da međutim nisu ispunjene pretpostavke da bi se taj ugovor smatrao zelenaškim, jer da je kod zelenaškog ugovora važno da je jedan suugovaratelj ugovorio nerazmjernu imovinsku korist iskorištavanjem nevolje drugog suugovaratelja. Sama povreda načela jednake vrijednosti uzajamnih činidba nije dovoljna da bi se radilo o zelenaškom ugovoru te tuženica tvrdi da je tužitelj sklapanju toga ugovora pristupio promišljeno i svjesno te da stoga tužitelj ne može dokazati da su ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 329. st 1-4. ZOO da bi predmetni ugovor bio ocijenjen zelenaškim. Tuženica, naime, tvrdi su tužiteljevi navodi da je prilikom zaključenja ugovora bio lošeg imovinskog stanja neistiniti; naprotiv, da je tužitelj u trenutku kupoprodaje bio izrazito imućna osoba. U svojstvu zakupodavca davao je u zakup objekt u Zagrebu na adresi [adresa], gdje se nalazio veći broj zakupnika, trgovačkih društava i sl. Zakupninu je naplaćivao i od zgrade u [adresa]. Bio je vlasnik i nekretnina upisanih u zk. uložak [broj ZK uloška], Bast Baška Voda (hotel i ostala vrijedna zemljišta), vlasnik obiteljske kuće u [adresa] i druge vrijedne imovine.

8. Tuženica slijedom izloženoga predlaže tužbu odbaciti, a podredno tužbeni zahtjev odbiti te potražuje naknadu troška parničnog postupka.

9. Tijekom postupka pregledane su isprave u spisu te su saslušani svjedoci MB i KB. Nakon izvođenja dokaza saslušanjem tužitelja kao stranke, sud je odustao od izvođenja dokaza saslušanjem tuženice te svjedoka ĆB, jer je izvođenje tih dokaza ocijenio nepotrebnim.

10. Po ovako provedenom postupku, primjenjujući materijalno pravo na činjenice utvrđenje saslušanjem samoga tužitelja, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Nije sporno da su tužitelj i tuženica 8. siječnja 2009. zaključili ugovor o kupoprodaji, predmet kojega je nekretnina opisana pod točkom I. izreke ove presude, za cijenu koja je predstavljala kunsku protuvrijednost iznosa od 65.000,00 EUR. 12. Između stranaka je sporno prvenstveno je li tužba dopuštena, budući da tuženica tvrdi da se radi o pravomoćno presuđenoj stvari.

13. Nije sporno između stranaka, a proizlazi i iz isprava u spisu (presuda Općinskog suda u Splitu – list 26-30; zapisnik – list 32-34 te presuda Županijskog suda u Splitu – list 36-40) da se radi utvrđenja ništetnim istoga ugovora koji tužitelj predlaže utvrditi ništetnim u ovom parničnom postupku, već vodio postupak koji je dovršen pravomoćnom odlukom, kojom je takav zahtjev odbijen.

14. Međutim, iz samih navoda tuženice proizlazi da prigovor presuđene stvari nije osnovan, jer za osnovanost takvoga prigovora nije dovoljna istovjetnost tužbenog zahtjeva, nego i istovjetnost stranaka (doduše, ne nužno u istim stranačkim ulogama) te istovjetnost činjenične osnove na kojoj tužitelj svoju tužbeni zahtjev temelji. Naime, u postupku vođenom u Splitu, tužiteljica (koja nije stranka u ovom postupku) je svoj zahtjev za utvrđenje predmetnog ugovora ništetnim temeljila na tvrdnji da je u ovom postupku tužitelj (tamo I- tuženik) predmetnom nekretninom raspolagao bez njezinoga znanja, iako se radilo o bračnoj stečevini, što je tuženici (II-tuženica u tom postupku, a tuženica u ovom postupku) bilo poznato.

15. Kako se dakle postupak kod sudova u Splitu vodio na temelju drugačije činjenične osnove te niti stranke nisu istovjetne, ne radi se o presuđenoj stvari, što znači da je tužba dopuštena.

16. U pogledu merituma, sporno je između stranaka je li navedeni ugovor zelenaški te stoga ništetan.

17. Za ocjenu nekog ugovora zelenaškim u smislu odredbe čl. 329. st.1. ZOO, trebaju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke:

- stanje nužde ili teško materijalno stanje jednoga od ugovaratelja;

- da se drugi ugovaratelj (zelenaš) takvim stanjem okoristi, znajući za postojanje takvih nepovoljnih okolnosti na strani drugoga ugovaratelja;

- postojanje očitog nerazmjera između činidaba te

- da je oštećeni ugovaratelj na taj nerazmjer uzajamnih davanja pristao zbog stanja nužde, teškog materijalnog stanja, nedovoljnog iskustva ili zavisnosti.

18. Tužitelj je iskazao (list 95-97 spisa) da je tužbu u ovom parničnom predmetu podnio jer je predmetnu nekretninu morao prodati ispod cijene, na što je bio prisiljen zato što je ĆB bio dužan novac; da je ĆB upoznao u Zagrebu 2004. godine; da je tada bio u nevolji u pogledu svog materijalnog stanja, a da HB poznaje neke ljude iz sumnjivog miljea, pa da je preko njega, od tih ljudi, 2006. posudio 300 tisuća eura.

19. U pogledu svoga materijalnoga stanja, tužitelj je iskazao kako slijedi:

- da su predmet kupoprodajnog ugovora od 8. siječnja 2009. (valjanost kojega je sporna u ovom postupku) u naravi dva bungalova, koji su dio hotela Dubravka u Baškoj Vodi; da se taj hotel sastoji od ukupno pet bungalova, tako da su nakon sporne kupoprodaje tri bungalova ostala i dalje u tužiteljevom vlasništvu; da taj hotel ima ukupno „60, 50, 40 soba'' površine od ukupno 2000 m2 te da se nalazi na zemljištu od ukupno 8000 m2

- da je osim tog hotela u Baškoj Vodi, iznajmljivao nekretnine u [adresa], u [adresa], i to ''jedan ogromni poslovni prostor i jedno pet stanova''

20. Prema ocjeni ovoga suda, tužiteljevo izloženo materijalno stanje, vidljivo iz njegovog vlastitog iskaza, ne predstavlja stanje nužde ili teško materijalno stanje, u smislu odredbe čl. 329. st.1. ZOO, zbog uslijed kojega tužitelj ne bi mogao vratiti dug od 300.000,00 Eura. Naime, vrijednost nekretnina za koje je tužitelj naveo da su u njegovom vlasništvu, višestruko premašuje taj iznos, koji je bio predmet zajma.

21. Tužitelj je nadalje iskazao da je u razdoblju od 2010-2016 bio u bijegu od hrvatskog pravosuđa, zato što je „razbio čovjeku ormar“, zbog čega je bio osuđen na zatvorsku kaznu od šest mjeseci, pa da se skrivao u inozemstvu, i to najprije u Berlinu, a onda u Madridu, sve dok nije nastupila zastara izvršenja kazne zatvora koja mu je bila izrečena.

22. Ovaj sud smatra da osoba koja je u stanju i sposobna izbjeći zatvorsku kaznu na način kao što je to učinio tužitelj (prema svom vlastitom iskazu), svakako nije nedovoljno iskusna, lakomislena ili zavisna, u smislu odredbe čl. 329. st.1. ZOO, da bi za sebe ugovorila korist koja je u očitom nerazmjeru s primljenim.

23. Nadalje, u pogledu razloga zbog kojih je predmetnu nekretninu bio prisiljen prodati ispod cijene, tužitelj je iskazao na način da je dopunio tužbene navode, iznoseći tako da je predmetni ugovor, kojim je pristao nekretninu prodati prema cijeni nižoj od tržišne, zaključio pod prijetnjom u smislu odredbe čl. 279. st.1.i 2. ZOO.

24. Naime, tužitelj je iskazao da se u inozemstvu skrivao ne samo zbog izbjegavanja zatvorske kazne, nego i zato što se skrivao od ljudi koji su ga maltretirali da im vrati novac, prijeći njemu i njegovoj obitelj, da se radilo o KB i CB; da je bio pod pritiskom, pod prisilom, da mu ne ubiju obitelj i djecu; da je ta prijetnja trajala negdje do 2016 ili 2017., kada ga više nije bilo strah.

25. Prema tome, iz samog tužiteljevoga iskaza ne proizlazi da je tužitelj sporni ugovor zaključio jer da se tuženica okoristila činjenicom da joj je bilo poznato da se on nalazi u nepovoljnoj materijalnoj situaciji, pa da je pod tim okolnostima zaključila s tužiteljem ugovor u kojemu su vrijednosti činidbe i protučinidbe nerazmjerne, pri čemu je tužitelj bio nedovoljno iskusan ili zavisan (a što bi ugovor učinilo zelenaškim u smislu odredbe čl. 329. st.1. ZOO), već je tužitelj iskazao da je na potpisivanje predmetnog ugovora bio prisiljen pristati jer da su mu prijetili.

26. Kako prijetnja nije razlog ništetnosti, nego razlog pobojnosti ugovora, a nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 329.st.1. ZOO, niti je ovaj sud uočio postojanje bilo kojeg drugog razloga ništetnosti (a na što sud pazi po službenoj dužnosti), tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan.

27. Budući da je ovaj sud na temelju činjenica utvrđenih iskazom samog tužitelja zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan, nije bilo potrebno izvoditi dokaz saslušanjem tuženice. Iz istog razloga, nije potrebno posebno ocjenjivati iskaze saslušanih svjedoka.

28. O trošku parničnog postupka odlučeno je na temelju odredbe čl. 154. st.1. i čl. 155. ZPP. Budući da je u cijelosti izgubio parnicu, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Tuženici je priznat i dosuđen trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku, za sastavljanje odgovora na tužbu – 500 bodova prema Tbr 8/1 OT te za zastupanje na ročištima 20.10.2023., 16.04.2024. i 13.11.2023. – po 500 bodova, što iznosi ukupno 2000 bodova, dakle 4.000,00 EUR te uvećano za PDV ukupno 5.000,00 EUR, pa je stoga odlučeno kao u rješenju sadržanom pod točkom II. izreke ove presude.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Sutkinja:

Katarina Jukić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

.