REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-514/2023-14

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariju Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Danijele Horvatić, u upravnom sporu tužitelja BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, Bana Jelačića 12, protiv tuženika Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, Zagreb, Donje Svetice 38, OIB: 83358955356, kojeg zastupa službena osoba ŠK, radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za znanost i visoko obrazovanje Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-602-06/23-04/37, URBROJ: 355-03-

01/16-23-01 od 27. veljače 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, označenim u točki I. izreke ove presude, odbijen je prigovor tužitelja protiv Mišljenja o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji, KLASA: 602-06/22-04/0267, URBROJ: 355-03-01/16-22-0002 od 2. prosinca 2022. (dalje: Mišljenje) prema kojem razinu tužiteljeve inozemne visokoškolske kvalifikacije bakalaureat/bachelor – inženjer saobraćaja, smjer Drumski i gradski saobraćaj koja je stečena na Internacionalnom univerzitetu Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina 24. rujna 2022. nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnome ističući kako se osporavano rješenje ne odnosi na njega već na drugu osobu jer je Mišljenje u osporavanom rješenju označeno drugim urudžbenim brojem. Nadalje, poziva se na članak 7. Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''Narodne novine'' 69/22., dalje: Zakon) i ističe kako je priložio svu potrebnu dokumentaciju prema kojoj bi Agencija mogla izvršiti procjenu u smislu članka 8. Zakona. Smatra nejasnim obrazloženje kako razinu njegove kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj jer je u Mišljenju naglašeno kako Visoko učilište Internacionalni univerzitet Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina čini dio sustava visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, a koji pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja te smatra da odbijanje davanja pozitivnog mišljenja, odnosno odbijanje vrednovanja predmetne kvalifikacije nije utemeljeno na Zakonu ni deklaracijama kojima se pristupilo. Navodi kako ima saznanja da je tuženik na isti način postupio i u drugim slučajevima vezano za diplome iz Bosne i Hercegovine, a ako je to tako onda takvo postupanje smatra suprotnim odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima, posebno njegovom članku 14. kao i Protokolu broj 12. Predlaže da ga se sasluša te pribavi očitovanje tuženika o postupanju u istovrsnim predmetima. Ističe da mu je povrijeđeno ustavno pravo na pravni lijek jer je ista osoba odlučivala o oba osporavana akta, u oba stupnja, odnosno jer je povodom prigovora protiv Mišljenja vršitelja dužnosti ravnatelja Agencije, rješenje od 27. veljače 2023. donijela ista osoba. Smatra kako osporavano rješenje ne sadrži razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza niti sadrži sve elemente propisane člankom 9. stavkom 2. Zakona. Predlaže poništiti osporavano rješenje i Mišljenje, priznati zahtjev za vrednovanje inozemne obrazovne kvalifikacije i utvrditi razinu, obujam, profil i kvalitetu inozemne visokoškolske kvalifikacije kao i prava koja ta kvalifikacija daje u zemlji u kojoj je stečena odnosno usporediti je s odgovarajućom razinom kvalifikacije u Republici Hrvatskoj na način da se izda pozitivno mišljenje o inozemnoj visokoškolskoj kvalifikaciji. Uz navedeno, predlaže naložiti tuženiku nadoknaditi mu troškove ovoga spora zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužitelja i u cijelosti ostaje pri obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika. Strankama je na takav način, u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (''Narodne novine'' 36/24., dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na ročištu održanom 26. ožujka 2024. Sud je odbio dokazni prijedlog za saslušanjem tužitelja kao stranke u postupku jer isti ne smatra primjerenim dokaznim sredstvom u utvrđivanju odlučnih činjenica u ovom sporu.

5. Podneskom od 3. lipnja 2024. tužitelj u bitnome ističe kako je tuženik povrijedio odredbe članaka 12., 24. i 105. Zakona o općem upravnom postupku (''Narodne novine'' 47/09. i 110/21., dalje: ZUP) te se čelnik tijela bio dužan izuzeti na temelju članka 24. ZUP-a. Navodi da je Statutom tuženika ustrojen Nacionalni ENIA/NARIC ured, a djelokrug poslova tog Ureda obuhvaća i poslove vrednovanja inozemnih visokoškolskih kvalifikacija. Pojašnjava kako su prema pravilima Europske udruge za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) sve agencije članice dužne proći postupak vanjskog vrednovanja barem jednom u pet godina kako bi potvrdile usklađenost svojeg djelovanja s standardima usvojenim na Ministarskoj konferenciji u Erevanu 2015. Navodi kako se obavijest ENQA-e upućena 29. rujna 2017. ravnatelju Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvalitete Bosne i Hercegovine (HEA) odnosi na članstvo te je u predmetnoj obavijesti HEA-i dana uputa glede ponovnog podnošenja zahtjeva za članstvom. Zaključuje da se osporavano rješenje temelji ne samo na Izvješću vezanom za vanjsko vrednovanje provedeno u razdoblju od veljače do kolovoza 2017., već i na potpuno općenitim, neodređenim primjedbama, gdje se u prvi plan stavlja državni ustroj i nacionalna pravna regulativa dok su druge teme poput obrazovanja sporedne. Ističe da se tuženik poziva na Izvješće iz 2017. doneseno prije sedam godina, a u kojem razdoblju nije obavljeno vanjsko vrednovanje. Smatra da iz navedenih razloga nisu postojali opravdani i valjani razlozi za donošenje osporavanog rješenja.

6. Na ročištu održanom na daljinu 17. prosinca 2024. opunomoćenica tužitelja ostala je kod navoda iz tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te se pozvala na presudu ovog Suda, poslovni broj: Us I-513/2023 od 2. srpnja 2024., a službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporavanog akta te se pozvala na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-458/2024-2 od 11. rujna 2024.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je zahtjevom tužitelja od 29. rujna 2022. radi vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije u svrhu pristupa tržištu rada u Republici Hrvatskoj te je utvrđeno kako razinu tužiteljeve inozemne visokoškolske kvalifikacije bakalaureat/bachelor – inženjer saobraćaja, smjer Drumski i gradski saobraćaj koja je stečena na Internacionalnom univerzitetu Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina 24. rujna 2022. nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

9. Prema članku 8. stavku 1. Zakona u postupku vrednovanja inozemne obrazovne kvalifikacije procjenjuje se sljedeće: - izvorni naziv stečene inozemne obrazovne kvalifikacije uz detaljan opis stečene inozemne obrazovne kvalifikacije na hrvatskom jeziku koji u najboljoj mogućoj mjeri opisuje kvalifikaciju, - razina inozemne obrazovne kvalifikacije te razina u nacionalnom kvalifikacijskom okviru i povezanost s Europskim kvalifikacijskim okvirom i Kvalifikacijskim okvirom europskog prostora visokog obrazovanja (ako je povezivanje provedeno) te, posljedično, s kvalifikacijskom razinom u Hrvatskom kvalifikacijskom okviru, - obrazovni profil, smjer ili druga relevantna informacija, - naziv visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena, - informacije o pravima koje nositelj inozemne obrazovne kvalifikacije ostvaruje u zemlji u kojoj je ona stečena, - informacija o tome je li kvalifikacija stečena kroz vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kroz program obrazovanja odraslih te je li stjecanje inozemne obrazovne kvalifikacije izvedeno djelomično ili u cjelini na daljinu, - kvaliteta studijskog/obrazovnog programa i visokog učilišta ili odgojno-obrazovne ustanove, uključujući podatke o akreditaciji visokog učilišta ili odobrenju za rad obrazovne ustanove i programa potvrđenih i/ili izdanih od strane nadležnog tijela, te ostali podaci o osiguravanju kvalitete u zemlji u kojoj je inozemna obrazovna kvalifikacija stečena i pripadnosti obrazovnom sustavu države u kojoj je stečena, - naziv i obujam (trajanje) obrazovnog programa koji je nositelj pohađao, godina upisa u program i godina stjecanja kvalifikacije.

10. Prema članku 9. stavku 1. Zakona nakon provedenog postupka vrednovanja iz članka 8. ovoga Zakona nadležna agencija izdaje mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji koje mora biti obrazloženo. Mišljenje nadležne agencije iz stavka 1. ovoga članka sadrži mišljenje o razini, obujmu, profilu i kvaliteti inozemne obrazovne kvalifikacije u odnosu na odgovarajuću kvalifikaciju koja se stječe u Republici Hrvatskoj (stavak 2.). Nadležna agencija mišljenje iz stavka 1. ovoga članka izdaje najkasnije u roku od 45 dana od dana zaprimanja zahtjeva za vrednovanje (stavak 3.). Protiv mišljenja agencije iz stavka 1. ovoga članka o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije može se izjaviti prigovor čelniku tijela u roku od 15 dana od dana dostave mišljenja (stavak 4.). Čelnik tijela o prigovoru odlučuje rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora (stavak 5.). Protiv rješenja iz stavka 5. ovoga članka žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor (stavak 6.).

11. Nakon izvršene procjene Agencija za znanost i visoko obrazovanje donijela je Mišljenje u kojem navodi kako je Visoko uličiste Internacionalni univerzitet Travnik, Saobraćajni fakultet, Travnik, Bosna i Hercegovina formalno dio sustava visokog obrazovanja Bosne i Hercegovine, a koji pripada Europskom prostoru visokog obrazovanja. Također, u Mišljenju se navodi kako nadležna institucija za vanjsko osiguravanje kvalitete visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini, Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvalitete (HEA), nije uspjela dokazati usklađenost svog rada, kao ni postupaka koje provodi s europskim standardima i smjernicama za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG), a time posljedično ni adekvatnu primjenu načela bolonjskog procesa na kojima se temelji sustav visokog obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Nadalje, u Mišljenju se navodi kako predmetni inozemni sustav visokog obrazovanja djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguranja kvalitete u visokom obrazovanju kojim se osigurava kvalitetan rad visokih učilišta, kvaliteta studijskih programa te stjecanje ishoda učenja i kompetencija koji su odgovarajuće složenosti i dosega za razinu kvalifikacije te da u državi stjecanja visokoškolske kvalifikacije nije razvijen jasan, pouzdan i usporediv nacionalni kvalifikacijski okvir. Iz mišljenja proizlazi kako razinu inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj.

12. Dakle, ovaj sud zaključuje kako je u smislu citiranog članka 8. Zakona Agencija iskazala svoje mišljenje pozivajući se na objektivne izvore odnosno međunarodne ocjene rada HEA-e prema kojima predmetni sustav djeluje na netransparentnim postupcima vanjskog osiguravanja kvalitete zbog čega razinu inozemne visokoškolske kvalifikacije nije moguće usporediti s razinom odgovarajuće kvalifikacije u Republici Hrvatskoj, a kako su u osporavanom rješenju dani jasni i obrazloženi razlozi u prilog mišljenju vrednovanja inozemne visokoškolske kvalifikacije tužitelja, to je Sud osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim. Identično pravno shvaćanje izraženo je i u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni brojevi: Usž- 3157/2023-2 od 20. studenoga 2024. i Usž-458/2024-2 od 11. rujna 2024.

13. Valja reći kako pravilno tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja navodi da je stupanjem na snagu Zakona o priznavanju i vrednovanju inozemnih obrazovnih kvalifikacija (''Narodne novine'' 69/22.) Agencija dužna postupati po važećem zakonu i svim promjenama koje je isti donio te kako postupci započeti nakon zakonskih izmjena mogu biti različiti u odnosu na postupke koji su do tada provedeni i mogu rezultirati drugačijim ispravama.

14. Prigovor tužitelja da bi postupanje tuženika bilo protivno odredbama Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, posebno odredbama članka 14. kao i Protokola broj 12 uz tu Konvenciju, a koji govore o zabrani diskriminacije, ovaj sud otklanja kao neosnovan budući da tužitelj ničim nije učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a što je njegova dužnost na temelju članka 20. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije (''Narodne novine'' 85/08. i 112/12.).

15. Nadalje, prigovor tužitelja da mu je zbog odlučivanja čelnika tijela o osporavanom rješenju povrijeđeno ustavno pravo na pravni lijek Sud smatra neosnovanim. Prvenstveno, valja reći kako prema članku 2. stavku 1. točki 10. Zakona mišljenje o inozemnoj obrazovnoj kvalifikaciji predstavlja neupravni akt, dakle, ne radi se o dvostupanjskom rješavanju te nije bilo razloga za izuzeće čelnika tuženika. Također, kako je člankom 9. stavkom 6. Zakona određeno da protiv rješenja čelnika tijela o prigovoru na mišljenje o vrednovanju inozemne obrazovne kvalifikacije žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor, to je pravo na pravni lijek u smislu članka 12. stavka 2. ZUP-a odnosno članka 18. stavka 2. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) tužitelju omogućeno pokretanjem ovoga spora.

16. Navod tužitelja kako se osporavano rješenje ne odnosi na tužitelja već na drugu osobu jer je Mišljenje u osporavanom rješenju označeno drugim urudžbenim brojem, Sud smatra neosnovanim jer je riječ o očitoj omašci u pisanju zadnje znamenke urudžbenog broja koja se u svako doba može ispraviti. Dakle, razvidno je kako se radi upravo o Mišljenju na koje je tužitelj podnio prigovor pa ovakva očita omaška u pisanju nije od utjecaja na zakonitost osporavanog rješenja.

17. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Odluka o troškovima sadržana u točki II. izreke presude donesena je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a.

U Osijeku 14. siječnja 2025.

Sudac

Dario Mađaroš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

Tužitelju po opunomoćenici

Tuženiku

U spis