Republika Hrvatska

Trgovački sud u Rijeci

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj: P-549/2022-61

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Tamari Jugo Smoljanović, u parničnom predmetu tužitelja AI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri d.o.o. Rijeka, Supilova 6/III protiv tuženika 1. YACHT TOURING d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, OIB: 99516851154 i 2. KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ivana Manovelo, odvjetnica u Rijeci, Radmile Matejčić 10, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika stranaka, objavljene 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se postojanje radnog odnosa tužitelja AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao radnika kod tuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, OIB: 99516851154 kao poslodavca na radnom mjestu zapovjednik broda sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., što je tuženik dužan priznati i izvršiti prijavu radnika za navedeno razdoblje kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i drugih nadležnih tijela.

II. Nalaže se tuženiku YACHT TOURING d.o.o. Rijeka, Pod Kaštelom 4, OIB: 99516851154 isplatiti tužitelju AI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 11.640,91 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koja teče:

- na iznos od 7.180,58 EUR od 1. lipnja 2021. pa do isplate,

- na iznos od 2.064,48 EUR od 1. srpnja 2021. do isplate,

- na iznos od 2.395,85 EUR od 1. kolovoza 2021. do isplate,

po stopi od 5,75% godišnje do 30. lipnja 2021., od 1. srpnja 2021. po stopi od 5,61% godišnje do 31. prosinca 2021., od 1. siječnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje do 30. lipnja 2022., od 1. srpnja 2022. po stopi od 5,31% godišnje do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje do 30. lipnja 2023., od 1. srpnja 2023. po stopi od 7,00% godišnje do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi od 7,50% godišnje do 30. lipnja 2024., od 1. srpnja 2024. po stopi od 7,25% godišnje do 31. prosinca 2024., a od 1. siječnja 2025. po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje postojanja radnog odnosa tužitelja kod prvotuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021. te u dijelu u kojem tužitelj traži da mu prvotuženik isplati plaću u preostalom iznosu od 7.679,81 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju na ime prouzročenog parničnog troška iznos od 2.072,81 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2025. (dana donošenja presude) po stopi od 6,15% godišnje do isplate, a u slučaju promjene kamatne stope, po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja uvećano za tri postotna poena u roku od 15 (petnaest) dana.

V. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 4.960,97 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. rujna 2021. podnio tužbu pred Općinskim sudom u Rijeci protiv tuženika radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te isplate. Obrazlaže da je prvotuženik charter kompanija koja upravlja jahtom "Insieme", luka upisa Split (vrsta broda MY Princess 85ft), a koja je za razdoblje turističke sezone 2021. imala potrebu za uslugama zapovjednika broda te je na navedenoj poziciji angažirala ovdje tužitelja HI. Uvjeti takvog odnosa određeni su porukom elektroničke pošte koju je drugotuženik kao ovlaštena osoba prvotuženika uputio tužitelju 1. svibnja 2021., a kojima je definirano kako slijedi: tužitelj će obavljati poslove zapovjednika navedenog broda u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021.; za navedeno razdoblje tuženiku pripada pravo na plaću u neto iznosu od 4.500,00 EUR; zaposlenje u hrvatskom društvu (misli se na prvotuženika) započinje s 1. lipnjem, a prije toga ukupnu naknadu isplaćuje izravno KI (ovdje drugotuženik); plaća se isplaćuje na kraju mjeseca; drugotuženik će pripremiti ugovor o radu temeljem sadržaja navedene poruke i donijet će ga prilikom idućeg posjeta. Tužitelj je s poslovima zapovjednika navedene jahte započeo 30. travnja 2021. kada je osobno porinuo jahtu u marini STC Trogir, nakon čega je nastavio obavljati poslove zapovjednika navedenog plovila. Međutim, unatoč postignutom dogovoru, između prvotužitelja kao poslodavca i tužitelja kao radnika nikada nije sklopljen nikakav pisani ugovor, niti je tužitelju ikada isplaćena dogovorena plaća za obavljanje predmetnog posla. Naime, unatoč inzistiranju tužitelja na sklapanju odgovarajućeg ugovora o radu sukladno važećim hrvatskim propisima tuženici su čitavo vrijeme izbjegavali potpisivanje ikakvog ugovora te je čitavo razdoblje od 30. travnja 2021. pa do 24. srpnja 2021. tužitelj radio na navedenoj jahti bez ikakvog ugovora i/ili saznanja da bi ikada bio prijavljen u sustav mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Međutim, tuženik je ostao upisan u popisu posade kod Ministarstva mora prometa i infrastrukture s naznačenim danom ukrcaja 13. srpnja 2021. i danom iskrcaja 31. listopada 2021. Dana 6. kolovoza 2021. tužitelj je od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranja zaprimio potvrdu iz koje proizlazi da bi ga prvotuženik ipak naknadno prijavio u sustav mirovinskog osiguranja (a bez da je sa tužiteljem ikada potpisan ikakav pisani ugovor) i to za razdoblje od 15. lipnja 2021. do 23. srpnja 2021. Međutim, niti za navedeno razdoblje tužitelju nisu isplaćeni niti plaća, niti porezi i doprinosi. Sukladno dogovoru postignutom između tužitelja i tuženika (dopis tuženika od 1. svibnja 2021.) za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021. tužitelju pripada pravo na plaću u neto iznosu od 4.500,00 EUR mjesečno. Prema izračunu tužitelja, navedeni iznos odgovara iznosu od 51.889,79 kuna bruto mjesečno, koji iznos je prvotuženik bio dužan isplaćivati tužitelju počevši od 30. svibnja 2021. (za mjesec svibanj) pa do 31. listopada 2021. (za mjesec listopad). Slijedom navedenog, za ukupno navedeno razdoblje prvotuženik je dužan isplatiti tužitelju ukupni iznos od 311.338,74 kuna od kojeg iznosa 207.559,16 kuna predstavlja plaće koje su dospjele do dana podnošenja ove tužbe. Preostalih 103.779,58 kuna predstavlja iznos koji će prvotuženik biti dužan platiti do dana prestanka radnog odnosa, odnosno do 31. listopada 2021. Tužitelj je postavio i eventualni tužbeni zahtjev kojim predlaže da sud naloži drugotuženiku isplatiti tužitelju utuženi iznos. Predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim te je predmet ustupio o ovome sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu 17. studenog 2021.

3. Ovaj sud je donio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-476/2021-7 od 31. ožujka 2022. kojom je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Pž-3621/2022-2 od 2. rujna 2022. ukinuo citiranu presudu i predmet vratio na ponovno suđenje (stranica 141-143 spisa).

4. Tuženici u odgovoru na tužbu ističu da nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prvotuženika na radnom mjestu zapovjednika broda m/y INSIEME u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 23. srpnja 2021. te je dogovorena i isplaćena plaća u iznosu od 38.161,67 kuna bruto I, odnosno za sveukupno razdoblje rada isplaćen je iznos od 24.441,00 kuna neto. Sukladno svojoj obvezi kao poslodavca, prvotuženik je za predmetno trajanje radnog odnosa prijavio radnika i platio doprinose na mirovinsko i zdravstveno osiguranje u iznosu od 13.720,67 kuna. Ističe se kako je iznos od 24.441,00 kuna bio nesporan i u trenutku podnošenja tužbe, međutim prvotuženik je uspio izvršiti plaćanje navedenog iznosa tek 14. studenog 2022. na račun punomoćnika tužitelja. Prvotuženik osporava tužbeni zahtjev u osnovi i visini u cijelosti i to za razdoblje trajanja radnog odnosa od 1. svibnja 2021. do 14. lipnja 2021. te od 24. srpnja 2021. do 31.listopada 2021. Prvotuženik osporava tužbeni zahtjev djelomično u visini za vremenski period od 15. lipnja 2021. do 23. srpnja 2021. za iznos koji prelazi nesporni iznos bruto I plaće od 38.161,67 kuna.

4.1. U odnosu na razdoblje od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021. tužitelj je povremeno (1-2 puta tjedno) pomagao drugotuženiku, kao članu uprave prvotuženika na način da je obavljao pripremne radnje za sezonu odnosno po pozivu drugotuženika obilazio je jahtu, dogovarao poslove vezane uz održavanje jahte te mu je prvotuženik, po dogovoru, nadoknađivao stvarne troškove (gorivo, cestarinu, troškove radnika itd.). Navedeni poslovi ne predstavljaju poslove zapovjednika broda. Naime, životno je i logično da je drugotuženik prvo dogovorio suradnju s tužiteljem na opisani način budući da drugotuženik živi u inozemstvu, ne poznaje tužitelja niti ga je ikada ranije vidio te mu nije niti imao potrebu dati posao zapovjednika jahte dok jahta nije krenula u charter. Inicijalna je procjena bila da će prvi charter biti dogovoren s 1. lipnja 2021., međutim zbog korone, prvi charter je ugovoren tek s datumom 15. lipnja 2021. od kojeg trenutka je i započeo radni odnos tužitelja kod prvotuženika na radnom mjestu zapovjednika broda. Upravo je e-mail drugotuženika od 1. svibnja 2021. dokaz da je početak trajanja radnog odnosa dogovoren s 1. lipnja 2021., a ne s 1. svibnja 2021., kako pogrešno navodi tužitelj. Naime, upravo je iz navedenog e- mail-a jasno razgraničena ''suradnja'' s prvotuženikom od ''radnog odnosa'' kod prvotuženika. Kasnijim usmenim dogovorom je datum početka radnog odnosa pomaknut na 15. lipnja 2021. odnosno kada je ugovoren prvi charter i nastala je potreba za zapovjednikom.

4.2. Nadalje, tužitelj više nije radio nakon 23. srpnja 2021. Toga dana nije se pojavio na radnom mjestu, odnosno samovoljno je prestao obavljati posao zapovjednika broda. Dakle, radni odnos tužitelja prestao je 24. srpnja 2021., odnosno tužiteljevim samovoljnim prestankom obavljanja ugovorenog rada. Slijedom svega navedenog, tužitelj nema pravo ni po kojem pravnom osnovu potraživati iznos plaće za radno mjesto zapovjednika broda u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021.

4.3. Osporava visinu tužbenog zahtjeva te se poziva na odredbu čl. 90. Zakona o radu. Tuženik ističe da se na radnom mjestu zapovjednika broda kod prvouženika, nakon prestanka tužiteljevog radnog odnosa pa sve do današnjeg dana, nalazi zaposlena druga osoba, gospodin MI. Sadašnji zapovjednik broda za isti opis poslova koje je obavljao tužitelj kao zapovjednik broda prima neto plaću u mjesečnom iznosu od 18.825,25 kuna, tj. mjesečni bruto I iznos od 28.517,22 kuna, odnosno prema fiksnom tečaju konverzije riječ je o iznosu od 2.498,54 EUR. Poziva se na Prosječnu mjesečnu isplaćenu neto i bruto plaću prema stupnju stručne spreme i po djelatnostima u 2020. Državnog zavoda za statistiku, za djelatnost pružanja smještaja te pripreme i usluživanja hrane, a koja djelatnost čini djelatnost chartera, prosječna neto plaća zaposlenika s visokom stručnom spremom iznosi 11.631,00 kuna. Prosječna neto plaća zaposlenika s višom stručnom spremom iznosi 8.951,00 kuna, itd. S obzirom da tužitelj svoje potraživanje temelji na radnom odnosu između njega i prvotuženika, a u kojem odnosu drugotuženik predstavlja treću osobu, nema pravnog osnova za podizanje tužbe, niti postavljanja supsidijarnog tužbenog zahtjeva u odnosu na drugotuženika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod suda 26. lipnja 2024. uredio tužbeni zahtjev sukladno Nalazu i mišljenju vještaka (stranica 649-650 spisa).

6. Sud je izveo dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja je priložena spisu te saslušanjem tužitelja AI (iskaz na stranici 579-582 spisa), drugotuženika AIŠ (iskaz na stranici 582-584 spisa), svjedoka ŽI (iskaz na stranici 603-604 spisa) i svjedoka NI (iskaz na stranici 605-606 spisa) te vještačenjem po vještaku za područje ekonomije i financija RI, dipl. oec. iz [adresa] (Nalaz i mišljenje na stranici 629- 638 spisa) utvrđujući odlučne činjenice savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP-a, "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.).

7. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud utvrđuje slijedeće:

8. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 26. lipnja 2024. tužitelj traži utvrđenje postojanja radnog odnosa tužitelja kao radnika kod prvotuženika kao poslodavca na radnom mjestu zapovjednik broda sklopljenog za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021., što je tuženik dužan priznati i izvršiti prijavu radnika za navedeno razdoblje kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i drugih nadležnih tijela (t. I.) te isplatu plaće u ukupnom iznosu od 19.320,72 EUR s kamatom za svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz 2021. (t. II.). Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan. Tužitelj je također postavio i eventualni tužbeni zahtjev kojim od drugotuženika traži plaćanje iznosa od 19.320,72 EUR s kamatom o kojem sud nije odlučivao s obzirom da je djelomično prihvaćen prvo postavljeni tužbeni zahtjev sukladno odredbi čl. 188. st. 2. ZPP-a.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod prvotuženika na radnom mjestu zapovjednika broda m/y "INSIEME" u razdoblju od 15. lipnja 2021. do 23. srpnja 2021. Također nije sporno da je prvotuženik platio tužitelju za navedeno razdoblje rada iznos od 24.441,00 kuna neto 14. studenog 2022. na račun punomoćnika tužitelja (potvrda o provedenom nalogu za plaćanje na stranici 379-380 spisa). Nije sporno da je prvotuženik za predmetno trajanje radnog odnosa prijavio tužitelja i platio doprinose na mirovinsko i zdravstveno osiguranje (prijava na stranici 54-65 spisa). Budući da navedene činjenice među strankama nisu sporne, ne treba ih dokazivati sukladno odredbi čl. 221. st. 1. ZPP-a.

10. Sporno jest je li tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021. radio na radnom mjestu zapovjednika broda. Također je sporno je li radni odnos tužitelja prestao 24. srpnja 2021. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

11. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14., 127/17. i 98/19.) poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

12. Uvidom u poruku elektroničke pošte koju je drugotuženik kao ovlaštena osoba prvotuženika uputio tužitelju 1. svibnja 2021. sud utvrđuje da je u poruci navedeno da će tužitelj obavljati poslove zapovjednika broda "INSIEME" u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021.; da tužitelju pripada pravo na plaću u neto iznosu od 4.500,00 EUR; da zaposlenje kod prvotuženika započinje 1. lipnja, a da prije toga cijeli iznos plaće isplaćuje izravno KIdrugotuženik; da se plaća isplaćuje na kraju mjeseca te da će drugotuženik pripremiti ugovor o radu temeljem sadržaja navedene poruke i donijet će ga prilikom idućeg posjeta (e-mail poruka na engleskom jeziku s ovjerenim prijevodom na hrvatski jezik na stranici 5-7 spisa). Stoga iz navedene poruke sud utvrđuje da je prvotuženik kao poslodavac zaposlio tužitelja na radno mjesto zapovjednika broda i to od 1. svibnja 2021. te da su ugovorili plaću tužitelja u iznosu od 4.500,00 EUR neto.

13. Tuženici su osporili da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021. obavljao poslove zapovjednika broda, već su tvrdili da je tužitelj u to razdoblju povremeno pomagao tuženicima na način da je obavljao pripremne radnje za sezonu.

14. Radi utvrđenja navedenih odlučnih činjenica sud je izveo dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka. Iz iskaza tužitelja AI te svjedoka NI sud je utvrdio da je tužitelj došao na brod 30. travnja 2021. kada je bilo porinuće broda, kao i da je tužitelj bio zaposlen kao zapovjednik broda. Iz njihovih iskaza, kao i iz iskaza drugotuženika AIŠ i svjedoka ŽI sud je utvrdio da je 21. svibnja 2021. na brod došlo šest influensera te da su plovili četiri dana, nakon toga su plovili od 2. do 7. lipnja 2021. te da su dobili rezervaciju za charter 24. srpnja 2021. Iz njihovih iskaza sud dalje utvrđuje da je tužitelj obavljao poslove zapovjednika broda od prvog dana te je imao sve potrebne certifikate za zapovjednika broda. Osim toga, tužitelj je u popisu posade i putnika također bio prijavljen kao zapovjednik broda s danom ukrcaja putnika 3. lipnja 2021. do iskrcaja 7. lipnja 2021. (stranica 246 spisa).

15. Na temelju navedene e-mail poruke od 1. svibnja 2021., koju je nesporno tužitelju poslao drugotuženik, kao osoba ovlaštena za zastupanje prvotuženika te na temelju navedenih iskaza sud je utvrdio da je tužitelj i u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021. bio zaposlen kod prvotuženka na radnom mjestu zapovjednika broda. Tužitelj je s poslovima zapovjednika jahte započeo 30. travnja 2021. kada je porinuta jahta u marini STC Trogir. Iz dostavljene korespondencije između stranaka (stranica 432-560 spisa) sud je utvrdio da su od porinuća nadalje stranke bile u stalnoj komunikaciji te da je tužitelj kontinuirano obavljao zadatke koje mu je tuženik davao za predmetnu jahtu. Iz komunikacije proizlazi da je tužitelj obavio pripremu broda za ljetnu sezonu kao i pranje broda; bio je u stalnom kontaktu s nadležnim lučkim tijelima vezano za jahtu, organizirao je popravke na jahti od strane ovlaštenih osoba; pripremao je jahtu radi fotografiranja u svrhu reklamiranja na društvenim mrežama te je obavljao sve ostale redovne poslove na jahti. Tužitelj je također u popisu posade i putnika bio prijavljen kao zapovjednik broda (stranica 246 spisa). Sud nije prihvatio iskaz drugotuženika, odnosno zastupnika po zakonu prvotuženika da je tužitelj od 1. svibnja do 15. lipnja obavljao samo pripremne radnje te da je radio za hranu i gorivo budući da suprotno proizlazi iz naprijed navedenih dokaza.

16. Nadalje, tuženici su osporili tužiteljevo pravo potraživati iznos plaće za radno mjesto zapovjednika broda u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021.

17. Radnik je, prema čl. 7. Zakona o radu, koji predviđa temeljne obveze i prava iz radnog odnosa, obvezan osobno obavljati preuzeti rad. Među strankama nije sporno da je tužitelj prestao raditi za prvotuženika na radnom mjestu zapovjednika broda nakon 23. srpnja 2021. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je tri dana prije chartera rezerviranog za 24. ili 25. srpnja 2021., odnosno 22. srpnja 2021. čuo priče od mornara da dolazi novi kapetan, na što im je odgovorio da je to prvi put čuo. Iskazao je da mu je prijatelj drugotuženika potvrdio da dolazi novi kapetan, a tužitelj je iskazao da je smatrao da mu treba platiti ono što je pošteno odradio do 23. srpnja 2021. Dakle, sam tužitelj je učinio nespornim da nakon 23. srpnja 2021. nije dolazio na radno mjesto, niti je obavljao poslove zapovjednika, odnosno da nije radio za prvotuženika nakon tog datuma. Slijedom toga, sud utvrđuje da tužitelj neosnovano traži utvrđenje postojanja radnog odnosa tužitelja kod prvotuženika od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021., kao i da tužitelj nema pravo potraživati isplatu plaće za radno mjesto zapovjednika broda u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021. Napominje se da tužitelj u tužbi navodi da potražuje plaću do 31. listopada 2021., dok tužbenim zahtjevom traži isplatu plaće do 31. kolovoza 2021. Stoga je sud u t. III. izreke presude odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje postojanja radnog odnosa tužitelja kod prvotuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021. te u dijelu u kojem tužitelj traži da mu prvotuženik isplati plaću u preostalom iznosu od 7.679,81 EUR, odnosno za razdoblje od 24. do 31. kolovoza 2021.

18. Tuženici su također osporavali visinu tužbenog zahtjeva navodeći da sadašnji zapovjednik jahte prima plaću u manjem iznosu te su se pozivali na prosječnu neto plaću zaposlenika s visokom stručnom spremom. Isticali su i to drugotuženik u svom iskazu da je tužitelj u razdoblju od 1. svibnja do 15. lipnja 2021. radio za hranu i gorivo, kao i da neto plaća od 4.500,00 EUR navedena u e-mail poruci od 1. svibnja 2021. u Austriji podrazumijeva da to uključuje sva davanja (mirovinsko, zdravstveno osiguranje te sve poreze i doprinose), odnosno bruto plaću.

19. Sukladno odredbi čl. 90. st. 1. Zakona o radu poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Nadalje, prema čl. 433.a st. 1. ZPP-a, kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu. Ako utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa, ne navodeći da zahtijeva bruto iznos, smatra se da je utužio bruto iznos.

20. Na temelju elektroničke pošte od 1. svibnja 2021. koju je drugotuženik nesporno poslao tužitelju sud je utvrdio da su stranke ugovorile plaću tužitelja za radno mjesto zapovjednika broda u iznosu od 4.500,00 EUR neto za razdoblje od 1. svibnja 2021. do 31. listopada 2021. Stoga su u potpunosti irelevantni navodi tuženika kojima se poziva na plaću koju prima sadašnji zapovjednik broda te navodi koji se odnose na prosječnu neto plaću zaposlenika s visokom stručnom spremom, s obzirom da su stranke ugovorile plaću u navedenom iznosu. Također su neosnovani navodi tuženika da tužitelj nije obavljao poslove zapovjednika u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 15. lipnja 2021. te da mu iz tog razloga ne pripada plaća od 4.500,00 EUR neto iz razloga koji su naprijed obrazloženi.

21. Budući da je između stranaka sporan bruto iznos za plaću tužitelja u ugovorenom neto iznosu od 4.500,00 EUR, sud je prihvatio tužiteljev prijedlog i odredio izvođenje dokaznog postupka vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđenja te odlučne činjenice. Stalni sudski vještak za područje ekonomije i financija RI, dipl. oec. iz [adresa] u Nalazu i mišljenju zaprimljenom kod suda 10. svibnja 2024. (Nalaz i mišljenje na stranici 629-638 spisa) navodi da je iznose bruto plaća tužitelja izračunao za pojedine pune mjesece, temeljem zadaće u kojoj je navedeno da se ima uzeti u obzir neto plaća od 4.500 EUR mjesečno. Stoga sud utvrđuje na temelju Nalaza i mišljenja vještaka iznos bruto plaće za svibanj 2021. u iznosu od 54.102,05 kuna (7.180,58 EUR); za lipanj 2021. u iznosu od 53.947,11 kuna (7.160,01 EUR) te za srpanj 2021. u iznosu od 54.031,04 kuna (7.171,15 EUR). Vještak nadalje utvrđuje da je prvotuženik isplatio tužitelju plaću za lipanj i srpanj, međutim u nižim iznosima nego što je navedeno u zadaći koju je odredio sud. Prvotuženik je isplatio bruto iznos od 15.554,85 kuna za lipanj te 22.036,03 kuna za srpanj, odnosno 10.620,00 kuna za lipanj, te 13.821,00 kuna za srpanj neto.

22. Tuženici su u svom očitovanju na Nalaz i mišljenje vještaka naveli da je vještak prekoračio granice tužbenog zahtjeva jer je obračunao plaće od svibnja do listopada 2021., a tužitelj je utužio plaće od svibnja do kolovoza 2021. Također su naveli da vještak izračun temelji na pogrešnim pretpostavkama da je postojao ugovor o radu od svibnja do listopada 2021. te da je tužitelj odredio puno radno vrijeme za sve mjesece, što nije točno. U odnosu na navedene prigovore tuženika, sud je uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj utužio plaće od svibnja do kolovoza 2021. te je utvrdio da je ugovor o radu postojao od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021., kako je naprijed obrazloženo.

23. Tuženici su također naveli da je predmetna jahta registrirana za međunarodnu plovidbu, a što podrazumijeva da bi tužitelj sam plaćao poreze i doprinose, a ne tuženik te da iz toga proizlazi da je iznos plaće od 4.500,00 EUR bruto iznos. Odredbom čl. 126. st. 2. Pomorskog zakonika (dalje: PZ-a, "Narodne novine" broj 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19.) propisano je da u smislu odredaba članaka 127., 128., 129. i 129.a Zakonika jahta u međunarodnoj plovidbi je jahta bez obzira na državnu pripadnost, sa stalno ukrcanom posadom koja tijekom 365 uzastopnih dana u najmanje 50% od broja obavljenih putovanja plovi iz hrvatske u stranu luku i obrnuto ili između stranih luka ili plovi na otvorenom moru ili u teritorijalnim vodama stranih država. Stoga se ta odredba Pomorskog zakonika, na koju se pozivaju tuženici, ne odnosi u konkretnom slučaju na tužitelja. To iz razloga što predmetna jahta, iako registrirana za međunarodnu plovidbu, u spornom vremenu nesporno nije plovila u međunarodnim vodama pa se ni tužitelj ne može smatrati članom posade jahte u međunarodnoj plovidbi, niti može biti oslobođen za sporni period plaćanja poreza. Osim toga, sam prvotuženik je tužitelju za nesporno razdoblje radnog odnosa tužitelja uplatio poreze i doprinose. Stoga tuženik nije doveo u sumnju objektivnost i stručnost Nalaza i mišljenja vještaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio vjerodostojnim.

24. Tužitelj nije imao primjedbi na Nalaz i mišljenje vještaka te je u skladu s Nalazom i mišljenjem vještaka uredio tužbeni zahtjev.

25. Na temelju izvedenog dokaznog postupka sud je utvrdio postojanje radnog odnosa tužitelja kao radnika kod prvotuženika na radnom mjestu zapovjednika broda u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 23. srpnja 2021. Stoga je sud donio odluku kao u t. I. izreke presude.

26. Nadalje, sud je utvrdio da su tužitelj i prvotuženik ugovorili plaću tužitelja u iznosu od 4.500,00 EUR neto. Na temelju Nalaza i mišljenja vještaka sud utvrđuje da je prvotuženik dužan tužitelju isplatiti plaću za svibanj 2021. u bruto iznosu od 7.180,58 EUR, za lipanj 2021. (za koji je prvotuženik tužitelju isplatio plaću u bruto iznosu od 15.554,85 kuna) u preostalom iznosu od 2.064,48 EUR te za razdoblje od 1. do 23. srpnja 2021. (za koji je prvotuženik tužitelju isplatio plaću u bruto iznosu od 22.036,03 kuna) u preostalom iznosu od 2.395,85 EUR, odnosno u sveukupnom iznosu od 11.640,91 EUR s kamatom temeljem odredbe čl. 90. st. 1. Zakona o radu te u vezi s čl. 433.a st. 1. ZPP-a (t. II. izreke presude). Tužitelj je u srpnju 2021. bio u radnom odnosu kod prvotuženika 23 dana. Vještak je obračunao plaću u bruto iznosu za cijeli srpanj u iznosu od 7.171,15 EUR, a tužitelju pripada plaća za srpanj za 23 dana, dakle u bruto iznosu od 5.320,53 EUR (231,33 EUR/dan). Budući da je prvotuženik tužitelju za 23 radna dana u srpnju 2021. isplatio bruto iznos od 2.924,68 EUR/22.036,03 kuna, to mu je dužan platiti preostali iznos od 2.395,85 EUR.

27. Sud je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj traži utvrđenje postojanja radnog odnosa tužitelja kod prvotuženika YACHT TOURING d.o.o. Rijeka u razdoblju od 24. srpnja 2021. do 31. listopada 2021. te u dijelu u kojem tužitelj traži da mu prvotuženik isplati plaću u preostalom iznosu od 7.679,81 EUR (razlika plaće za srpanj u iznosu od 528,83 EUR te plaća za kolovoz 2021. u iznosu od 7.150,98 EUR) i donio odluku kao u t. III. izreke presude.

28. Odluku o parničnom trošku sud je donio na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a. Budući da je tužitelj uspio u sporu 60%, a tuženik 40%, to je sud tužitelju odmjerio naknadu dijela ukupnih troškova koji odgovara 20%, koji je postotak preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Stoga je sud tužitelju, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 19.320,72 EUR, priznao parnični trošak u iznosu od 2.072,81 EUR (t. IV. izreke presude). Tužitelj ima pravo na naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa, "Narodne novine" broj 138/23.), budući da je tužitelja zastupao odvjetnik, koji se sastoji od troška tužbe u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7/1, troška zastupanja na ročištima 26. siječnja 2023., 26. svibnja 2023., 30. studenog 2023. i 28. studenog 2024. u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 2.000,00 EUR) sukladno Tbr. 9/1, troška sastava obrazloženih podnesaka od 15. studenog 2022. i 26. lipnja 2024. (kojim se očituje na Nalaz i mišljenje vještaka) u iznosu od po 500,00 EUR (ukupno 1.000,00 EUR) sukladno Tbr. 8/1, troška zastupanja na ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja 23. studenog 2022. i 2. svibnja 2023. u iznosu od po 100,00 EUR (ukupno 200,00 EUR) sukladno Tbr. 9/5 (tužitelj je neosnovano tražio nagradu u iznosu od po 500,00 EUR uvećano za PDV), troška sastava podnesaka od 27. rujna 2023. i 15. veljače 2024. u iznosu od po 50,00 EUR (ukupno 100,00 EUR) sukladno Tbr. 8/4, što ukupno iznosi 3.800,00 EUR uvećano za PDV u iznosu od 950,00 EUR sukladno Tbr. 42, što sveukupno iznosi 4.750,00 EUR, a od kojeg iznosa se tuženiku priznaje 20% tj. 950,00 EUR uvećano za trošak vještačenja od 398,17 EUR te trošak prijevoda e-mail komunikacije temeljem računa 17/1/1 društva KAlink d.o.o. Rijeka u iznosu od 724,64 EUR, što sveukupno iznosi 2.072,81 EUR.

29. Tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u preostalom iznosu od 4.960,97 EUR je neosnovan (t. V. izreke presude). Sud tužitelju nije priznao trošak u navedenom iznosu, koji predstavlja razliku između zahtjeva za naknadu parničnog troška po troškovniku tužitelja od ukupno 7.033,78 EUR i iznosa od 2.072,81 EUR, koji mu je sud priznao, kako je naprijed obrazloženo. Što se tiče tužiteljevog zahtjeva za naknadu sudskih pristojbi na tužbu i presudu ističe se da je tužitelj kao radnik u sporu vezanom s ostvarivanjem njegovih prava iz radnog odnosa oslobođen plaćanja pristojbi sukladno čl. 11. st. 1. t. 3. Zakona o sudskim pristojbama.

Rijeka, 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Tamara Jugo Smoljanović

UPUTA O PRAVU NA IZJAVLJIVANJE PRAVNOG LIJEKA:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave na e-oglasnoj ploči, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu (čl. 348. st. 1. ZPP-a).

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti (čl. 352. st. 1. ZPP-a).