REPUBLIKA HRVATSKA

Posl.br. P-839/2022-13

OPĆINSKI SUD U DUBROVNIKU

STALNA SLUŽBA U KORČULI

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, po sucu tog suda Mariji Skokandić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Gordana Brčić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženih 1. BR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. TR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], J [adresa], 3. AR, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Dino Žuvela, odvjetnik u Blatu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne rasprave održane dana 12. studenog 2024. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj suvlasnik 1/3 čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i suvlasnik 1/3 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Ovlašćuje se tužitelj temelje ove presude zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva za 1/3 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] uz istovremeno brisanje za cijelo upisanih suvlasničkih dijelova sa imena ĆR pok. ĆR, [adresa], AR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], TR OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i ŽR OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

3. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude zatražiti i ishoditi upis prava suvlasništva za 1/3 idealnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz istovremeno brisanje za cijelo upisanih suvlasničkih dijelova sa imena ĆR pok. ĆR, [adresa], AR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ĆR [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i [adresa] OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa]. 4. Nalaže se tuženima, da solidarno , tužitelju naknade parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatom od dana presuđenja do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana od dna pravomoćnosti ove odluke."

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženima parnične troškove u iznosu od 2.400 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da je tužitelj upisan kao suvlasnik nekretnina u [adresa] i to čest. zem. [katastarska čestica], da njegov knjižni suvlasnički dio iznosi 2/3 dijela, da je takav upis izvršen temeljem pravnih poslova, no da ovo zemljišnoknjižno stanje ne odgovara stvarnome stanju i da je tužitelj stvarni vlasnik cjeline utuženih nekretnina. Njegove su prednice ER i OR, tvrdi dalje tužitelj, bile isključive vlasnice opisanog zemljišta po zaključenju pravnih poslova su mu to zemljište predale u posjed, a nakon čega je on svo preuzeto zemljište ogradio betonskim zidom i zasadio poljoprivredne kulture pri čemu ga u takvom posjedu nitko nije ometao. Tuženi su, kako se dalje navodi u tužbi, upisani kao suvlasnici za ukupno 1/3 dijela no to im pravo ne pripada jer ni njihovi prednici nisu bili suvlasnici budući je takav suvlasnički dio već ranije otuđen.

1. 1. Pozivajući se tako na valjani osnov stjecanja te mirni posjed utuženog zemljišta tužitelj je tužbom od 21. studenog 2022. zatražio da ga sud ovlasti na upis prava suvlasništva i u onom suvlasničkom dijelu koji se u zemljišnoj knjizi vodi na ime tuženih. Postavio je tužbeni zahtjev kao u izreci.

2. Tuženi su u odgovoru na tužbu osporili osnovanost vlasničkopravnog zahtjeva s tvrdnjom da tužitelj ničim nije dokazao pretpostavke stjecanja prava vlasništva na onom suvlasničkom dijelu koji je u zemljišnoj knjizi upisan na njihovo ime. Oni ističu da nisu sudjelovali u kupoprodajnom odnosno darovnom ugovoru na kojega se poziva tužitelj te da su u međuvremenu zatražili razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina. Predložili su da se tužbeni zahtjev odbije a ujedno podneskom od 6. lipnja 2023. (list spisa br. 19-22) istakli protutužbeni zahtjev upravljen na razvrgnuće suvlasničke zajednice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. 1. Rješenjem pod posl.br. P-839/2022 od 16. siječnja 2024. (list spisa 49 i 50) sud je odredio da će se o podnesenoj protutužbi odvojeno raspravljati, a sve primjenom odredbe čl. 313. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje ZPP).

3. Proveden je dokaz pregledom ovosudnog izvanparničnog spisa R1- 77/2021, pregledom isprava i fotografija u spisu, saslušanjem svjedoka SR, HR, DR, ER i ĐR te saslušanjem parničnih stranaka.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmetom raspravljanja u ovoj je parnici čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao pašnjak površine 2082 m[2] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te čest. zem. [katastarska čestica] upisana kao vrt površine 3760 m[2] u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prema priloženim zk izvacima (list spisa 9-12) utvrđeno je da je na istim nekretninama tužitelj JR upisan s pravom suvlasništva od 2/3 dok je preostali suvlasnički do upisan na tužene. Pri tome iz provedenih dokaza proizlazi da je upis prava suvlasništva na ime tužitelja na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisan po osnovu kupoprodajnog ugovora iz kolovoza 2015. dok je upis prava suvlasništva na čest. zem. [katastarska čestica] izvršen temeljem darovnog ugovora iz veljače 2019. Tuženi su pak knjižno pravo suvlasništva stekli nasljeđivanjem od svojih prednika.

5. 1. Što se tiče katastarskih podataka, tužitelj nije u spis priložio podatke o posjedovnom stanju, no među strankama je neprijeporno da je posjednik utuženog zemljišta upravo tužitelj.

6. Svoj vlasničkopravni zahtjev upravljen na uknjižbu vlasničkog prava i na onom suvlasničkom dijelu koji se vodi na ime tuženih tužitelj temelji na tvrdnji da su njegove prednice ER i OR bile stvarne vlasnice opisanih nekretnina u cijelosti neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi te da je on temeljem valjanih pravnih poslova te zakonitim posjedom stekao vlasništvo cjeline istih nekretnina. Na te je okolnosti tužitelj u spis priložio isprave iz kojih proizlazi:

- da je dana 5. kolovoza 2015. ovjeren kupoprodajni ugovor u kojemu su kao prodavateljice naznačene OR i ER, a kupci su JR i RR (list spisa br. 5 i 6)

- da je u istom ugovoru naznačeno da su prodavateljice isključive vlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da tu četicu prodaju kupcima za kupoprodajnu cijenu od 225.600,00 kn

- da je dana 5. veljače 2019. zaključen darovni ugovor između darovateljica OR i ER te daroprimatelja JR (list spisa br. 7 i 8)

- da je u istom ugovoru naznačeno da su darovateljice suvlasnice za po 4/12 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da takve svoje udjele prenose u vlasništvo daroprimatelju JR

7. Upitan na okolnost sklapanja ovih pravnih poslova tužitelj u svome iskazu (list spisa br. 56) navodi kako je bio zainteresiran za kupnju zemljišta koje je bilo dosta zapušteno, znao je da je to vlasništvo obitelji ER, prodavatelji ga nisu upozoravali da postoje još neki suvlasnici niti je on u trenutku zaključenja ugovora provjeravao zemljišnoknjižno stanje već je zemljište odmah uzeo u posjed, započeo radove na uređenju terena, dao je izgraditi sve betonske ogradne zidove, obnovio neke masline i zasadio nove. U trenutku kada je zatražio zemljišnoknjižni izvadak i utvrdio da nije ishodio upis vlasništva u cijelosti pokušao je stupiti u kontakt sa tuženima, želio je mirnim putem riješiti taj problem i bio voljan tuženima platiti određenu svotu.

7. 1. O sklapanju kupoprodajnog odnosno darovnog ugovora u pogledu utuženih nekretnina u postupku su iskazivali svjedoci ER i ĐR. Tako svjedokinja ER ističe da je ona nasljeđivanjem stekla pravo suvlasništva opisanog zemljišta u [adresa], u naravi pašnjaka, na istom je zemljištu suvlasnički udjel imala i njena svekrva OR, riječ je o jednom pašnjaku koji se nalazi iznad starog tzv. Napoleonovog puta, a njoj je poznato da je u istom predjelu i zemljište u vlasništvu obitelji ĆR. Sve pregovore sa tužiteljem, ističe ova svjedokinja, vršio je njen suprug ĐR, sjeća se da je JR u jednom trenutku donio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, da je time ugovor bio sklopljen i realiziran, a ona osobno nije išla u opisani predjel niti je utvrđivala posjedovno stanje predmetnog zemljišta. Upitana zašto je naknadno sklopljen darovni ugovor koji se odnosi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] imenovana svjedokinja je izjavila da se toga više ne sjeća.

7. 2. Svjedok ĐR potvrđuje da je u više navrata pio kavu sa tužiteljem JR, da ga je on nagovarao da mu proda zemljište koje je bilo suvlasništvo njegove supruge i majke, da je to zemljište bilo zapušteno, a ranije zasađeno maslinama te da se jednog dana tužitelj našao s njim i predao mu iznos od 40.000 €. Razgovarao je sa svojom suprugom i odlučeno je da se ta zemlja proda, prihvatili su iznos koji je ponudio kupac, a predmetom tog pravnog posla je bilo zemljište čija je površina cca 3.700 m[2] . Svjedok ĐR nije dao odgovor na pitanje zbog čega je naknadno sačinjen darovni ugovor iz 2019. te dalje navodi da po zaključenju kupoprodajnog ugovora nije sa kupcem išao na lice mjesta niti mu je pokazivao granice prodanog zemljišta, a niti je bio angažiran mjernik. Naknadno ga je, tvrdi ovaj svjedok, telefonom nazvao JR kazavši mu da ima određenih problema u svezi s prodanim zemljištem, on mu je na to odgovorio da ako je potrebno da će mu on vratiti novac. Upitan poznaje li tužene odnosno je li mu nešto poznato o obitelji ĆR ovaj svjedok je izjavio da je čuo za tu obitelj koja ima u vlasništvu zemljište u istom predjelu.

7. 3. Upitana na iste okolnosti tužena BR ističe da je pravo suvlasništva utuženog zemljišta stekla naslijedivši oca pok. CR zajedno sa svojim bratom tj. tuženikom ad 2, rijetko je dolazila u [adresa], odnosno u Viganj gdje ima rodbinu, no poznato joj je gdje se nalazi zemljište koje je predmetom ovog spora. Nije imala bilo kakvo saznanje o zaključenju pravnih poslova između tužitelja i obitelji ĐR sve do trenutka kada je pred par godina JR nazvao njenog brata, u međuvremenu su oni pokrenuli postupak radi razvrgnuća suvlasništva, takav postupak je obustavljen, a poznato joj je da je tužitelj nudio isplatu njihovog suvlasničkog dijela, njegova ponuda je bila 15.000 €.

7. 4. Tuženik TR potvrđuje da mu se pred par godina telefonom obratio tužitelj, da mu je u tom razgovoru kazao da je kupio zemljište u [adresa] s time da je pravo suvlasništva na tom zemljištu još upisano na njih tužene, zatražio je prijepis kupoprodajnog ugovora, a nakon što je tužitelj to dostavio utvrdio je da je čest. zem. [katastarska čestica] kupljena dok je čest. zem. [katastarska čestica] darovana. Poslije toga je još par puta razgovara telefonom sa tužiteljem, pokušavali su postiži nekakav dogovor no do toga nije došlo, a od svoje majke je doznao da je nekada ranije bila izvršena određena dioba između obitelji ĐR i obitelji TR.

7. 5. Tužena AR također navodi da ju je pred par godina telefonom kontaktirao tužitelj kazavši da je kupio neku zemlju u [adresa] te nudio otkup njezinog suvlasničkog dijela, na to mu ona ništa konkretno nije odgovorila osim što mu je stavila do znanja da je pravo suvlasništva stekla nasljeđivanjem i da je ovlaštena raspolagati svojim suvlasničkim omjerom.

8. O posjedovnom stanju utuženih nekretnina u postupku su iskazivali svjedoci SR, HR i DR. Tako svjedok SR koji je vlasnik susjedne nekretnine ističe da je pred otprilike sedam godina tužitelj angažirao radnike radi gradnje ogradnog zida prema njegovoj nekretnini, tad je saznao da je JR kupio to zemljište koje je ranije bilo zapušteno. Dolazeći u isti predjel redovito je viđao tužitelja na ovim nekretninama kao i njegovu suprugu, dovršeni su ogradni zidovi, zemljište je poravnato te je tužitelj napravio jedan manji objekt pogodan za držanje kokoši ili odlaganje pokretnina.

8. 1. Svjedok HR ističe kako mu je poznat izgled utuženog zemljišta budući uz isto prolazi put koji vodi sa selo Kajanovići, hodajući kroz taj predjel utvrdio je promjene u izgledu utuženog zemljišta koje je danas ograđeno betonskim zidovima zbog nagiba terena formirane su zapravo tri etaže s time da je na jednom podignut i magazin za alat odnosno kokošinjac. Imenovani svjedok tvrdi da je radove na gradnji zidova vršio DR, a primijetio je da su na istom zemljištu zasađene i masline.

8. 2. Svjedok DR navodi da ga je tužitelj angažirao za gradnju betonskog zida kako bi se ogradilo zemljište koje je on kupio od obitelj ĐR, prije početka radova zemljište je identificirano od strane geometra kako bi se utvrdile krajnje granice, po tim granicama on je podigao više od 300 metara ogradnog betonskog zida visokog oko 1 metar, a pri tome ga nitko nikada nije ometao u vršenju radova.

9. Nije, dakle, sporno da je tužitelj po sklapanju pravnih poslova sa ER i OR ušao u posjed čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], da je na tom zemljištu vršio radove i podigao ogradni betonski zid, a sve to odnosno sadašnji izgled lica mjesta vidljiv je na fotografijama u spisu (list spisa br. 44-48). Stoga na te okolnosti nije ni bilo potrebo provoditi u postupku dokaz očevidom na licu mjesta pa je takav dokazni prijedlog sud odbio.

9. 1. Sporno je, međutim, je li tužitelj time stekao pravo vlasništva označenih nekretnina u cijelosti tj. i u odnosu na onaj suvlasnički omjer koji je u zemljišnoj knjizi upisan na ime tuženih.

9. 2. Ocjenom provedenih dokaza ovaj je sud utvrdio da tužitelj u postupku ničim nije dokazao ispunjenje pretpostavki za stjecanje prava vlasništva u odnosu na tužene (1/3 dijela).

9. 3. U smislu odredbi čl. 115. i čl. 119. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 – dalje ZV) za stjecanje prava vlasništva nekretnina traži se ispunjenje kumulativnih pretpostavki, vlasništvo prednika, valjani pravni posao i odgovarajući upis u zemljišnu knjigu.

9. 4. Temeljem kupoprodajnog ugovora od 5. kolovoza 2015. i darovnog ugovora od 5. veljače 2019. tužitelj je upisom u zemljišnu knjigu stekao pravo suvlasništva utuženih nekretnina u onom suvlasničkom omjeru koji je bio u zemljišnoj knjizi upisan na ime prodavateljica odnosno darovateljica ER i OR. Isti pravni poslovi ne predstavljaju osnov za stjecanje vlasništva u odnosu na preostali suvlasnički dio koji pripada tuženima niti se tužitelj ovdje može pozivati na predmnijevano vlasništvo svojih prednica.

9. 5. Prema odredbi čl. 166. st. 1. i 2. ZV-a smatrat će se vlasnikom stvari osoba koja dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja i pri tome je pošten posjednik. Odredbom čl. 18. st. 3. istog Zakona propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed s time što poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

9. 6. Sam tužitelj već je u trenutku zaključenja pravnih poslova s ER i OR mogao i morao znati da one nisu upisane u zemljišnoj knjizi kao isključive vlasnice. Uostalom, u to se svakako uvjerio u trenutku kada je zatražio uknjižbu prava vlasništva temeljem sačinjenih pravnih poslova. Pored toga u spisu je priložena i pismena izjava OR i ER (list spisa br. 24) kojom one potvrđuju da su još prije zaključenja ugovora o kupoprodaji iz kolovoza 2015. te ugovora o darovanju od 5. veljače 2019. upozorile JR da nisu jedine vlasnice predmetnih nekretnina, a što je on mogao zaključiti i iz zemljišnoknjižnog stanja. K tomu i iskaza svjedoka ER i KR jasno proizlazi da u opisanom predjelu pravo vlasništva zemljišta ima i obitelj TR.

9. 7. Zbog svega navedenog tužitelj se u ovoj parnici ne može pozivati na pošteni posjed neovisno o tome koje je i kakve radove izvršio na spornom zemljištu kao i bez obzira na činjenicu da ga u tim radovima tuženi nisu zaustavljali. Ovo tim više jer on sam priznaje da je osobno kontaktirao tužene pred par godina, a potvrđuje i da im je nudio određenu svotu novca na ime otkupa njihova suvlasničkog dijela. Već samim time tužitelj zapravo priznaje da su tuženi suvlasnici istog zemljišta, a s druge pak strane tuženi su pred ovim sudom pokrenuli i izvanparnični postupak pod posl.br. R1-77/21 zatraživši razvrgnuće suvlasništva u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Iz sadržaja navedenog spisa razvidno je da je postupak obustavljen rješenjem od 29. listopada 2021. a to iz razloga jer je očitujući se na podneseni prijedlog JR osporio pravo suvlasništva.

9. 8. Zbog svega navedenog ovaj je sud utvrdio da tužitelji ničim nije dokazao ispunjenje pretpostavki za sjecanje prava vlasništva 1/3 dijela utuženih nekretnina jer to pravo nije mogao steći dosjelošću obzirom da se ne radi o poštenom posjedu u smislu čl. 160 ZV, a niti po bilo kojem drugom zakonskom osnovu. Stoga je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

10. O parničnim je troškovima sud odlučio prema odredbi č. 154. st. 1. ZPP-a te obavezao tužitelja naknaditi tuženima sve troškove koji su bili potrebni rado vođenja ovog postupka. Odmjereni se troškovi sastoje od izdataka za zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno propisanoj odvjetničkoj tarifi i to za sastav odgovora na tužbu te zastupanje na tri održana ročišta, za svaku radnju po 250 bodova (500 €), a sve uvećano za 20% na ime zastupanja više osoba prema Tbr. 40 Odvjetničke tarife.

U Korčuli, 14. siječnja 2025.

S u d a c :

Marija Skokandić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda za nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).