Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-735/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, kao predsjednika vijeća, Željka Đerđa, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Blanke Pervan, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) TA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2) UA, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Marku Blečiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku Luki Vitasoviću, odvjetniku iz Rijeke, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja 1) TA i 2) UA tuženika ABC, protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-167/2019-77 od 1. prosinca 2022., ispravljene rješenjem od 9. ožujka 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj Pn-167/2019-77 od 1. prosinca 2022., ispravljena rješenjem od 9. ožujka 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

II. O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da prvotužitelju [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete i imovinske štete, isplati ukupan iznos od 25.684,50 kuna (dvadesetpettisućašestoosamdesetčetiri kune i pedeset lipa) / 3.408,92 (tritisućečetristoosam eura i devedesetdva centa) eura1 s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 09.10.2018. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija s iznosom od 11.015,50 (jedanaesttisućapetnaest kuna i pedeset lipa) kuna kao neosnovanim, te se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje od 12.01.2016.g. pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da drugotužiteljici UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova povrede prava osobnosti u vidu neimovinske štete i imovinske štete, isplati ukupan iznos od 152.065,80 (stopedesetdvijetisućešezdesetpet kuna i osamdeset lipa) kuna / 20.182,60 (dvadesettisućastosamdesetdva eura i šezdeset centi) eura1 s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe 09.10.2018. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija s iznosom od 104.707,85 (stočetiritisućesedamstosedam kuna i osamdesetpet lipa) kuna kao neosnovanim, te se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje od 27.01.2016.g. pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi prvotužitelju ..., [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 11.613,38 kuna (jedanaesttisućašestotrinaest kuna i tridesetosam lipa) / 1.541,36 (tisućupetstočetrdesaetjedan euro i tridesetšest centi) eura1 s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 01.12.2022. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.

IV. Nalaže se tuženiku ABC, [adresa], [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi drugotužiteljici UA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 5.359,13 kuna (pettisućatristopedesetdevet kuna i trinaest lipa) / 711,28 (sedamstojedanaest eura i dvadesetosam centi) eura1 s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja 01.12.2022. godine pa do isplate, obračunatom uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri), postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se odbija sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate po stopi od 12% godišnje koja teče od presuđenja pa do isplate, a u slučaju promjene stope, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao neosnovanim.''

2. Uvodno označenim rješenjem od 9. ožujka 2023. odlučeno je:

"I. Ispravlja se presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama-Buie poslovni broj: 16 Pn-167/2019-77, od 1. prosinca 2022. godine, na način da e u cijelom tekstu presude ispravlja osobno ime I-tužitelja tako da se umjesto riječi "T" ispravno navodi riječ "TA".

II. U ostalom dijelu presuda iz toč. I ovog rješenja ostaje neizmijenjena."

3. Protiv citirane presude, ispravljene citiranim rješenjem, u dijelu kojim su odbijeni tužbeni zahtjevi kao i odluci o trošku postupka, žalbu su izjavili tužitelji pod 1 TA (dalje u tekstu: tužitelj) i pod 2 UA (dalje u tekstu: tužiteljica) iz svih žalbenih razloga u bitnom navodeći da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako su žalitelji suodgovorni u šteti zbog nevezivanja sigurnosnog pojasa jer iz svih provedenih dokaza, a posebice nalaza vještaka, proizlazi da je takav prigovor neosnovan, odnosno da okolnost što tužitelji nisu bili vezani ne utječe na visinu štete u smislu njihovog doprinosa odnosno utvrđenja suodgovornosti. Ukazuju da na takav zaključak upućuje dinamika samog događaja nezgode, a osobito vještački nalaz iz kojeg proizlazi da sve i da su bili vezani sigurnosnim pojasom da bi zadobili povrede barem takve težine, ako ne i teže naravi pa smatraju da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda kako je ta činjenica utjecala na obim ozljeda i visinu štete. Dodaju da sud ne cijeni valjano liječničke potvrde prema kojim žalitelji nisu bili niti dužni iz zdravstvenih razloga koristiti tijekom vožnje sigurnosne pojaseve. Ističu da je prvostupanjski sud, imajući u vidu ocjene vještaka, dosudio znatno manju naknadu od one koja je propisana kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske i sudskom praksom županijskih sudova posebice što je prvostupanjski sud visinu naknade cijenio kroz odredbe ranijeg Zakona o obveznim odnosima iako je novi zakon takvu praksu napustio posebice u dijelu utvrđivanja neimovinske štete. Smatraju da sud nije pravilno ocijenio utvrđenje vještaka da je kod tužitelja nastalo trajno smanjenje životnih aktivnosti od 5%, a kod tužiteljice čak 40%, a što je s obzirom na njenu dob i status izuzetno značajno i teško jer je doživotno zakinuta u novim aktivnostima i situacijama koje je ranije provodila, te često je primorana objašnjavati ljudima oko sebe svoju situaciju i tegobe te umanjivati svoju životnu aktivnost u svakodnevnom životu, stoga smatraju i predlažu da drugostupanjski sud u tom dijelu prvostupanjsku presudu preinači na način da tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti. U pogledu odluke o troškovima postupka ističu da pogrešno prvostupanjski sud dva puta stavlja u omjer uspjeh tuženika, a koji prema njima nije uopće uspio u sporu, jer nije imao nikakav zahtjev, pa je trošak žaliteljima sud trebao priznati u potpunom iznosu, a sud pogrešno utvrđuje kako je tužitelj uspio sa 69,98% te mu priznaje trošak u visini od 39,96%, a tužiteljica, koja je uspjela sa 59,92%, trošak priznaje u visini od 18,44%, smatraju da je takva odluka potpuno u suprotnosti sa odredbama Zakona o parničnom postupku pa predlažu da drugostupanjski sud pobijanu presudu u ovom dijelu preinači i dosudi žaliteljima cjelokupno zatraženi trošak uvećano za trošak sastava žalbe.

4. Protiv citirane presude, ispravljene citiranim rješenjem, u dijelu kojim su prihvaćeni tužbeni zahtjevi, kao i odluke o trošku, žalbu je izjavio tuženik ABC (dalje u tekstu: tuženik) u bitnom ukazujući da je počinjena bitna povreda odredaba iz postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku obzirom da je obrazloženje pobijane presude proturječno sa izrijekom kao i sa ispravama i sadržajem iskaza na koje se sud poziva zbog čega je pobijana presuda nerazumljiva. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je isplaćen nesporni dio štete tužitelju u iznosu od 19.800,00 kuna jer je već u odgovoru na tužbu istaknuto da mu je isplaćen iznos od 27.900,00 kuna, te priloženi dokazi o tim isplatama, kao i da je tužiteljici isplaćen iznos od 40.054,20 kuna jer je također već u odgovoru na tužbu rečeno da je njoj ukupno isplaćeno 94.778,51 kuna o čemu su također uz odgovor na tužbu dostavljene potvrde o isplatama s time da napominje da su isplate išle preko Istra agenta kao i neposredno tužiteljima pa nije jasno zbog čega, a obzirom da tužitelji nisu osporili te isplate, prvostupanjski sud te dokaze i tvrdnje žalitelja ne prihvaća. Ističe da pogrešno prvostupanjski sud primjenjuje Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda s obzirom da je tužiteljima za fizičke boli pravilno pa čak i matematički točno izračunao visinu naknade nematerijalne štete, a u odnosu na umanjenje životne aktivnosti za oboje tužitelja naknadu procjenjuje u nerealno visokom iznosu višekratno većem nego što to stoji i Orijentacijskim kriterijima. Drži da jednako tako pogrešno prvostupanjski sud procjenjuje i visinu naknade za pretrpljeni strah kako kod tužitelja tako i kod tužiteljice dodjeljujući tužitelju čak 20.000,00 kuna, a tužiteljici 30.000,00 kuna iako je to prema Orijentacijskim kriterijima trebalo biti višekratno manje. Ističe da je pogrešan izračun prvostupanjskog suda i za imovinsku štetu tuđe pomoći i njege na strani tužiteljice pod 2 jer joj je obračunao 42 sata tuđe pomoći i njege više nego je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, a prvostupanjski sud ne daje valjane razloge zbog čega je taj broj sati povećao mimo mišljenja vještaka. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno zaključio kako doprinos tužitelja i tužiteljice u nastanku štete nije sporan odnosno da bi on iznosio 10% na strani tužitelja i 20% na strani tužiteljice, jer iako je žalitelj u odgovoru na tužbu rekao da bi ovo postotci doprinosa bili zbog nevezanja sigurnosnim pojasom, nakon provedenog vještačenja je istican prigovor doprinosa najmanje 50%, a što prvostupanjski sud očito nije prihvatio, a niti obrazložio razloge zbog čega je utvrdio da visina doprinosa među strankama nije sporna odnosno da bi iz nalaza i mišljenja vještačenja proizlazio upravo doprinos kakav je sud utvrdio jer to iz nalaza i mišljenja ne proizlazi tako. Ukazuje da u pogledu imovinske štete uništenih stvari prvostupanjski sud ne daje nikakvo obrazloženje o utvrđenoj visini naknade za uništene stvari mobitela marke Samsung, a posebice u odnosu na stvari tužiteljice koja je izjavila da niti ne zna što je točno od stvari imala sa sobom, a prvostupanjski sud joj u cijelosti prihvaća traženi iznos, a paušalno ga opravdava. Ukazuje da je obračun kamata na imovinsku štetu nepravilan s obzirom da se za imovinsku štetu zatezna kamata određuje od presuđenja, a ne od utuženja kako to prvostupanjski sud utvrđuje pobijanom presudom posebice kada imovinsku i neimovinsku štetu utvrđuje u ukupnom iznosu, a kamatu na isti iznos određuje od utuženja. S obzirom da je pogrešna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva smatra da je pogrešna odluka donesena i u odnosu na trošak postupka pa predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima te žalitelju dosudi trošak parničnog postupka uvećano za trošak sastava žalbe.

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalba su osnovane.

7. U pravu je tuženik da, unatoč tome što je prvostupanjski sud opširno na većem broju stranica iznosio sadržaje iskaza stranaka i svjedoka, nalaze i mišljenja vještaka, te materijalnih dokaza, a potom komentirao izvedene dokaze, bez da ih je kritički ocijenio i dao valjane razloge za svoje zaključke o izvedenim dokazima na kojim je temeljio svoju odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva, posebice o dosuđenim visinama, kao i u pogledu spornih i nespornih činjenica među strankama, pa su stoga osnovane žalbene tvrdnje da pobijana presuda nema valjanih razloga, a oni izneseni da su u suprotnosti sa utvrđenim činjenicama, zbog čega je pobijana presuda nerazumljiva, a što ukazuje da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 14/2011., 25/2013. i 89/2014.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/2019.).

8. Naime, predmet ovog postupka je tužba na isplatu utuženih iznosa po osnovi naknade neimovinske i imovinske štete nastale tužiteljima kao posljedica prometne nezgode koja se dogodila 6. siječnja 2016., u kojoj su kao vozač i suvozač sudjelovali tužitelj i tužiteljica, a koju je prometnu nezgodu skrivio osiguranik tuženika.

9. Nije bilo sporno, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, da je za nastanak prometne nezgode kriv vozač vozila koje je bilo osigurano kod tuženika, odnosno osiguranik tuženika.

10. No opravdano se u žalbama ukazuje da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje kako u postupku nije bilo sporno postojanje i visina doprinosa tužitelja i tužiteljice nastanku i visini štete.

11. Naime, tužitelji su u tužbi i tijekom postupka tvrdili, a na što ukazuju i u žalbi, da na njihovoj strani nije bilo doprinosa, da oni nisu niti morali biti vezani sigurnosnim pojasom za vrijeme vožnje jer da su za to imali potvrdu liječnika, dok je tuženik već u odgovoru na tužbu prigovorio doprinosu tako da je tvrdio da je kod tužitelja postojao doprinos od 10%, a kod tužiteljice 20% u nastanku štete, a kasnije tijekom postupka, kako to ukazuje i u žalbi, nakon provedenog vještačenja tvrdio je i prigovarao da je postotak doprinosa na 50% na strani tužitelja, a prvostupanjski sud, utvrđuje kao nesporno među strankama doprinos tužitelja od 10%, a tužiteljice od 20%, iako takav doprinos nije bio nesporan, a niti valjano obrazlaže zašto smatra da je njihov doprinos bio upravo u ovim omjerima, posebice što vještaci u provedenom kombiniranom vještačenju ne daju takvo mišljenje, a u nalazu i mišljenju vještak mr.sc. Rajko Ćelović, dr.med.spec. opće kirurgije i traumatologije utvrđuje trajanje i jačinu boli, straha i ostalih kvalifikatornih okolnosti u odnosu na sveukupne ozljede obiju tužitelja, kao i potrebu tuđe pomoći i njege na ukupno zdravstveno stanje i ozljede zadobivene u štetnom događaju, no također vještak jasno utvrđuje i koje su ozljede nastale isključivo zbog činjenice da tužitelji nisu koristili sigurnosni pojas za vrijeme vožnje neposredno prije nastanka prometne nezgode, no iako su te ozljede znatne ne utvrđuje koji bi postotak tih ozljeda iznosio u odnosu na ukupne utvrđene ozljede, a prvostupanjski sud ne daje valjane razloge zašto paušalno utvrđuje, a to još tvrdi da nije bilo niti sporno, da bi doprinos iznosio 10% na strani tužitelja odnosno 20% na strani tužiteljice, a što samo za sebe, uzimajući da je upravo valjano utvrđeni doprinos bitan za utvrđenje iznosa naknade, kako neimovinske štete za povredu osobnosti, tako i imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu, ovu presudu čini nerazumljivom, pa je stoga u pravu tuženik da je ovakav zaključak i obrazloženje suprotno provedenim dokazima i iznesenim činjenicama tijekom postupka.

12. Dakle, kako se to opravdano ukazuje u žalbama, postojanje i visina doprinosa nastanku štete od strane tužitelja nije bila nesporna, a u zaključku nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke je jasno, za oba tužitelja, naznačeno koje ozljede ne bi nastale da su isti bili vezani sigurnosnim pojasom, kao i mišljenje da tužitelj niti tužiteljica nisu imali opravdanog medicinskog razloga da ne mogu ili ne smiju koristiti sigurnosne pojaseve tijekom vožnje, a što prvostupanjski sud valjano ne cijeni niti o tome daje bilo kakve, a posebice ne valjane razloge.

13. Osnovano se u žalbi upire i da nije jasno zašto je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik, kao nesporni dio štete, isplatio tužitelju iznos od 19.800,00 kn, a tužiteljici iznos od 40.064,20 kn, odnosno zašto je zaključio da tuženik nije isplatio kao nesporni dio tužitelju 27.900,00 kn i tužiteljici 94.778,15 kn, koliko je tvrdio u odgovoru na tužbu, posebice što je tuženik u privitku dostavio dokaze o isplati štete koje prvostupanjski sud ne ocjenjuje kritički, a u obrazloženju se poziva na odredbu članka 221.a ZPP i zaključuje da sa sigurnošću ne može utvrditi da je isplaćen iznos štete većim od po njemu utvrđenoga, za kojega također ne obrazlaže kako je do njega došao, a niti obrazlaže činjenicu na koju se upire u žalbi da tužitelji nisu niti osporavali isplaćeni iznos naveden u odgovoru na tužbu, pa doista, kako to u žalbi ukazuje tuženik nije jasno kako je prvostupanjski sud utvrdio ovaj iznos isplaćenog dijela štete prije podnošenja tužbe.

14. Tuženik u žalbi ukazuje na neopravdano visoko utvrđeni iznos naknade neimovinske štete za pretrpljeni strah i umanjenje životne aktivnosti za oba tužitelja ukazujući na nesrazmjer utvrđenih iznosa sa Orijentacijskim kriterijima te utvrđenim iznosom za fizičke boli.

15. U tom pravcu treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 29. studenoga 2002. donio "Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete" (broj: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, od 29. studenog 2002.) koji su trebali ujednačiti primjenu odredbe članka 200. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. – dalje ZOO/91), a čija primjena se nastavila i nakon stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje ZOO/05), s time da prema ovom potonjem Zakonu naknada neimovinske štete se procjenjuje kao povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a obuhvaća povredu prava osobnosti koja se manifestira kao trpljenje fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, duševnih bolova zbog naruženosti, povrede dostojanstva, časti i ugleda, pa se naknada za neimovinsku štetu po ovom Zakonu određuje u ukupnom iznosu vodeći računa o svim ovim kvalifikatornim okolnostima koje utječu na njenu visinu, a koje se također mogu orijentacijski mjeriti i određivati prema Orijentacijskim kriterijima.

16. Također treba reći da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednicama 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzeo pravno shvaćanje koje glasi: „Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. broj Su-1331-VI/02 i 1372—11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15 i 29/18.-dalje ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti primjenjivati će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05.“

17. Dakle, pravilno se u žalbama ukazuje da je prvostupanjski sud iznose neimovinske štete trebao donijeti u jednom jedinstvenom iznosu no tu visinu štete je morao odrediti i obrazložiti pozivajući se na Orijentacijske kriterije te okvirno prihvaćajući iznose u njima navedene, a u slučaju značajnijeg odstupanja dodjele naknade protivno iznosima iz Orijentacijskih kriterija te razloge je morao valjano obrazložiti.

18. Kako to u žalbi ističe tuženik, prvostupanjski sud je za fizičke boli visinu naknade odredio sukladno Orijentacijskim kriterijima, čak matematički točno, no kod umanjenja životne aktivnosti kao i za pretrpljeni strah za oboje tužitelja je procijenio visinu znatno odnosno višekratno veću od one određene Orijentacijskim kriterijima, a za što nije dao valjano obrazloženje.

19. Jednako tako, osnovano tuženik u žalbi ukazuje da je broj sati tuđe pomoći i njege kod tužiteljice utvrđen i odmjerena naknada za sveukupno 462 sata, iako prema nalazu i mišljenju vještaka proizlazi da je tužiteljici bila neophodna tuđa pomoć i njega za sveukupno 420 sati pa nije jasno, a nije vidljivo iz obrazloženja, zbog čega je prvostupanjski sud tužiteljici priznao 42 sata više tuđe pomoći i njege nego je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka.

20. Osnovano također u žalbi ukazuje tuženik da prvostupanjski sud kod određivanja visine imovinske štete osim paušalno određenog iznosa ne daje nikakve razloge zbog kojih je visinu odredio u tom iznosu, ne obrazlaže niti starost mobitela odnosno stvari koje su uništene niti vrijednost novih odnosno kolika bi to bila vrijednost u trenutku uništenja, a napose kod utvrđenja visine imovinske štete tužiteljice ne daje nikakve razloge kako u pogledu koje stvari su uništene niti koliko iste doista mogu biti vrijedne, a posebice kad se uzme da i tužiteljica u svom iskazu nije mogla niti je rekla koje stvari je imala kod sebe koje su navodno bile u vrećici a koje su navodno uništene u štetnom događaju.

21. Uzimajući sve naprijed navedeno, a obzirom da odluka o troškovima postupka zavisi od konačnog uspjeha stranaka u sporu, niti odluka prvostupanjskog suda o troškovima ne može se za sada valjano ispitati.

22. S obzirom na sve naprijed navedene razloge odnosno činjenicu da ovaj drugostupanjski sud nije mogao pobijanu presudu valjano ispitati jer nedostaju bitni razlozi o činjenicama koji su u istoj navedeni kao razlog za donošenje odluke suda, to je trebalo, temeljem odredbe čl. 369. st. 1. ZPP žalbe stranaka prihvatiti kao osnovane i pobijanu presudu prvostupanjskog suda ukinuti a predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

23. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će kritički i sveobuhvatno ocijeniti provedene dokaze, valjano utvrditi visinu doprinosa tužitelja i tužiteljice u nastanku štete, utvrditi koliki iznos je tuženik prije ovoga postotka kao nesporni isplatio tužiteljima, te visinu neimovinske i imovinske štete koju su tužitelji pretrpjeli kao posljedicu štetnog događaja te dosuditi razliku tužiteljima uz pripadajuće kamate na iznose utvrđene neimovinske i imovinske štete te donijeti odluku o troškovima postupka, a svoju odluku valjano obrazložiti.

24. S obzirom na sve navedeno trebalo je odlučiti kao u izreci.

Zadar, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin