Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-39/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Ivanu Stipčiću, u pravnoj stvari tužiteljice UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Lucija Car-Pavlic i Marko Križanec, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Križanec, Car-Pavlic & Poparić j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5448/2021-24 od 1. lipnja 2022., 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5448/2021-24 od 1. lipnja 2022. pod točkama I. i II. izreke.

II. Djelomičnim uvažavanjem te djelomičnim odbijanjem kao neosnovane žalbe tužiteljice presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-5448/2021- 24 od 1. lipnja 2022. se pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom iznosu preko dosuđenog pa do zahtijevanog:

a) preinačuje za iznos od 116,13 eura (875,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos tekućim od 14. siječnja 2025. do isplate i za navedeno sudi:

Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka i u daljnjem iznosu od 116,13 eura (875,00 kn) sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

b) potvrđuje u odnosu na preostali odbijeni, a ne preinačeni iznos.

III. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi tužiteljice i tuženika za nadoknadom troškova parničnog postupka u povodu žalbi.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

»I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici bruto iznos od 4.535,12 kn, sa zateznim kamatama, prema stopi propisanoj odredbom čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, a koje dospijevaju kako slijedi:

- na iznos od 185,91 kn, od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 32,46 kn, od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 53,60 kn, od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 65,68 kn, od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 29,58 kn, od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 92,95 kn, od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 52,83 kn, od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 13,88 kn, od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 59,41 kn, od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 101,34 kn, od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 101,50 kn, od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 100,00 kn, od 16. ožujka 2017. do isplate,

- na iznos od 57,97 kn, od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 133,33 kn, od 16. svibnja 2017. do isplate,

- na iznos od 21,11 kn, od 16. lipnja 2017. do isplate,

- na iznos od 60,61 kn, od 16. srpnja 2017. do isplate,

- na iznos od 158,71 kn, od 16. kolovoza 2017. do isplate,

- na iznos od 149,63 kn, od 16. rujna 2017. do isplate,

- na iznos od 62,09 kn, od 16. studenog 2017. do isplate,

- na iznos od 60,54 kn, od 16. prosinca 2017. do isplate,

- na iznos od 199,05 kn, od 16. siječnja 2018. do isplate,

- na iznos od 121,20 kn, od 16. veljače 2018. do isplate,

- na iznos od 34,83 kn, od 16. ožujka 2018. do isplate,

- na iznos od 43,04 kn, od 16. travnja 2018. do isplate,

- na iznos od 78,99 kn, od 16. svibnja 2018. do isplate,

- na iznos od 6,82 kn, od 16. lipnja 2018. do isplate,

- na iznos od 136,80 kn, od 16. srpnja 2018. do isplate,

- na iznos od 63,35 kn, od 16. kolovoza 2018. do isplate,

- na iznos od 81,60 kn, od 16. rujna 2018. do isplate,

- na iznos od 209,04 kn, od 16. listopada 2018. do isplate,

- na iznos od 190,87 kn, od 16. prosinca 2018. do isplate,

- na iznos od 96,81 kn, od 16. siječnja 2019. do isplate,

- na iznos od 73,32 kn, od 16. veljače 2019. do isplate,

- na iznos od 72,09 kn, od 16. ožujka 2019. do isplate,

- na iznos od 274,63 kn, od 16. travnja 2019. do isplate,

- na iznos od 82,74 kn, od 16. svibnja 2019. do isplate,

- na iznos od 62,69 kn, od 16. lipnja 2019. do isplate,

- na iznos od 144,17 kn, od 16. srpnja 2019. do isplate,

- na iznos od 62,69 kn, od 16. kolovoza 2019. do isplate,

- na iznos od 229,30 kn, od 16. rujna 2019. do isplate,

- na iznos od 46,15 kn, od 16. listopada 2019. do isplate,

- na iznos od 42,34 kn, od 16. studenog 2019. do isplate,

- na iznos od 318,76 kn, od 16. prosinca 2019. do isplate,

- na iznos od 125,33 kn, od 16. siječnja 2020. do isplate,

- na iznos od 83,24 kn, od 16. veljače 2020. do isplate,

- na iznos od 37,24 kn, od 16. ožujka 2020. do isplate,

- na iznos od 21,91 kn, od 16. svibnja 2020. do isplate,

- na iznos od 1,88 kn, od 16. lipnja 2020. do isplate,

- na iznos od 0,69 kn, od 16. kolovoza 2020. do isplate,

- na iznos od 0,37 kn, od 16. rujna 2020. do isplate,

- na iznos od 0,04 kn, od 16. prosinca 2020. do isplate,

- na iznos od 0,01 kn, od 16. siječnja 2021. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužiteljici prouzročene parnične troškove u iznosu od 3.750,00 kn sa zateznim kamatama, tekućim od dana 1.6.2022. do isplate, prema stopi propisanoj člankom 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice u dijelu isplate ukupnog iznosa od 465,88 kn sa pripadajućim zateznim kamatama što se odnosi na mjesec lipanj 2018. od 232,94 kn i mjesec lipanj 2019. od 232,94 kn. 3 Poslovni broj: 20 Pr- 5448/2021-24

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom dosuđenom bruto iznosu te zahtjev za isplatom parničnog troška u preostalom dijelu preko dosuđenog.«

2. Protiv navedene presude pod točkama I. i II. izreke pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, sve uz nadoknadu troškova postupka u povodu žalbe.

3. Protiv navedene presude pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka u preostalom zahtijevanom iznosu preko dosuđenog pravovremeno je žalbu podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda uz nadoknadu troškova postupka u povodu žalbe.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužiteljice je djelomično osnovana, a djelomično nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu u žalbama stranaka pobijanom dijelu u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - proč. tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) u svezi članka 457. i članka 467. stavka 1. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Neosnovano tužiteljica i tuženik u žalbama navode da je u donošenju presude u pobijanom dijelu počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda u pobijanom dijelu nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa niti onih na koje ukazuju žalitelji u žalbama.

8. U konkretnom slučaju radi se presudi donesenoj u sporu male vrijednosti, koja se prema odredbi članka 467. stavku 1. ZPP ne može pobijati iz žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a niti iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP radi čega žalbeni navodi stranaka kojima se pobija pravilnost i zakonitost presude u pobijanom dijelu, a koji se odnose na navedene žalbene razloge nisu razmatrani po ovome sudu.

9. Predmet zahtjeva o kojem je odlučeno u žalbom tuženika pobijanim dijelom presude je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatom dodataka na plaću i to zbog otežanih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na sve odrađene sate rada te slijedom toga i razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad koje bi ostvarila da su u prosjek plaća uračunati i utuženi dodaci na plaću u utuženom razdoblju.

10. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće u visini utvrđenoj provedenim vještačenjem (kojem izračunu tuženik nije prigovarao), na način da tužiteljici u utuženom razdoblju nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, da tužiteljici nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i da joj je pogrešno obračunao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad na koju tužiteljica ima pravo utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća od plaća koje su već umanjene po prethodnim osnovama.

11. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj presudi kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kao pod točkom I. izreke pobijane presude, a suprotni žalbeni navodi tuženika nisu osnovani.

12. Na žalbene navode tuženika je za odgovoriti da tuženik nije vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13. i 96/15., dalje: KU), odnosno članka 49. stavka 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 29/18., dalje: KU/18), a riječ je o uvećanjima za rad noću, subotom, nedjeljom, za prekovremeni rad, za rad u drugoj smjeni. Tuženik je obračunavao prvo osnovnu bruto plaću i na tu plaću sve pripadajuće dodatke, međutim dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata i dodatak za otežane uvjete rada je tuženik obračunavao samo za redoviti mjesečni fond sati, a ne na sve sate koje je tužiteljica odradila odnosno na prekovremene sate navedene dodatke tuženik nije primijenio. Tužiteljica, kada joj kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka sukladno odredbi članka 57. KU, odnosno članka 55. KU/18 i sukladno odredbi članka 59. KU i članka 57. KU/18, zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodataka po navedenim osnovama, budući da tužiteljica i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi.

13. Pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz navedenih odredbi kolektivnih ugovora, ali i odredbe članka 91. stavak 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., dalje: ZR, na snazi u pravno relevantno vrijeme) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, kolektivnog ugovora, pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radnika za obavljeni rad, dok prema odredbi članka 94. ZR radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada što znači da se plaća koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad odnosno za otežane uvjete rada radi čega nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu jer za taj rad ima također pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom članka 91. stavak 3. ZR.

14. Za navesti je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019., broj: Su-IV-56/19-18 zauzeo sljedeće shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

15. Odluka o troškovima parničnog postupka dosuđenih tužiteljici kao pod točkom II. izreke pravilna je i donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava navedenog u pobijanoj presudi, a koju odluku tuženik ne osporava određenim i obrazloženim žalbenim navodima, nego je očito osporava kao posljedicu svog stava o pogrešnoj odluci o glavnoj stvari.

16. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je o troškovima parničnog postupka pravilno odlučio primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP te je pri tome pravilno utvrdio omjer uspjeha tužiteljice u parnici, a imajući u vidu tužbeni zahtjev, pri čemu nije bitno da li je tuženik zastupan po punomoćniku odvjetniku ili ne.

17. Suprotno neosnovanim žalbenim navodima tužiteljice pravilno joj prvostupanjski sud nije dosudio nadoknadu troškova parničnog postupka za sastav podnesaka od 17. ožujka 2021. i 12. travnja 2021. jer se, a imajući u vidu njihov sadržaj, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne radi o radnjama, a time niti troškovima potrebnim za vođenje parnice, a upravo iz razloga koje navodi prvostupanjski sud u pobijanoj odluci.

18. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužiteljice da je prvostupanjski sud odlučujući o visini troškova u odnosu na radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku za koje joj je dosudio nadoknadu troškova pogrešno kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 601,91 eura (4.535,12 kn) jer je pravilno kao vrijednost predmeta spora trebao uzeti iznos konačno postavljenog zahtjeva od 663,62 eura (5.000,01 kn prema kojoj vrijednosti predmeta spora je i računao omjer uspjeha stranaka u parnici).

19. Radi navedenog prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo navedeno u pobijanoj odluci kada je tužiteljici za radnje zastupanja po punomoćniku odvjetniku za koje joj je dosudio nadoknadu troška dosudio ukupan iznos od 232,26 eura (1.750,00 kn) jer joj je pravilnom primjenom materijalnog prava trebao s te osnove dosuditi ukupan iznos od 348,40 eura (2.625,00 kn). Radi navedenog tužiteljici pravilnom primjenom materijalnog prava pripada i daljnji iznos nadoknade troškova parničnog postupka u iznosu od 116,13 eura (875,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od dana donošenja odluke o trošku ovog suda (članak 151. stavak 3. ZPP), dok je u preostalom zahtijevanom, a nedosuđenom iznosu pravilnom primjenom materijalnog prava zahtjev tužiteljice za nadoknadom troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

20. Radi svega naprijed navedenog temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i pod točkom II./b, a temeljem odredbe članka 373. točke 3. ZPP kao u izreci ove presude pod točkom II./a.

21. Tuženik nije uspio sa žalbom, a tužiteljica je sa žalbom uspjela samo djelomično koji omjer uspjeha ne opravdava da joj je dosudi nadoknada troška u povodu žalbe niti djelomično, radi čega je odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude (članak 166. stavak 1. ZPP).

22. Prvostupanjska presuda nije ispitivana pod točkom III. izreke i pod točkom IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer u tome dijelu nije pobijana žalbom.

Sisak 14. siječnja 2025.

Sudac

Ivan Stipčić