REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

Poslovni broj: Us I-1413/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja DK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa službena osoba SK, radi prava iz mirovinskog osiguranja, 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-10/23- 02/03452294394, URBROJ: 341-99-11/2-23-3928 od 27. listopada 2023.

Obrazloženje

1. Tuženik je osporavanim rješenjem, KLASA: UP/II 140-10/23-02/03452294394, URBROJ: 341-99-11/2-23-3928 od 27. listopada 2023., odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u SLAVONSKOM Brodu, KLASA UP/I 140-10/23-02/03452294394, URBROJ: 341-16- 11/2-23-23182 od 31. srpnja 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja, rođenog **.**.1971., da mu se u mirovinski staž utvrdi razdoblje od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999„ od 6. rujna 2001. do 19. prosinca 2002., od 14. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2004., od 23. lipnja 2005. do 15. travnja 2007. i od 3. svibnja 2021. do 21. travnja 2023. provedeno u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te od 26. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996. i od 1. srpnja 1996. do 9. srpnja 1998. po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu.

3.1. Tužitelj u tužbi osporava navedeno rješenje tuženika u cijelosti, zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu mirovinskog staža, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog bitnih povreda postupka. Tužitelj, u bitnome navodi da je tuženik propustio u staž osiguranja uvrstiti i vrijeme provedeno u evidenciji nezaposlenih osoba Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, u odnosu na koje je tužitelj ostvarivao pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti. Smatra da je u postupku povrijeđena odredba članka 7. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP) kao i odredba članka 8., 9. i 10. ZUP-a. Također smatra da je tuženik bio dužan u postupku omogućiti tužitelju pristup propisanim obrascima na internetskoj stranici i pružiti tužitelju svojevrsnu pravnu pomoć, uslijed čega je povrijeđena i odredba članka 11. ZUP-a. Nadalje ističe da je propuštanjem tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o žalbi tužitelja, po članku 101. stavak. 2. ZUP-a valjalo predmnijevati usvajanje zahtjeva tužitelja. Predlaže da zahtjev tužitelja za najnižu mirovinu hrvatskog branitelja (koji zahtjev nije predmet ove upravne stvari) bude usvojen.

3.2. Tužitelj također navodi da kao (novi) dokaz dostavlja: preslike rješenja o pravu na novčanu naknadu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Slavonski Brod od 26. siječnja 2004. (list 22 spisa), od 30. lipnja 2005. (list 23 spisa), od 13. svibnja 2021. (list 24 spisa), potvrda Ispostave Nova Gradiška od 09. kolovoza 2023. iz koje proizlazi da se tužitelj vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 03. svibnja 2021. do 21. travnja 2023.; od 14. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2004.; od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999.; od 23. lipnja 2005. do 15. travnja 2007., te od 6. rujna 2001. do 12. prosinca 2002. (list 25 spisa), presliku evidencijskog lista tužitelja (list 26 spisa), potvrde prvostupanjskog tijela od 09. kolovoza 2023. o prijavama na mirovinsko osiguranje (list 28 spisa), sporazum o prestanku ugovora o radu od 5. ožujka 2021. sa poslodavcem Plodine d.d. (list 32 spisa), odluku o prestanku radnog odnosa od poslodavca Plodine d.d. (list 33 spisa), presliku potvrde o trajanju radnog odnosa sa poslodavcem „Caffe bar Rea" od 5. travnja 2021. (list 34 spisa), presliku potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 26. lipnja 2023. iz koje proizlazi da tužitelj ima priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata sa ukupno 1649 dana borbenog sektora na temelju sudjelovanja u Domovinskom ratu u razdoblju od 26. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996. (list 35 spisa), presliku rješenja Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, Izdvojeno mjesto rada Nova Gradiška od 05. srpnja 2023. kojim se tužitelju priznaje pravo na novčanu naknadu za nezaposlene hrvatske branitelje (list 36-37 spisa), presliku radne knjižice (list 38-42 spisa). Iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužbu smatra neosnovanom iz razloga navedenih u obrazloženju o s p o r a v a n o g rješenja. Tuženik smatra da tužitelj uz tužbu nije dostavio ikakve nove dokaze, jer su svi dokazi koje tužitelj navodi u tužbu bili ocijenjeni u postupku. Osporava povredu članka 7., 8., 9. i 10. ZUP-a, jer je postupak koji je prethodio donošenju navedenog rješenja u potpunosti i pravilno proveden te je na temelju potpuno i pravilnog utvrđenog činjeničnog stanja donesena pravilna i zakonita odluka, uz pravilnu primjenu materijalnog prava i bez povrede pravila postupka. Izjavljivanjem žalbe protiv prvostupanjskog rješenja tužitelju je omogućeno sudjelovanje u postupku, dok je sadržaj izvedenih dokaza razvidan iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja od 31. srpnja 2023. i obrazloženja osporavanog rješenja tuženika. U odnosu na shvaćanje tužitelja da je protekom roka od 60 dana od podnošenja uredne žalbe valjalo smatrati da je njegov zahtjev usvojen ističe da predmnjevu usvajanja zahtjeva propisuje odredba članka 102. stavka 1. ZUP- a propisano da se predmnjeva usvajanja zahtjeva stranke primjenjuje samo u slučajevima kada je to propisano zakonom tj. posebnim zakonom koji reguliraju pojedina upravna područja, a Zakonom o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22. - dalje: Zakon o mirovinskom osiguranju) to nije propisano. Ističe i da je prvostupanjskim rješenjem od 4. prosinca 2023. odlučeno o tužiteljevom zahtjevu za priznanje prava na mirovinu. Slijedom navedenoga tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U podnesku zaprimljenom u ovome sudu 19. siječnja 2024. tužitelj u bitnome ponavlja i opširno obrazlaže navode iz tužbe.

6. Tužitelj je ponovno 30. prosinca 2024. dostavio podnesak u kojemu je ispričao nedolazak na ročište zakazano za 09. siječnja 2025., te je ponovno ponovio tužbene navode ističući da je slabijeg imovnog stanja kao i činjenicu da je za sudjelovanje u Domovinskom ratu odlikovan.

7. U očitovanju zaprimljenom kod ovoga suda 23. siječnja 2023. tuženik se poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju i navodi kako u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

8. Ocjenjujući zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je 9. siječnja 2025. održao raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja koji je nedolazak ispričao podneskom od 30. prosinca 2024., primjenom članka 91. stavaka 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24.; u daljnjem tekstu: ZUS), te u nazočnosti službene osobe tuženika, kako bi se strankama omogućilo izjašnjavanje u ovoj upravnoj stvari, primjenom članka 6. i 7. ZUS-a. Na navedenoj raspravi službena osoba tuženika ostala je u cijelosti kod prethodno iznesenih navoda.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe iz članka 53. stavak 1. i članka 114. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev 11. srpnja 2023., za utvrđivanje mirovinskog staža u razdobljima od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999., od 6. rujna 2001. do 19. prosinca 2002., od 14. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2004., od 23. lipnja 2005 . do 15. travnja 2007. i od 3. svibnja 2021. do 21. travnja 2023. provedenim u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te od 26. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996. i od 1. srpnja 1996. do 9. srpnja 1998. po osnovi sudjelovanja u Domovinskom ratu.

11. U odnosu na navedena razdoblja osiguranja prvostupanjsko tijelo kao i tuženik navode da u postupku nisu prikupljeni dokazi prema članku 110. Zakona o mirovinskom osiguranju da bi se navedena razdoblja mogla utvrditi u mirovinski staž.

12. U odnosu na razdoblja sudjelovanja u Domovinskom ratu nesporno je da će se ista, sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihove obitelji ("Narodne novine", broj 121/2017, 98/2019 i 84/2021 - u daljnjem tekstu: ZHBDR) utvrditi pri ostvarivanju prava iz mirovinskog osiguranja.

13. Izvršenim uvidom u matičnu evidenciju koju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje obvezno vodi o osiguranicima i obveznicima doprinosa utvrđeno je da nema evidentiranih prijavno - odjavnih podataka o osiguranju tužitelja u razdobljima od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999., od 6. rujna 2001. do 19. prosinca 2002., od 14. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2004., od 23. lipnja 2005. do 15. travnja 2007. i od 3. svibnja 2021. do 21. travnja 2023. provedenim u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

14. Nadalje, uvidom u dostavljeni dio (stranice 1 do 3, 6 do 9, 26 do 29 i 36) neovjerene preslike tužiteljeve radne knjižice registarski broj [registarska oznaka] izdane 26. svibnja 1993. u Starom Petrovom Selu (također priloženoj i uz tužbu) utvrđeno je da nema evidentiranih podataka o osiguranju tužitelja u razdobljima od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999., od 6. rujna 2001. do 19. prosinca 2002., od 14. siječnja 2004. do 31. kolovoza 2004., od 23. lipnja 2005. do 15. travnja 2007. i od 3. svibnja 2021. do 21. travnja 2023. provedenim u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Iz preslike radne knjižice razvidno je da je na stranici 28 kao poseban staž upisano razdoblje od 26. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996. na temelju potvrde PS-3 Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ureda Nova Gradiška 512M2-13301- 01-8 od 14. veljače 2001.; a na stranici 27 kao naknadno utvrđeni mirovinski staž upisano je razdoblje od 1. srpnja 1996. do 9. srpnja 1998. na temelju potvrde PS-6 Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Ureda Nova Gradiška 512M2-13301-08-4 od 23. rujna 2008.

15. Iz spisa tuženika, u odnosu na razdoblja za koja tužitelj navodi da je proveo prijavljen u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, odnosno na temelju potvrde Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Slavonski Brod, Ispostave Nova Gradiška, KLASA: 034-04/23-02/2979, URBROJ: 2178-16-13/4-23-02 od 26. lipnja 2023. i KLASA: 034-04/23-02/2979, URBROJ: 2178-16-13/19-23-03 od 9. kolovoza 2023. (jednakog sadržaja) razvidno da se tužitelj (nesporno) vodio u evidenciji nezaposlenih osoba u razdoblju od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999., od 6. rujna 2001. do 19. prosinca 2002., od 14. siječnja 2004. do 31.kolovoza 2004., od 23. lipnja 2005. do 15. travnja 2007 . i od 3. svibnja 2021. do 21. travnja 2023.

16. Prvostupanjsko je tijelo dopisom od 14. srpnja 2023. od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda Slavonski Brod zatražilo dostavu očitovanja ostvaruje li tužitelj pravo na mirovinski staž za navedena razdoblja u kojima se vodio u evidenciji nezaposlenih osoba, te je (prema prebivalištu tužitelja nadležni) Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured Slavonski Brod dostavio dopis od 18. srpnja 2023. u kojemu navodi da za tužitelja ne posjeduju tražene podatke.

17. Iz žalbi priloženih rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Slavonski Brod, Ispostave Nova Gradiška KLASA: UP/I-102-05/02-01/63., URBROJ: 2178-16-02/1-02-2 od 8. veljače 2002., KLASA: UP/I-102-05/04-01/479, URBROJ: 2178-16-13/8-04-2 od 26. siječnja 2004., KLASA: UP/I-102-05/04-01/479, URBROJ: 2178-16-13/8-05-04 od 30. lipnja 2005. i KLASA: UP/I-102-05/04-01/479, URBROJ: 2178-16-09/21-21-06 od 13. svibnja 2021., kao i iz evidencijskih listova Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda u Slavonskom Brodu, Ispostave Nova Gradiška izdanih 13. srpnja 1998. i 2001. godine (datum izdavanja nečitak), sve u preslici, proizlazi da se isti odnose na tužiteljevo ostvarivanje prava pri Hrvatskom zavodu za zapošljavanje sukladno propisima o zapošljavanju i ostvarivanje prava na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti, te ne predstavljaju dokaz o ostvarenom mirovinskom stažu.

18. Iz priloženog rješenja prvostupanjskog tijela od 04. prosinca 2023. (list 186 do 187 spisa) razvidno je da je istim odbijen zahtjev tužitelja za priznanjem prava na starosnu mirovinu kao neosnovan obzirom da tužitelj ne ispunjava uvjet godina života sukladno odredbi članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju, pri čemu prema članku 24. navedenog zakona mirovinski staž do dana 11. srpnja 2023. iznosi ukupno 26 godina, 10 mjeseci i 12 dana. Dakle, za tužitelja pitanje kumulativnog uvjeta pokrivenosti staža nije bilo upitno, obzirom da odredba članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju ostvarenje prava na mirovinu vezuje uz uvjet (minimalno) 15 godina mirovinskog staža.

19. Nadalje iz priloženog rješenja prvostupanjskog tijela od 18. ožujka 2024. (list 196 do 197 spisa) razvidno je da je odbijen zahtjev tužitelja za određivanjem najniže mirovine kao neosnovan obzirom da tužitelj ne ispunjava uvjet godina života, sukladno odredbi članka 33. Zakona o mirovinskom osiguranju, pri čemu prema članku 24. ZOMO-a mirovinski staž do dana 11. srpnja 2023. iznosi ukupno 26 godina, 10 mjeseci i 12 dana, uz odgovarajuću primjenu odredbe članka 49. stavak 3. ZOHBDR-a.

20. Člankom 24. točkama 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju, koji je u primjeni od 1. siječnja 2014., propisano je da mirovinski staž, prema ovome Zakonu, na temelju kojega se ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja obuhvaća razdoblje provedeno u osiguranju, prema odredbama ovoga Zakona, kao i razdoblje navršene do 31. prosinca 2013. koje se prema zakonskim propisima koji su se primjenjivali do toga dana, računalo u mirovinski staž kao staž osiguranja, staž osiguranja s povećanim trajanjem i posebni staž.

21. Iz članka 152. točke 2. Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine" br. 26/83., 48/83., 5/86., 42/87., 34/89., 57/89., 40/90., 9/91., 71/91., 26/93., 96/93., 29/94., 37/94., 44/94., 59/96., 20/97., 102/98. - u daljnjem tekstu: ZOMIO), koji je bio u primjeni od 1. srpnja 1983. do 31. prosinca 1998., proizlazi da se kao staž osiguranja računa i vrijeme koje je osiguranik proveo izvan rada na osnovi kojega je bio osiguran i to vrijeme za koje je bio prijavljen zajednici za zapošljavanje nakon prestanka radnog odnosa u organizaciji u kojoj je proveden postupak za prestanak osnovne organizacije odnosno prestanak radne organizacije u čijem se sastavu nalazi osnovna organizacija.

22. Iz matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da je tužitelj u razdoblju koje je prethodilo upisu u evidenciju nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u razdoblju od 13. srpnja 1998. do 12. rujna 1999. nije bio obvezno osiguran na mirovinsko osiguranje sukladno članku 14. stavku 1. točki 1. ZOMIO-a (radnici u radnom odnosu) slijedom čega tužitelj ne ispunjava uvjet za utvrđivanje navedenog razdoblja u staž osiguranja.

23. Člankom 10. stavkom 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 102/98., 71/99., 127/00., 59/01., 109/01., 147/02., 117/03., 30/04., 177/04., 92/05., 43/07., 79/07., 35/08., 94/09., 40/10., 121/10., 130/10. - službeni pročišćeni tekst, 139/10., 61/11., 114/11., 76/12., 112/13., 133/13. - u daljnjem tekstu: ZOM0/99) , koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1999. do 31. prosinca 2013 ., bilo je propisano da su nezaposlene osobe obvezno osigurane pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o zapošljavanju, a isto je propisano i odredbom članka 9. stavka 2. ZOM0/14.

24. Prema članku 27. točki 2. ZOM0/99 u staž osiguranja računa se i razdoblje koje je osoba, odnosno osiguranik proveo izvan zaposlenja na osnovi kojega je bio osiguran, i to za koje je ostvario pravo na mirovinsko osiguranje, u skladu s propisima o zapošljavanju, a isto je propisano i odredbom članka 29. stavka 2. ZOM0/14.

25. Prema članku 31. Zakona o zapošljavanju ("Narodne novine", broj 59/1996, 82/2001 i 114/2001), koji je bio u primjeni od 25. srpnja 1996. do 4. travnja 2002., pravo na mirovinsko i invalidsko osiguranje ima nezaposlena osoba koja je ostvarila pravo na novčanu naknadu po odredbama ovoga Zakona i ispunjava uvjet godina života za stjecanje prava na starosnu mirovinu, dok ne stekne najmanji uvjet staža osiguranja, odnosno mirovinskog staža za priznavanje starosne mirovine, ali najviše u trajanju 5 godina, a što u ovom predmetu nije slučaj.

26. Sadržajno istovjetna odredba je i odredba članka 43. točki 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti ("Narodne novine", broj 32/2002. i 151/2003), koji je bio u primjeni od 5. travnja 2002. do 31. prosinca 2008., te članka 60. Zakona o tržištu rada ("Narodne novine", broj 118/2018, 32/2020 i 18/2022), koji je u primjeni od 1. siječnja 2019., koje odredbe nisu primjenjive na tužitelja.

27. Prema članku 94. stavku 1. ZOM0/99 Zavod obvezno vodi matičnu evidenciju o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog osiguranja na način i u skladu s odredbama ovoga Zakona, a isto je propisano i člankom 104. stavkom 1. ZOM0/14. Nadalje, prema odredbi članka 106. stavka 1. ZOM0/99 pravo na mirovinsko osiguranje utvrđuje se priznanjem svojstva osiguranika, a prema stavku 2. istoga članka svojstvo osiguranika utvrđuje Zavod na osnovi prijave osiguranja koju prema odredbama ovoga Zakona podnosi obveznik plaćanja doprinosa . Isto je propisano i odredbom članka 117. stavaka 1. i 2. ZOM0/14.

28. Sukladno članku 7. Pravilnika o vođenju matične evidencije o osiguranicima, obveznicima plaćanja doprinosa i korisnicima prava iz mirovinskog poslovanja ("Narodne novine", broj 2/1999), koji je bio u primjeni od 1. siječnja 1999. do 17. kolovoza 2005., podatke za vođenje matične evidencije Zavodu dostavlja i Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji je prema članku 11. istog Pravilnika obvezan za nezaposlene osobe obvezno osigurane pod uvjetima i u trajanju utvrđenim propisima o zapošljavanju (članak 10. stavak 2. ZOM0/99) dostavljati Zavodu odgovarajuće prijave za vođenje matične evidencije (i to prijavu o početku i prijavu o prestanku osiguranja). Isto proizlazi i iz članka 7. točke 3. te članka 10. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine", broj 98/2005, 35/2006, 148/2009 i 142/2010), koji je bio u primjeni od 18. kolovoza 2005. do 31. prosinca 2013., kao i iz članka 7. stavka 1. točke 3. i Tablice 1., koja je sukladno članku 25. točki 1. Pravilnika o vođenju matične evidencije Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje ("Narodne novine", broj 159/2013, 22/2015, 57/2015, 125/2015, 19/2017, 22/2019, 145/2020 i 151/2022 - u daljnjem tekstu: Pravilnik) sastavni dio Pravilnika koji je u primjeni od 1. siječnja 2014.

29. Također, odredbom članka 108. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da su Središnji registar osiguranika, Porezna uprava i druge nadležne institucije dužne Zavodu dostavljati podatke propisane posebnim propisima.

30. Člankom 110. Zakona o mirovinskom osiguranju propisano je da se svojstvo osiguranika, mirovinski staž, plaće, osnovice osiguranja, naknade plaće i drugo utvrđuju na osnovi isprava izdanih u skladu sa zakonom, odnosno potvrdama izdanim na temelju propisanih evidencija.

31. Dakle, iz navedenoga proizlazi da je u postupku pravilno utvrđeno da Hrvatski zavod za zapošljavanje za tužitelja (u razdobljima zatraženim u zahtjevu) nije uspostavio prijavno ­ odjavne podatke za razdoblja provedena u evidenciji nezaposlenih osoba kod Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, te je stoga pravilno prvostupanjskim rješenjem odbijen citirani zahtjev tužitelja, jer isti ne ispunjava citirane uvjete propisane odredbama ZOMIO-a, ZOMO/99, Zakona o mirovinskom osiguranju, kao i navedenim odredbama propisa o zapošljavanju.

32. U vezi dijela zahtjeva tužitelja koji se odnosi na razdoblja od 26. prosinca 1991. do 30. lipnja 1996. i od 1. srpnja 1996. do 9. srpnja 1998. po osnovi (nespornog) sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu, iz članka 55. stavka 1. ZHBDR-a, koji proizlazi iz citiranih relevantnih isprava i službenih potvrda, valja ponovno istaknuti da će isti tužitelju biti priznat po ispunjenju preostalih uvjeta za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja.

33. Stoga sud osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje u ovoj upravnoj stvari ocjenjuje zakonitim.

34. Također, sud smatra da je obrazloženje osporavanog rješenja sastavljeno sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a, u svezi odredbe članka 120. stavak 3. ZUP-a. Sud ne nalazi da bi tužitelju u postupku bilo onemogućeno sudjelovanje, koje pravo je ostvario podnošenjem žalbe. Nadalje, tužitelj kao stranka ima pravo u svako doba ostvariti pravo razgledavanja spisa postupka.

35. Sud ocjenjuje pogrešnim pravno shvaćanje tužitelja da bi protekom roka za odlučivanje o žalbi valjalo primjenom predmnjeve usvajanja zahtjeva smatrati da je isti usvojen iz razloga što je odredba članka 101. stavak 2. ZUP-a neprimjenjiva u ovoj upravnoj stvari, zahtjev je prvostupanjskim rješenjem već odbijen, a zahtjev za priznanjem prava na najnižu (ili starosnu) mirovinu nije predmet ovog upravnog spora.

36. Sud smatra da je tuženik pravilnom primjenom materijalnog prava i na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja odbio žalbu tužitelja pri čemu nije povrijedio zakon na njegovu štetu, kao ni odredbe Ustava Republike Hrvatske.

37. Slijedom navedenoga, primjenom članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovan, kao u izreci ove presude.

U Osijeku 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Blanka Sajter

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude sukladno članku 66. stavak 5. ZUS-a.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku