REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-3746/23-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Hrvoju Miladinu, te Sanji Kobilšek Ponjan, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice FĆV iz [adresa], koju zastupa opunomoćenica Zvjezdana Znidarčić Begović, odvjetnica iz Zagreba, Ksaverska cesta 35A, protiv tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška ulica 43/IV, radi poreza na promet nekretnina, dana 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-20/22-01/147, URBROJ: 513-04-23-2 od 3. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Poreznim rješenjem Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava Maksimir, KLASA: UP/I-410-20/2017-001/01339, URBROJ: 513-007-01-04/2021-0016 od 31. prosinca 2021. u ponovnom postupku, tužiteljici, kao poreznoj obveznici, utvrđuje se osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 884.798,10 kn te porez na promet nekretnina u iznosu 44.239,91 kn. 2. Osporenim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/22-01/147, URBROJ: 513-04-23-2 od 3. srpnja 2023. odbijena je žalba tužitelja protiv uvodno citiranog prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica osporava zakonitost rješenja tuženika te u bitnom ističe prigovor zastare utvrđivanje porezne obveze, s obzirom na utvrđenja tuženika da bi zastaru trebalo računati po isteku godine u kojoj je porezno tijelo saznalo za obvezu. Smatra da je zastara počela teći 1.1.2017., te da je nastupila do donošenja osporavanog rješenja, zbog čega je postupak trebalo obustaviti. Nadalje, ističe prigovor da porezno tijelo nije realno utvrdilo vrijednost naslijeđene nekretnine, već je pogrešno uzelo usporedne podatke iz 2014. i 2016. godine, a ne iz 2012., jer je to vrijeme njenog stjecanja. Prigovara da porezno tijelo nije uzelo u obzir stanje nekretnine, jer navodi da je ista u zapuštenom stanju. Predlaže poništiti osporavano i prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. Tijekom postupka Sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu, te je dana 14. siječnja 2025. provedena usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
7. Nije sporno da je tužiteljica obveznik poreza na promet nekretnina, jer je stekla stan u [adresa], na adresi [adresa], temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl.broj: O-5062/16.
8. Spornim se ukazuje da li je porezno tijelo tužiteljici u ponovljenom postupku zakonito utvrdilo poreznu obvezu i to s obzirom na izložene prigovore, koje tuženik otklanja kao neosnovane osporavanim rješenjem.
9. Prvotno, u odnosu na istaknuti prigovor zastare, Sud ističe kako pravilno tužiteljica navodi da je u konkretnom slučaju zastara prava na utvrđivanje porezne obveze započela istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima (članak 108. st. 2. Općeg poreznog zakona, Narodne novine, broj: 115/16, dalje: OPZ).
9.1. Kako je člankom 16. st. 2. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine, broj: 115/16) propisano da u slučaju stjecanja nekretnine na temelju odluke suda ili drugog tijela, porezna obveza nastaje u trenutku pravomoćnosti te odluke, to je u konkretnom slučaju (s obzirom da je rješenje o nasljeđivanju postalo pravomoćno 11.11.2016.), zastara utvrđivanja porezne obveze počela teći 1.1.2017.
9.2. S obzirom na navedeno, po redovnom tijeku stvari, zastara bi nastupila 1.1.2023. (istekom 6-godišnjeg roka), da u međuvremenu nije vođen sudski spor pred ovim Sudom (radi osporavanja ranijeg rješenja tuženika od 29. studenog 2019.), a za vrijeme kojeg zastara ne teče prema članku 108. st. 6. OPZ-a.
9.3. Uvidom u presudu ovog Suda posl.broj: UsI-310/20 od 23. studenog 2020., proizlazi da je spor započeo tužbom podnesenom 22. siječnja 2020., a da je presuda (kojom je rješenje tuženika poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak), postala pravomoćna 23. studenog 2020., slijedom čega u navedenom periodu vođenja spora (ukupno 11 mjeseci), zastara nije tekla.
9.4. Polazeći od navedenog, zastara bi nastupila u prosincu 2023., da tuženik nije donio i dostavio osporavano rješenje tužiteljici 11. srpnja 2023. (što je razvidno iz dostavnice i prijemnog žiga opunomoćenice tužiteljice na osporavanom rješenju – stranica 6 spisa).
9.5. Stoga se nije mogao ocijeniti osnovanim prigovor zastare prava na utvrđivanje porezne obveze, već Sud nalazi da, unatoč pogrešnom tumačenju početka tijeka zastare od strane tuženika, do dostave osporavanog rješenja, nije protekao 6-godišnji period iz članka 108. st. 1. OPZ-a.
10. U odnosu na prigovore tužiteljice koji se odnose na pogrešno utvrđenu vrijednost nekretnine u ponovljenom postupku, Sud je izvršio uvid u spis poreznog tijela, kojem prileži Poziv i Zapisnik nadležnog prvostupanjskog poreznog tijela od 16.6.2021., iz kojeg proizlazi da je porezno tijelo našlo usporedne podatke za tri nekretnine (stana), koji najbolje odgovaraju nekretnini tužiteljice, te je porezna obveza utvrđena tužiteljici u nižem iznosu u odnosu na ranije porezno rješenje.
10.1. Tužiteljica je navedenim Pozivom i Zapisnikom pozvana očitovati se o utvrđenoj tržišnoj vrijednosti nekretnine, uz napomenu da u slučaju ako se ne slaže sa Zapisnikom o tržišnoj vrijednosti nekretnine, dostavi elaborat o procjeni tržišne vrijednosti, kojim bi se dokazala tržišna vrijednost.
10.2 Tužiteljica je navedeni Poziv i Zapisnik uredno primila, te se na isti očitovala podneskom od 2. srpnja 2021., u kojem nadalje osporava usporedne podatke, te datum stjecanja nekretnine od strane tužiteljice.
11. Po ocjeni Suda, u ponovljenom postupku je tužiteljici dana mogućnost sudjelovanja u postupku, te je u skladu sa člankom 7. OPZ-a, prije donošenja poreznog akta kojim se utvrđuju prava i obveze poreznog obveznika, porezno tijelo tužiteljici omogućilo očitovanje o činjenicama i okolnostima koje su bitne za donošenje poreznog rješenja.
11.1 Tužiteljica je sukladno članku 88. OPZ-a, imala mogućnost ukazati na dokaze kojima bi se naknadno utvrđena obveza, smanjila ili ukinula, međutim prema podacima spisa, tijekom upravnog postupka nije osporila navedena utvrđenja tuženika, niti je predočila dokaz (u vidu elaborata procjene vrijednosti nekretnine ili drugih usporedivih podataka vrijednosti nekretnina), iz kojeg bi proizlazila manja porezna obveza.
12. Nije se mogao ocijeniti osnovanim tužbeni prigovor da je kao datum stjecanja nekretnine trebalo uzeti raniji datum (2012.).
12.1. Naime, prema Zakonu o porezu na promet nekretnina osnovica poreza na promet nekretnina je tržišna vrijednost nekretnine u trenutku stjecanja, a kao što je rečeno, članak 16. Zakona jasno definira trenutak nastanka porezne obveze, prema kojem trenutku su pravilno uzeti usporedni podaci.
13. U odnosu na prigovore tužiteljice o nepravilnom utvrđenju tržišne vrijednosti, ukazuje se kako prema citiranim odredbama OPZ-a, teret dokaza za činjenice koje smanjuju ili ukidaju poreznu obvezu snosi porezni obveznik, a tužiteljica niti u provedenom upravnom postupku ni u ovom sporu nije pružila dokaz kojim bi osporila utvrđenja poreznog tijela u pogledu visine porezne obveze.
14. Stoga Sud nije mogao ocijeniti osnovanim prigovore u pogledu utvrđene porezne obveze.
15. Polazeći od svega navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen je kao neosnovan (točka I. izreke).
16. Sud nije našao osnovanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog spora, primjenom odredbe članka 147. stavak 1. ZUS-a, s obzirom da nije uspjela u ovom sporu (točka II. izreke).
U Zagrebu, 14. siječnja 2025.
Sudac:
Hrvoje Miladin
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove Presude.
DNA:
1. Odvj. Zvjezdana Znidarčić Begović, putem e komunikacije
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e komunikacije
