Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj:Kž-334/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Siniše Pleše kao predsjednika vijeća, te Lidije Vidjak i Jasne Smiljanić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆU, zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., i 118/18., – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući povodom žalbe Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu broj: KO-DO-2051/2020. od 23. veljače 2024., izjavljenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-503/2020-39 od 21. rujna 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se okrivljeni ĆU za kazneno djelo iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, na temelju članka 227. stavak 6 KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
II. U preostalom dijelu prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom proglašenje krivim okrivljeni ĆU zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11, činjenično opisano izrekom te presude, pa je na temelju tog zakonskog propisa osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, i na temelju odredbe članka 56. KZ/11 okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda te određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. - dalje u tekstu: ZKP) optuženi ĆU dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 eura/2.260,35 kuna, troškove toksikološkog vještačenja u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna, troškove izrade skice i fotoelaborata u iznosu od 42,47 eura/320,00 kuna, troškove sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 305,26 eura/2.300,00 kuna, te troškove prometnog vještačenja u iznosu od 529,56 eura/3.989,97 kuna, a koje troškove je dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti ove presude.
3. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni. U žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni na način da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.
4. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik je putem branitelja Branislava Hajdukovića, odvjetnika iz Zagreba, predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Spis je u smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
6. Žalba je osnovana
7. U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11 zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda, izrečena preblaga kazna.
8. U žalbi se ističe da je sud precijenio olakotne okolnosti, a podcijenio otegotne, pa da se ovakvom niskom kaznom zatvora i sa rokom kušnje od 5 (pet) godina neće postići svrha kažnjavanja niti ciljevi specijalne i generalne prevencije. Ističe se da činjenica što okrivljenik do sada nije osuđivan ne bi se smjela cijeniti u konkretnom slučaju kao olakotna okolnost jer se poštivanjem društvenih normi i usklađenost njihovog ponašanja sa zakonom od građana i očekuje. Takovo stajalište upućivalo bi na zaključak da građane treba posebno nagraditi ukoliko nisu u sukobu sa zakonom, s time da bi se olakotnom okolnošću u konkretnom slučaju imalo smatrati okrivljenikovo priznanje počinjenja kaznenog djela, koje je izostalo. Naime, zaštitni objekt tog kaznenog djela je ljudski život te je dužnost tijela kaznenog progona koja imaju alat za prevenciju takovih kaznenih djela da učine sve što je u njihovoj moći da odlučno sankcioniraju njihove počinitelje i na taj način utječu na svijest svih građana da se pridržavaju odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama te ne ugrožavaju svojim ponašanjem živote i zdravlje ljudi, odnosno drugih sudionika u prometu. U kontekstu navedenog smatra da je kazna na koju je okrivljenik osuđen presudom prvostupanjskog suda neadekvatna s obzirom na posljedicu tog kaznenog djela te sve okolnosti pod kojima je isto počinjeno te da bi se strožom kaznom ostvarila svrha kažnjavanja.
9. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika okrivljenik navodi da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne okolnosti na strani okrivljenika te da je ispravno utvrdio da je okrivljenikovo postupanje nakon počinjenja kaznenog djela, a poglavito imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik nastojao oštećeniku pružiti svu pomoć koju je u danom trenutku mogao pružiti, da se ispričao djeci oštećenika, da zbog odgovornosti za počinjeno kazneno djelo ima psihičke smetnje zbog kojih se nalazi u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, da se brine o bračnoj družici, onkološkom bolesniku i teško bolesnoj majci u poodmakloj životnoj dobi, te da su te okolnosti takove da će se kaznom na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda u cijelosti ispuniti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
10. Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je okrivljeniku za kazneno djelo zbog kojeg je proglašen krivim presudom prvostupanjskog suda izrečena preblaga kazna.
10.1. Prilikom odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud je okrivljeniku cijenio sve one okolnosti koje su od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude teža ili lakša za okrivljenika, pa mu je kao olakotno cijenio da do sada nije dolazio u sukob sa zakonom, korektno držanje pred sudom, protek vremena od počinjenja kaznenog djela, da je zaposlen i ostvaruje redovita mjesečna primanja, da je narušenog zdravstvenog stanja, obzirom da je od prometne nesreće u kontinuiranom psihijatrijskom tretmanu, da je na raspravi izrazio sućut sinu oštećenika, te njegovo ponašanje nakon same prometne nesreće u vidu pozivanja pomoći te stavljanja unesrećenog na bok kako bi u danim mogućnostima pokušao ublažiti posljedice prometne nesreće, dok otegotne okolnosti prvostupanjski sud na strani okrivljenika nije utvrdio.
10.2. Naime, ovaj drugostupanjski sud smatra, imajući na umu svrhu kažnjavanja i sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje i jakost ugrožavanja te imajući u vidu okrivljenikove osobne prilike, unatoč činjenici da je okrivljenik nakon počinjenja kaznenog djela svojim ponašanjem nastojao ublažiti posljedice prometne nesreće, da se kaznom na koju je osuđen presudom prvostupanjskog suda neće ostvariti svrha kažnjavanja. Iako je ispravno prvostupanjski sud utvrdio olakotne i otegotne okolnosti na strani okrivljenika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nije im dao primjeren značaj. Naime, okrivljenik je presudom prvostupanjskog suda proglašen krivim da je prekršio dvije blanketne norme Zakona o sigurnosti prometa na cestama i to da je vozio brzinom većom od ograničene prometnim znakom (50,7 km/h) dok je dopuštena brzina na mjestu događaja iznosila 20 km/h, te se tom brzinom približavao pješakom prijelazu na način da ta brzina nije bila sigurna da može zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio pješaka uslijed čega je došlo do naleta na pješaka DU na pješačkom prijelazu koji je pri tome smrtno stradao. Dakle, radi se o grubom kršenju odredbi Zakona o sigurnosti prometa na cestama a zaštiti objekt kaznenog djela za koji je okrivljenik proglašen krivim je ljudski život pa je ocjena ovog drugostupanjskog suda da će se kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, na koju je osuđen presudom ovog suda, bez izricanja uvjetne osude okrivljeniku, izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, te utjecati na okrivljenika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja, te omogućiti okrivljeniku ponovno uključivanje u društvo.
11. Ispitana je pobijana presuda u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP te kako nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 486. ZKP.
U Zagrebu 14. siječnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Siniša Pleše
