Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-14/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dušanke Zastavniković Duplančić, kao predsjednice vijeća, te Renate Miličević i doc. dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Jasmine Šarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IV, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 61/15, 101/17– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog IV izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-833/2019-44 od 5. svibnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog IV kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-833/2019-44 od 5. svibnja 2023., okrivljeni IV proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po članku 149. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 149. stavku 2. KZ/11, te je osuđen na novčanu kaznu u visini 45 (četrdesetpet) osobnih prosječnih dnevnih iznosa od 5,90 eura/44,45 kuna, što ukupno iznosi 265,50 eura/2.041,00 kune, te je, na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku izrečena uvjetna osuda kojom je određeno da se izvršenje novčane kazne odlaže za vrijeme od 1 (jedne) godine, te se izrečena novčana kazna neće izvršiti ako okrivljenik u tom roku ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 1., 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 -dalje u tekstu: ZKP) okrivljeniku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura/1.506,90 kuna te nužne izdatke privatnih tužiteljica, kao i nužne izdatke i nagradu njihovog opunomoćenika, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljeni po braniteljici Daliji Kanceljak, odvjetnici iz Rijeke, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, podredno, da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba okrivljenog IV nije osnovana.

5. Okrivljeni u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP te parafrazira zakonski tekst te zakonske odredbe i navodi da se sud u obrazloženju presude nije osvrnuo na navode završnog govora braniteljice zbog čega presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. No završni govor branitelja, koji se iznosi nakon završetka dokaznog postupka, predstavlja braniteljevu subjektivnu ocjenu o dokazanosti ili nedokazanosti pojedinih odlučnih činjenica i samog kaznenog djela zbog čega to nije dokaz koji bi se trebalo analizirati i vrednovati u obrazloženju presude pa se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka kako to pogrešno ističe okrivljeni. Ocjena vjerodostojnosti ispitanih privatnih tužiteljica te stav okrivljenika da nije dokazana namjera okrivljenika da počini kazneno djelo klevete predstavlja žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koju on također ističe u žalbi.

6. Nije u pravu okrivljeni kad navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno. Naime, okrivljeni navodi da se njegova pritužba od 9. srpnja 2019., u prvom dijelu, odnosi općenito na zaposlenike Porezne uprave u Rijeci i njihovo nekorektno ponašanje kod njegovih pokušaja da na temelju punomoći pravnih osoba M&T Cosmetics d.o.o. Zagreb i TT Fasade d.o.o. Zagreb, dobije ovlaštenje za aplikaciju ePorezna – JPPU. No, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da je okrivljeni u prvom dijelu svoje pritužbe od 9. srpnja 2019. napisao da je bio „u barem 10 njihovih prostorija i svakoj zatekao isti prizor-troje ljudi u prostoriji od kojih apsolutno nitko ništa ne radi, netko sjedi na prozoru, netko ima noge na stolu, a većini su čak i kompjuteri zatvoreni“ te da su „uhljebi“, pa kako okrivljeni u obrani navodi da je bio u deset različitih prostorija u Supilovoj, dakle i u radnim prostorijama privatnih tužiteljica CV (ranije PV), IVŽ i VV to navod da „nitko ništa ne radi, netko sjedi na prozoru, netko ima noge na stolu, a većini su čak i kompjuteri zatvoreni“ i da su „uhljebi“ odnosi se i na privatne tužiteljice iako, u tom prvom dijelu pritužbe, one nisu imenovane ali jasno određeno da se opisano neprimjereno ponašanje odnosi i na njih.

6.1. Nastavno, u pritužbi od 9. srpnja 2019. okrivljeni navodi da su „Imena najgorih, najneljubaznijih i najnesposobnijih PV I CVŽ (na ulazak u sobu sam čekao 20ak minuta jer su one vodile privatne rasprave i glasno se kreveljile), ŠV i šefica VV.“ Ako se za nekog kaže da je najgori, najneljubazniji i najnesposobniji time se iznose činjenične tvrdnje o svojstvima i osobinama osobe za koju je to izrečeno. Naime, činjenica da je netko neljubazan, nesposoban ili najgori znači da se tu osobu vrednovalo, u odnosu na nekog tko je ljubazan, sposoban i dobar, dakle radi se o provjerljivim činjenicama da li je netko ljubazan, neljubazan ili najneljubazniji, sposoban, nesposoban ili najnesposobniji ili dobar, gori ili najgori. Stoga je pogrešan stav okrivljenika da se izraženom ocjenom o osobinama i svojstvima privatnih tužiteljica iznosio vrijednosni sud.

6.2. U konkretnom slučaju, na temelju pritužbe okrivljenika od 9. srpnja 2019., proveden je nadzor nad radom 1. privatne tužiteljice CV (ranije PV), 2. privatne tužiteljice CVŽ i 3. privatne tužiteljice VV i nije nađena nepravilnost u njihovom radu ili nekorektnog odnošenja prema strankama. Pravilno je stoga prvostupanjski sud utvrdio da tvrdnje okrivljenika iz pritužbe od 9. srpnja 2019., gdje je isti za privatne tužiteljice između ostalog naveo da su uhljebi što znači da primaju plaću iz državnog proračuna ali ne rade posao za koje su plaćeni, da su najgore, najneljubaznije i najnesposobnije djelatnice Porezne uprave u Rijeci, da su među onim zaposlenicima koji ništa ne rade, sjede na prozoru, imaju noge na stolu, a većini su čak i kompjuteri zatvoreni, mogu štetiti njihovoj časti i ugledu a za počinjenje kaznenog djela klevete dovoljna svijest da se iznose neistinite činjenične tvrdnje.

6.3. Nije u pravu okrivljenik niti kada navodi da za pritužbu nije saznalo puno ljudi i da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je kleveta postala dostupna većem broju osoba. Naime, pravilno utvrđuje prvostupanjski sud da, prema dopisu Ministarstva financija, Sektora za poslovne procese, unutarnju reviziju i unutarnji nadzor od 12. srpnja 2022., da su rješavatelji teme „Pritužbe i pohvale na rad službenika“ u aplikaciji „virtualni porezni savjetnik“ dva ovlaštena službenika Službe za unutarnji nadzor, Središnjeg ureda Porezne uprave koji po zaprimanju prijave istu dostavljaju voditelju Službe za unutarnji nadzor, a po njegovom nalogu prijave se dostavljaju pročelnicima područnih ureda. Uvid u sve upite i teme u aplikaciji Virtualni porezni savjetnik imaju i administratori i upravitelji same aplikacije i to pet službenika Središnjeg ureda, Službe za strategiju, informiranje i elektroničke servise te jedan vanjski suradnik od strane održavatelja. 3. privatna tužiteljica VV navela je da je u ovom konkretnom slučaju pritužba elektroničkom poštom došla pročelniku, pročelnik ju je proslijedio voditelju odsjeka u područnom uredu, a s tim je upoznata i voditeljica ispostave i voditelj odjela 1. i 2. privatnih tužiteljica. Iz navedenog jasno proizlazi da su navodi pritužbe okrivljenika od 9. srpnja 2019. postale dostupne većem broju osoba.

7. Stoga, suprotno stavu okrivljenika prvostupanjski sud je pravilno, na osnovu svih provedenih dokaza koje je analizirao, kako pojedinačno ali i dovodeći ih u međusobnu vezu, potpuno i pravilno dao jasne, iscrpne i nedvosmislene razloge za svoja utvrđenja o svim odlučnim činjenicama te je ispravno utvrdio da je okrivljeni u dopisu - pritužbi na rad službenika Porezne uprave u Rijeci od 9. srpnja 2019., za 1. privatnu tužiteljicu CV (ranije PV), 2. privatnu tužiteljicu CVŽ i 3. privatnu tužiteljicu VV iznosio neistinite činjenične tvrdnje koje mogu škoditi njihovoj časti i ugledu, znajući da su iste neistinite a koje su postale pristupačne većem broju osoba, čime su u utvrđenom ponašanju ispunjena sva subjektivna i objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 2. KZ/11 te takva utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. 8. Okrivljeni navodi da žali i zbog odluke o kazni no nije obrazložio te žalbene osnove pa je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 478. ZKP, uzeo da se okrivljeni žali na izrečenu kaznu jer žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni te je ovaj žalbeni razlog razmatran kao da je žalba okrivljenog podnesena s prijedlogom da se blaže kazni. Odluka o kazni mora uvijek izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Cijeneći težinu i posljedice ovog kaznenog djela kao i društvenu opasnost, te sve okolnosti koje je na strani okrivljenog, u smislu članka 47. KZ/11, utvrdio prvostupanjski sud, posebno jer do sada nije osuđivan, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika sud nije pronašao, to je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osuda na novčanu kaznu u iznosu 45 (četrdesetpet) osobnih prosječnih dnevnih iznosa što ukupno iznosi 265,50 eura/2.041,00 kune te potom izrečena uvjetna osuda s rokom kušnje od 1 (jedne) godine, primjerena je kazna kojom će se odgojno djelovati na okrivljenika i spriječiti ga da u buduće čini kaznena djela, te će se njome postići i opća svrha kazni, tj. odgojni utjecaj na druge da ne čine kaznena djela i poštuju propise i pravni poredak kako je to propisano u članku 41. KZ/11.

9. Okrivljeni u uvodnom dijelu žalbe ističe da se žali i zbog odluke o troškovima kaznenog postupka bez da je dodatno obrazložio tu žalbenu osnovu. No, unatoč tome što na tu žalbenu osnovu drugostupanjski sud ne pazi po službenoj dužnosti, treba reći da je odluka o troškovima postupka, s obzirom na stanje spisa predmeta, sukladna zakonu.

10. Kako žalbenim razlozima okrivljenika nisu dovedena u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka, niti povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

11. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 482. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dušanka Zastavniković Duplančić