Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-264/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Koraljke Bumči, kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vere Šinogl kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZA, zbog kaznenog djela prijevare iz članka 224. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. – dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući povodom žalbe optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru broj K-536/2020. od 8. rujna 2023., ispravljenom rješenjem od 17. svibnja 2024., u javnoj sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog ZA kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. - dalje u tekstu ZKP) proglasio je krivim optuženog ZA zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine - prijevarom iz članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97., činjenično i pravno pobliže opisano u izreci pobijane presude, te mu je na temelju članka 224. stavak 4. u vezi sa stavkom 1. KZ/97. izrekao kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, a na temelju članka 67. KZ/97. primijenio je uvjetnu osudu pa se kazna zatvora koja je izrečena neće izvršiti ukoliko u roku tri godine ne počini drugo kazneno djelo.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP djelomično je prihvaćen imovinskopravni zahtjev oštećenog TD Rob – Mar d.o.o te je naloženo optuženom ZA isplatiti tom oštećeniku iznos od 70.000,00 kuna, dok je s preostalim dijelom postavljenog imovinskopravnog zahtjeva iznad 70.000,00 kuna oštećenik upućen u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP naloženo je optuženom ZA snositi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u paušalnom iznosu od 132,74 eura, odnosno 1.000,00 kuna, te troškove iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP u iznosu od 288,40 eura, odnosno 2.172,96 kuna, odnosno sveukupno u iznosu od 421,12 eura, odnosno 3.172,96 kuna, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

4. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ZA putem branitelja Lovre Vitlova, odvjetnika u Zadru, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 467. stavak 1. točka 1. ZKP), povrede kaznenog zakona (članak 467. stavak 1. točka 2. ZKP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 467. stavak 1. točka 3. ZKP), odluke o kazni (članak 467. stavak 1. točka 4. ZKP) te odluke o oduzimanju imovinske koristi, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima postupka (članak 467. stavak 1. točka 4. ZKP) s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

7. Na prijedlog optuženog ZA, sadržan u njegovoj žalbi, ovaj drugostupanjski sud je u smislu odredbe članka 475. stavak 1. ZKP izvijestio optuženog ZA, njegovog branitelja, odvjetnika Lovru Vitlova te Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu o vremenu održavanja sjednice drugostupanjskog vijeća, no na sjednicu drugostupanjskog vijeća nitko od stranaka, iako uredno obaviještene, nisu pristupili pa je sud odlučio provesti sjednicu u njihovoj odsutnosti.

8. Žalba optuženog ZA nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP zato što je izreka prvostupanjske presude proturječna razlozima iste, da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni te da nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, a postoji i proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o ispitivanju i samih tih isprava i zapisnika. Naime, prvostupanjski je sud sveobuhvatno i detaljno analizirao sve provedene dokaze, svaki zasebno i u njihovoj ukupnosti, jasno iznio razloge o svakoj bitnoj sastavnici terećenog kaznenog djela, a između istaknutih razloga ne postoji ikakva proturječnost, niti ikakva proturječnost egzistira u izreci pobijane presude, kao ni vezano uz sadržaj isprava i zapisnika u obrazloženju u odnosu na same isprave i zapisnike.

10. Protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski je sud vrlo detaljno analizirao ukupan poslovni odnos, kako onaj prije inkriminacije, tako i onaj poslije iste, optuženog ZA i TD „Rob – Mar“ d.o.o. kojeg je zastupala odgovorna osoba ĐA kao i inkriminirano poslovanje, vezano uz kupoprodaju vozila Alfa Romeo, a i kasnije, vezano uz popravak vozila marke Fiat Grande Punto, kao i kupoprodaju vezanu uz ZAŠ i s tim povezanim zamjenama vozila, činjenicu da je optuženik uzimao vozila od TD „Z“ prodavao ih i mijenjao te nakon opsežne analize njihovih poslovnih odnosa posve ispravno zaključio da je optuženi ZA u trenutku zaključenja inkriminiranog pravnog posla postupao s prijevarnom namjerom.

11. Optuženi ZA duguje oštećenom trgovačkom društvu iznos od 70.000,00 kuna kako je to prvostupanjski sud ispravno utvrdio na temelju izdanog računa, iz poslovnih knjiga TD „Rob – Mar“ d.o.o., sadržaja nepotpisane izjave od 26. studenog 2009. te SMS komunikacije između optuženika i odgovorne osobe oštećenog trgovačkog društva.

12. Činjenica je da njihove poslovne odnose nije pratila uredna poslovna dokumentacija, ujedno ne znači da se poslovni događaj nije zbio ili da bi neisplata iznosa od 70.000,00 kuna imala isključivo karakter duga u građanskopravnom odnosu, a ne može predstavljati i obilježje prijevarne namjere. Netransparentnost poslovanja oštećenog trgovačkog društva i izdavanje virmanskih, odnosno bezgotovinskih računa ukazuje da oštećeno trgovačko društvo nije poštovalo pravila platnog poslovanja, međutim, to ne opravdava suprotno stranu da tako izdane račune ne plati, kada je za to dobila odgovarajuću robu, odnosno da ne ispuni tražbinu koja iz istih proizlazi. Način poslovanja oštećenog trgovačkog društva može biti predmet raspravljanja u prekršajnom ili kaznenom postupku, ali i nepropisan način poslovanja proizvodi pravne učinke i obvezuje ugovorne strane, ne ekskulpira suprotnu stranu te može biti predmet kaznenog djela prijevare.

13. Prvostupanjski je sud, protivno žalbenim tvrdnjama optuženika, ispravno zaključio da je optuženi ZA od samog početka poslovnog odnosa imao namjeru ne vratiti predmetni dug, iako je imao financijske mogućnosti vratiti ga, a nije ga vratio niti do donošenja prvostupanjske presude. Optuženi ZA je kontinuirano obećavao ĐA, odgovornoj osobi oštećenog trgovačkog društva da će dug vratiti, obećao ovjeriti kod javnog bilježnika izjavu u kojoj priznaje predmetni dug, manipulirao ovjeravanjem i sadržajem izjave, zavlačio oštećenika obećanjima da će vratiti dug, a ista nije ispunjavao, što sve ukazuje kakav je cilj imao u samom početku inkriminiranog poslovnog odnosa.

14. Optuženik i oštećeno trgovačko društvo preko odgovorne osobe ĐA poslovali su i nakon inkriminiranog razdoblja, što može sigurno biti od utjecaja na ocjenu cilja postupanja optuženika jer je za očekivati da prevarena osoba neće nastaviti poslovnu suradnju zbog lošeg iskustva iz prethodne poslovne suradnje. Prvostupanjski sud je analizirao i kasnije aspekte njihove poslovne suradnje te zaključio da nisu od utjecaja za utvrđivanje prijevarne namjere. Naime, naknadna poslovna suradnja između optuženika i oštećenika, vezano uz ponudu i popravak vozila marke Fiat, trajala je kratko vrijeme nakon završetka inkriminiranog pravnog posla, odnosno do 26. studenog 2009. Upravo tog dana su optuženik i predstavnik oštećenog trgovačkog društva trebali kod javnog bilježnika u Novom Marofu ovjeriti izjavu o priznanju duga tako da se kratki nastavak poslovne suradnje može pripisati nastojanju oštećenika da naplati svoje potraživanje.

15. Nije u pravu optuženik kada tvrdi da mu je povrijeđeno pravo na obranu, time što je sud temeljio svoju odluku na dokazima koji su provedeni u vrijeme dok sudskim raspravama nije prisustvovao optuženi ZA. Naime, za to je vrijeme osigurana obrana optuženika prisutnošću njegova branitelja. Upravo s ciljem osiguranja prava na obranu je zakonodavac propisao u članku 66. stavak 1. točka 6. ZKP da optuženik za vrijeme dok je odsutan mora imati branitelja, a činjenica što se optuženik nije mogao suočiti sa ispitanim svjedocima za vrijeme njegove odsutnosti može biti jedino predmet ocjene dokazne snage izvedenog dokaza, odnosno njegove vjerodostojnosti, no ne i zakonitosti.

16. Prvostupanjski je sud, a s obzirom na rezultate dokaznog postupka te utvrđenje da je ĐA postupao prema optuženiku kao odgovorna osoba TD „Z“ bio ovlašten promijeniti činjenični opis terećenog kaznenog djela te precizirati naziv oštećenika. Ova izmjena nije bitna i odlučna i ne predstavlja povredu identiteta optužbe jer je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud zaključio da je optuženi ZA lažno prikazao činjenice ĐA, kao odgovornoj osobi TD „Rob – Mar“ d.o.o., a ne kao fizičkoj osobi. Time što je sud kao oštećenika naznačio TD „Rob

– Mar“ d.o.o. čija je odgovorna osoba ĐA, a ne samog ĐA, nije povrijeđen objektivni identitet optužbe jer počinitelj svjesno postupa prema ĐA, predočavajući mu lažne činjenice s ciljem da si pribavi imovinsku korist, njegova svijest ne mora nužno obuhvaćati točan identitet osobe koja stoji iza ĐA, on osobno ili trgovačko društvo čije poslovanje vodi. Osim toga, ovakvom izmjenom opisano djelo je ostalo jednako pravno kvalificirano i za optuženog ZA se ništa odlučno nije promijenilo.

17. Nadalje, osnovano je prvostupanjski sud dosudio imovinskopravni zahtjev u visini štete koja je nastala počinjenjem terećenog kaznenog djela jer je tijekom postupka utvrđeno da je u iznosu od 70.000,00 kuna nastala šteta za oštećeno trgovačko društvo. To što šteta nije naznačena u sada važećoj valuta ne znači da nije naplativa jer je Zakonom o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i Uredbom vijeća Europske unije kojom se utvrđuje fiksni tečaj konverzije kune u euro: 1 euro = 7.53450 kuna, regulirano na koji način će se preračunavati kuna u euro.

18. Pobijajući odluku o kazni optuženi ZA je istaknuo da je izrečena kazna previsoko odmjerena s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu što je optuženik surađivao s tijelom progona, korektno se držao pred sudom te ni na koji način nije onemogućavao i opstruirao kazneni postupka, a iz kaznene i prekršajne evidencije je vidljivo da je neosuđivana osoba.

19. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje su, u smislu članka 47. KZ/11., odlučne za proces individualizacije kazne pa je tako kao olakotno cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika ne samo u kaznenom nego i u prekršajnom postupku, protek vremena od počinjenja djela, visinu pribavljene imovinske koristi koja nije značajna u odnosu na kvalifikatorni element, dok je kao otegotno cijenio kontinuirano obećavanje podmirenja duga, manipulacija izjavama o priznanju duga, nedostupnost sudu tijekom postupka.

20. Kada se sve istaknute okolnosti ispravno vrednuju, osnovano je prvostupanjski sud osudio optuženika na kaznu zatvora u trajanju sedam mjeseci, što je svega mjesec dana više od zakonski propisanog minimuma. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da se i bez izvršenja kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, posebno imajući na umu dosadašnji život počinitelja i protek vremena od počinjenja inkriminiranog kaznenog djela u kojem nije dolazio u sukob sa zakonom pa je optuženiku izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja tri godine.

21. S obzirom na izloženo, izrečena kazna zatvora i utvrđen rok provjeravanja primjereni su svim istaknutim olakotnim i otegotnim okolnostima, prije svega težini i pogibeljnosti kaznenog djela, ličnosti optuženika, ponašanju prije počinjenja djela, nakon počinjenja djela te će se takvom sankcijom, prema uvjerenju ovog suda, ostvariti svi vidovi svrhe kažnjavanja prije svega u vidu specijalne pa i generalne prevencije, dok nekom blažom kaznom za koju se zalaže optuženik ista ne bi bila ostvarena.

22. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu sa odredbama članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka ili da je ostvarena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

23. Slijedom navedenog, primjenom odredbi članka 482. ZKP odbijena je žalba optuženika kao neosnovana i odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Koraljka Bumči