Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: P-585/2023-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Split, Gundulićeva 29a, protiv tuženika FITNESS CENTAR QUATTRO d.o.o., OIB: 77704638878, [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Damir Batarelo, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B/II, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene 26. studenoga 2024. u prisutnosti punomoćnice zastupnika po zakonu tužitelja IN, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku FITNESS CENTAR QUATTRO d.o.o. da plati tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ iznos od 31.759,44 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. rujna 2022. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. listopada 2022. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. studenoga 2022. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. siječnja 2023. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. veljače 2023. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. ožujka 2023. do isplate;

- na iznos od 3.969,93 eura od 1. travnja 2023. do isplate;

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata koje teku:

- na iznos od 3.969,93 eura od 19. do 31. kolovoza 2022.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 19. do 30. rujna 2022.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 20. do 31. listopada 2022.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 20. do 30. studenoga 2022.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 22 do 31. prosinca 2022.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 30. do 31. siječnja 2023.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 23. do 28. veljače 2023.;

- na iznos od 3.969,93 eura od 23. do 31. ožujka 2023.

III. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 3.781,61 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 260,02 eura od 19. kolovoza 2022. do isplate;

- na iznos od 294,33 eura od 19. rujna 2022. do isplate;

- na iznos od 315,42 eura od 20. listopada 2022. do isplate;

- na iznos od 355,17 eura od 20. studenoga 2022. do isplate;

- na iznos od 359,94 eura od 22. prosinca 2022. do isplate;

- na iznos od 389,54 eura od 30. siječnja 2023. do isplate;

- na iznos od 585,68 eura od 23. veljače 2023. do isplate;

- na iznos od 1.221,51 eura od 23. ožujka 2023. do isplate.

IV. Nalaže se tuženiku FITNESS CENTAR QUATTRO d.o.o. da tužitelju REPUBLICI HRVATSKOJ naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.000,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 20. studenoga 2023. ovom sudu podnio tužbu protiv tuženika u kojoj je naveo da je Republika Hrvatska vlasnik poslovnog prostora u Splitu na adresi [adresa], ukupne površine 599,67 m2, a da taj poslovni prostor tuženik koristi za obavljanje svoje poslovne djelatnosti bez valjane pravne osnove, budući da nema sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljem. Izjavio je da je ranije (27. studenoga 1995.) za predmetni poslovni prostor bio sklopljen Ugovor o zakupu poslovnog prostora, Klasa: 372-01/95-03/3, Urbroj: 512-28-05/95-350, između Republike Hrvatske, Ministarstva obrane i ČN i ON kao zakupnika, na određeno vrijeme od dvije godine, a da je kasnije UN osnovao trgovačko društvo FITNES CENTAR QUATTRO d.o.o., koje je nastavilo koristiti predmetni prostor bez valjane pravne osnove.

2. Tužitelj je izjavio da je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske upravljalo navedenim poslovnim prostorom do 12. svibnja 2015., da je Odlukom vlade Republike Hrvatske od 12. svibnja 2015. predmetni poslovni prostor prenesen na upravljanje tadašnjem Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, a da od 26. lipnja 2019. pa nadalje navedenim poslovnim prostorom upravlja trgovačko društvo državne nekretnine d.o.o.

3. U tužbi je tužitelj nadalje naveo da je već pokrenuo parnični postupak protiv tuženika radi iseljenja i predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora te isplate naknade za korištenje tog prostora u razdoblju od 1. rujna 2021. do srpnja 2022., a koji postupak da se vodi pred Trgovačkim sudom u Splitu pod poslovnim brojem P- 721/2022, međutim, budući da tuženik i dalje koristi predmetni poslovni prostor bez valjane prave osnove, da je pokrenuo ovaj postupak protiv tuženika, u kojem zahtjeva isplatu naknade za korištenje tog prostora u razdoblju od 1. kolovoza 2022. do ožujka 2023. Tužitelj je izjavio da tuženik s osnove korištenja predmetnog poslovnog prostora mjesečno podmiruje iznos od 1.221,51 eura, ali da mjesečna naknada za korištenje tog poslovnog prostora iznosi 5.191,43 eura, pa da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku između obračunate naknade za korištenje poslovnog prostora i uplaćenog iznosa, a koja razlika da iznosi ukupno 35.541,05 eura za cijelo utuženo razdoblje.

4. Naveo je da je mjesečni iznos naknade za korištenje poslovnog prostora određen sukladno točki II. stavku 1. Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., odnosno prema kriterijima za utvrđivanje zakupnine Grada Splita, rješenju Grada Splita od 22. svibnja 2014. o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split (Službeni glasnik br. 19/2014).

5. Također je naveo da se prije podnošenja predmetne tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali bez uspjeha.

6. Slijedom navedenog, tužitelj je predložio sudu da donese presudu kojom će naložiti tuženiku da s osnove korištenja predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od 1. kolovoza 2022. do ožujka 2023. tužitelju plati iznos od 35.541,05 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

7. U odgovoru na tužbu tuženik je u cijelosti osporio pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je izjavio da nije sporno da on koristi navedeni poslovni prostor, ali je naveo da osporava izjavu tužitelja da stvarna površina tog prostora iznosi 599,67 m2, te da osporava obračun visine mjesečne naknade koju od njega potražuje tužitelj. Izjavio je da on podmiruje iznos naknade zakupnine koju bi stvarno trebao plaćati temeljem ispravnog obračuna.

8. Tuženik smatra da mu je tužitelj zaračunao višestruko višu zakupninu iz razloga što, prema mišljenju tuženika, tužitelj pogrešno primjenjuje i tumači odredbe Odluke Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018. i rješenja Grada Splita od 22. svibnja 2014. o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split (Službeni glasnik br. 19/2014).

9. Naime, tuženik navodi da se on bavi rekreacijskom djelatnošću i da se u predmetnom prostoru obavlja isključivo rekreacijska djelatnost, pa da početni iznos mjesečne zakupnine treba biti 20,00 kn/m2, koliko je rješenjem Grada Splita od 22. svibnja 2014. propisano za poslovne prostore u kojima se odvija rekreacijska djelatnost, a ne 85,00 kn/m2, koliko je tužitelj obračunao tuženiku. Tuženik smatra da je tužitelj pogrešno postupio kada mu je naknadu za korištenje poslovnog prostora obračunao po cijeni od 85 kn/m2, koliko iznosi najviši početni iznos zakupnine po kriteriju jedinice lokalne samouprave (Grada Splita) za II. zonu, u kojoj zoni se predmetni poslovni prostor nalazi, budući da tužitelj uopće nije uzeo u obzir kojom se djelatnošću bavi tuženik.

10. Tuženik nadalje navodi da se početni iznos zakupnine sukladno gore citiranoj odluci i rješenju umanjuje za 30% ukoliko se radi o poslovnom prostoru većem od 300 m2, a da iznos zakupnine za podrumske prostore iznosi 60% početnog iznosa zakupnine odnosno da se početni iznos zakupnine umanjuje za 40%, pa da s obzirom na to da predmetna nekretnina ima preko 300 m2 i da je dobar dio prostora podrumski, da tuženik ima pravo na umanjenje početnog iznosa zakupnine od 20,00 kn/m2 za 30%, što iznosi 14,00 kn/m2, a koji iznos da se za podrumske prostorije treba umanjiti za dodatnih 40%, što iznosi 8,40 kn/m2 (60% od 14,00 kn). Tuženik navodi da početne iznose zakupnine od 14,00 kn i 8,40 kn treba pomnožiti s kvadraturom predmetne nekretnine, pa nadalje navodi da prizemlje ima površinu od 415,28 m2, koju treba pomnožiti s iznosom od 14,00 kn, nakon čega se dobije iznos od 5.813,92 kn, a da podrum ima površinu od 37 m2 + 147,39 m2 = 184,39 m2, koju treba pomnožiti s iznosom od 8,40 kn, nakon čega se dobije iznos od 1.548,88 kn.

11. Tuženik, dakle, smatra da bi ukupna visina zakupnine za predmetni poslovni prostor trebala iznositi 7.362,79 kn (5.813,92 kn + 1.548,88 kn) odnosno 977,80 eura, a koju naknadu je sam tuženik u odgovoru na tužbu obračunao upravo za površinu od 599,67 m2 (415,28 m2 + 37 m2 + 147,39 m2).

12. Tuženik također navodi da je vršio ulaganja u predmetnu nekretninu i da je ona sada renovirana i komplet nanovo opremljena, pa ističe prigovor radi prebijanja "obzirom na vršene radove i ulaganja u vrijednost nekretnine".

13. Tuženik zaključno predlaže da sud odbaci tužbu, a podredno da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu, te je pregledao i pročitao: Zapisnik o primopredaji poslovnog prostora između Ministarstva obrane, Službe za nekretnine i Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom od 6. svibnja 2015., Odluku Vlade Republike Hrvatske o prijenosu upravljanja i raspolaganja poslovnim prostorima s Ministarstvom obrane na Državni ured za upravljanje državnom imovinom od 12. ožujka 2015., Odluku Ministarstva državne imovine o prijenosu upravljanja nekretninama br. 4/2019 od 26. lipnja 2019., Zapisnik Ministarstva državne imovine s očevida na licu mjesta od 22. veljače 2019., fotografije predmetnog poslovnog prostora, Zapisnik o izvršenom očevidu nekretnine od 13. studenoga 2019., Ugovor o zakupu poslovnog prostora sklopljen između Ministarstva obrane, Uprave za graditeljstvo i ČN i CN od 27. studenoga 1995., izvadak iz sudskog registra za tuženika, dopis tuženika upućen društvu Državne nekretnine d.o.o. od 20. rujna 2021., dopis društva Državne nekretnine d.o.o. upućen tuženiku od 10. kolovoza 2021., izračun naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora od 10. kolovoza 2021., Odluku Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske od 12. lipnja 2018., dopis tuženika upućen društvu Državne nekretnine d.o.o. od 14. srpnja 2022., dopis tuženika upućen društvu Državne nekretnine d.o.o. od 20. prosinca 2021., Obavijest o razvrstavanju poslovnog subjekta prema NKD-u 2007. od 29. prosinca 2008., dopis tuženika upućen društvu Državne nekretnine d.o.o. od 5. studenoga 2021., dopis društva Državne nekretnine d.o.o. upućen tuženiku od 10. kolovoza 2021., dopis društva Državne nekretnine d.o.o. upućen tuženiku od 8. listopada 2021., dopis društva Državne nekretnine d.o.o. upućen tuženiku od 24. studenoga 2021., dopis društva Državne nekretnine d.o.o. upućen tuženiku od 30. prosinca 2021., izvadak otvorenih stavki za tuženika na dan 20. ožujka 2023., konto kartice za tuženika za 2022. i 2023. godinu, zahtjev Županijskog državnog odvjetništva u Splitu za mirno rješenja spora od 20. srpnja 2023. Sud je također pregledao i pročitao spis ovog suda poslovni broj P-721/2022, kojem je pripojen spis ovog suda poslovni broj P-310/2024.

15. Sud je kao nepotrebne odbio prijedloge tuženika da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika VN i saslušanjem svjedoka - osobe koja je u sudskom registru upisana kao zastupnik po zakonu trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o., budući da je sve odlučne činjenice sud utvrdio čitanjem isprava u spisu. Sud je također odbio i prijedloge tuženika da se izvede dokaz vještačenjem po vještacima geodetske, građevinske i računovodstveno- financijske struke, a razloge odbijanja je sud dao pod točkama 33., 43. i 45. obrazloženja.

16. Nakon ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

17. Na pripremnom ročištu od 10. rujna 2024. tuženik je predložio da sud odredi prekid predmetnog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-721/2022, navodeći da odluka u tom postupku po njegovom mišljenju predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku, budući da se taj postupak vodi po tužbi ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika, radi predaje u posjed predmetne nekretnine i isplate, te po protutužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi zaključenja ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

18. Tužitelj se protivio navedenom prijedlogu tuženika da sud odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-721/2022, navodeći da tuženik ne ispunjava zakonske uvijete za sklapanje ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora.

19. Na ročištu od 26. studenoga 2024. sud je izvršio uvid u spis ovog suda poslovni broj P-721/2022. Čitanjem navedenog spisa sud je utvrdio da se taj postupak vodi po tužbi ovdje tužitelja podnesenoj 28. prosinca 2022. protiv ovdje tuženika, radi predaje u posjed predmetnog poslovnog prostora i isplate naknade za korištenje tog poslovnog prostora u ranijem razdoblju od utuženoga (od 1. rujna 2021. do srpnja 2022.), te po protutužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi zaključenja ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora. Navedena protutužba je podnesena 3. lipnja 2024. i zavedena je pod posebnim poslovnim brojem P-310/2024, te je potom spis P-310/2024 spojen sa spisom P-721/2022 radi zajedničkog raspravljanja. Sud je također utvrdio da se prije pokretanja postupka poslovni broj P-721/2022, u kolovozu 2022., Republika Hrvatska obratila tuženiku zahtjevom za mirno rješenje spora, tražeći od tuženika da je preda u posjed predmetni poslovni prostor i plati naknadu za korištenje istog u razdoblju od rujna 2021. do srpnja 2022.

20. S obzirom na to da je ovdje tuženik tek 3. lipnja 2024. podnio protutužbu protiv ovdje tužitelja radi zaključenja ugovora o zakupu predmetnog poslovnog prostora, dakle nakon proteka ovdje utuženog razdoblja (od kolovoza 2022. do ožujka 2023.), to je stajalište ovog suda da odluka o tome hoće li sud prihvatiti protutužbeni zahtjev tuženika za sklapanje ugovora o zakupu ne predstavlja prethodno pitanje za odluku u ovoj pravnoj stvari. Naime, i ukoliko sud odlučiti prihvatiti taj zahtjev, odluka o tome se ne može odnositi na razdoblje koje je prethodilo podnošenju tog protutužbenog zahtjeva, dakle na razdoblje prije 3. lipnja 2024.

21. Stoga je ovaj sud na ročištu od 26. studenoga 2024. odbio prijedlog tuženika da prekine ovaj postupak do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem P-721/2022.

22. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 35.541,05 eura / 267.784,04 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade za korištenje poslovnog prostora u vlasništvu tužitelja bez valjane pravne osnove, a koji poslovni prostor se nalazi u Splitu na adresi [adresa], i to za razdoblje od kolovoza 2022. do ožujka 2023.

23. Među strankama nije bilo sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora, koji se nalazi u zoni II. grada Splita, te da tuženik koristi navedeni poslovni prostor za obavljanje rekreacijske djelatnosti.

24. Nadalje, među strankama nije bilo sporno niti to da tuženik za korištenje navedenog poslovnog prostora tužitelju plaća mjesečno iznos od 1.221,51 eura / 9.203,50 kuna.

25. Također, među strankama nije bilo sporno da je Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, 27. studenoga 1995. sa ČN i CN sklopila ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora na vrijeme od 2 godine, da je RN kasnije osnovao tuženika koji koristi taj poslovni prostor, ali nema sklopljen ugovor o zakupu tog poslovnog prostora, već je 3. lipnja 2024. tuženik u predmetu ovog suda poslovni broj P-721/2022 podnio protutužbu radi zaključenja ugovora o zakupu tog poslovnog prostora. Dakle, među strankama nije bilo sporno da je tuženik u utuženom razdoblju koristio predmetni poslovni prostor i da u tom razdoblju nije imao sklopljen ugovor o zakupu s tužiteljem.

26. Među strankama je bilo sporno koristi li tuženik cijelu površinu tog poslovnog prostora od 599,67 m2 ili neki manji dio, te je bio sporan način obračuna naknade za korištenje tog prostora, odnosno bilo je sporno iznosi li početni iznos zakupnine za taj prostor 85,00 kn/m2, koliko tvrdi tužitelj, ili 20,00 kn/m2, koliko tvrdi tuženik.

27. Posljedično svemu navedenom bilo je sporno je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženi iznos od 35.541,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama, na ime naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju od kolovoza 2022. do ožujka 2023.

28. Prije svega valja navesti da je člankom 165. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017.; dalje: ZV) propisano da nepošteni posjednik tuđe stvari mora tu stvar predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

29. Sukladno naprijed citiranoj odredbi članka 165. stavka 1. ZV-a vlasnik neposjednik određene stvari može od nepoštenog posjednika zahtijevati naknadu za korištenje te stvari.

30. Kako dakle između stranaka nije sporno da je tužitelj vlasnik predmetnog poslovnog prostora koji tuženik koristi, to je stoga tužitelj kao vlasnik neposjednik tog poslovnog prostora ovlašten od tuženika kao posjednika tog poslovnog prostora zahtijevati naknadu za korištenje tuđe (njegove) stvari.

31. Čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora od 20. srpnja 2023. sud je utvrdio da se tužitelj prije podnošenja tužbe u ovom predmetu obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, sukladno članku 186.a stavku 8. ZPP-a, koji zahtjev tuženik nije prihvatio.

32. Iz zapisnika o izvršenom očevidu nekretnine, sastavljenom po Državnim nekretninama d.o.o. (stranica 27 spisa), razvidno je da je 13. studenoga 2019. izvršen očevid u odnosu na poslovni prostor oznake PP 808, površine 599,67 m2, na adresi [adresa] u [adresa]. Tom prigodom utvrđeno je da se predmetni poslovni prostor nalazi na tri razine: u prizemlju je teretana s garderobama, sanitarnim čvorom i uredima površine 439,73 m2, u podrumu 1 je garderoba površine 35,70 m2, a u podrumu 2 se nalazi aerobik dvorana, sauna i sanitarni čvor površine 137,80 m2. Također je utvrđeno da taj poslovni prostor tuženik koristi za obavljanje rekreacijskih djelatnosti.

33. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da osporava činjenicu da koristi predmetni poslovni prostor baš u toj površini od 599,67 m2, međutim, u nastavku tog istog odgovora na tužbu tuženik sam radi izračun naknade za koju on smatra da bi trebao plaćati tužitelju i prilikom tog obračuna tuženik uzima upravo površinu od 599,67 m2. Nadalje, i u svojim dopisima od 20. prosinca 2021. (stranica 59 spisa) i 14. srpnja 2022. (stranica 55 spisa), upućenim društvu Državne nekretnine d.o.o., tuženik potvrđuje da koristi predmetni poslovni prostor upravo u površini od 599,67 m2, pa kada se uzmu u obzir i utvrđenja iz zapisnika o izvršenom očevidu predmetnog poslovnog prostora od 13. studenoga 2019. koja se odnose na površinu poslovnog prostora koju koristi tuženik, a koja utvrđenja su u potpunoj suglasnosti s navodima tuženika iz citiranih dopisa, ovaj sud je utvrdio da tuženik koristi predmetni poslovni prostor upravo u površini od 599,67 m2. Radi navedenog sud je na ročištu od 26. studenoga 2024. odbio prijedlog tuženika da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku geodetske struke radi utvrđivanja površine predmetnog poslovnog prostora koju koristi tuženik, kao nepotreban.

34. Nadalje, čitanjem izvatka otvorenih stavki od 20. ožujka 2023. sud je utvrdio da je trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. u svojim poslovnim knjigama evidentiralo dugovanje tuženika u ukupnom iznosu od 35.541,05 eura, za korištenje predmetnog poslovnog prostora u razdoblju od kolovoza 2022. do ožujka 2023.

35. Čitanjem Odluke o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske, koju je Ministarstvo državne imovine Republike Hrvatske donijelo 12. lipnja 2018. (stranica 51-52 spisa), utvrđeno je da se tom odlukom određuje iznos naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske s korisnicima koji poslovne prostore koriste bez valjane pravne osnove, pa je tako točkom II. te odluke određeno da se iznos naknade utvrđuje u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima (za određivanje zakupnine za poslovne prostore) jedinice lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi.

36. Čitanjem Izračuna naknade za korištenje poslovnog prostora PP808 od 10 kolovoza 2021. (stranica 49-50 spisa) utvrđeno je kako je društvo Državne nekretnine d.o.o., za korištenje poslovnog prostora na adresi [adresa] u [adresa] u površini 599,67 m2, tuženiku obračunalo naknadu u iznosu od 31.291,88 kuna, bez PDV-a. Iz tog izračuna je razvidno da je kod utvrđivanja iznosa naknade, osim površine koja se koristi, kao kriterij uzeta odluka odnosno Rješenje Grada Splita od 22. svibnja 2014. o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split. Sukladno tim kriterijima u izračunu je navedeno da se radi o poslovnom prostoru u II. zoni, površine od 301 i više m2, radi čega je najviši početni iznos zakupnine iz navedenog Rješenja Grada Splita od 85 kn po m2 umanjen za 30%, te je tako dobiveni iznos naknade od 59,50 kn po m2 pomnožen s površinom prostora prizemlja kojeg tuženik koristi od 415,28 m2, dok je u odnosu na površinu prostora podruma od 184,39 m2 (37m2 + 147,28 m2) kojeg tuženik koristi, iznos zakupnine od 59,50 kn po m2 dodatno umanjen za 40%, pa je tako dobiveni iznos naknade od 35,70 kn po m2 pomnožen s površinom podruma kojeg tuženik koristi od 184,39 m2. Navedenim obračunom dobiven je iznos od 31.291,88 kn mjesečno bez PDV-a (415,28 m2 x 59,50 kn/m2 + 184,39 m2 x 35,70 kn/m2), a koji iznos je potrebno uvećati za PDV od 25% budući da je tuženik taj prostor koristio za obavljanje poslovne djelatnosti.

37. Rješenjem Grada Splita o utvrđivanju početnog iznosa zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split, a koje rješenje je objavljeno u službenom glasniku Grada Splita broj 19 od 2. lipnja 2014. i javno dostupno na službenim internetskim stranicama Grada Splita, određeni su početni iznosi zakupnine za poslovne prostore kojima gospodari Grad Split te je određeno da se isti utvrđuju prema zoni u kojoj se prostori nalaze, djelatnosti koja se u poslovnim prostorima obavlja te površini poslovnog prostora. S obzirom na adresu predmetnog poslovnog prostora [adresa] u [adresa], isti spada u II. zonu sukladno navedenom rješenju Grada Splita (što među strankama nije niti bilo sporno) te je prema tom rješenju za II. zonu najviši iznos zakupnine određen u iznosu od 85,00 kn po m2. Nadalje, prema točki IV. navedenog rješenja Grada Splita određena mjesečna zakupnina po m2 poslovnog prostora, za poslovne prostore površine od 301 i više m2 umanjuje se za 30%, dok zakupnina za podrumske prostore iznosi 60% početnog iznosa zakupnine, odnosno početni iznos zakupnine se umanjuje za 40%.

38. Sukladno naprijed navedenom rješenju Grada Splita te podacima iz izračuna naknade za korištenje poslovnog prostora od 10. kolovoza 2021. (stranice 49-50 spisa) razvidno je da je mjesečni iznos naknade za poslovni prostor kojeg koristi tuženik u površini od 599,67 m2 obračunat upravo u skladu s naprijed navedenim parametrima iz rješenja Grada Splita, kao i u skladu s Odlukom o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu/suvlasništvu Republike Hrvatske koju je Ministarstvo državne imovine donijelo 12. lipnja 2018. Nadalje, a s obzirom na to da je u odluci od 12. lipnja 2018. navedeno da se iznos naknade za korisnike utvrđuje u iznosu najviše zakupnine utvrđene po kriterijima jedinice lokalne samouprave ovisno o zoni u kojoj se poslovni prostor nalazi, a što je u konkretnom slučaju za II. zonu Grada Splita 85,00 kn po m2, to se stoga prigovori tuženika koji se odnose na parametre uzete za izračun predmetne naknade i u odnosu na pravilnost obračuna iste, ukazuju neosnovanim.

39. Sukladno navedenom, a budući da tuženik koristi poslovni prostor u vlasništvu tužitelja na adresi u [adresa], ukupne površine 599,67 m2, bez valjane pravne osnove, za koje korištenje je sukladno gore navedenim odredbama bio dužan plaćati tužitelju mjesečnu naknadu u iznosu od 4.153,15 eura / 31.291,88 kuna bez PDV-a odnosno 5.191,43 eura / 39.114,85 kuna s uračunatim PDV-om, dok je tuženik prema navodima tužitelja redovito mjesečno po toj osnovi uplaćivao tužitelju iznos od 1.221,51 eura / 9.203,47 kuna (s uračunatim PDV-om), a tuženik nije niti tvrdio da bi uplaćivao koji viši iznos, to je stoga tuženika trebalo obvezati da plati tužitelju naknadu za korištenje predmetnog poslovnog prostora u preostalom neplaćenom iznosu od ukupno 31.759,44 eura / 239.291,50 kuna za cijelo utuženo razdoblje, dok je zahtjev tužitelja za isplatu preostalog zatraženog iznosa od 3.781,61 trebalo odbiti kao neosnovan.

40. Naime, zbrajanjem neplaćenih dijelova iznosa mjesečnih naknada u visini od 3.969,92 eura (razlika između iznosa naknade od 5.191,44 eura i plaćenog dijela naknade od 1.221,51 eura), u utuženom razdoblju od 8 mjeseci (od kolovoza 2022. do ožujka 2023.), dobije se iznos od ukupno 31.759,44 eura / 239.291,50 kuna, a ne iznos od 35.541,05 eura / 267.784,04 kuna, pa je stoga u tom dijelu odnosno za više zatraženi iznos od 3.781,61 eura / 28.492,54 kuna zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. S tim u svezi, potrebno je navesti kako iz isprava priloženih uz tužbu (kartice partnera, stranica 77-80 spisa) proizlazi da bi se taj iznos odnosio na režijske troškove, međutim, tužitelj u odnosu na iste nije dostavio račune za režijske troškove, niti bilo kakav drugi dokaz iz kojeg bi bilo razvidno na što se ti režijski troškovi odnose odnosno o kakvim se režijskim troškovima radi, pa da bi ih sud mogao povezati s korištenjem predmetnog poslovnog prostora, slijedom čega tužitelj u tom dijelu nije dokazao osnovanim svoj tužbeni zahtjev.

41. Nadalje, a u odnosu na zahtjev tužitelja za plaćanjem zateznih kamata na neplaćene dijelove iznosa mjesečnih naknada za korištenje predmetnog poslovnog prostora, treba reći da s obzirom na to da tuženik u konkretnom slučaju ostvaruje korist u vidu neplaćene mjesečne zakupnine tek s istekom svakog pojedinog mjeseca, to bi tužitelj, prema mišljenju ovog suda, imao pravo zahtijevati od tuženika isplatu zateznih kamata od prvog dana sljedećeg mjeseca za protekli mjesec.

42. Tužitelj potražuje zatezne kamate na iznos naknade za kolovoz 2022. od 19. kolovoza 2022., na iznos naknade za rujan od 19. rujna 2022., na iznos naknade za listopad 2022. od 20. listopada 2022., na iznos naknade za studeni 2022. od 20. studenoga 2022., na iznos naknade za prosinac 2022. od 22. prosinca 2022., na iznos naknade za siječanj 2023. od 30. siječnja 2023., na iznos naknade za veljaču 2023. od 23. veljače 2023. i na iznos naknade za ožujak 2023. od 23. ožujka 2023., što nije u skladu s člankom 29. stavkom. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018.; dalje: ZOO), pa je zahtjev tužitelja trebalo odbiti u pogledu zateznih kamata na naknadu za kolovoz 2022. za razdoblje od 19. do 31. kolovoza 2022., na naknadu za rujan 2022. za razdoblje od 19. do 30. rujna 2022., na naknadu za listopad 2022. za razdoblje od 20. do 31. listopada 2022., na naknadu za studeni 2022. za razdoblje od 20. do 30. studenoga 2022., na naknadu za prosinac 2022. za razdoblje od 22. do 31. prosinca 2022., na naknadu za siječanj 2023. za razdoblje od 30. do 31. siječnja 2023., na naknadu za veljaču 2023. od 23. do 28. veljače 2023. i na naknadu za ožujak 2023. za razdoblje od 23. do 31. ožujka 2023.

43. Tuženik je tijekom postupka predlagao da sud izvede dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđivanja visine naknade za korištenje predmetne nekretnine, visine uplaćenih sredstava i visine dugovanja, međutim, sud je i taj dokazni prijedlog tuženika odbio kao nepotreban. Naime, za izračun visine naknade za korištenje predmetne nekretnine i visine dugovanja, bile su potrebne samo jednostavne matematičke operacije, koje ovaj sud poznaje i kojim znanjem sud raspolaže, pa nije bilo potrebe za izvođenjem dokaza vještačenjem po vještaku financijske struke radi utvrđivanja tih činjenica. U odnosu pak na visinu uplaćenih sredstava treba navesti da je tužitelj u tužbi naveo kako tuženik na ime naknade za korištenje predmetne nekretnine mjesečno uplaćuje iznos od 1.221,51 eura, dok tuženik tijekom postupka u niti jednom trenutku nije tvrdio da bi plaćao veći iznos od navedenog, pa stoga niti radi utvrđivanja visine uplaćenih sredstava nije bilo potrebno izvesti dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke.

44. Nadalje, a u odnosu na prigovor radi prebijanja kojeg je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu treba reći da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo sljedeće: "tuženik je vršio ulaganja u nekretninu te je sada ona renovirana i komplet nanovo opremljena pa se stoga ističe i prigovor prebijanja obzirom na vršene radove i ulaganja u vrijednost nekretnine". Međutim, prigovor radi prebijanja mora biti istaknut tako da nema nikakve dvojbe da je istaknut, a samo navođenje činjenice da i tuženik ima tražbinu prema tužitelju ne znači da se radi o takvom prigovoru. Prigovor radi prebijanja mora biti kvantitativno određen i mora biti naznačena osnova tuženikove tražbine, jer se u protivnom po njemu ne može postupati. Utoliko, bez kvantitativnog određenja tražbine stavljene u prijeboj, nije moguće odlučiti o tuženikovu prigovoru radi prebijanja, a u konkretnom slučaju tuženik nije kvantitativno odredio svoju tražbinu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-3027/90 od 23. svibnja 1991.).

45. Neovisno o navedenom, prema mišljenju ovog suda tuženik svakako ne bi imao pravo na naknadu troškova za izvršene radove u predmetnom poslovnom prostoru i ulaganja u predmetni poslovni prostor, budući da iz navoda tuženika proizlazi da je on predmetni poslovni prostor uredio za obavljanje svoje djelatnosti, a nije se radilo o troškovima koji bi bili nužni i vlasniku (članak 165. stavak 3. ZV-a). Naime, tuženik je u konkretnom slučaju nepošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora budući da isti posjeduje bez valjane pravne osnove, a i s obzirom na ranije opisane okolnosti je morao znati da mu ne pripada pravo na posjed (članak 18. stavak 3. ZV-a). Radi svega navedenog sud je odbio i prijedlog tuženika da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, radi utvrđivanja visine troškova izvedenih radova i ulaganja u predmetni poslovni prostor.

46. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao pod točkama I., II. i III. izreke ove presude.

47. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a, te članku 155., 163. i 164. ZPP-a.

48. Naime, tužitelj je u dokazivanju u pogledu osnove uspio 100%, a u dokazivanju u pogledu visine 89,36%, što daje ukupan uspjeh tužitelja u postupku od 94,68%, odnosno tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, radi čega je tuženik, sukladno članku 154. stavku 5. ZPP-a, dužan naknaditi tužitelju sve opravdane troškove koje je tužitelj imao u ovom postupku.

49. Slijedom navedenog, a s obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.; dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora te postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 127 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi zastupanja i to za:

- sastav tužbe od 20. studenoga 2023. (Tbr. 7/1 i 54. Tarife) iznos od 1.000,00 eura;

- sastav obrazloženog podneska od 19. travnja 2024. (Tbr. 8/1 i 54. Tarife) iznos od 1.000,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 10. rujna 2024. (Tbr. 9/1 i 54. Tarife) iznos od 1.000,00 eura;

- zastupanje na ročištu od 26. studenoga 2024. (Tbr. 9/1 i 54. Tarife) iznos od 1.000,00 eura;

što sveukupno iznosi 4.000,00 eura.

50. Stoga je odlučeno kao pod točkom IV. izreke ove presude.

51. Sud je u ovoj odluci novčane iznose koji su u tužbi iskazani u kunama, u izreci odluke dvojno iskazao u kunama i eurima, po fiksnom tečaju konverzije 7,53450 kuna za jedan euro, sukladno Odluci Vlade Republike Hrvatske o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 85/2022.).

U Splitu 14. siječnja 2025.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po ŽDO u Splitu

- tuženiku po punomoćniku

- u spis