Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3259/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Andrine Raspor Flis, predsjednika vijeća, Željke Rožić Kaleb člana vijeća i suca izvjestitelja te Ane Gradišek člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ET, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Žalac, odvjetnik u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Matić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-268/2022-32 od 6. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Addiko Bank d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-268/2022-32 od 6. svibnja 2024.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj P-268/2022-32 od 6. svibnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom IV izreke.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

"I. Utvrđuje se da je ništena odredba Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prav na nekretninama od 17. svibnja 2005. godine, solemiziranog od strane javnog bilježnika Miroslava Bračun iz Slavonskog Broda, Petra Krešimira IV br. 3 dana 19. svibnja 2005. godine pod brojem Ou-681/2005 sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora i to:

Članak 2.

„Banka u skladu s propisima Republike Hrvatske, te Odluke Kreditnog odbora Sektora poslova s građanstvom odobrava stambeni kredit za kupovinu i adaptaciju kuće, zatvaranje kredita u iznosu od 97.700,00 CHF (slovima:devedesetsedamtisuća isedamsto CHF) odnosno u protuvrijednosti od HRK prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita.“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., [adresa], OIB: 14036333877, da tužitelju KT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa],

isplati u roku od 15 dana pretplaćeni iznos s osnova valutne klauzule iznos 5.986,38 eura sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospijeća svakog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 1.8.2015. godine, od 1.8.2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena tekućom, od 1.1.2023. do 29.12.2023. isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila za svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pete postotnih poena a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose:

- 99,76 eura od 12.09.2013. godine do isplate,

-102,58 eura od 14.10.2013. godine do isplate,

-102,79 eura od 13.11.2013. godine do isplate,

-106,55 eura od 13.12.2013. godine do isplate,

-102,70 eura od 14.01.2014. godine do isplate,

-107,00 eura od 18.02.2014. godine do isplate,

-108,11 eura od 12.03.2014. godine do isplate,

-107,52 eura od 14.04.2014. godine do isplate,

-104,40 eura od 13.05.2014. godine do isplate,

-104,69 eura od 12.06.2014. godine do isplate,

-106,96 eura od 14.07.2014. godine do isplate,

-108,56 eura od 13.08.2014. godine do isplate,

-108,84 eura od 12.09.2014. godine do isplate,

-110,08 eura od 14.10.2014. godine do isplate,

-112,71 eura od 12.11.2014. godine do isplate,

-113,10 eura od 12.12.2014. godine do isplate,

-113,60 eura od 13.01.2015. godine do isplate

-156,09 eura od 12.02.2015. godine do isplate,

-147,82 eura od 12.03.2014. godine do isplate,

-153,41 eura od 14.04.2015. godine do isplate,

-152,39 eura od 13.05.2015. godine do isplate,

-147,80 eura od 12.06.2015. godine do isplate,

-150,31 eura od 14.07.2015. godine do isplate,

-138,61 eura od 12.08.2015. godine do isplate,

-135,16 eura od 14.09.2015. godine do isplate,

-140,09 eura od 13.10.2015. godine do isplate,

-224,88 eura od 12.11.2015. godine do isplate,

- 0,04 eura od 11.12.2015. godine do isplate,

-142,95 eura od 14.12.2015. godine do isplate,

-142,95 eura od 13.01.2016. godine do isplate

-139,79 eura od 12.02.2016. godine do isplate,

-137,28 eura od 14.03.2016. godine do isplate,

-136,46 eura od 13.04.2016. godine do isplate,

-130,55 eura od 12.05.2016. godine do isplate,

-138,29 eura od 14.06.2016. godine do isplate,

-135,25 eura od 13.07.2016. godine do isplate,

-136,29 eura od 12.08.2016. godine do isplate,

-134,39 eura od 13.09.2016. godine do isplate,

-135,00 eura od 12.10.2016. godine do isplate,

-140,98 eura od 14.11.2015. godine do isplate,

-141,03 eura od 13.12.2016. godine do isplate,

-143,57 eura od 12.01.2017. godine do isplate

-141,57 eura od 14.02.2017. godine do isplate,

-137,60 eura od 14.03.2017. godine do isplate,

-140,25 eura od 12.04.2017. godine do isplate,

-131,61 eura od 12.05.2017. godine do isplate,

-134,19 eura od 13.06.2017. godine do isplate,

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.951,26 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana."

1.1. Prvostupanjskim rješenjem je riješeno:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos glavnog dugovanja od 11.765,88 eura skupa sa zakonskim zateznim kamatama.

II. Odbija se tuženikov prigovor prijeboja kao neosnovan.

III. Odbija se tužitelj s dijelom troškova postupka u iznosu od 1.437,50 eura kao neosnovanim.

IV. Odbija se tuženik sa zahtjevom za troškove postupka u iznosu od 3.393,27 eura kao neosnovanim."

2. Protiv prvostupanjske presude te, prema obrazloženju žalbe, rješenja u dijelu pod točkom IV izreke, žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom, preinačiti pobijanu presudu i dio rješenja a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu i rješenje u pobijanom dijelu suda prvog stupnja, kao i postupak koji im je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 26. ožujka 2024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 298 spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnim dijela Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava kojega su nesporno, 17. svibnja 2005. zaključili tužitelj kao korisnik kredita te prednik tuženika Slavonska banka d.d. kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu) i to u dijelu njegove odredbe čl. 2. prema kojem tuženik odobrava stambeni kredit za kupovinu i adaptaciju kuće tužitelja i zatvaranje kredita u svoti od 97.700,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju za devize Slavonske banke d.d. Osijek na dan korištenja kredita, kao i zahtjev za isplatu preplaćenog u ispunjenju ove ugovorne odredbe.

7. Prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev prethodno utvrđujući nespornim sadržaj Ugovora o kreditu, upućujući na sadržaj odluke u postupku kolektivne zaštite potrošača glede ništetnosti ovog dijela ugovora a potom, nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja sudi razliku svota koje je tužitelj preplatio prema srednjem tečaju za CHF Hrvatske narodne banke važećem na dan korištenja kredita za sve anuitete a u odnosu na tečaj koji je važio na dan sklapanja Ugovora o kreditu.

8. Također ocjenjuje neosnovanim prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut po tuženiku zbog toga što je sva potraživanja i sporedna prava iz Ugovora o kreditu ustupio društvu DDM Invest III AG iz Švicarske kao novom vjerovniku, jer je tuženik ugovorom o cesiji na novog vjerovnika prenio svoja potraživanja iz predmetnog Ugovora o kreditu sukladno odredbi čl. 80. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje u tekstu: ZOO) a ovdje se ne radi o potraživanjima tuženika prema tužitelju već potraživanju tužitelja u odnosu na ovdje tuženika, na temelju stečenog bez osnove. I naposlijetku, ocjenjuje neosnovanim prigovor zastare kao i prigovor istaknut po tuženiku podneskom od 11. travnja 2023. primjedbom na nalaz i mišljenje vještaka jer njime nisu obuhvaćene negativne tečajne razlike odnosno, svote u razdoblju otplate kredita kada je tužitelj imao manje zaduženje anuiteta zbog nižeg tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni, zaključkom kako ga tuženik nije na nesumnjiv način istaknuo niti je naveo koju tražbinu stavlja u prijeboj pa je prigovor tuženika neodgovarajuće iznijet i to kao građanskopravni prijeboj te i procesnopravni prigovor radi prebijanja koji se može staviti do zaključenja prethodnog postupka.

9. Podneskom od 20. lipnja 2022. tuženik je dostavio Ugovor o prijenosu sredstava (dalje u tekstu: Ugovor o cesiji) od 18. rujna 2017. kojega je kao ustupitelj – cedent, sklopio sa DDM Invest III AG iz Švicarske kao cesionarom a prema odredbi čl. 80. st. 1. ZOO vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Nadalje, odredba čl. 84. st. 1. i 2. ZOO propisuje da primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja a dužnik može isticati primatelju, pokraj prigovora koje ima prema njemu, i one prigovore koje je mogao istaknuti ustupitelju do časa kad je saznao za ustupanje.

9.1.Označene zakonske odredbe ne isključuju pravo dužnika, ovdje tužitelja, na ostvarenje tražbine prema cedentu - tuženiku, koji ostaje ugovorna strana iz pravnog posla na kojem tužitelj osniva svoju tražbinu, unatoč postojanju tražbine prema tužitelju, jer je na temelju ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika na način da je cesionar kao novi vjerovnik, samo tražbinu koja je predmet cesije ovlašten zahtijevati od tužitelja kao dužnika.

9.2. Budući da prema sadržaju Ugovora o cesiji od 18. rujna 2017. nije došlo do prijenosa Ugovora o kreditu na način da bi treća osoba postala nositelj svih prava i obveza iz prenesenog ugovora u smislu čl. 127. st. 1. ZOO, na cedenta nisu bila prenijeta i prava koja su predmet ove parnice pa kako je na temelju ugovora o cesiji došlo do promjene vjerovnika samo glede tražbine koja je predmetom cesije i nju je ovlašten zahtijevati od tužitelja kao dužnika i cesionar DDM Invest III AG kao novi vjerovnik, tuženik kao raniji vjerovnik je i nadalje ugovorna strana Ugovora o kreditu zbog čega nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika istaknuti glede njegovog prigovora promašene pasivne legitimacije.

10. Sukladno stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom broj Rev- 3142/2018 od 19. ožujka 2019. prema odredbi članka 502.a stavka 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

11. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavka 1. ZPP.

12. Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 1279/2022-2 od 14. veljače 2023. je u odnosu na postavljeno pitanje: može li se sud, pozivajući se na ništetnost spornih ugovornih odredbi, u postupku pozivati na izravnu primjenu pravnih utvrđenja iz Kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača i ne provesti u individualnom postupku dokaze predložene po tuženiku zauzeo odgovor kako je suprotan odredbi čl. 81. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP) kao i procesnoj ravnopravnosti stranaka, zaključak suda prema kojem se o odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako se na tu okolnost nije proveo predloženi dokaz saslušanjem svjedoka (radnika revidenta) koji je sudjelovao u sklapanju ugovora o kreditu kojeg je trgovac predložio na okolnost pojedinačnog pregovaranja o navedenoj odredbi.

13. Saslušanjem svjedoka RT, koji je 2005. bio osobni bankar u poslovnici prednika tuženika, je utvrđeno kako su strankama pružane informacije o visinama kredita i kamatnim stopama te ne može reći kakve su se informacije davale strankama nakon porasta tečaja CHF pa tako na ovaj način tuženik nije dokazao da se o odredbama ugovora sa tužiteljem pojedinačno pregovaralo niti da je mogao utjecati na njihov sadržaj a saslušanjem tužitelja na ročištu održanom 29. veljače 2024. utvrđeno je da mu je preporučeno sklapanje ugovora o kreditu u CHF jer je bio povoljniji od kredita u eurima a uz valutu nije dobio nikakve informacije, niti je prethodno o odredbama ugovora pregovarao dok tuženik nije, radi utvrđenja ove činjenice predložio druge dokaze, nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kojega ističe tuženik tvrdnjom da je tužitelj mogao izvjesno predvidjeti visinu tečaja na dan korištenja kredita te nije postupao s dužnom pažnjom.

14. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno, da su banke u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 81. i 82. ZZP.

15. Budući da je pravno utvrđenje iz ove presude takvo da se odnosi na ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak a takav je upravo sadržaj odredbe čl. 2. Ugovora o kreditu, neosnovani su žalbeni navodi kojima tuženik upućuje da se na ovu odredbu ne odnosi presuda donijeta u postupku kolektivne zaštite potrošača te da je odredbama ZOO dopušteno ugovoriti novčanu obvezu vezanu za tečaj strane valute.

16. U odnosu na žalbeni razlog tuženika kojim ističe da se na prednika tuženika Slavonsku banku d.d. ne primjenjuju utvrđenja iz kolektivne presude prvostupanjski sud je pravilno i zakonito zaključio kako je Slavonska banka d.d., koja je u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu predstavljala samostalni pravni subjekt uz Hypo Alpe Adria Bank d.d., pripojena sa tom bankom u ožujku 2009. pa je u trenutku pokretanja kolektivnog postupka za zaštitu potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu već bilo izvršeno spajanje Slavonske banke d.d. sa Hypo Alpe Adria Bank d.d., nespornim prednikom tuženika pa, iako kolektivnom presudom nije obuhvaćeno razdoblje u kojem je ta banka postojala kao samostalna pravna osoba u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe, u vrijeme donošenja pravomoćne odluke je Slavonska banka d.d. već pripojena Hypo Alpe Adria Bank d.d. koji je obuhvaćen kolektivnom presudom zbog čega se učinak presude za zaštitu kolektivnih interesa potrošača proteže i na tuženika, neovisno je li ugovor zaključila Hypo Alpe Adria Bank d.d. ili Slavonska banka d.d.

17. Ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koristi s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

18. Budući da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti, ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi, već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

19. Tuženik također neosnovano osporava tijek zatezne kamate jer odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

20. Objedinjenim pravnim shvaćanjem donijetim na sjednici Građanskog odjela VSRH 31. siječnja 2022. izraženo je Mišljenje o potrebi dodatnog tumačenja i objašnjenja shvaćanja iz revizijske odluke br. Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. i pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. godine., te ono glasi: „Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe“.

21. Zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja nadalje glasi: „Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.“

22. Kako se zaključak iz točke 4. ovog Mišljenja (prema sadržaju točke 5.) odnosi upravo na tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka a predmetna tužba je podnijeta 6. svibnja 2022. dok je pravomoćnost sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača glede valutne klauzule nastupila dana 14. lipnja 2018., tužba tužitelja je podnijeta u roku propisanom odredbom čl. 225. ZOO.

23. Nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka izrađen je sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP te je vještak utvrdio tečajne razlike koje je tuženik primjenjivao prilikom plaćanja u kunama u odnosu na tečaj za CHF na dan korištenja kredita i to za razdoblje 19. rujna 2013 do 13. lipnja 2017. kada je tužitelj vršio plaćanja (neovisno kako je tuženik tim uplatama zatvarao svoju tražbinu). Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i visinu kondemnatornog dijela zahtjeva tužitelja i stoga što tuženik u podnesku od 11. travnja 2023. nije imao primjedbi na matematički izračun već upućuje na anuitete kada je tužitelj manje platio prema simulaciji te da se daje izračun tečajnih razlika na temelju uplata tužitelja kada tužitelj nije ispunjavao podmirenje glavnice već samo zatezne kamate a niti na ročištu od 29. veljače 2024. kao i 26. ožujka 2024. nije isticao daljnje primjedbe niti predlagao provedbu dokaza saslušanjem vještaka.

24. Tuženik još ističe i kako u izračunu nije uzet u obzir negativni tečaj CHF u odnosu na početno ugovoreni tijekom otplate kredita glede kojih navoda se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. kojom je odgovoreno na pitanje zbog kojeg je dopuštena revizija tako, da u slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima odnosno, negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita. Kako tuženik u žalbi niti tvrdi a niti dokazuje da bi postavio takve prigovore ne može s uspjehom dovoditi u sumnju utvrđenja vještaka i prvostupanjskog suda.

25. Slijedom svega iznijetog je prvostupanjski sud pravilno utvrdio visinu tužbenog zahtjeva i odluku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 323. st. 1. ZOO a potom odlučio sukladno odredbi čl. 1115. ZOO pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom I i II izreke.

26. Prvostupanjski sud odluku je o parničnom trošku donio pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP jer je tužitelj u cijelosti uspio s konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

27. Odredbom čl. 158. st. 1. i 2. ZPP je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva, dužan tuženiku naknaditi troškove postupka ali iznimno, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik.

28. Označeno se, kao i ostala pravila o parničnim troškovima primjenjuje u skladu s načelima na kojima se osnivaju a to je racionalno, svrsishodno i pravedno raspoređivanje troškova, što znači da sud u svakoj parnici ocjenjuje je li se odmjeravanjem troškova postupka prema mjerodavnom pravilu narušava ravnoteža između interesa stranaka odnosno, bi li donijeta odluka o troškovima bila prekomjeran i nerazmjeran teret za stranku (u ovom slučaju potrošača) koja svojim držanjem nije dala povoda za parnicu ili je to potrebno zbog drugih važnih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.

29. Budući da je tuženik svojim držanjem prije i tijekom parnice povrijedio subjektivna prava tužitelja (potrošača) zbog kojih se parnica vodi od 2022. godine te je tijekom parnice neosnovano osporavao restitucijski tužbeni zahtjev a tužitelj je smanjio tužbeni zahtjev odmah nakon provedbe vještačenja koje je provedeno upravo zbog tuženikova protivljenja visini tužbenog zahtjeva, iako je tuženik mogao, s obzirom na djelatnost kojom se bavi, izraditi i svoj obračun razlike u anuitetima i na taj način smanjiti troškove parnice koja se vodi radi zaštite potrošača, tuženiku i po ocijeni drugostupanjskog suda ne pripada mu pravo na dio troška samo zato što je tužitelj, u zaštiti svojih potrošačkih prava, smanjio restitucijski dio zahtjeva.

30. Budući da je prvostupanjski sud pravilno obredio ukupni trošak za poduzete radnje tužitelja zastupanog po odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) a prema njezinoj odredbi Tbr. 52.3., kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom III izreke pobijane presude i točkom IV prvostupanjskog rješenja.

U Zagrebu, 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Andrina Raspor Flis

.