REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] E 5
Poslovni broj: Us I-1303/2023-11
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja EC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], protiv tuženika Istarske županije (OIB: 90017522601), Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Umaga-Umago (OIB: 84097228497), Umag, Giuseppea Garibaldija 6, radi komunalne naknade, 14. siječnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-02/23-01/30, URBROJ: 2163- 18-09/1-23-03 od 3. svibnja 2023.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav i prostorno planiranje, KLASA: UP/I-363-03/21-01/373, URBROJ: 2163-9- 06/04-23-36 od 8. veljače 2023. tužitelju je za nekretninu stambenog prostora na k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u [adresa], utvrđena visina komunalne naknade po m[2] korisne netto površine u iznosu od 3,36 kn, obračunska površina od 299,45 m[2] te godišnji iznos komunalne naknade u visini od 1.006,16 kn / 133,54 eura. Nadalje, određeno je da se komunalna naknada plaća polugodišnje, i to za prvo polugodište do 31. ožujka tekuće godine u iznosu od 503,08 kn / 66,77 eura, a za drugo polugodište do 30. rujna tekuće godine u iznosu od 503,08 kn / 66,77 eura. Određeno je i da se komunalna naknada plaća na temelju ispostavljenih uplatnica odnosno računa u određenim rokovima te da je za nepravodobno plaćene iznose, obveznik dužan platiti zakonsku zateznu kamatu. Obveza komunalne naknade po tom rješenju teče od 01. siječnja 2021. do 31. prosinca 2022. godine, a žalba ne odgađa izvršenje rješenja.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-02/23-01/30, URBROJ: 2163-18-09/1-23-03 od 3. svibnja 2023. usvojena te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Osporeno rješenje tuženika i rješenje prvostupanjskog tijela od 8. veljače 2023. donesena su u ponovljenom postupku, nakon što je rješenjem tuženika KLASA: UP/II-363-02/22-01/39, URBROJ: 2163-18-09/1-23-02 od 18. siječnja 2023. poništeno ranije rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-03/21-01/373, URBROJ: 2105/05-06/04-22-30 od 26. svibnja 2022. te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ta su rješenja donesena u izvršenju presude ovog Suda poslovni broj: Us I-985/2021-12 od 31. ožujka 2022., kojom je poništeno rješenje tuženika KLASA: UP/II-363-03/21-01/55, URBROJ: 2163/1-18-09/2-21-02 od 8. srpnja 2021. i predmet vraćen tuženiku na ponovni postupak iz razloga što nije razvidno na koji je način utvrđena obračunska površina nekretnine niti je pojašnjen način njezina utvrđivanja. Prethodno navedenim rješenjem tuženika, odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-363-03/21-01/373, URBROJ: 2105/05-06/05-21-1 od 6. travnja 2021.
4. U ponovljenom postupku nakon donošenja osporenog rješenja, prvostupanjsko tijelo je donijelo novo rješenje KLASA: UP/I-363-03/21-01/373, URBROJ: 2163-9-06/04-23-41, od 23. svibnja 2023., kojim je na istovjetan način tužitelju utvrdilo obvezu plaćanja komunalne naknade, osim u dijelu kojim je određeno da obveza plaćanja komunalne naknade teče od 1. lipnja 2022. do 31. prosinca 2022.
5. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti rješenja tuženika od 3. svibnja 2023. pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da su tuženik i ovaj Sud u više navrata poništavali rješenja kojima mu je nezakonito određena obveza plaćanja komunalne naknade. Naime, tužitelj smatra da prvostupanjsko tijelo i nadalje ne poštuje zakonske odredbe te da se ne drži stvarnih činjenica. Nadalje, navodi da se na fotografijama koje je dostavio jasno vidi da se [adresa] u kojem se nalazi predmetna nekretnina opremilo sa svom potrebnom infrastrukturom za komunalno funkcioniranje. Pa tako ističe da u tom naselju postoji asfaltirani dvosmjerni kolnik pristupnog puta do samih kuća u privatnom vlasništvu, da je izvedena kanalizacija koja je prikopčana na odvodnju, da je postavljena javna rasvjeta, kao i niskonaponska mreža struje i vode s regularno postavljenim ormarićima, da je uređeno okretište te da su postavljeni i prometni znakovi. Međutim, navodi da se ništa nije izgradilo u tom selu kod kuće na adresi [adresa] pa tako niti prilazni put, rasvjeta i okretište, vodovodna i niskonaponska mreža struje te kanalizacija, a usprkos tome da se od njega zahtijeva naplata komunalne naknade. Napominje i da je njegova obitelj platila izvedbu pristupnog puta u dužini preko pola kilometra oznake k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] od puta Umag-Novigrad, a prema selu Seget, a da je svima, osim njemu, realiziran kolni pristupni put do njihovih parcela. Tužitelj je predložio da se održi rasprava pred ovim Sudom te da se na raspravu pozovu predstavnici tuženika i geodetski vještak koji bi pojasnio prostorni plan [adresa]. Iz navedenog proizlazi da tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje te da predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je dodatno istaknuo da je osporenim rješenjem usvojio žalbu tužitelja te je poništio rješenje prvostupanjskog tijela od 8. veljače 2023., zbog čega ne vidi pravni interes tužitelja za pokretanje ovog spora. Stoga je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Zainteresirana osoba je u odgovoru na tužbu navela da je tužitelj u tužbi naveo razloge za nepostojanje komunalne infrastrukture, a koji razlozi da su već odbijeni i utvrđeni neosnovanima u osporenom rješenju tuženika, odnosno da je jasno obrazloženo postojanje pristupne ceste, javne rasvjete, niskonaponske električne mreže i vode, a da navodi koje tužitelji iznosi i koji se odnosne na realizaciju pješačkog kolnika, odvodnje i kanalizacije te postavljanje prometne signalizacije, nisu od utjecaja na naplatu komunalne naknade. Nadalje, navela je i da je ona već provela dokazni postupak postojanja komunalne infrastrukture na području [adresa] u kojem se nalazi kuća tužitelja te da je utvrđeno kumulativno postojanje uvjeta za naplatu komunalne naknade sukladno čl. 92. st. 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG). Zaključno napominje da je bitno da se komunalne djelatnosti iz navedenog članka obavljaju na području na kojem se nalazi nekretnina odnosno nisu izravno vezane za nekretninu, zbog čega smatra neosnovanima tužbene navode tužitelja.
8. U tijeku spora održana je rasprava dana 17. prosinca 2024. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupio je tužitelj osobno, dok nije pristupio nitko za tuženika i zainteresiranu osobu koji su uredno pozvani. Rasprava je na temelju odredbe čl. 89. st. 4., a u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe.
9. Na navedenoj raspravi tužitelj je izjavio da se komunalna naknada može naplaćivati tek kad se izvrše sve usluge, i to struja, voda, prilazni put, rasvjeta, a što nije učinjeno do njegove kuće. Također navodi i da u ponovljenom postupku nije u cijelosti postupljeno po presudi ovog Suda od 31. ožujka 2022. godine. Na poseban upit Suda tužitelj je izjavio da on ima struju i vodu do svoje kuće, no da to ima na temelju privremenog priključka.
10. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora, a odbio je dokaz da se u sporu provede geodetsko vještačenje iz razloga što su se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari mogle utvrditi uvidom u spis predmeta upravnog postupka i spora. Osim toga, sporna pitanja u ovom sporu su pravne naravi, zbog čega je za odluku o njima isključivo nadležan ovaj Sud.
11. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
12. Nesporno je u ovoj stvari da je na području [adresa] u kojem se nalazi nekretnina tužitelja, izgrađena komunalna infrastruktura, i to asfaltirani kolnik, kanalizacija i vodovod, javna rasvjeta, niskonaponska strujna mreža te da je uređeno okretište s postavljenim prometnim znakovima.
13. Sporno je, jesu li ispunjeni zakonski uvjeti za nalaganje tužitelju plaćanja obveze komunalne naknade ako navedena infrastruktura nije izgrađena do tužiteljeve nekretnine.
14. Odredbom čl. 17. st. 1. ZUS-a propisano je da je tužitelj fizička ili pravna osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom, postupanjem javnopravnog tijela, odnosno propuštanjem donošenja pojedinačne odluke ili postupanja javnopravnog tijela u zakonom propisanom roku ili sklapanjem, raskidom ili izvršavanjem upravnog ugovora.
15. Odredbom čl. 16. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 145/24) propisano je da postupci započeti prema Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 68/18, 110/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 32/20, dalje: ZKG) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama toga Zakona i propisa donesenih na temelju toga Zakona.
16. Odredbom čl. 92. st. 2. ZKG-a propisano je da se komunalna naknada plaća za nekretnine iz st. 1. ovoga članka koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.
17. U odnosu na navod tuženika i zainteresirane osobe kojom spore pravni interes tužitelja da podnese predmetnu tužbu, potrebno je istaknuti da je citiranim člankom ZUS-a propisano tko je tužitelj u upravnom sporu, a koji je određen, između ostalog, kao fizička osoba koja smatra da su joj prava i pravni interesi povrijeđeni pojedinačnom odlukom javnopravnog tijela. S obzirom da tužitelj jest fizička osoba, a da je osporenim rješenjem kao i rješenjem prvostupanjskog tijela, rješavano o obvezi koja bi ga teretila, jasno je da on ima pravni interes radi zaštite svojih prava podnijeti predmetnu tužbu protiv rješenja tuženika, bez obzira što njime, u konačnici, nije riješeno o predmetnoj obvezi već je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
18. Nadalje, iz citirane zakonske odredbe ZKG-a proizlazi, a kako to pravilno navodi i tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja, da se obveza plaćanja komunalne naknade određuje za nekretnine koje se nalaze na području na kojem se obavljaju navedene komunalne djelatnosti. S obzirom da je pozitivnom zakonskom odredbom određeno da je za nametanje navedene obveze dovoljno da se te djelatnosti pružaju na području na kojem se nekretnina nalazi, dakle ne i da moraju biti izravno povezane, odnosno dovedene do svake nekretnine na tom području, a da je nesporno u ovoj pravnoj stvari da se navedene komunalne djelatnosti obavljaju na području naselja u kojem se nalazi nekretnina tužitelja, ocjena je Suda da su neosnovani tužbeni navodi kojima se ističe da se plaćanje komunalne naknade može naložiti tužitelju tek nakon što se dovede sva komunalna infrastruktura, odnosno izvrši svaka od navedenih usluga, (izravno) do kuće u vlasništvu tužitelja.
19. Nadalje, razumijevajući potrebe tužitelja, pa tako i nedvojbenu potrebu da ostvari prilazni put do svoje kuće, Sud ukazuje da je prema čl. 64. st. 1. ZKG-a građenje i održavanje komunalne infrastrukture obveza jedinica lokalne samouprave, no ističe se da pristupni put do svoje kuće tužitelj treba zahtijevati od zainteresirane osobe na drugi način, odnosno u posebnom postupku, a ne kroz postupak u kojem se odlučuje o obvezi plaćanja komunalne naknade, s obzirom da to, osim što nije predmet rješavanja u ovoj stvari, ni tuženik niti Sud to u predmetnom upravnom postupku, odnosno ovom sporu, ne mogu naložiti zainteresiranoj osobi.
20. U odnosu na tužbeni navod da u ponovljenom postupku nije u cijelosti postupljeno u skladu s presudom ovog Suda od 31. ožujka 2022., ističe se da je u osporenom rješenju tuženik utvrdio da je prvostupanjsko tijelo predmetnu obvezu utvrdilo bez otklanjanja nedostatka iz prethodnog postupka odnosno bez dostavljanja dokaza kojim dokazuje da je nekretnina obračunske površine 299,45 m2 i prije obavljanja očevida 26. svibnja 2022. dovršena u mjeri za koju se može zakonito utvrditi obveza plaćanja komunalne naknade, a na što je ukazao Sud u toj presudi. Stoga je osporenim rješenjem tuženika poništeno rješenje prvostupanjskog tijela i predmet vraćen na ponovni postupak.
21. Nadalje, bez obzira što je nakon donošenja osporenog rješenja tuženika prvostupanjsko tijelo donijelo novo rješenje u ponovljenom postupku, to nije od utjecaja na odluku Suda u ovom sporu, iz razloga što je predmet ovog spora isključivo ocjena zakonitosti i pravilnosti tužbom osporenog rješenja tuženika, a ne i rješenja koje je doneseno u ponovljenom postupku nakon donošenja osporenog rješenja tuženika.
22. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim te je Sud na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.
U Rijeci 14. siječnja 2025.
Sutkinja
Vesna Perić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. i čl. 127. ZUS).
Dostaviti:
- tužitelju EC iz [adresa]
- tuženiku Istarskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeku za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8
- zainteresiranoj osobi Gradu Umagu-Umago, Umag, Giuseppea Garibaldija 6