REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-411/2023-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari tužiteljice EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bojanu Bacingeru, odvjetniku iz Čakovca, protiv tuženika Addiko Bank dioničko društvo, OIB 14036333877, Slavonska avenija 6, 10000 Zagreb zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene, glavne i javne rasprave dana 12. prosinca 2024.god. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice EZC, odvjetnička vježbenika kod Bojana Bacingera, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Maje Sambolek Grahovec, odvjetnica u ZOU Belovari i Sambolek Grahovec iz Čakovca, dana 14. siječnja 2025.god, objavio je i

p r e s u d i o  je :

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 6.140,16 EUR (šesttisućastoičetrdeset eura i šesnaest centi), zajedno sa zateznim kamatama, od 31. siječnja 2010. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno do 31. srpnja 2015. određenoj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za svako polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi za dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana na iznose:

– Iznos 14,06 EUR od 31. siječanj 2010.

– Iznos 19,60 EUR od 28. veljača 2010.

– Iznos 18,46 EUR od 31. ožujak 2010.

– Iznos 24,82 EUR od 30. travanj 2010.

– Iznos 12,01 EUR od 31. svibanj 2010.

– Iznos 37,78 EUR od 30. lipanj 2010.

– Iznos 46,87 EUR od 31. srpanj 2010.

– Iznos 42,10 EUR od 31. kolovoz 2010.

– Iznos 14,18 EUR od 30. rujan 2010.

– Iznos 91,72 EUR od 31. listopad 2010.

– Iznos 43,51 EUR od 30. studeni 2010.

– Iznos 60,13 EUR od 31. prosinac 2010.

– Iznos 76,93 EUR od 31. siječanj 2011.

– Iznos 63,51 EUR od 28. veljača 2011.

– Iznos 68,67 EUR od 31. ožujak 2011.

– Iznos 62,15 EUR od 30. travanj 2011.

– Iznos 63,77 EUR od 31. svibanj 2011.

– Iznos 89,13 EUR od 30. lipanj 2011.

– Iznos 91,60 EUR od 31. srpanj 2011.

– Iznos 112,78 EUR od 31. kolovoz 2011.

– Iznos 101,90 EUR od 30. rujan 2011.

– Iznos 93,03 EUR od 31. listopad 2011.

– Iznos 87,79 EUR od 30. studeni 2011.

– Iznos 86,86 EUR od 31. prosinac 2011.

– Iznos 92,48 EUR od 31. siječanj 2012.

– Iznos 97,38 EUR od 29. veljača 2012.

– Iznos 98,03 EUR od 31. ožujak 2012.

– Iznos 94,64 EUR od 30. travanj 2012.

– Iznos 96,93 EUR od 31. svibanj 2012.

– Iznos 4.237,34 EUR od 15. lipanj 2012.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužitelju IZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.519,31 EUR (dvije-tisućepetstoidevetnaest eura i tridesetijedan cent ) zajedno sa zateznim kamatama tekućim dana presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku 15 dana.

III. O d b i j a s e dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u kojem traži od tuženika s osnova isplate još iznos od 225,39 EUR (dvjestodvadesetipet eura i tridesetidevet centi ) tj. do traženog iznosa s osnova isplate iz prvotnog tužbenog zahtjeva.

IV. O d b i j a s e prigovor prijeboja istaknut po tuženiku u iznosu od 552,00 EUR (petstopedesetidva eura ) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan.

Obrazloženje:

1. Tužiteljica TZ (dalje: tužiteljica) je podnijela tužbu protiv tuženika dana 05. lipnja 2023.god., radi isplate. U tužbi navodi da su tužiteljica i tuženikov pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-bank d.d. sklopili Ugovor o kreditu broj 146-46/2006 dana 09. veljače 2006.god. koji je solemniziran kod javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca. Temeljem tog ugovora se banka obvezala tužiteljici staviti na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti 41.700,00 CHF (švicarskih franaka), za kupovinu stana, sa rokom 10 godina, uz kamatu od 4,60 % godišnje, koja kamata je promjeniva sukladno odluci banke o kamatnim stopama. U tužbi se nadalje navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 sud utvrdio da je tuženik u razdoblju od 1.6.2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, a u svezi valutne klauzule, a u razdoblju od 10.9.2003. do 31.12.2008. na način da je kamatu po kreditima mijenjao jednostranom odlukom. Tužiteljica se poziva na ništetnost odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu, kao i čl. 9. Ugovora, te na odredbe Zakona o zaštiti potrošača i Direktivu 93/13 Vijeća EEZ. Nadalje tužiteljica navodi da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. utvrđeno da je Hypo Alpe-Adria-Bank u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i dalje povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a u kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna. I Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2014. u cijelosti potvrdio da: "su odredbe o ugovornoj kamati u ugovorima o kreditu sklapani kod jedan do sedam tuženih banaka u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu bile nepoštene, to su u smislu odredbe čl. 87. stav 1. Zakona o zaštiti potrošača, odnosno čl. 102. Zakona o zaštiti potrošača te ugovorne odredbe ništetne". Odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektvinih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, izmjene ugovora i sl., a sukladno čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku. Tužiteljica smatra da je tuženik na temelju ništetnih odredbi ugovora o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi od tužiteljice naplatio i primio određene iznose. Stoga predlaže da sud s osnova tih ništetnih odredbi ugovora o kreditu obveže na isplatu iznosa koji je banci previše uplatila i to ukupno 6.365,55 EUR, sve uz zakonsku zateznu kamatu i troškove postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ne osporava činjenicu sklapanja ugovora o kreditu, niti njegovog sadržaja, no osporava da bi valutna klauzula bila ništetna kao i odredba o primjenjivosti kamatne stope. Ističe da je predmetni kredit u cijelosti isplaćen 2012.god. Smatra da sud nije vezan za utvrđenja iz spomenutih presuda Visokog trgovačkog suda RH. Smatra da su odredbe ugovora u kojima je sadržana promjenjiva kamatana stopa i valutna klauzula jasne, lako razumljive i lako uočljive. Osporava i to da tužiteljici ne bi bile pružene informacije o rizicima vezanim uz zaključenje ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF-u. Naime, tuženik da je prije i u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu poduzeo sve mjere koje su bile u njegovoj mogućnosti kako bi informirao potrošače o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, te je pažljivo educirao sve svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u CHF valuti, te dao upute o prodaji navedenih proizvoda. Također da je i zaposlenica tuženika koja je sudjelovala na obradi kredita, tužiteljici priopćila moguće rizike ugovaranja kredita sa CHF valutnom klauzulom, a sve u smislu da postoji mogućnost da tečaj CHF-a u budućnosti raste. Ne osporava da je došlo do drastičnog rasta tečaja CHF-a, te ni tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja, tim više što je švicarski franak dugo godina bio stabilna valuta s malim oscilacijama u kretanju. Ističe i to da je nakon sklapanja ugovora o kreditu, a zbog neočekivanog rasta tečaja CHF-a, poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit, a što potvrđuje činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno. U odnosu na odredbu o promjenjivosti kamatne stope, smatra da, potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti radi utvrđenja ništetnosti čl. 6. ugovora, a to su da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba nejasna ili teško razumljiva, te da je suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Po mišljenju tuženika odredba o promjenjivosti kamatne stope je jasna, lako uočljiva i lako razumljiva. Stavlja prigovor zastare utuženih iznosa jer je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara potraživanja, a ne mogu se primijeniti odredbe o prekidu zastare. Stoga tuženik predlaže da su u cijelosti odbije tužbeni zahtjev i obveže tužiteljice na nakandu troškova tuženiku.

3. Tuženik je tijekom postupka, stavio i prigovor radi prebijanja za razdoblje kada je prilikom otplate kredita tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja iz Ugovora o kreditu i to prvotno uiznosu od 1.280,00 EUR..

4. Parnične stranke su tijekom postupka ostale kod svojih navoda, te su dodatno obrazlagale svoja stajališta.

5. Nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tužiteljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev s osnova isplate u podnesku od dana 26. lipnja 2024.god. na način da sada od tuženika potražuje isplatu u iznosu od ukupno 6.140,16 EUR. U podnesku tužiteljica navodi da je vještak utvrdio razliku između anuiteta – kao odnos realno naplaćenih kunskih iznosa koji proizlaze iz visine anuiteta i razine tečaja na pojedini dan uplate i iznosa koji bi bili naplaćeni da visina anuiteta i razina tečaja nije mijenjana u odnosu na početne - iz koje razlike jasno proizlazi da je tužiteljica, uslijed ništetnih (nepoštenih) odredbi tuženiku preplatio kredit za iznos od 6.140,16 EUR. Stoga, tužiteljica u tom podnesku kao vrijednost predmeta spora postavlja upravo iznos preplate koji je utvrdio vještak s osnova promjene tečaja CHF, a sve sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF predmetima.

6. Dakle, sada tužiteljica od tuženika potražuje isplatu samo s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene tečaja CHF (švicarski franak ), dok više ne potražuje isplatu s osnova preplaćenih iznosa zbog promjene kamatne stope, sve sukladno nalazu vještaka u ovom spisu koji je navedene preplate razgraničio i naveo u posebnim tablicama u svom nalazu.

7. Tuženik je i nadalje ostao kod svojih navoda, te se usprotivio i ovako postavljenom tužbenom zahtjevu i ističe da je isti smanjen i protivi se djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva.

8. Tuženik je u podnesku od 17. srpnja 2024.god. postavio svoj prigovor radi prebijanja u ukupnom iznosu od 552,00 EUR i to u pojedinačnm mjesečnim isznosima u razdbolju od 31. ožujka 2006.god. do 31. prosinca 2008.god.

9. Tuženik je tijekom postupka odustao od saslušanja svjedoka - osobnog bankara KZ.

10. Sud je odbio ostale dokazne prijedloge tuženika i to saslušanje svjedoka – javnog bilježnika Jasenke Crnčec iz Čakovca rješenjem od 14. kolovoza 2024.god. jer smatra da isto nije potrebno za donošenje odluke u ovom postupku, a s obzirom na dokumentaciju u spisu i zauzetu sudsku praksu, te je odlučeno da protiv navedenog rješenja nije dopuštena posebna žalba.

11. Na ročištu održanom dana 12.prosinca 2024.god. tužiteljica je ostala kod specificiranog tužbenog zahtjeva i kod svih navoda, a tuženik je ostao kod svih navoda i kod dokaznog prijedloga za saslušanjem svjedoka BZ.

12. Sud je stoga na tom ročištu donio Rješenje da se odbija dokazni prijedlog tuženika da se u ovom postupku još sasluša kao svjedok BZ s obzirom da isti nije pristupio na ročište pred sudom niti kada je bio uredno pozvan, a sud je utvrdio da je njegova jedina adresa prebivališta u [adresa], pa je dakle dostava poziva otežana, a osim toga radi se o bivšem suprugu tužiteljice, pa stoga vjerojatno i iz tog razloga isti ne pristupa na ročišta, a sve jer sud smatra da se odluka može donijeti na osnovi dokumentacije u spisu, provedenog vještačenja i provedenog dokaza saslušanjem tužiteljice, a kako se ne bi stvarali daljnji visoki troškovi postupka ponovnim zakazivanjem novog ročišta. Odlučeno je da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

13. Stoga je sud na ročištu održanom dana 12. prosinca 2024.god., s obzirom da stranke nakon donošenja prednjeg rješenja suda nisu imale daljnjih dokaznih prijeloga, izvršio još uvid u dokumentaciju u spisu, te je glavnu raspravu zaključio. 14. U postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u dopis (list 7 spisa), otplatni plan (list 8-10 spisa), specifikaciju uplata (list 11-13 spisa), pregled prometa za klijenta (list 15- 22 spisa), solemnizaciju i ugovor o kreditu (list 23-29 spisa), metodologiju promjene kamatnih stopa (list 50 i 51 spisa), sudsku praksu (list 52-88 spisa), mišljenja (list 89- 102 spisa), sudsku praksu (list 103-114 spisa), izjavu (list 115-119 spisa), sudsku praksu (list 120-239 spisa), mišljenja (list 240-262 spisa), sudsku praksu (list 263 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić zaprimljen 19. lipnja 2024. (list 301-311 spisa), očitovanje vještakinje Natalije Jambrečić zaprimljeno 18. srpnja 2024. (list 329-331 spisa), te je saslušao tužiteljicu TZ kao stranku u svrhu dokazivanja.

15. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - koji se primjenjuje nakon ukidne odluke VSRH ) kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je specificirani tužbeni zahtjev tužiteljice, kako je isti postavljen u podnesku zaprimljenom 26. lipnja 2024.god. u cijelosti osnovan, a s obzirom da je u odnosu na prvotno postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljica isti djelomično povukla s čime se tuženik nije složio, o istome sud donosi posebno rješenje kako će dalje biti obrazloženo.

16. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

17. U čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku određeno je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu; o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Nije sporno da je tuženik ADDIKO BANK d.d. Zagreb pravni slijednik Hypo-Alpe- Adria-bank d.d., što je vidljivo iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu.

19. Nije sporno da je tužiteljica TZ ranije imala prezime E, kao i da je anije imala prebivalište na adresi [adresa], kako je navedeno u Ugovoru o kreditu, a što je utvrđeno temeljemm iskaza tužiteljice, što će dalje biti obrazloženo.

20. Nije sporno da su tužiteljica TZ kao korisnik kredita i tuženikov pravni prednik Hypo-Alpe-Adria-bank d.d., kao banka sklopili Ugovor o kreditu broj 146- 46/2006 dana 09. veljače 2006.god., po kojemu je banka odobrila korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 41.700,00 CHF ( švicarskih franaka ) u svrhu kupnje stana i to na rok od 10 godina, s time da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 434,19 CHF CHF obračunatih po srednjem tečaju za CHF banke na dan plaćanja. Uz Ugovor o kreditu tuženik je tužiteljici dao i Otplatni plan. Ugovor o kreditu je solemniziran po javnom bilježniku Jasenki Crnčec iz Čakovca. Kredit je isplaćen tužiteljici, što nije sporno. Banka je temeljem Ugovora izvršila i upis hipoteke (založnog prava ) na toj kupljenoj nekretnini. Sudužnik i založni dužnik po tom ugovoru je bio i FZ. Nije sporno da je u čl. 3. Ugovora određeno da kamatna stopa iznosi 4,60 % godišnje i da je prema čl. 2. ugovora ista promjenjiva.

21. Sporno je da li je tužbom trebao biti kao tužitelj obuhvaćen i FZ koji je po tom Ugovoru o kreditu bio sudužnik i založni dužnik. Uvidom u Ugovor je utvrđeno a je korisnik kredita, dakle i osoba koja je primila novčani iznos iz ugovora o kreditu samo ovdje tužiteljica TZ, a uvidom u predanu dokumnetaciju i to s osnova Otplatnog plana sastavljenog po samom tuženiku (njegovom pravnom predniku ) je jaasno navedena samo ovdje tužiteljica kao korisnik kredita, dok je s osnova otplate spornog kredita utvrđeno uvidom u Specifikaciju uplata po kreditu koji dokument je izdao sam tuženik, da je kao obveznik uplata navedena samo BZ Ana, da je ona većinu uplata i izvršila, te je sam tuženik sve te uplate samo po IZ priznao kao uplaćene. Nigdje u dokumentaciji o otplati kredita nije navden FZ.

22. Stoga sud smatra da je samo tužiteljica aktivno legitimirana za vođenje ovoga spora protiv tuženika i da upravo ona ima pravni interes za vođenje ovoga spora.

23. Zatim je sporno da li je nastupila zastara potraživanja tužiteljice. Sporno je da li se radi o tzv. kolektivnoj tužbi.

24. Temeljem čl. 186. st. 3. Zakona o parničnom postupku je između ostalog određeno da sud nije vezan za pravnu osnovu tužbe, pa će ovaj sud dalje obrazložiti s kojeg osnova eventualno tužiteljica ima pravo na isplatu i kojeg iznosa.

25. Prema čl. 146. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 je određeno da će se postupci pokrenuti do dana stupanja na snagu ovog Zakona dovršiti prema odredbama ranijih Zakona o zaštiti potrošača, dakle postupci pokrenuti nakon stupanja na snagu toga Zakona o zaštiti potrošača (u konkretnom slučaju i ova tužba ) voditi i dovršiti po odredbama aktualnog Zakona o zaštiti potrošača.

26. Stoga je primjenjuje i odredba čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača objavljenog u Narodnim novinama RH broj 41/14 i 110/15 koja propisuje obvezujuću snagu sudske odluke za ostale sudove ako je odluka suda donesena u postupku kolektivnih interesa potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja joj je uzrokovana postupanjem tuženika.

27. Prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Samo u ovakvim parnicama, riječ je o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, naravno u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni, kao što je u konkretnom slučaju.

28. Ovaj sud je u ovom parničnom postupku, s obzirom na navode iznesene u tužbi i s obzirom da se tužiteljica poziva na pravna utvrđenje iz gore naznačenih presuda, sukladno čl. 502.c Zakona o parničnom postupku vezan pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a koje odluke se dalje obrazlažu.

29. Tužiteljica u svojoj tužbi od tuženika traži samo isplatu, smatrajući da je tužiteljici postupanjem tuženika (banke ) šteta nastala, a pozivajući se na presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13, te odredbu čl. 502.c. Zakona o parničnom postupku ( odredbe o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava tzv. kolektivna tužba).

30. Kako je tužiteljica tijekom postupka svoj tužbeni zahtjev specificirala na način da sada traži isplatu samo s osnova preplaćenog zbog promjene tečaja CHF ( švicarski franak ), tako se daljnje obrazloženje odnosi samo na isto. Dakle, tužiteljica ne potražuje od tuženika više isplatu s osnova preplate zbog promjene kamatne stope, što je sve obrazložila u svom podnesku od 26. lipnja 2024.god.

31. Ističe se da se kolektivna presuda u slučaju Potrošač odnosi na sve potrošačke kredite bilo da su stambeni krediti, nenamjenski krediti, auto krediti ili krediti za zatvaranje drugih kredita i bez obzira da li su krediti još uvijek u otplati ili su već otplaćeni.

32. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012, od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i presudom Vrhovnog suda RH broj Revt- 249/2014 od 9. travnja 2015. godine, u dijelu vezanom za ugovaranje kamatne stope, utvrđeno je između ostalog da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a koja povreda traje i dalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju- Ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u Ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima, a da prije i u vrijeme zaključenja Ugovora tužena kao trgovac i korisnik i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i Ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tužene o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tužena postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH broj 96/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 6. kolovoza 2007. godine i to čl. 81., čl. 82. i čl. 90. a od 7. kolovoza 2007. godine pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine RH 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

33. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-249/14-2 je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog Ugovora koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik a nakon što je odredbom čl. 11. a. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine RH broj 75/09 i 112/12) i formalno propisano sve što treba sadržavati Ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

34. Presudom istog suda broj Pž-6632/17-10 od 14.6.2018. utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih tuženika, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu isključivo potrošača.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u tijeku ovog parničnog postupka, donio Odluku broj Rev-2221/18 od 3.9.2019.god. kojom je u cijelosti potvrdio drugo- stupanjsku presudu Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17, a kojom je utvrđena i ništetnost ugovornih odredaba o promjenjivosti kamatne stope odlukom tuženika i ugovornih odredaba kojima glavnica vezana uz valutu CHF (švicarski franak).

36. Zatim je Ustavni sud RH svojom odlukom broj U-III-4150/2019 od 03. veljače 2021.god odbio ustavnu tužbu, između ostalog i ovdje tuženika u pogledu i kamate koja se mijenja odlukom banke i u pogledu valute švicarski franak čime je potvrđeno utvrđenje nepoštenosti i nišetnosti odredbi o valuti švicarski franak i kamati koja se mijenja odlukom banke, ovdje tuženika.

37. Nadalje, i Presudom Europskog suda pravde broj C-26/13 od 30. travnja 2014.god. je određeno da se čl. 4. st. 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da "ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva ", već da se istome trebalo na precizan, razumljiv i transparentan način pojasniti uvjete i okolnosti sklapanja ugovora, metodiku promjene kamatne stope, te odnos te odredbe s drugim odredbama ugovora, tako da korisnik kredita može jasno predvidjeti ekonomske posljedice ugovora.

38. Tijekom postupka tužiteljica je sepecificirala tužbeni zahtjev na način da sada traži isplatu samo s osnova ništene ugovorne odredbe koja se odnosi na ugovaranje valutne klauzule u CHF.

39. Stoga prigovor zastare, koji je istaknuo tuženik, sud smatra neosnovanim, budući da se primjenjuje opći zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima od pet godina, a zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

40. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci između ostaloga odlučio i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014.god., a što je potvrđeno i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2245/17, to se ima smatrati da tužitelju pravo na isplatu teče od navedenog datuma. Zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak 04. travnja 2012.god., a ponovno je počela teći 14. lipnja 2014.god., a u vrijeme podnošenja kolektivne tužbe pred Trgovačkim sudom u Zagrebu 4. travnja 2012.god., tužiteljica je još uvijek otplaćivala sporni kredit, te je za njega zastara prekinuta, podnošenjem ove kolektivne tužbe, te je ista počela ponovno teći po pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 (od 1. lipnja 2018.god.).

41. Odluka Vrhovnog suda broj Rev-2245/2017 potvrđena je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2922/2018. od dana 20. veljače 2020.god. 42. Građanski odjel Vrhovnog suda Republika Hrvatske je dana 30. siječnja 2020.god. donio pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Doneseno je i pravno shvaćanje VSRH dana 01. ožujka 2022.god. u kojem se ističe da ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

43. Odredbom čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu ZOO) propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, a odredbom čl. 225. ZOO-a propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Dakle, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju odredbe čl. 241. ZOO-a, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

44. Dakle, u odnosu na valutnu klauzulu do prekida zastare došlo je podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača Trgovačkom sudu u Zagrebu, u predmetu P-1401/12, dok je nastupanjem pravomoćnosti te presude u odnosu na valutnu klauzulu (14. lipnja 2018.god.) zastara počela teći iznova.

45. Dakle, tužiteljica je tijekom ovog postupka odustala od samo isplate preplaćenih iznosa koji se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, a ostala je samo kod dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu preplaćenih iznosa koji se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

46. Valja istači da u konkretnom slučaju tužiteljica traži isplatu s osnova stečenog bez osnove, i to sada samo zbog promjene tečaja CHF, te s osnova te isplate zbog stečenog bez osnove isti tužbeni zahtjev zastarjeva unutar rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima, uz primjenu odredaba toga Zakona koje se odnose na prekid zastare.

47. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 05. lipnja 2023.god., to od 14. lipnja 2018.god. do tada nije istekao petogodišnji zastarni rok, prema navedenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenog u odluci poslovni broj: Rev- 2245/17 od 20. ožujka 2018.god. Dakle, tužba tužiteljice je podnesena unutar zastarnog roka, te ovaj sud o istoj treba odlučiti.

48. Prema praksi Europskog suda nije odlučno to što je potrošački ugovor prestao, jer korisnici kredita zadržavaju svojstvo potrošača iako je ugovor prestao, zbog čega tužiteljica ima pravo zahtijevati utvrđenje predmetnih odredbi Ugovora ništetnim, jer ništetnost ima ex tunc učinak, dakle od sklapanja ugovora, a što za posljedicu ima restituciju.

49. Kako je već obrazloženo da je tužiteljica tijekom postupka odustala od isplate s osnova promjenjive kamatne stope, a utvrđenje ništetnosti takve odredbe u svom tužbenom zahtjevu nije niti tražila, dok sukladno čl. 2. Zakona o parničnom postupku sud odlučuje samo u okviru postavljenih zahtjeva, to se sada dalje niti neće obrazlagati eventualna ništetnost spornog ugovora u dijelu gdje su stranke ugovorile promjenjivu kamatnu stopu.

50. Obrazlagat će se stoga samo odredbe ugovora o kreditu koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule u valuti CHF.

51. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, saslušao je tužiteljicu kao stranku u svrhu dokazivanja, te je proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

52. Bitno je istači da je Vrhovni sud Republike Hrvatske već u odluci Rev-3142/18 utvrdio da nije potrebno provoditi dokaze na okolnost ništetnosti ugovorne odredbe koja ništetnost je već utvrđena u kolektivnom sporu i sud u individualnoj parnici je vezan tim utvrđenjem.

53. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2233/2019 odbijena je ustavna tužba da bi presudom Vrhovnog suda RH bila povrijeđena ustavna prava podnositelja tj. banke.

54. U svezi saslušanja svjedoka tuženika (banke ) sada je Ustavni sud RH donio i odluke U-III-1593/2021, U-III-1730/2022 i U-III-786/2022 gdje je također jasno navedeno da nije potrebno saslušavati svjedoke u ovakvim postupcima. Osim toga tuženik je tijkom postupka odustao od saslušanja svjedoka osobnog bankara.

55. Sud pisani iskaz svjedokinje IZC ne može uzeti u obzir u ovom postupku, budući da se čitanju istog tužitelj usprotivio, a ista nije niti sudjelovala izravno u pregovaranju tužiteljice i banke ( tuženika ) o dobivanju spornog kredita, niti pak je navedena kao potpisnik u ugovoru o kreditu. Takva je recentna sudska praksa i Ustavnog suda Republike Hrvatske npr. U-III-1593/2021 i dr. od 29. studenog 2023.god.

56. Tužiteljica ĐZ, je u svom iskazu izjavila da je 2006. godine kada je sklapala taj ugovor o kreditu, joj je prezime još bilo E, to joj je djevojačko prezime i živjela je na adresi [adresa]. Zatim se udala za Igora Zrnu 2006. i uzela je njegovo prezime te su se preselili na adresu [adresa], a od 2012. godine kada se razvela od RZ živi na adresi [adresa]. Te 2006. godine im je kredit bio potreban za kupnju stana na adresi [adresa] i za taj kredit su išli pitati u više banaka te su se odlučiti za tadašnju Hypo banku iz razloga jer su tamo bili najpovoljniji uvjeti. Sada bivši suprug BZ je po tom ugovoru sudužnik i založni dužnik. Taj ugovor je bio najpovoljniji zbog kamatne stope, zbog visine rate koja im je bila bitna i zbog roka otplate. U pogledu promjenjive kamatne stope joj u banci nisu ništa objašnjavali, gospođa u banci joj je pokazala ugovor i otplatni plan na kojoj su bile navedene sve mjesečne rate u jednakim iznosima, bilo joj je bitno da taj kredit bude mogla otplaćivati. Što se tiče valutne klauzule, to je bankarica rekla, međutim nije ništa spominjala da bi CHF bila nekakva rizična valuta, naprotiv rekla je da je to stabilna valuta, da je to trenutno najpovoljniji kredit kojeg svi uzimaju. Ona je bankarici vjerovala jer joj je ona tako prezentirala i imala je povjerenje u nju. U banci joji nisu nudili kredit u nikakvoj drugoj valuti samo taj u CHF. Uzela je kredit u visini 41.700,00 CHF na rok od 10 godina. Kod javnog bilježnika im je samo rečeno da moraju to redovno plaćati jer će inače njoj i sudužniku sjesti na plaću, odnosno da mogu izgubiti taj stan zbog neplaćanja. Banka si je na taj kupljeni stan upisala hipoteku. Prve rate su joj iznosile 2.029,00 kuna, a najviše je mjesečno plaćala 2.990,00 kuna. Kada su se rate povisile išla je pitati u banku zbog čega i samo joj je rečeno da je to odluka iz Zagreba, da ona to ne može promijeniti i da mora tako plaćati. Kredit je redovno plaćala, putem obustave na plaći. Taj kredit su prijevremeno otplatili 2012. godine jer su u međuvremenu dobili dijete i bio im je potreban veći stan. Taj stan koji su kupili nisu nikada iznajmljivali. Pročitala je taj ugovor. Niti u banci niti drugdje joj nisu objasnili da je CHF valuta utočišta, za to nikad nije niti čula. Ugovor je razumjela na način kako joj je to bankarica objasnila i njoj je bilo bitno koji je rok otplate, koja je visina rate i da taj kredit može plaćati. Mislila je da sve razumije, pa nije postavila pitanja.

57. Tužiteljica je u svom iskazu ostala kod navoda iznesenih tijekom postupka. Iskaz tužiteljice sud smatra vjerodostojnim jer je iskren, logičan i životno uvjerljiv. 58. Analizirajući iskaz tužiteljice valja reći da sud iz istog utvrđuje da predmetni ugovor o kreditu predstavlja tipski ugovor te da tužiteljica nije bila u dovoljnoj mjeri informirana o tome što utječe niti na na promjenu ugovorene (promjenjive) redovne kamatne stope, kao i o tome da švicarski franak predstavlja valutu utočišta, odnosno da tuženik tužiteljicu prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovarao o ugovornoj odredbi kojom je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz švicarski franak, niti ju je u cijelosti informirao o svim bitnim parametrima vezanim za tu valutnu klauzulu.

59. Sud smatra da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, tužiteljicu moralo u cijelosti informirati o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, glede ugovaranja valute CHF uz koju je vezana glavnica.

60. Prema članku 84. Zakona o zaštiti potrošača nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, iz čega proizlazi da su nepoštene one odredbe ugovora koje su nejasne, koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive.

61. Prema članku 295. Zakona o obveznim odnosima, opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

62. S obzirom na navedeno, jasno je da se o odredbama Općih uvjeta poslovanja koji su sadržani u samom ugovoru, po prirodi stvari i ne može pojedinačno pregovarati.

63. Prema članku 59. Zakona o zaštiti potrošača, ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstvo pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.

64. Prema članku 272. Zakona o obveznim odnosima činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavila trećoj osobi da je odredi, ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. 65. Naime, očito je, da je tuženik prilikom promjene tečaja, postupao zbog promjene tržišnih uvjeta, ali uvijek jednostrano, bez pregovora s drugom stranom, dok je tuženik tužiteljicu, tek obavještavao da je došlo do promjene anuiteta i zbog promjene kamatna stope i tečaja CHF ( koji je predmet postupka po specificiranom tužbenom zahtjevu ), ne nudeći tužiteljici, bilo kakvu drugu mogućnost, što je utvrđeno i na temelju iskaza tužiteljice.

66. Točno je da je temeljem čl. 22. Zakona o obveznim odnosima dopušteno ugovarati valutnu klauzulu tj. isplatu vezanu uz tečaj strane valute, međutim u konkretnom ugovoru u kreditu je banka na prethodnom svom obrascu ugovora, na koji tužiteljica kao korisnik kredita nije mogla staviti nikakve primjedbe, potpuno samovoljno odredila način isplata mjesečnih rata, te u osporenim člancima ugovora zaista nije jasno navedeno i naznačeno kolika je obveza korisnika kredita (tužiteljice). Međutim, treba primijeniti i citirane odredbe Zakona o zaštiti potrošača.

67. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao s valutnim rizikom, budući da u ugovoru nije navedeno koji su to rizici i učinci koji mogu proizaći iz promjene tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovora, a nije niti dokazao da je tužiteljicu u samom ugovoru, a i prilikom odobravanja kredita, upozorio na sve poznate specifičnosti kredita valutnom klauzulom CHF u ponudi, budući da niti iz ugovora a niti iz iskaza tužiteljice tako što proizlazi.

68. Naprotiv, tuženik je primjenom navedene ugovorne odredbe, izbjegao utjecaj druge ugovorne strane, tužiteljice, na cijenu, što je suprotno članku 247. Zakona o obveznim odnosima koji propisuje da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, a bitni sastojci su predmet i cijena (kamate također predstavlja cijenu).

69. Isto tako tuženik je bio dužan tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirati o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF i o svim potrebnim parametrima, bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što tuženik očito učinio nije, a što uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, jer dolazi do situacije da tužiteljica ne može predvidjeti visinu svoje obveze.

70. Tuženik nije dokazao da je tužiteljicu upoznao sa rizikom ugovaranja kredita sa valutnom klauzulom, tj. da je tuženik kao kreditor objasnio taj rizik i da je tužiteljica bila upoznata i svjesna činjenice da povećanje tečaja valute koja je određena valutnom klauzulom vodi ka povećanju glavnice duga, pripadajućih kamata i u konačnici povećanju anuiteta, koja odredba je nerazumljiva i nedorečena.

71. Takve jednostrano određene ugovorne odredbe protivne su i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim osnosima jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg tužiteljica ima obvezu vratiti banci i cijena.

72. Bitno je istači da je sud utvrdio da tužiteljica kao korisnik kredita ( potrošač ) nije mogla pregovarati o valutnoj klauzuli, a kasnije prilikom otplate kredita je tužiteljica snosila sve rizike i promjene kamatne stope i promjene tečaja CHF, koje promjene su utjecale na visinu same mjesečne rate kredita, te je upravo tužiteljica morala sama plaćati te povišene mjesečne rate kredita, a koje su se u konačnici povisile i u značajnom postotku, čak preko 50 % više (u jednom razdoblju ) nego su to bile prvotne rate, dok tuženik kao banka iste rizike nije snosio, cjelokupni rizik povećanja je dakle prebačen na korisnika kredita (potrošača, tužiteljicu ).

73. Sud je sukladno specificiranom tužbenom zahtjevu utvrdio da su ugovorne odredbe koje se odnose na ugovaranje valutne klauzule ništetne, sukladno utvrđenom u tzv. kolektivnoj presudi.

74. Stoga sada valja utvrditi razliku s osnova promjene tečaja CHF koje iznose je tužiteljica preplatila tuženiku i da li je tuženik dužan tu razliku isplatiti tužiteljici.

75. Kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan jer je nerazumljiv, to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela konkretnog Ugovora o kreditu primio, i to je po mišljenju suda sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima ( stjecanje bez osnove ) u kojem članku Zakona je određeno u st. 1.) da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

76. Sud je rješenjem od 21. svibnja 2024.god. odredio dokaza knjigovodstveno- financijskim vještačenjem u svezi Ugovora o kreditu broj 146-46/2006 koji su sklopili tužiteljica i pravni prednik tuženika na okolnost izračuna i to razlike između iznosa koji je tužitelj platio na ime ugovorene, a promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da je kamatna stopa ostala u visini koja je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu i na okolnost razlike između iznosa koji je tužitelj platio tuženiku na ime rasta tečaja valute CHF u odnosu na HRK i iznosa koji bi tužitelj platio tuženiku da do toga rasta nije došlo u odnosu na trenutak korištenja kredita - dakle da je tijekom cijele otplate tečaj CHF prema HRK ostao jednak onome kakav je bio na dan isplate kredita, sve do konačne otplate kredita, s time da vještak odvojeno izračuna preplatu s osnova promjene kamatne stope i promjene tečaja i na iznose preplate iskaže tijek zateznih kamata. U nalazu je potrebno posebno naznačiti iznose tzv. preplate s osnova promjenjive kamatne stope i s osnova promjene valute CHF, te je potrebno posebno naznačiti i razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja. Vještačenje je povjereno stalnom sudskom vještaku Nataliji Jambrečić iz Centra poslovnih analiza d.o.o. Čakovec,.

77. Vještakinja Natalija Jambrečić je u izradi svog nalaza koristila dokumentaciju o predmetnom ugovoru u kreditu koja je dostavljena u spis tijekom prethodnog postupka.

78. Stalna sudska vještakinja Natalija Jambrečić je dostavila svoj nalaz i mišljenje dana 19. lipnja 2024.god. u kojem navodi da zbog promjene kamatne stope u odnosu na kamatnu stopu koja je vrijedila na dan sklapanja Ugovora (4,60% godišnje) i zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja (isplate) kredita više je plaćeno 6.950,79 EUR. Od tog iznosa 6.140,16 EUR je više plaćeno zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita. Sve te pojedinačne mjesečne iznose je vještakinja navela u posebnim tablicama u tom nalazu i mišljenju

79. Tužiteljica nije imala primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je svoj tužbeni zahtjev i specificirala na način kako sada glasi u toč. I. izreke ove presude uz navod da tužiteljica kao vrijednost predmeta spora postavlja upravo iznos preplate koji je utvrdio vještak s osnova samo promjene tečaja CHF, za koju preplatu nije nastupila zastara potraživanja kako je naprijed obrazloženo, a sukladno objedinjenom pravnom shvaćanju VSRH o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF predmetima odustala je od isplate s osnova preplate zbog promjene kamatne stope.

80. Na isti nalaz i mišljenje je tuženik stavio primjedbe, te se vještakinja očitovala dana 18. srpnja 2024.god. gdje navodi da njezin izračun izrađen u potpunosti u skladu s nalogom postavljenim od strane suda. Na ostale prigovore pravne naravi se ne može očitovati. Vještakinja je istakla da je u izračunu (tabela 2. Nalaza i Zaključak Nalaza) već izvršen prijeboj za manje plaćene iznose ( iznos od ukupno 552,00 EUR).

81. Vještakinja je usmeno saslušana na ročištu održanom dana 18. listopada 2024.god. gdje je navela da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja koji je dostavljen u spis 19. lipnja 2024. kao i kod očitovanja od dana 19. srpnja 2024. Izjavila je da je izračun prilikom izrade nalaza i mišljenja detaljno prezentiran u točki C.4. nalaza, te ga sada još jedanput ponavljam. Utvrdila je zaduženja po početnoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju, te zaduženja po promjenjivoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju, sve uplaćene iznose od strane tužitelja i izračunala razlike više ili manje plaćeno. U svojem izračunu je utvrdila postojanje razdoblja u otpali predmetnog ugovora o kreditu u kojima je tužitelj namirivao manje iznose od onih navedenih u početnom otplatnom planu. Isto je uzela u obzir prilikom izrade izračuna, dakle uzela je u obzir negativne tečajne razlike i izračunala iz u ukupnom iznosu od 552,00 EUR- a.

82. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje, kao i dodatna očitovanja stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić jer je dan stručno i objektivno, u skladu sa zadacima koje je odredio sud u rješenju o određivanju vještačenja, te je u svojem nalazu, kao i kasnijim očitovanjima vještak dao sve odgovore na postavljena pitanja.

83. Primjedbe tuženika na nalaz i mišljenje vještaka se u suštini odnose na pravno pitanje, a što je sve već naprijed obrazloženo tj. zbog čega su navodi tuženika neosnovani, o čemu je već odlučeno u pravomoćnim sudskim odlukama.

84. Dakle, kako je dio koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule ništetan, jer je nerazumljiv, sukladno navodima i potraživanju tužiteljice iz specificiranog tužbenog zahtjeva iz podneska od dana 26. lipnja 2024.god., to tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takvog Ugovora, odnosno dijela Ugovora u konkretnom slučaju primio, a sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima, pa je sud obvezao tuženika na isplatu tužiteljici iznosa od ukupno 6.140,16 EUR, a navedeni iznos predstavlja razliku preplaćenu s osnova promjene tečaja CHF (švicarski franak ), a koji iznos je utvrđen provedenim financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem, stoga je donesena odluka kao pod I. izreke presude.

85. Tuženik je dužan temeljem odredbe čl. 1111. u vezi s čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima vratiti isplaćene iznose tužiteljici u utuženom iznosu s kamatom od dana stjecanja u skladu s odredbom čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima, s tijekom zakonske zatezne kamate po datumima dospijeća tijekom otplate kredita za razdoblje dospijeća od 31. siječnja 2010.god. do zaključno 15. lipnja 2012.god. nadalje do isplate.

86. Valja istači da se tuženik – banka ne može smatrati poštenim stjecateljem jer je upravo njegovo nepoštenje i razlog ništetnosti radi koje se i vodi ovaj postupak, pa stoga i zakonske zatezne kamate na utvrđene iznose pojedinih mjesečnih iznosa teku od dospijeća pojedinog iznosa do isplate, a ne od presuđenja

87. Stopa zakonske zatezne kamate se određuje od pojedinog mjesečnog iznosa do isplate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

88. Kako je tužiteljica smanjila svoj tužbeni zahtjev u podnesku zaprimljenom dana 26. lipnja 2024.god. u dijelu koji se odnosi na isplatu s osnova više uplaćenog zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute, jer sada sukladno već obrazloženom tužiteljica sada traži isplatu samo s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF s kojim smanjenjem tj. djelomičnim povlačenjem se tuženik nije složio, to sada sud ovom presudom, usprkos naprijed navedenom, treba odlučiti i to na način da u tom dijelu smanjenog tužbenog zahtjeva odlučuje presudom i to na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija. Naime, tužiteljica je odustala od dijela prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu s osnova odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u određenom novčanom iznosu ( tražio je isplatu iznosa od ukupno 6.365,55 EUR u tužbi, a u konačno sređenom tužbenom zahtjevu traži isplatu ukupnog iznosa od 6.140,16 EUR i sada samo s osnova preplate zbog promjene tečaja CHF ).

89. Dakle, tužiteljica je tijekom ovog postupka odustala od samo dijela isplate preplaćenih iznosa. Kada se prilikom sniženja tužbenog zahtjeva radi o preinaci tužbe u smislu odredbe čl. 191. st. 2. Zakona o parničnom postupku (dalje : ZPP), kojoj se tuženik ne bi mogao protiviti, jer se preinaka tužbe temelji na istoj činjeničnoj osnovi, o čemu se i radi u ovom slučaju. Naime, prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP preinaku tužbe predstavlja promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg zahtjeva ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Osim tog prema odredbi čl. 191. st. 3. ZPP tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio zahtjev ili ako je promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen.

90. Stoga u slučaju kada je tužitelj snizio tužbeni zahtjev, a nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, navedeno sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, pa do primjene dolazi odredba čl. 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe. Kako se tuženik nije suglasio s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, to ovaj sud odlučuje o cijelom zahtjevu, onako kako je isti prvotno postavljen u tužbi tj. u podnesku od dana 05. lipnja 2023.god., a prije sniženja istoga od strane tužitelja jer je isto je u skladu sa Pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od dana 26. travnja 2021.god. koji glasi „Smanjenje tužbenog zahtjeva (iako nije preinaka tužbe) djelomično je povlačenje tužbe iz članka 193. ZPP za koje je, ako je do toga došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, (uvijek) potreban pristanak tuženika.“ Povlačenje tužbe, kao procesna radnja tužitelja, nije apsolutna i ograničena je, između ostalog zaštitom tuženika od šikaniranja tužitelja (neograničeni broj istih tužbi protiv tuženika). Kada se tuženik upustio u raspravljanje, ima pravni interes da se postupak okonča donošenjem meritorne odluke, te je tužitelju za povlačenje tužbi potrebna suglasnost tuženika. U konkretnoj situaciji, tuženik je osporio sve u tužbi istaknute zahtjeve, pa se time upustio u raspravljanje o svim zahtjevima.

91. Stoga je sud ovom presudom taj povučeni dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu odbio jer je isti povučen, a tuženik nije pristao na to povlačenje, a u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, te je odlučio kao u toč. III. izreke (odbijena je za isplatu još iznosa od 225,39 EUR koji predstavlja razliku do traženog iznosa s osnova isplate iz prvotnog tužbenog zahtjeva tj. 6.365,55 EUR – 6.140,16 EUR iz konačno sređenog tužbenog zahtjeva, što je sukladno postojećoj sudskoj praksi (npr. Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1224/2020, Županijski suda u Rijeci, broj Gž-3701/2015 ).

92. Što se tiče istaknutog prigovora prijeboja po tuženiku, isti je istaknut u podnesku od dana 17. srpnja 2024.god. u ukupnom iznosu od 552,00 EUR za razdoblje od 31. siječnja 2010.god. do 15. lipnja 2012.god. u pojedničanim mjesečnim iznosima, gdje navodi da za slučaj da sud ocijeni osnovanim tužbeni zahtjev ističe procesno-pravni prigovor radi prebijanja u odnosu na razdoblje kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog tečaja CHF.

93. Prema nalazu i mišljenju i očitovanjima vještakinje, te specificiranom tužbenom zahtjevu tužiteljice je jasno vidljivo da tužiteljica niti ne potražuje iznos od 552,00 EUR, koji iznos se odnosi na razdoblje kada je tečaj CHF (švicarski franak ) bio niži od početno ugovorenog, a koji iznos tuženik stavlja u prijeboj, niti je taj iznos ikada potraživala.

94. Vještakinja Jambrečić je u svom nalazu i mišljenju, te očitovanju od dana 18. srpnja 2024.god. u svezi razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od početno ugovorenog sve objasnila i izračunala, uzela je u obzir te tzv. negativne tečajne razlike, te tuženik na takav nalaz nije imao primjedbe što se tiče matematičkih izračuna već samo pravnih pitanja i postavljenog zadatke vještačenja.

95. Osim toga sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima u slučaju ništetnosti ugovora, svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj ugovornoj strani ono što je primala na temelju takvog ugovora. Tuženik u prigovoru prijeboja tvrdi da mu je tužitelj radi ništetnosti odredbi dužan vratiti ono što je primio zbog obračuna u postupku konverzije. Sud je mišljenja da ova tražbina tuženika ne ispunjava zakonske pretpostavke iz članka 323. ZOO-a, a to stoga što takvim obračunom konverzije tužitelj nije ništa primio, odnosno stekao bez osnove jer je cijelu uplatu primio tuženik, pa stoga ne postoji njegova obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Stoga je odlučeno kao u toč. V. izreke.

96. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, jer tužiteljica u ovom postupku sa svojim specificiranim tužbenim zahtjevom uspijela, međutim zbog protivljenja tuženika djelomičnom povlačenju tužbe, kako je već obrazloženo, trebalo je djelomično odbiti tužbeni zahtjev iz prvotno postavljenog, s time da se radi o neznatnom neuspjehu tužiteljice zbog čega nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

97. Trošak tužiteljice odnosi se na troškove zastupanja po punomoćniku -odvjetniku, a trošak je odmjeren prema vrijednosti predmeta (konačno postavljeni tužbeni zahtjev nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 6.140,16 EUR )

, te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine RH broj 138/23), posebice Tbr. 48. iste, te Tbr. 52 iste tj. 2,00 EUR/bod. 98. Sud tužiteljici priznaje trošak sukladno čl. 164. Zakona o parničnom postupku kako je zatraženo u predanom troškovniku i to za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (tbr.8. toč.1.), sastav podneska od 08.01.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 21.03.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 21.05.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), sastav podneska od 05.06.2024.god. u iznosu od 50,00 EUR (tbr.8/4 ), sastav podneska od 26.06.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), sastav podneska od 26.07.2024.god. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.8/1 ), zastupanje na ročištu 18.10.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), zastupanje na ročištu 12.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR (tbr.9/1), te zastupanje na ročištu radi objave presude 28.04.2022. u iznosu od 50,00 EUR ( Tbr.9/3), sve uz pripadajući PDV po Tbr. 42. Tarife koji ukupno iznosi 437,50 EUR.

99. Tužiteljici je priznat i trošak koji se odnosi na plaćanje troškova financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR. 100. Tužiteljica je sukladno Zakonu o sudskim pristojbama ( Narodne novine RH broj 118/18, 51/23), čije su izmjene stupile na snagu dana 20. svibnja 2023. godine, dakle prije nego je podnesena ova tužba sudu, propisano je u čl. 11. st. 1. toč. 20. da su od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, a kako je u konkretnom predmetu parnica pokrenuta temeljem pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, sukladno odredbama ZOSP, oslobođena od plaćanja sudskih pristojbi i na tužbu i na presudu i nije stoga dužna platiti pristojbu.

101. Tako ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi od 2.519,31 EUR, a na plaćanje je obvezan tuženik koji je izgubio spor. 102. Temeljem svega gore iznijetog sud je odlučio kao u izreci.

U Čakovcu, 14. siječnja 2025. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, od dana primitka iste, putem ovog suda na nadležni Županijski sud sukladno čl. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), pismeno u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9. Zakona o parničnom postupku).

O tom obavijest :

1. punomoćnik tužiteljice Bacinger Bojan, odvjetnik iz Čakovca

2. punomoćnici tuženika OD Ćurković i Šanjug iz Zagreba