Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-347/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Igora Pavlica, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog CM, zbog kaznenog djela iz članka 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj: K-29/2022-28 od 28. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog CM kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi CM proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine, krađom iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Na temelju čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 mjeseci.

2. Na temelju čl. 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – u daljnjem tekstu ZKP/08-22, valja primijetiti da je prvostupanjski sud propustio navesti puni naziv primijenjenog procesnog zakona uz navođenje brojeva Narodnih novina u kojima je isti objavljen) optuženi CM u cijelosti je oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 kao i nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po braniteljici Hrvojki Čolaković, odvjetnici, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da nadležni županijski sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe ili pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3.1. Žalbu je osobno podnio i optuženik, bez navođenja žalbenih razloga, s prijedlogom "Nadam se da će se moja nevinost za ovo djelo dokazati i da će me se osloboditi".

4. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, koji odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i braniteljici.

5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. – u daljnjem tekstu ZKP/08) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Optuženik se u žalbi po braniteljici žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 9. i 11. ZKP/08. Povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 9. ZKP/08 žalitelj ne obrazlaže. U odnosu na povredu iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žalitelj tvrdi da obrazloženje presude nije sastavljeno sukladno čl. 459. st. 5. ZKP/08 jer nije obrazloženo koje sporne činjenice su tijekom dokaznog postupka utvrđene i na temelju kojih dokaza, kao i da prvostupanjski sud nije obrazložio ocjenu o vjerodostojnosti izvedenih dokaza, niti je izložio sadržaj dokaza.

7.1. Žalitelj nije u pravu kada ističe da je prvostupanjski sud prekoračio optužbu, koju žalbenu tvrdnju žalitelj niti ne obrazlaže, jer je optuženik proglašen krivim za djelo za koje je optužen. Isto tako netočna je tvrdnja da je u pobijanoj presudi ostvarena povreda iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer je pobijana presuda sastavljena u skladu sa zahtjevima iz čl. 459. st. 5. ZKP/08. U razlozima pobijane presude izložene su nesporne činjenice, kroz izlaganje sadržaja obrane optuženika i usporedbu s optužbom te sa iskazom oštećenika kao svjedoka, uz izlaganje i dokaza i sadržaja dokaza na temelju kojih su utvrđene sporne činjenice. Tako je utvrđeno da je nesporno da je optuženik 4. rujna 2021. bio u stanu oštećenika, jer je tu činjenicu optuženik potvrdio u svojem iskazu. Isto tako je na temelju prve verzije obrane optuženika, uz iskaz oštećenika svjedoka prvostupanjski sud utvrdio da je optuženik u stanu oštećenika boravio do večernjih sati i da je pospremio stan oštećenika. Kao sporna činjenica označeno je pitanje je li optuženik otuđio stvari za koje oštećenik tvrdi da su mu nestale iz stana i da je narednog jutra kada se probudio utvrdio da mu nedostaju. Ovu spornu činjenicu prvostupanjski je sud utvrdio na temelju iskaza oštećenika i ocjenom vjerodostojnosti iskaza oštećenika (toč. 15. razloga) dok je obranu optuženika koji tu činjenicu osporava prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnom. Iz tih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

7.2. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Ovdje valja navesti kako se optuženik u žalbi po braniteljici žali zbog povrede kaznenog zakona, ali tu povredu povezuje uz primjenu kaznenog zakona na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, što stvarno predstavlja žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Žalitelj u obje žalbe osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. U osobno podnijetoj žalbi optuženik ponavlja sadržaj svoje obrane i tvrdi kako oštećeniku nije otuđio ništa i kako ga je oštećenik lažno prijavio, a da je sam vjerojatno otuđio odjeću, obuću, nakit i supstitucijsku terapiju jer je ovisnik. U žalbi po braniteljici osporava se pravilnost odluke o odbijanju dokaznih prijedloga obrane, kao i utvrđenje suda o vrijednosti otuđenih predmeta, čime se osporava kvalifikacija, ali i svojstvo ovlaštenog tužitelja.

8.1. Osporavanjem činjeničnih utvrđenja pozivom na svoju obranu i tvrdnju da se radi o vjerodostojnom dokazu, uz odricanje takve kvalitete iskaza oštećenika, žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje činjenične zaključke i utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, za svoja utvrđenja i zaključke prvostupanjski je sud dao logične, jasne, potpune i životne razloge. Tako je naveo da je oštećenik nedugo nakon otuđenja stvari prijavio otuđenje, označio je optuženika kao osobu koja je boravila u njegovom stanu i nakon čijeg odlaska je primijetio da mu nedostaju upravo stvari nabrojene u izreci presude. S druge strane optuženik ne poriče da je bio u stanu oštećenika, ali poriče da bi otuđio predmete, a još i špekulira s činjenicom da kod njega nije pronađeno ništa od otuđenih stvari, pri čemu da je uhićen nedugo nakon počinjenja djela. Radi se o logički nevaljanom argumentu koji nema nikakvo stvarno značenje. U pobijanoj su presudi dani jasni razlozi utemeljeni na ocjeni vjerodostojnosti iskaza oštećenika kao svjedoka i o nevjerodostojnosti obrane optuženika. Naime, optuženik je ispitan u dva navrata, mijenjao je svoj iskaz o vremenu kada je boravio u stanu oštećenika, dok je oštećenik, s druge strane, iskazivao dosljedno i uvjerljivo, jasno navodeći kada je i kako utvrdio da mu nedostaju stvari iz stana. Optuženikovo poricanje otuđenja stvari jednostavno nije uvjerljivo.

8.2. Inzistiranje u žalbi po braniteljici na potrebi izvođenja dokaza koje je obrana predložila, a čije je izvođenje prvostupanjski sud odbio, što je i valjano obrazloženo, kako na raspravnom zapisniku, tako i u razlozima presude, ne dovodi do drugačije ocjene o potrebi izvođenja ovih dokaza. Utvrđivanje da je optuženik sudjelovao u drugom predmetu na raspravi 3. rujna 2021., kraj činjenice da je potvrdio da je bio u stanu oštećenika 4. rujna 2021. doista nije važna činjenica. Nadalje, ispitivanje svjedoka ZM, djevojke oštećenika, "na okolnosti pokretnina" također je nevažno, s obzirom na iskaze i optuženika i oštećenika da je oštećenik živio s djevojkom, koja je studirala u Zagrebu. Iz navedenih razloga žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

9. Žalitelj u osobnoj žalbi traži osudu na blažu kaznu, ako mora biti kažnjen i traži da "kazna bude odmah pravomoćna". U žalbi po braniteljici žalitelj tvrdi kako prvostupanjski sud nije utvrdio sve okolnosti značajne za izbor vrste i mjere kazne, pa da tako nije cijenio pobude iz kojih je djelo počinjeno, ponašanje optuženika nakon počinjenja djela i maksimalan stupanj krivnje optuženika. Slijedom navedenoga pledira se za izricanje blaže kazne optuženiku, odnosno izricanje modifikacija kazne zatvora.

9.1. Prvostupanjski je sud ispravno i potpuno utvrdio kako ne postoje olakotne okolnosti, dok je otegotnim ispravno optuženiku vrednovao raniju osuđivanost u 11 navrata, od čega za istovrsna i srodna kaznena djela protiv imovine u sedam navrata, što ukazuje na izostanak specijalno preventivnog učinka do sada izrečenih i izvršenih kazni. Potom je na temelju stupnja krivnje, uzimajući u obzir svrhu kažnjavanja u općem i posebnom smislu, kao i utvrđeni izostanak olakotnih i utvrđenu otegotnu okolnost, optuženiku, opet potpuno ispravno, izrekao kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci, pri donjem minimumu propisane kazne za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11. Otegotna okolnost ranijeg života optuženika, koji je 11 puta osuđivan zbog istovrsnih i drugih kaznenih djela uz izricanje pretežno bezuvjetnih zatvorskih kazni, uz iskorištavanje povjerenja oštećenika traže izricanje zatvorske kazne, pa i u minimalnom trajanju. Navedeno je posljedica i vrednovanja manje visine pribavljene imovinske koristi optuženika. Okolnosti naznačene u žalbi braniteljice nisu specificirane, pa o istima nije moguće raspravljati niti ih utvrđivati. Optuženiku je izrečena kazna pri donjem minimumu propisane kazne za ovo kazneno djelo, sukladno svim utvrđenim i cijenjenim okolnostima i koja kazna predstavlja ispravan kaznenopravni odgovor na kazneno djelo optuženika s obzirom na utvrđene okolnosti od kojih zavisi izbor vrste i mjere kazne optuženiku. Stoga je upravo osuda na kaznu zatvora od 5 mjeseci adekvatna kazna za optuženika i njegovo kazneno djelo kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

10. Slijedom izloženog odbijena je žalba optuženog CM kao neosnovana te je pobijana presuda potvrđena primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke