Poslovni broj: Us I - 2015/2024-15

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja TAJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po opunomoćeniku TA iz Odvjetničkog društva Praljak & Savić d.o.o., Radnička cesta 37b, Zagreb, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13, radi protjerivanja i povratka iz Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 18. prosinca 2024. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Krunoslava Aljinovića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Dubrovnik, Klasa: UP/I- 216-04/24-01/3185, Urbroj: 511-03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024.

II Dužan je tuženik u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude.

r i j e š i o  j e

Nalaže se tuženiku u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknaditi troškove ovog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/24-01/3185, Urbroj: 511- 03-07-24-2 od 12. kolovoza 2024. tužitelj se protjeruje iz Republike Hrvatske, utvrđuje se kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i određuje zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 30 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske u državu iz koje je došao, ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku određenim predmetnim rješenjem.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom prigovara kako činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, odnosno iz utvrđenih činjenica je izveden pogrešan zaključak, povrijeđena su pravila postupka koja su bila od utjecaja za rješavanje stvari i pogrešno je primijenjeno materijalno pravo. Navodi kako od dana izdavanja dozvole za boravak i rad pa sve do donošenja osporenog rješenja tužitelj je isključivo radio za i prema uputama poslodavca trgovačkog društva Altair d.o.o. i to temeljem Ugovora o radu od 1. rujna 2023. te mu je za njegov rad za cijelo to vrijeme plaću kao i sva ostala obvezna davanja isplaćivalo isključivo društvo Altair d.o.o., a temeljem navedenog ugovora o radu tužitelj je obavljao poslove kuhara i to u restoranu po imenu Silk. Navodi da prema informacijama koje ima tužitelj, restoran Silk je dio lanca istoimenih restorana koji posluju u Republici Hrvatskoj od kojih svaki restoran posluje u sklopu zasebnog trgovačkog društva pri čemu je gospodin HAJ vlasnik svakog od tih društava u cijelosti, zbog čega je tužitelj istoimene restorane Silk opravdano smatrao jednim poslodavcem pa tako nije vidio ništa sporno niti kada mu je 1. travnja 2024. dano da sklopi Sporazum o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo kao i pripadajuću Pisanu suglasnost. Navodi da u trenutku kada se tužitelju predlaže sklapanje Sporazuma, njegov osnovi Ugovor o radu ostaje na snazi, isto Društvo mu nastavlja isplaćivati plaću, s istom odgovorom osobom razgovara o svim promjenama, premješta se u restoran istog imena na drugoj adresi te on kao pravni laik, a pogotovo kao stranac u Republici Hrvatskoj s pravom smatra kako jedina promjena koja se događa je promjena mjesta rada. Smatra kako je jasno da tužitelj nije mogao čak niti uz primjenu dužne pažnje znati kako radom u drugom mjestu, a u istoimenom restoranu kojeg je krajnji vlasnik ista osoba, krši bilo kakav zakon, a kamoli da riskira protjerivanje iz Republike Hrvatske i druge sankcije određene rješenje. Nadalje, navodi kako je tužitelj u skladu s Ugovorom o radu i Sporazumom o privremenom ustupanju radnika u povezano društvo u restoranu Silk u Dubrovniku uredno obavljao svoje radne zadatke kada je 7. kolovoza 2024. u poslovne prostore došla viša inspektorica rada HA kako bi izvršila inspekcijski nadzor poslovanja. Navodi kako je tužitelju izdan Prekršajni nalog Državnog inspektorata kojim je proglašen krivim za rad bez izdane dozvole za boravak i rad u Republici Hrvatskoj čime je počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. ZOS-a. Navodi da obzirom na trajanje inspekcijskog nadzora do tri sata ujutro, za vrijeme kojeg su pozvani policijski službenici i tužitelju je oduzeta putna isprava, jasno je kako se tužitelj našao u iznimno stresnoj situaciji u kojoj je na njega vršen pritisak te zbog jezične barijere nije mogao donijeti informiranu odluku. Prigovara kako tužitelj tijekom postupanja, a što je vidljivo i iz dostavljenih zapisnika, nije bio upozoren da sukladno članku 87. stavku 2. Prekršajnog zakona ima se pravo služiti svojim jezikom te da će mu se u svakom slučaju osigurati prevođenje po tumaču. Navodi kako je umjesto postupanja u skladu s odredbama PZ-a u zapisnicima kratko navedeno kako je tužitelj suglasan da mu na engleski jezik, a ne mandarinski za koji je izjavio da mu je potreban ovlašteni tumač, prevodi gospodin MA koji je zaposlenik društva Alasia d.o.o. te niti je ovlašteni tumač za engleski jezik niti može znati da li se gospodin MA adekvatno služi engleskim jezikom da bi nekom služio kao prevoditelj u prekršajnom postupku koji je rezultirao protjerivanjem te osobe iz Republike Hrvatske i zabranom ulaska u EGP. Nadalje, navodi kako Prekršajni nalog nije mogao postati izvršan jer tužitelj nije upozoren na pravo da se koristi svojim jezikom odnosno da postupku prisustvuje tumač, pa smatra da nije ni protekao rok za prigovor na Prekršajni nalog jer je tek 16. kolovoza 2024. tužitelj opunomoćio odvjetnika koji mu je protumačio postupak koji se protiv njega vodio i posljedice koje slijede iz tog postupka. Smatra kako u tužiteljevom slučaju nisu ispunjeni niti drugi uvjeti za donošenje rješenja o protjerivanju kako su određeni u članku 189. stavku 1. točci 3. ZOS-a. Smatra kako intencija zakonodavca spomenutom odredbom nije bila da se za svaki prekršaj iz propisa o zapošljavanju odredi protjerivanje, već samo za takav prekršaj koji bi ujedno predstavlja i opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Smatra da kada se u obzir uzmu sve okolnosti konkretnog spora, da je jasno kako je upitno radi li se uopće o prekršaju, a ako se i radi, on zasigurno nije takav da bi predstavljao opasnost za javni poredak ili javno zdravlje. Nadalje, navodi kako je tužitelj postupao u skladu sa uputom poslodavca i to na temelju sklopljenog Sporazuma o ustupanju radnika u povezano društvo, pa nije jasno na temelju čega je Državni inspektorat zaključio da se radi o kršenju propisa o zapošljavanju. Međutim, smatra da i kada bi se radilo o kršenju propisa o zapošljavanju iz svih istaknutih okolnosti, jasno je kako tužitelj kao radnik koji je doveden u zabludu o ispravnosti postupanja svog poslodavca nije osoba koja bi predstavljala opasnost za javni poredak ili javno zdravlje budući da isti nikada nije imao nikakve sukobe sa zakonom u Republici Hrvatskoj te je njegovo počinjenje prekršaja iz propisa o zapošljavanju upitno uzevši u obzir pravne nejasnoće i praznine u vezi s ustupanjem stranih radnika u povezana društva. Nadalje, smatra da obzirom da se u konkretnom slučaju radi samo o zakonskoj mogućnosti protjerivanja u slučaju opasnosti za javni poredak, a ne i obvezatnom protjerivanju temeljem ZOS-a, smatra kako je trebalo utvrditi sve relevantne činjenice i na temelju tako utvrđenih činjenica odlučiti je li apsolutno nužna mjera protjerivanje i zabrana boravka u EGP-u. Ističe kako je iz obrazloženja rješenja vidljivo da je odluka o protjerivanju donesena isključivo temeljem činjenice da je Prekršajnim nalogom tužitelj proglašen krivim za prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima. Nadalje, smatra kako je postupanje tuženika direktno kršenje načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZOUP-a jer je očito da je tuženik postupio pretjerano formalno te nije išao za utvrđivanjem materijalne istine, koji proces bi ga neminovno naveo na zaključak kako je tužitelj postupao u skladu s pozitivnim propisima Republike Hrvatske te prema uputi poslodavca, a niti u jednom trenutku s namjerom kršenja bilo kojeg propisa. Poziva se presudu Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-2301/2017 od 11. listopada 2018. i presudu Upravnog suda u Rijeci pod poslovnim brojem UsI-1639/2023 od 27. listopada 2023. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je zahtjev tužitelja neosnovan te predlaže odbiti tužbeni zahtjev. Ističe kako su tužbeni navodi u cijelosti neosnovani. Navodi kako je rješenje o protjerivanju doneseno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako prekršajni postupak nije važan za ovaj upravni postupak, međutim, tužiteljica od strane inspektorice rada nedvojbeno neposrednim opažanjem zatečena u nezakonitom radu, suprotno odobrenoj dozvoli za boravak i rad radi čega je prekršajno sankcionirana te joj je izdan prekršajni nalog kojim joj je izrečena novčana kazna. Navodi kako nije točno da je tuženo tijelo svojim postupanjem kršilo utvrđivanje materijalne istine, te da je postupalo pretjerano formalno i nije utvrđivalo materijalnu istinu, jer je tužiteljica u upravnom postupku upoznata sa svojim pravima i obvezama, omogućeno joj je izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 18. prosinca 2024., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan. 7. Predmet spora je utvrđenje prestanka zakonitog boravak u EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 88. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da državljanin treće zemlje može raditi u Republici Hrvatskoj samo na onim poslovima za koje mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i samo kod onog poslodavca za kojeg mu je izdana dozvola za boravak i rad ili potvrda o prijavi rada i s kojim je zasnovao radni odnos ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

9. Odredbom članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati ako predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje ako počini prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja.

10. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje dužan je za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

11. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Stavkom 7. točkom 1. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

12. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

13. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

14. Odredbom članka 203. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. Zakona.

15. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj, državljanin treće zemlje počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima kažnjiv po članku 250. stavku 2. istog Zakona, radi čega je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, broj: Kl. UP/I- 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-7 od 8. kolovoza 2024. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna, koja odluka je postala izvršna.

16. Iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi kako su prilikom donošenja rješenja, pored okolnosti iz članka 182. Zakona o strancima, uzete u obzir i okolnosti iz članka 194. i članka 207. Zakona, kojom prilikom tuženo tijelo nije našlo smetnje ili prepreke za protjerivanje, jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštitite od protjerivanja. Tuženo tijelo je ocijenilo da će se izrečenom mjerom u potrebnoj mjeri utjecati da tužitelj shvati nedopustivost vlastitog ponašanja, a ujedno će se upozoriti i drugi građani da se klone takvih ponašanja. Tuženo tijelo utvrđuje da kada je u pitanju problematika nezakonitog rada stranaca, ima u vidu da nezakoniti rad stranaca stvara nelojalnu konkurenciju na domaćem tržištu rada i da ima negativan učinak na ukupno gospodarsko stanje imigracijska kretanja u Republici Hrvatskoj. Naglašava da kada je u pitanju nezakonit rad stranaca, da se radi o vrsti prekršaja koja je posljednjih godina u sve većem porastu, što djelu daje teži značaj, a posebno je izražen problem u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju zbog neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, zatim Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog neprijavljivanja na obvezno zdravstveno osiguranje, Zakon o radu jer se koristi rad radnika bez ugovora o radu.

17. Slijedom utvrđenoga, tuženo tijelo je osporenim rješenjem protjeralo tužitelja iz Republike Hrvatske, utvrdilo kako mu prestaje zakoniti boravak u EPG-u i odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu je odredilo rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 30 dana, računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja i da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske u državu iz koje je došao, ako ne napusti EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku određenim predmetnim rješenjem.

18. Opunomoćenik tužitelja je u spis priložio rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-7972/2024 od 8. listopada 2024. kojim je prihvaćen prijedlog za povrat u prijašnje stanje okrivljenog TAJ ovdje tužitelja, kao osnovan te je prigovor podnesen protiv prekršajnog naloga Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Rijeka, Službe za nadzor zapošljavanja i upućivanja od 8.kolovoza 2024., Klasa: 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-7 ocijenjen kao pravodobnim, te odlučio kako će se spis predmeta dostaviti stvarno i mjesno nadležnom općinskom sudu.

19. Slijedom navedenog, obzirom kako je tuženo tijelo u osporenom rješenju temeljem utvrđenja da je tužitelj počinio prekršaj iz članka 88. stavka 3. Zakona o strancima kažnjiv po članku 250. stavku 2. istog Zakona, radi čega je prekršajnim nalogom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, broj: Kl. UP/I- 116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-7 od 8. kolovoza 2024. proglašen krivim te mu je izrečena novčana kazna, ocijenilo kako tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak jer je počinio prekršaj u smislu odredbe članka 189. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, uzimajući u obzir spomenuto rješenje Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske broj: Ppž-7972/2024 od 8. listopada 2024., prema stajalištu ovog Suda, za sada se ne može ocijeniti kako je činjenično stanje u provedenom upravnom postupku na pravilan i nedvojben način utvrđeno. To iz razloga jer tuženo tijelo svoju ocjenu da tužitelj predstavlja opasnost za javni poredak temelji upravno na utvrđenju da je tužitelj počinio prekršaj prema prekršajnom nalogu protiv kojeg je uložen pravodoban prigovor o kojem se tek treba odlučiti, odnosno provesti prekršajni postupak, kako proizlazi iz odluke Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske.

20. Nadalje, tuženo tijelo u osporenom rješenju kao razloge donošenja rješenja navodi i uzima u obzir okolnosti, a po pitanju nezakonit rad stranaca, da se radi o vrsti prekršaja koja je posljednjih godina u sve većem porastu, što djelu daje teži značaj, a posebno je izražen problem u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju zbog neprijavljivanja radnika na obvezno mirovinsko osiguranje, zatim Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju zbog neprijavljivanja na obvezno zdravstveno osiguranje, Zakon o radu jer se koristi rad radnika bez ugovora o radu. Međutim, iz sadržaja spisa predmeta ne proizlazi da navedene okolnosti utječu na predmetni slučaj jer nitko u konkretnom slučaju ne osporava da je tužitelj bio prijavljen radnik, da ima sklopljen Ugovor o radu, prima plaću od poslodavca s kojim je sklopio Ugovor o radu i da je uredno prijavljen na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje.

21. Slijedom navedenoga, Sud ocjenjuje kako je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, slijedom čega je trebalo na temelju odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a i postupajući u granicama tužbenog zahtjeva, osporenu odluku poništiti, a predmet vratiti na ponovni postupak u kojem će tuženo tijelo na jasan i nedvojben način utvrditi činjenično stanje, odnosno jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni uvjeti iz članka 189. stavka 1. Zakona o strancima. Ukoliko tuženo tijelo utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz spomenutog članka Zakona dužno je obrazložiti razloge izricanja mjere protjerivanja, odnosno je li razlog protjerivanja počinjeni prekršaj iz propisa o zapošljavanju i radu državljana trećih zemalja (utvrđen prekršajnim nalogom Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Ispostava Rijeka, broj: Kl. UP/I-116-01/24-02/656, Urbroj: 443-02-02-11-24-7 od 8. kolovoza 2024. protiv kojeg je uložen pravodobni prigovor) i/ili postojanje opasnosti za javni poredak, i u konačnosti tuženik je dužan obrazložiti svoju odluku u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj: 47/09., 110/21.).

22. U ponovljenom postupku tuženo tijelo je dužno pridržavati se pravnog shvaćanja primjedaba ovog suda, u skladu sa odredbom članka 119. stavka 4. ZUS- a.

23. Slijedom navedenoga, trebalo je odlučiti kao u izreci presude.

24. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 144. ZUS-a, kojom je u stavku 1. i 2. navedenog članka propisano da troškove spora čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu, i na odredbi članka 147. ZUS-a kojom je propisano da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora (stavka 1.); troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.); troškovi spora obuhvaćaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troškova ne podmiri u ostavljenom roku. O zateznim kamatama na iznos troškova spora sud odlučuje na zahtjev stranke (stavak 4.).

25. Kako je tužitelj uspio u ovom sporu sa svojim tužbenim zahtjevom, te imajući u vidu kako se vrijednost predmeta spora u skladu s odredbom članka 144. stavak 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, tužitelju je u skladu sa citiranim odredbama ZUS-a te Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj:138/23) priznat zatraženi trošak sastava tužbe i zastupanja na ročištu od 18. prosinca 2024., za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura, dakle, ukupno 2.000,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 500,00 eura, što ukupno iznosi 2.500,00 eura, radi čega je odlučeno kao u izreci rješenja.

26. Trošak prijedloga za privremenu mjeru i sastava podneska od 26. kolovoza 2024. Sud nije priznao opravdanim smatrajući kako je trošak istog priznat u trošku sastava tužbe.

U Splitu, 14. siječnja 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 128. i članak 148. stavak 5. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka istog. Žalba odgađa izvršenje pobijanog rješenja (članak 148. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja TA iz Odvjetničkog društva Praljak & Savić d.o.o., Radnička cesta 37b, Zagreb,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Dubrovačko-neretvanskoj, Policijskoj postaji Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 13,

3. Vratiti spis tuženom tijelu

4. U spis,

5. Kalendar 30 dana.