Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Kž-868/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Tomislava Brđanovića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog AŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj: K-328/2015 od 14. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog AŽ i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi AŽ, kojem je suđeno u odsutnosti, proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ-a (sud prvog stupnja je pogrešno naveo brojeve „Narodnih novina“ 56/15 i 61/15 jer je riječ o izmjenama i dopunama KZ-a koje nisu važile u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a niti su blaže za optuženika) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju istog zakonskog propisa i čl. 44. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca.

1.1. Na temelju čl. 79. KZ-a u svezi s čl. 190. st. 8. KZ-a od optuženog AŽ oduzeti su predmeti precizirani u točki II izreke pobijane presude, te je odlučeno da će se oni sukladno čl. 79. st. 6. KZ-a uništiti.

1.2. Na temelju čl. 148. u svezi s čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP-a – valja primijetiti da je sud prvog stupnja propustio navesti puni naziv ovog Zakona te naznačiti brojeve “Narodnih novina“ u kojima je isti objavljen sa svim svojim izmjenama i dopunama) optuženi AŽ dužan je platiti paušalnu svotu u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u iznosu od 200 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude je optuženi AŽ putem branitelja Damira Klarina, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjenično stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i „okrivljenika oslobodi krivnje“, a podredno da se ukine i „vrati sudu na ponovi postupak“.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-1000/2024 od 20. prosinca 2024. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6 Iz sadržaja žalbe proizlazi da optuženik prigovara što je predmetno suđenje obavljeno u njegovoj odsutnosti, zbog čega smatra da nikakva zakonita presuda u takvom slučaju nije mogla biti donesena, iz čega bi se dalo iščitati da žalitelj time upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 3. ZKP-a, mada se izrijekom ne poziva na tu zakonsku odredbu.

7. Međutim, valja odgovoriti žalitelju da je suđenje u odsutnosti optuženika u ovom slučaju provedeno na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: 81 Kv-42/2023 od 15. ožujka 2023. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Zadru poslovni broj: 4 Kž-289/2023 od 6. ožujka 2024.), što znači da je konkretno suđenje u odsutnosti provedeno u skladu s odredbama čl. 402. st. 3. i 4. ZKP-a, pri čemu se prvostupanjski sud u dokaznom postupku služio optuženikovom obranom koju je iznio prije nego što je postao nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske.

8. U žalbi se također dovodi u pitanje optuženikov sposobnost za suđenje, ali ta je je prigovor demantiran navodom i mišljenjem angažiranog stalnog sudskog vještaka za psihijatriju i neuropsihijatriju dr. sc. CŽ s listova 79-83 spisa.

9. Stoga žalba optuženika u tim dijelovima nije prihvaćena, dok ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP-a, ovaj žalbeni sud nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti.

10. Osporavajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u bitnome ističe da nije jasno zbog čega sud prvog stupnja u potpunosti odbija njegovu obranu da je predmetna opojna droga bila namijenjena za vlastitu uporabu i to pokraj nesporne činjenice da je medicinsko vještačenje pokazalo da boluje od multiple skleroze i da konzumacija marihuane poboljšava ili barem ublažuje simptome takve teške bolesti, slijedom čega zaključak suda prvog stupnja u izloženom kontekstu nalazi u najmanju ruku ishitrenim. Žalbom se također ukazuje da je od predmetne inkriminacije proteklo više od deset godina, a budući da je suđenje provedeno u odsutnosti optuženika, sudu prvog stupnja nije bilo poznato njegovo sadašnje zdravstveno stanje, a niti je zbog toga mogao utvrditi okolnosti počinjenja djela, kao ni one koje utječu na izbor primjerene kazne. Naposljetku se u žalbi navodi da ovdje nije riječ o kriminalcu, već o osobi koja je svojevoljno policiji predala opojnu drogu i surađivala s vlastima, a tako se ne ponaša netko tko je imao namjeru činiti kaznena djela.

11. Suprotno iznijetim žalbenim navodima sud prvog stupnja je na temelju valjane ocjene provedenih dokaza pravilno i potpuno utvrdio sve pravno relevantne činjenice koje se tiču predmetne inkriminacije, pri čemu je za svoje odlučne činjenične zaključke iznio uvjerljive i argumentirane razloge, koje je kao takve ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvatio.

11.1. Neupitno je da optuženik boluje od multiple skleroze i da se marihuana, uz hašiš, posljednjih godina eksperimentalno koristi u liječenju spomenute bolesti, a da su istraživanja pokazala da konzumacija marihuane poboljšava spastičnost i djelomično smiruje tremor koji se javlja kod ove bolesti, što je sve utvrđeno provedenim medicinskim vještačenjem. Međutim, sud prvog stupnja je u konkretnom slučaju imao niz valjanih i logičnih razloga za zaključak da je optuženik predmetnu opojnu drogu u konkretnom slučaju ipak namijenio neovlaštenoj prodaji tijekom trajanja sedmodnevnog festivala na plaži Zrće u Novalji. Naime, optuženik je, prema nespornom utvrđenju suda prvog stupnja, kritičnog dana zatečen od strane policijskih službenika u kasnim noćnim satima kod naplatne rampe na ulazu na spomenutu plažu, dakle, na mjestu na kojem konzumenti opojnih sredstava i „partijaneri“ moraju proći pokraj njega, a notorna je činjenica, kako ispravno zaključuje sud prvog stupnja, da navedeni festival uključuje i značajnu prisutnost osoba koje konzumiraju opojne droge. Osim toga kod optuženika je pronađena i opojna droga MDM-a koja se ne koristi u liječenju multiple skleroze, s time da je cjelokupna konkretna količina opojnih sredstava pronađenih kod optuženika bila pakirana u pripremljenim smotuljcima i vrećicama s manjim količinskim sadržajem. Sve ove objektivne okolnosti u svojoj ukupnosti i uzajamnoj logičnoj povezanosti čine onaj traženi konzistentni krug indicija koji s dovoljnom dozom sigurnosti i pouzdanosti upućuje na zaključak da je optuženik predmetnu opojnu drogu držao s namjerom njene neovlaštene prodaje na spomenutom festivalu. Uz to dodatna indicija za takav zaključak je i nepobitna činjenica da je optuženik prekršio naložene mu mjere opreza i pobjegao iz Republike Hrvatske, uslijed čega je do danas ostao nedostupan pravosuđu Republike Hrvatske, a što zasigurno nije ponašanje osobe koja tvrdi da nije počinila kazneno djelo za koje se tereti. Stoga ovaj žalbeni sud nalazi da je prvostupanjski sud s pravom utvrdio da se optuženik kritične zgode ponio upravo na način opisan u činjeničnom supstratu djela, čime je u objektivnom i subjektivnom smislu ostvario sva bitna obilježja bića kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ-a, a što optuženik žalbom nije doveo u razboritu sumnju.

12. Budući da se optuženik ne žali zbog povrede kaznenog zakona, ovaj je sud drugog stupnja, u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 2. ZKP-a, pobijanu presudu ispitao i u tom segmentu, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u žalbenom postupku.

13. Postupajući u skladu s čl. 478. ZKP-a osporena presuda je ispitana i u pogledu odluka o kazni i oduzimanju predmeta.

13.1. Kod odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja uzeo je u obzir kao olakotne okolnosti optuženikove osobne i imovinske prilike (mada ih nije konkretizirao i preciznije pojasnio), dok mu je otegotnim cijenio činjenicu da je već bio pravomoćno osuđivan zbog istog kaznenog djela. Vrednujući te okolnosti sud prvog stupnja je optuženika za predmetno kazneno djelo opravdano osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, jer je i po ocjeni ovoga žalbenog suda takva kazna primjerena stupnju krivnje (izravna namjera prvog stupnja), pogibeljnosti djela i osobi optuženika koji se pojavljuje u svojstvu specijalnog kaznenog povratnika, te da je ujedno podobna za ostvarenje opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ- a.

13.2. Odluke o oduzimanju predmeta, tj. opojne droge, također se temelji na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i valjanoj primjeni zakona.

14. Slijedom svega iznijetog valjalo je na temelju čl. 482. ZKP-a donijeti odluku kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic