Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3123/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Jakovčević kao predsjednice vijeća, Lidije Bošnjaković kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Matić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao vlasnice ugostiteljskog obrta [obrt], [adresa], zastupane po punomoćniku Deanu Uljareviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj Povrv-1415/2019 od 2. lipnja 2023., dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu Stalna služba u Supetru poslovni broj Povrv-1415/2019 od 2. lipnja 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadom troška sastava žalbi kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Supetra, Dinka Martinovića pod brojem Ovrv-172/19 od 28. svibnja 2019., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od 15 (petnaest) dana isplati tužiteljici RZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao vlasnici [obrt], [adresa], iznos od 55.159,09 kuna / 7.320,86 eura¹, zajedno sa zateznom kamatom kako je to pobliže navedeno(toč. I)

U točki II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika iz Supetra, Dinka Martinovića pod brojem Ovrv-172/19 od 28. svibnja 2019., i to u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RZ iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] da u roku od osam dana isplati tužiteljici RZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 456.815,23 kune / 60.629,80 eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 184.805,39 kuna teče od 16. listopada 2008., na iznos od 69.335,21 kuna teče od 16. listopada 2009., na iznos od 75.323,03 kuna teče od 16. listopada 2010., na iznos od 48.549,19 kuna teče od 16. listopada 2011., na iznos od 30.716,73 kuna teče od 16. listopada 2012., te na iznos od 48.085,68 kn teče od 16. listopada 2013 kako je to pobliže navedeno.

U točki III Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika iz Supetra, Dinka Martinovića pod brojem Ovrv-18/21 od 29. ožujka 2021. u dijelu troškova ovršnog postupka za iznos od 12.832,00 kune s pripadajućom zateznom kamatom dok je u točki IV naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.517,99 Eura / 11.437,31 kuna za zateznim kamatama.

2. Citiranu presudu žalbom pobija tužiteljica u dijelu u kom nije uspjela u sporu (točka II. i III. izreke) dok tuženik istu također pobija u dijelu u kom nije uspio u sporu tj. u točkama I.,i IV. izreke iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. St. 1. Toč. 1.- 3 . Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/0784/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 28/13 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22-u daljnjem tekstu:ZPP).

Stranke predlažu da ovaj sud istu preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu uz naknadu troškova sastava žalbi.

3. Žalbe su neosnovane.

4. Neosnovani su žalbeni navodi kako je u donošenju pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a budući da je po ocjeni ovog suda izreka presude jasna i neproturječna obrazloženju koje sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama.

Također u donošenju pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu drugu apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. St. 2. ZPP-a na koju ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. St. 2 ZPP-a. U odnosu na istaknute žalbene navode kako je prilikom donošenja presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. a u vezi čl. 71. st. 7. ZPP-a na koji u žalbi upire tužiteljica navodeći da je u donošenju presude sudjelovao sudac u pogledu kojeg su postojale okolnosti koje dovode u sumnju njegovu pristranost odnosno da je tuženiku bliskim odnosima sa sucima suda prvog stupnja, utvrđeno je da su isti neosnovani budući da iz očitovanja od 16. kolovoza 2024 proizlazi da ne postoje navedene okolnosti koje dovode u sumnju pristranost suca koji je sudjelovao u donošenju pobijane presude odnosno da bi tuženik bio u bliskim odnosima sa sucima suda prvog stupnja.

5. Postupak je u ovoj pravnoj stvari pokrenula je tužiteljica koja je podnijela javnom bilježniku prijedlog za ovrhu kojim od tuženog traži isplatu iznosa od ukupno 511.974,32 kune zajedno sa zateznim kamatama koje na pojedinačne iznose teku kako je to pobliže navedeno u prijedlogu a temeljem vjerodostojnih isprava – računa , te je temeljem takvog prijedloga pod brojem Ovrv-172/19 navedeni javni bilježnik donio rješenje kojim je odredio predloženu ovrhu, a kako je na isto tuženik izjavio prigovor, to je citirano rješenje ovaj sud rješenjem pod brojem Povrv-1415/2019 od 30. rujna 2019. stavio izvan snage u kondemnatornom dijelu, ukinuo provedene ovršne radnje te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice spram tuženika za isplatu iznosa od 511.974,32 kune na ime naknade primljene prilikom posredovanja tuženika u iznajmljivanju apartmana u vlasništvu tužiteljice.

7. Neosnovano stranke u žalbama ističu daje prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno u tvrdio činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari.

8. Naime kako to proizlazi iz danog obrazloženja isti je proveo sve po strankama predložene dokaze, iste je cijenio pravilno u smislu čl. 8. ZPP-a svakog pojedinačno i u njihovoj ukupnosti i na način utvrdio:

- da su tužiteljica i tuženik bili u međusobnom poslovnom odnosu za koji nisu sklopili pisani ugovor, već je isti bio usmene naravi, a sastojao se u tome da je tuženik stavljao u ponudu apartmane u vlasništvu obrta tužiteljice,

- da iz računa naznačenih u prijedlogu za ovrhu sada tužbi poslovni odnos odnosi na razdoblje od 2008. godine do 2016. godine

-da je pregledom računa priloženih uz prijedlog za ovrhu sada tužbi sud utvrdio da je tužiteljica imala potraživanje u iznosu od sveukupno 511.974,32 kuna, pri čemu su takvi računi glasili na ime tuženika, te iz istih proizlazi predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze, pa se smatraju vjerodostojnom ispravom u smislu članka 31. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje u tekstu: OZ-a). Iz navedenih računa proizlazi da se isti odnose na usluge najma turističkih apartmana u vlasništvu [obrt] za utuženo razdoblje, te glase na ime tuženika, pri čemu je za istaknuti da tuženik nije u tijeku postupka dokazao da bi takve račune platio, a niti da je protiv istih prigovarao. 9. Visina potraživanja tužiteljice temeljem priloženih računa utvrđena je financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ivanu Brkoviću, koji je svoj nalaz i mišljenje dostavio u spis 12. siječnja 2022., a iz kojeg proizlazi da potraživanje tužiteljice, a temeljem priloženih računa i specifikacija priloženih isprava, iznosi sveukupno 511.974,32 kune.

.

10. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, cijeneći pri tome svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno,zaključio da je tuženik na temelju poslovnog odnosa kojeg je imao s tužiteljicom, a koji poslovni odnos se sastojao u tome da bi tuženik stavljao u ponudu trećim osobama apartmane u vlasništvu tužiteljice, sklapanjem ugovora s trećim osobama kojim bi istima davao u najam apartmane u vlasništvu tužiteljice, tuženik primio ispunjenje iz takvog ugovora, odnosno od istih osoba primio novac za boravak u tim apartmanima, a da za to nije imao ovlaštenje tužiteljice u smislu posebne punomoći. Takvim postupanjem tuženik nije ispunio svoje obveze proizašle iz usmeno sklopljenog ugovora o posredovanju s tužiteljicom jer je isti protivno odredbi članka 837. stavak 1. ZOO-a zadržao za sebe iznose koje su treće osobe platile za boravak u apartmanima u vlasništvu tužiteljice, odnosno tako primljeni novac nije predao tužiteljici, pa je na takav način bez osnove stekao iznos od sveukupno 511.974,32 kune, te je isti iznos temeljem odredbe članka 1111. ZOO-a dužan tužiteljici i vratiti.

11. Pravilno je prvostupanjski sud s obzirom da je tuženik istaknuo prigovor zastare u odnosu na utuženo potraživanje po računima, a da je pregledom svih računa utvrdio da je račun br. 195 dospio 15. listopada 2008., račun broj 196 15. listopada 2009, račun broj 197 15. listopada 2010, račun broj 198 15. listopada 2011., račun broj 199 15. listopada 2012. te račun broj 200-100-01 15. listopada 2013. to je do 8. travnja 2019. kada je tužiteljica pokrenula ovaj postupak podnošenjem prijedloga za ovrhu protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a koji se primjenjuje kod stjecanja bez osnove.

12. Tužiteljica u bitnom žalbom osporava utvrđenje prvostupanjskog suda odnosu na navode da je tuženik priznao predmetni dug zbog čega da isto prekida zastaru, pri čemu se ista poziva na Sporazum o priznanju duga sklopljen između tuženika i ĐZ **.**.2010., a koji sporazum je sud pravilno cijenio i utvrdio da iz navedenog Sporazuma ne proizlazi o kojem se međusobnom poslovnom odnosu radi, niti o kojoj tražbini, pri čemu unatoč tome što iz spisa proizlazi da je ĐZ, kao tužiteljičin otac imao specijalnu punomoć tužiteljice kojom ga je ona ovlastila da poduzima sve radnje u svezi navedenog obrta, navedeni Sporazum nije sklopljen između tužiteljice zastupane po ĐZ kao opunomoćeniku i tuženika, već između ĐZ i tuženika, pa isti sporazum svakako ne bi predstavljao dokaz niti o postojanju duga tužiteljice spram tuženika u iznosu navedenom u tom Sporazumu, niti pak o priznanju duga od strane tuženika.

13. Takvo pravilno utvrđenje koje u žalbi osporava tužiteljica, ovaj sud smatra pravilnim i logičnim te prihvaća ocjenu sadržaja navedenog sporazuma prvostupanjskog suda.

Prvostupanjski sud je u danom obrazloženju također cijenio i dokaz predložen po tužiteljici i to SMS poruke razmijenjene između ĐZ i tuženika te e-mail poruku upućenu s adrese tuženika prema ĐZ, a na koje se tužiteljica poziva da isti svojim sadržajem predstavljaju priznanje duga i da time prekidaju zastaru, i takve navode je cijenio neosnovanima i o istom dao valjane i dostatne razloge navodeći da sadržaj tih poruka ne može predstavljati priznanje duga u smislu odredbi čl. 240. st. 1. ZOO-a u kom je navedeno da se zastara prekida kad dužnik prizna dug, a prema st. 2. istog članka dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja. Međutim, priznanje duga kao temelj za prekid zastare mora biti jasno, određeno i bezuvjetno i mora se dati u zastarnom roku, dok iz sadržaja SMS poruka razmijenjenih između ĐZ i tuženika ne bi jasno i određeno proizlazilo da tuženik priznaje navedeni dug. U odnosu na potvrde o uplati od 27. srpnja 2015. i 4. kolovoza 2016. za navesti je da iz istih ne proizlazi na što se navedene uplate odnose, pa iste također po stavu ovog suda nemaju značenje priznanja duga, niti prekidaju zastaru.

14. U odnosu na žalbu tuženika utvrđeno je da isti potpuno paušalno osporava pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sud pa se takvi žalbeni navodi ukazuju neosnovanima u cijelosti.

15. Budući da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno stanje pravilno primijenio materijalno pravo, to je pobijanu presudu valjalo u cijelosti potvrditi temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a kao u izreci.

16. Stoga, valjalo je platni nalog ukinuti djelomično za iznos od 456.815,23 kune a koji iznos se odnosi na račune br. 195, broj 196, broj 197, broj 198, broj 199 te račun broj 200-100-01 budući su potraživanja iz navedenih računa s obzirom na njihovo dospijeće, sukladno odredbi članka 225. ZOO-a u zastari, pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, dok je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi za iznos od 55.159,09 kuna valjalo održati na snazi.

17. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. i II. izreke pobijane presude.

18. Odluka o parničnom trošku također je pravilno utemeljena na odredbi čl. 154. st.

1. i čl. 155. ZPP-a.

19. Slijedom iznesenog žalbe stranaka su odbijene kao neosnovane i pobijana presuda je potvrđena temeljem čl. 368 st.1 ZPP-a kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević