Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

[adresa]

Posl. br. P-617/2024-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr.sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice TU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku iz Poreča- Parenzo, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene javne glavne rasprave dana 03. prosinca 2024., u prisutnosti tužiteljice osobno i njezinog punomoćnika, te punomoćnika tuženika, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], te je ovlaštena po pravomoćnosti ove Presude u zemljišnoj knjizi upisati pravo vlasništva na svoje ime i u svoju korist, a tužena je dužna trpjeti takav upis.

II Dužna je tužena naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.467,76 eura, u roku 8 dana.

III Odbija se zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 05. lipnja 2024. godine podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine označene sa k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] i to dijela prema prijedlogu parcelacije od 12. rujna 2023. izrađenom po Geodil d.o.o. [adresa] označenom oznakom A. U tužbi navodi da je sukladno čl. 186.a Zakona o parničnom postupku podnijela Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu zahtjev za mirno rješenje spora, o kojem zahtjevu ni nakon proteka više od 5 mjeseci tužena da nije odgovorila stoga da su se ispunile pretpostavke za podnošenje ove tužbe. Dalje navodi da je tužena upisana kao vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali taj upis da ne odražava stvarno stanje budući da je tužiteljica stvarna vlasnica i posjednica predmetne nekretnine. U poštenom, mirnom, neprekinutom i samostalnom posjedu da se nalazi neprekidno više od 40 godina računajući i takav posjed svojih prednika. Ona da je jedina nasljednica svojeg pokojnog oca IU. Predmetnu nekretninu da zajedno sa svojim prednicima gospodarski iskorištava čisti i općenito održava uvijek u istoj kulturi i na jedak način, te da je predmetna nekretnina zajedno sa k. č. [katastarska čestica] uvijek činila i je jedna cjelina koja je ograđena suhozidom. Sve to da je vidljivo i iz digitalne orto foto karte iz 2011. godine. Predmetnu nekretninu da je stekla dosjelošću.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da navodi tužiteljice nisu potkrijepljeni dokazima. Iz povijesti promjena za k. č. [katastarska čestica] za k. o. [katastarska općina] da proizlazi da prednici tužiteljice nikada nisu bili evidentirani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok su bili evidentirani kao posjednici susjednih k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] još od 50-tih godina prošlog stoljeća. Zato da je malo vjerojatno da njihov posjed ne bi bio evidentiran i u odnosu predmetnu nekretninu, niti kod osnivanja katastarskog operata 1956. godine, a niti kod obnove katastarskog operata 1967. godine dok je posjed prednika bio evidentiran za susjedne k.č. kojih je tužiteljica sada vlasnica. U odnosu na predmetnu nekretninu kod osnivanja novog katastarskog operata 1956. godine da je bio upisan JU, Mihin, a obnovom katastarskog operata 1967. godine da je kao posjednik bio upisan Poljoprivredni kombinat Poreč sa prethodno upisanom ONI pod upravom Općine Poreč. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice, jer da nije dokazala da je dosjelošću stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: digitalni orto foto (4), prijedlog parcelacije (5), rješenje o nasljeđivanju (6-10), zahtjev za mirno rješenje spora (12- 15), izvadak iz zemljišne knjige (16-21), povijest promjena na katastarskim česticama (26-27), ispis sa Geoportala za 1968. (33), Hrvatsku osnovnu kartu-topografsku kartu iz 1970-tih godina (34), izvršen je očevid lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke, u orto foto snimak iz 2022. s preklopljenim katastarskim planom, digitalni ortofoto iz 1968. s preklopljenim katastarskim planom, Osnovnu državnu kartu s preklopljenim katastarskim planom (47-49), te su na licu mjesta saslušani svjedoci ĐU, ŠU, CU, LU, VU i tužiteljica kao parnična stranka.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.

5. Uvidom u zahtjev za mirno rješenje spora utvrđeno je da se tužiteljica prije pokretanja tužbe u ovoj pravnoj stvari obratila tuženiku za mirno rješenje spora. Tužiteljica do dana podnošenja tužbe (a proteklo je više od 5 mjeseci) nije dobila odgovor tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora. Iz navedenog nesporno je utvrđeno da su ispunjene pretpostavke za podnošenje ove tužbe.

6. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (16-17) utvrđeno je da predmetna k. č. [katastarska čestica] dolazi upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u vlasništvu tuženice, u cijelosti.

7. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (18-21) utvrđeno je da tužiteljica, između ostalih nekretnina, dolazi upisana kao vlasnica i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju (6-10) utvrđeno je da je iza pok. UU (oca tužiteljice) koji je bio rođen **.**.1927., a umro **.**.2006., vođen ostavinski postupak pod posl.br. O-185/06, UPP-OS-81/06, da je iza istog ostala imovina koja se sastoji od više nekretnina u k. o. [katastarska općina] (među kojima su i k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i u k. o. [katastarska općina], da je donijeto pravomoćno Rješenje o nasljeđivanju dana 13. srpnja 2006. godine, da je njegovom nasljednicom u cijelosti proglašena tužiteljica, a na temelju sporazuma tužiteljice i njezine majke, udovice ostavitelja, osnovano je pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja svih nekretnina i pravo osobne služnosti stanovanja u kući sagrađenoj na k. č. br. zgr. [katastarska čestica], zgr. 86/3 i zgr. 86/7 k. o. [katastarska općina].

9. Uvidom u povijest promjena na katastarskim česticama (26-27) utvrđeno je da je predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u katastarskom operatu bila upisana kako slijedi:

- od 1940-1955 godine za područje bivše općine [adresa] ne postoje pouzdani podaci o posjedovnom stanju zemljišta i zgrada. U navedenom razdoblju koristili su se podaci talijanskog kat. operata (brojevi parcela i njihove površine, posjedovni listovi i drugo), te podaci proizašli agrarnom reformom 1947. godine.

- 1956. godine osniva se novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina] kada se na katastarsku česticu [katastarska čestica] oranica 1403 m2, na temelju zapisnika o izlaganju kat. podataka upisuje MU, Mihin.

- 1965. godine promjenom broj: 3/1965, temeljem prijavnog lista od 1.9.1964. godine 3657/2 oranica 1403 m2 sa posjedovnog lista 460 sa Opće poljoprivredne zadruge Lovreč prelazi u Posjedovni list 605 na ZU rođ. ZU.

- 1966. godine promjenom broj: 2/1966, temeljem prijavnog lista od 21.4.1966. godine 3657/2 oranica 1403 m2 sa posjedovnog lista 605 sa ZU rođ. ZU prelazi u posjed u Posjedovni list 460 na ONI pod Upravom općine Poreč. - 1967. godine obnovom katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] k. č. [katastarska čestica] upisuje se u posjedovni list 485. Posjednik je Poljoprivredni kombinat Poreč — pogon Lovreč

- 1982. godine. promjenom broj UP/I-382/82 vrši se promjena naziva posjednika, tako da se RO AGROLAGUNA POREČ OOUR VINOGRADI, upisuje kao pravni slijednik Poljoprivrednog kombinata Poreč. Takvo stanje da je bilo upisano i na dan izdavanja 21. prosinca 2023. godine.

9.1. Iz navedene povijesti promjena za predmetnu nekretninu proizlazi da je ista kada je osnovan novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina] bila upisana na MU, Mihin. Iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je TUČ bio njezin pradjed (otac tužiteljice zvao se T od oca TUČ (I), djed tužiteljice zvao se TUČ (I) od TUČ, a i pradjed se zvao J.

9.2. Dakle, predmetna nekretnina prilikom osnivanja novog katastarskog operata za k. o. [katastarska općina], 1956. godine, bila je upisana u posjedu pradjeda tužiteljice na temelju Zapisnika o izlaganju katastarskog operata. Nadalje, iz povijesti promjena na predmetnoj nekretnini proizlazi da je ista 1965. godine temeljem Prijavnog lista od 01. rujna 1964. godine sa Opće poljoprivredne zadruge Lovreč upisana na ZU rođ. ZU. Međutim, taj podatak nije logičan budući da predmetna nekretnina nije ni bila upisana na opće poljoprivrednu zadrugu Lovreč. Dakle, iz povijesti promjena utvrđen je nesklad i zato predmetna nekretnina nije ni mogla preći u posjed ZU rođ. ZU. Nadalje, predmetna k. č. [katastarska čestica] je i prilikom osnivanja novog katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] imala istu površinu od 1403 m, kao što je ima i danas, zato nije logično da bi za predmetnu nekretninu bio izgrađen prijavni list 01.09.1964. godine budući da je opće poznato da se prijavni listovi sastavljaju kada dođe do promjene površine, oblika i namjene nekretnine. A glede predmetne k. č. [katastarska čestica] nikada do takvih promjena nije ni došlo. Posljedično tome nelogičan je i netočan podatak da bi predmetna k. č. [katastarska čestica] bila upisana kao posjed RO Agrolaguna Poreč OOUR Vinogradi budući da na predmetnoj nekretnini vinograd nije nikada niti postojao. Dakle, podatak kako je upisan u povijesti promjena na predmetnoj katastarskoj čestici da je predmetna nekretnina upisana u posjed na Opće narodnu imovinu pod upravom Općine Poreč, zatim u posjed Poljoprivrednog kombinata Poreč, Pogon Lovreč, zatim na RO Agrolagunu Poreč OOUR Vinogradi, nije točan. Međutim, u ukupnosti ostalih provedenih dokaza i to iz iskaza saslušanih svjedoka i tužiteljice (među kojima su i oni rođeni 1930., 1947., 1953., 1961. i 1970.) nesporno je utvrđeno da Opće poljoprivredna zadruga Lovreč, Općina Poreč, Poljoprivredni kombinat Poreč-Pogon Lovreč, niti RO Agrolaguna Poreč OOUR Vinogradi nisu nikada bili u posjedu predmetne nekretnine, o čemu je detaljnije navedeno u iskazima svjedoka i tužiteljice.

10. Očevidom lica mjesta u prisutnosti mjerničnog vještaka utvrđeno je da je pokazana katastarska čestica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s površinom prema službenom katastarskom stanju od 1403 m2. Ista je u naravi pašnjak, te u pojedinim dijelovima je šikara. Predmetna k.č. sa zapadne i južne strane omeđena je suhozidom. Sa sjeveroistočne strane omeđena je suhozidom. Sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa i u istočnom dijelu nije vidljiva fizička međa. Na upit punomoćnika tužitelja vezano za postavljeni tužbeni zahtjev na način da se istim potražuje vlasništvo u dijelu predmetne katastarske čestice, nakon što je tužiteljica na terenu pokazala tu nekretninu, da li se radi o dijelu katastarske čestice ili o cjelini katastarske čestice, s obzirom da je zapadna granica te nekretnine prema k. č. br. [katastarska čestica], suhozid, vještak je iskazao: "Preklopom katastarskog plana s digitalnim orto fotom iz 2022. godine te preklopom katastarskog plana s digitalnim orto fotom iz 1968. godine, te preklopom katastarskog plana s osnovnom državnom kartom mjerila 1:5000 na nivou identifikacije mogu zaključiti da postoje određena odstupanja katastarskog plana s obzirom na stanje na terenu. Međutim, pošto se na terenu radi o suhozidima koji su sigurno stariji od 100 godina, zaključujem da su to ujedno i međe prema susjednim katastarskim česticama. Odnosno da nije logično i nije uobičajeno da su se suhozidi zidali recimo cca 5 m prije ili poslije međe koju su ljudi smatrali za među. Dakle, zaključujem da su suhozidi vidljivi na terenu ujedno i međe k. č. [katastarska čestica]. Dakle, prema pokaznom prijedlogu parcelacije koji je izradio Geodil d.o.o. iz njega nije vidljivo odnosno nisu topografirani postojeći zidovi na terenu, nisu priloženi potpisi koji bi potvrđivali definirane međe na prijedlogu parcelacije tako da ne slažem se sa prikazom prijedloga parcelacije, već ustrajem na tome da su suhozidi ujedno i međe predmetne parcele. Na osnovnom državnoj karti ODK-a vidljivo je da je k. č. [katastarska čestica] bila pašnjak, što je i danas na terenu, dok k. č. [katastarska čestica] je topografirana kao vinograd, a danas na terenu je zapušteni vinograd. Osnovna državna karta izrađena je generalno gledajući 1972. godine. Na osnovnoj državnoj karti ODK prikazane su granice korištenja prema kulturi na terenu odnosno nisu prikazane katastarske čestice. Naravno, na ODK-a prikazane su sve one kulture na način kako su korištene 1972. i na način koji je bio vidljiv iz digitalnog orto fota koji su korišteni da bi se izradila osnovna državna karta. Oni zidovi, putevi i različiti načini korištenja na terenu koji nisu bili vidljivi na DOF-u jednostavno su preskočeni. Granice kulture na ODK-a označavane su crnim linijama, a smeđim linijama prikazivane su izohipse odnosno visinska predstava terena. Jugoistočni dio međe k. č. [katastarska čestica] gdje danas na terenu nije vidljiva fizička međa također na DOF-u iz 1968. nije vidljiva fizička međa odnosno suprotno.". Vještak je uz iskaz priložio digitalni orto foto iz 2022. godine s preklopljenim katastarskim planom, digitalni orto foto iz 1968. godine s preklopljenim katastarskim planom, osnovnu državnu kartu, ODK s preklopljenim katastarskim planom.

11. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazu vještaka, jer je isti stručno, uvjerljivo i sigurno obrazložen i potkrijepljen materijalnim dokazima među kojima su i digitalni orto foto snimak iz 2022. godine s preklopljenim katastarskim planom, digitalni orto foto snimak iz 1968. s preklopljenim katastarskim planom, te osnovna državna karta s preklopljenim katastarskim planom.

12. Očevidom lica mjesta, te neposrednim zapažanjem na licu mjesta, nesporno je utvrđeno da predmetna nekretnina k. č. [katastarska čestica] čini cjelinu i kompleks sa k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica], a koje katastarske čestice su u vlasništvu tužiteljice i koje je naslijedila od svog pravnog prednika. Nadalje je nesporno, neposrednim zapažanjem utvrđeno, da je predmetna nekretnina sa zapadne i južne strane, te sjeveroistočne strane omeđena sa suhozidom, dok sa sjeverne strane nije vidljiva fizička međa, kao ni u istočnom dijelu, te da predmetna nekretnina čini kompleks sa preostalim navedenim nekretninama u vlasništvu tužiteljice. Neposrednim zapažanjem utvrđeno je da se radi o suhozidu starom i prema procjeni suca više od 100 godina, te je životno nelogično da bi npr. Općina Poreč, Poljoprivredni kombinat Poreč-Pogon Lovreč ili Agrolaguna Poreč bili u posjedu s obzirom da je pristup do predmetne nekretnine jedini moguć preko drugih nekretnina u vlasništvu tužiteljice.

13. Nakon što je vještak identificirao nekretninu koju je tužiteljica pokazala na licu mjesta, te nakon što je mjernički vještak obrazložio identifikaciju te priložene isprave uz iskaz, tužiteljica je, na istom ročištu na kojem je proveden očevid lica mjesta, uredila tužbeni zahtjev na način da traži utvrđenje da je vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti, te da to pravo upiše u zemljišne knjige, a što da je tužena dužna trpjeti.

14. Tužena se protivila i takvom uređenom tužbenom zahtjevu.

Sud je dopustio odlučivati o tako uređenom tužbenom zahtjevu jer je tek sudskim vještačenjem na licu mjesta tužiteljica mogla uredno označiti predmet spora.

15. Svjedok ĐU iskazao je da je danas prvi puta bio na predmetnoj nekretnini. Po kazivanju njegovog oca zna da odmah do pokazane nekretnine oni imaju svoju parcelu u vlasništvu i odmah do njihove parcele, preko suhozida, je parcela od pok. Đ, a on da je (bio) otac tužiteljice. Nije nikada čuo za osobu pod imenom TUČ. Po kazivanju njegova oca nikada nije bilo sporno do kuda je njegov otac koristio parcelu, a do kuda tužiteljica i njezini pravni prednici jer je između njihove i parcele tužiteljice suhozid. Ne zna na koji način su tužiteljica i njezini pravni prednici koristili nekretninu.

16. Svjedokinja ŠU (rođena 1930.) iskazala je da blizu tužiteljičine nekretnine ima svoje loze (vinograd) tako da su tužiteljičine nekretnine sa jedne i sa druge strane, a svjedokinja da ima nekretnine u sredini. Sporna nekretnina da je od tužiteljice. Sve što se vidi i na mapi iz 2011. godine kao obrađeno – oranica i dalje da je od tužiteljice. Svjedokinja je iskazala da blizu njezinog vinograda i tužiteljica ima vinograd (na nekoj drugoj katastarskoj čestici). Svjedokinji nije poznato ime MU, TUČ. Otac od tužiteljice se zvao Š, a nono se zvao TUČ.

17. Svjedok CU iskazao je da živi u mjestu [adresa] gdje se nalazi predmetna nekretnina i godinama je za tužiteljicu, a prije za njezinu mamu C i tatu Đ malčirao pokazanu nekretninu. Od djetinjstva zna tu nekretninu jer su se kao djeca sanjkali. Od njegovog pamćenja predmetnu nekretninu su koristili otac i majka tužiteljice, sada tužiteljica, jer je prije bila od njezinih roditelja. Ranije se predmetna nekretnina koristila na način da se na njoj oralo, sadilo i sijalo pšenicu i raznu drugu poljoprivrednu kulturu. Nikada nije čuo da bi itko tužiteljici i njezinim pravnim prednicima branio ili osporavao da oni koriste predmetnu nekretninu. Nikad nikog drugog, iz drugih obitelji, nije vidio da bi koristili predmetnu nekretninu, osim tužiteljice i njezinih pravnih prednika. Majka tužiteljice je umrla nedavno, a otac prije više godina. Kada je za tužiteljicu i njezine pravne prednike malčirao, malčirao je sve njihovo, sve do suhozida. Kada se predmetna nekretnina orala radi sadnje poljoprivrednih kultura orala se sve do suhozida, dakle cijela pokazana nekretnina se orala, oralo se ne samo predmetna nekretnina nego sve ono što je njihovo ograđeno suhozidom. Malčirao je prvi puta prije otprilike 10 do 15 godina. Sada, zadnjih par godina nije. Osobno je vidio da su pravni prednici tužiteljice orali, sijali i sadili na predmetnoj nekretnini. U blizini je čuvao krave kao dijete i to je vidio. Suhozid kojeg spominje je odvajkada, od njegova pamćenja je postojao suhozid točno onako kako je i sada. Na jugoistočnom dijelu predmetne nekretnine od njegova pamćenja nije bio vidljiv suhozid.

18. Svjedok LU iskazao je da je rođen i živi u selu gdje se nalazi predmetna nekretnina i kroz cijelo razdoblje života živi u [adresa] i budući da je lovac da je najmanje pet puta godišnje na ili blizu predmetne nekretnine, a zadnji puta je bio prije tri dana. Od svoje sedme godine života sigurno može reći da ima sjećanja i zna da je predmetnu nekretninu koristio otac tužiteljice, sada pok. L, a u to je siguran jer je njegova obitelj imala ovce, pa je čuvao ovce do te predmetne nekretnine tako da je osobno vidio. Uz predmetnu nekretninu tužiteljica odnosno njezin otac je imao u kompleksu njivu koju je orao u cjelini zajedno sa predmetnom nekretninom i uglavnom je na njoj sijao pšenicu. U ovom selu [adresa] uglavnom su seljani se okupljali i sjedili pod jednim stablom gdje je bila škrila i oni, djeca, oko njih su slušali što stariji pričaju i nikada nije čuo da bi ikada itko prigovorio ocu tužiteljice zašto on obrađuje predmetnu nekretninu. Također, u njihovom selu je običaj da bi bila velika sramota da netko obrađuje tuđu zemlju. Nono od tužiteljice se zvao TUČ. Zna da je L, otac tužiteljice, kupio traktor 1972. godine i tim traktorom je orao sve svoje pa tako i predmetnu parcelu. Kada je traktor došao u selo to je za njih djecu bila atrakcija. Od njegovog pamćenja ta parcela je oduvijek bila obrađivana oranica do zida, uvijek do suhozida. Svake godine se mijenjala kultura, tako da ako je jedne godine bila pšenica, druge godine se stavila druga kultura. Posljednje što je bilo, je bila zasijana djetelina, a sada je pašnjak, trava. Svjedok nije siguran da li je čuo za ime MU, TUČ. Zna za TUČ, ali ne da bi bio Mihin.

19. Svjedok VU iskazao je da je do 1973. godine živio u [adresa], ali i nakon što je otišao živjeti iz [adresa] gotovo svaki dan je dolazio u Perine. Za predmetnu nekretninu sa sigurnošću može reći da je od tužiteljice jer je prije bila od njezinih roditelja i od njezinog noneta TUČ. Odmah do predmetne nekretnine ima bošku (šumu) koju je naslijedio od svojih roditelja, ali sada ju je prepisao na sina ĐU (koji je u ovom predmetu dao iskaz) i koja je samo preko suhozida i sjeća se još kao dijete kada je čuvao krave vidio je da je nono tužiteljice na predmetnoj nekretnini orao i sijao i sadio kukuruz, pšenicu i drugu poljoprivrednu kulturu. Pravni prednici tužiteljice su orali cijeli kompleks, a koji kompleks obuhvaća i spornu parcelu. Svi ovdje u selu [adresa] će potvrditi da je predmetna nekretnina od tužiteljice, a prije nje da je bila od njezinih roditelja i od noneta TUČ. Njihovu obitelj su zvali V tako da su za nona tužiteljice rekli KU. Nikada nitko nije prigovarao tužiteljici, ni njezinim pravnim prednicima da koriste predmetnu nekretninu. Svi su znali da je predmetna nekretnina njihova. ĐU OU, nije mu poznat. U selu su bila tri U, jedan je bio otac svjedoka, jedan je bio nono od tužiteljice i još jedan MU, ali M. Tako da za TUČ ne zna. Ne pamti da je na jugoistočnoj međi k. č. [katastarska čestica] postojao suhozid, dakle između k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] nije bilo suhozida.

20. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka jer su iskazivali uvjerljivo, sigurno, svi svjedoci osim ĐU iskazivali su iz neposrednih, vlastitih saznanja, sukladno i logično i na njihove iskaze nije bilo prigovora.

21. Tužiteljica je iskazala da je slušala iskaze svih svjedoka i potvrđuje da je istina što su oni iskazivali. Posebno joj je bilo drago čuti svjedoka VU koji je znao da su njezinu obitelji izvornu preko imena zvali V. MU bio je njezin nono, a njegov otac zvao se Z. Dakle, njezin pranono zvao se Z. Ona je osobno kao dijete također obrađivala svo njihovo imanje, pa tako i predmetnu nekretninu. Ostalo što su imali bile su loze tj. vinograd, a cijeli kompleks računajući i predmetnu nekretninu bila je oranica. Između predmetne nekretnine i k. č. [katastarska čestica] nije nikada od njezinog pamćenja postojao suhozid. Nikakva prepreka i ništa nije postojalo između tih dviju brojeva katastarskih čestica. Ona nikada nije znala da bi predmetna nekretnina imala drugi broj katastarske čestice. Oni su oduvijek to držali za njihovo jer su to uvijek obrađivali, radili, koristili.

22. Sud je poklonio vjeru iskazu tužiteljice jer je iskazivala sukladno iskazima svjedoka, sigurno, uvjerljivo, obrazloženo i sa svojim stavom prilikom iskazivanja nastojala je prikazati da je to stvarno tako kako su iskazivali svi svjedoci i kako je i sama potvrdila i iskazala. Iz njezinog iskaza posebno je sud utvrdio da je MU, Mihin, koji je 1956. godine upisan kao posjednik na predmetnoj nekretnini bio njezin pradjed.

23. Prema iskazu svjedoka i tužiteljice utvrđeno je da od pamćenja svjedoka (rođ. 1930. g.), a i tužiteljice, predmetna nekretnina je u posjedu pravnih prednika tužiteljice MU (djeda tužiteljice i pradjeda tužiteljice), ĆU (oca tužiteljice), a poslije njegove smrti u posjedu tužiteljice. Predmetnu nekretninu su pravni prednici tužiteljice i tužiteljica uvijek smatrali svojom. Nadalje, iz iskaza svih saslušanih utvrđeno je da nikada nitko drugi osim tužiteljice i njezinih pravnih prednika nije bio u posjedu predmetne nekretnine, niti je ikada itko tužiteljici i njezinim pravnim prednicima osporavao posjed ili bilo koja druga prava na predmetnoj nekretnini.

24. Što se tiče posjeda predmetne nekretnine niti jedan od svjedoka niti tužiteljica nisu iskazivali kontradiktorno onome drugome, niti demantirali iskaz ovog drugog, a što se tiče materijalnih dokaza u spisu, vlasništva (izvatka iz zemljišne knjige), povijesti promjene na predmetnoj katastarskoj čestici se odnose na pisane isprave koje nisu sukladne sa svim ostalim provedenim dokazima, posebno stvarnim dokazima neposrednog zapažanja na licu mjesta od strane saslušanih svjedoka i tužiteljice. Zato je sud prihvatio iskaze svjedoka i tužiteljice iz kojih se nesporno utvrđuje da je predmetna nekretnina bila u posjedu i djeda tužiteljice, njezinih roditelja i nje najmanje 70 godina.

25. U parničnom postupku se činjenice utvrđuju sa stupnjem izvjesnosti u smislu da uvjerenje o njima mora biti takvo da isključuje svaku razumnu sumnju u njegovu pravilnost i istinitost.

26. Iz provedenih dokaza utvrđeno je da je posjed tužiteljice i posjed njezinih pravnih prednika na predmetnoj nekretnini samostalan, pošten, miran i istinit.

27. Nadalje, je utvrđeno da posjed predmetne nekretnine nije nikad bio oduzet tužiteljici, ni njezinim pravnim prednicima (ocu, djedu) i da je tužiteljica i njezini pravni prednici u posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1956-te godine, kada je osnovan novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina] i kada je na predmetnoj nekretnini kao posjednik upisan pradjed tužiteljice TUČ, a prije toga prema iskazu svjedokinje rođene 1930. u mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina, ta nekretnina bila je u posjedu pravnih prednika tužiteljice.

28. Odredba čl. 159 st. 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV), koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997. propisuje da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (redovna dosjelost). Prema čl. 3 istog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (izvanredna dosjelost). Prema st. 4 istog članka samostalni posjednik stvari u vlasništvu RH steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed koji je trajao dvostruko vrijeme od onog iz st. 2. i 3. ovog članka.

29. Prema čl. 160. st. 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjih posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

30. Prema čl. 18 st. 3. ZV-a posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

31. Prema čl. 11 st. 1. ZV-a tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik.

32. Prema čl. 11 st. 2. i čl. 18. st. 5. ZV-a samostalnost i poštenje posjeda se presumiraju, ali se može dokazati i suprotno.

33. Prema čl. 388. st. 4. ZV-a u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se i vrijeme posjedovanja prije tog datuma.

33.1. Izvorni tekst odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. do 17. studenog 1999., propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću računa i vrijeme posjedovanja proteklom prije tog datuma. Međutim, Ustavni sud RH je 17. studenog 1999. stavio izvan snage tu odredbu st. 4 čl. 388. ZV-a, kao neustavnu, pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni ZV-a (NN 114/01), koji je stupio na snagu 20. prosinca 2001., tako da novi tekst st. 4. čl. 388. propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanja stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

34. Čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje EKLJP), potvrđenih Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (NN Međunarodni ugovori 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, to se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava, te kako sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom saboru, te njezine odredbe postaju izravno primjenjivane za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti. Zato vlasnik zemljišta uživa zaštitu imovine na temelju čl. 1 Protokola br. 1, uz EKLJP, a takav pravni stav zauzeo je i Europski sud za ljudska prava u svojim odlukama: Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12.

35. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Hrvatske – zahtjev br. 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske – zahtjev br. 37685/10, Jakeljić protiv Hrvatske – zahtjev br. 22768/12, prema mišljenju ovog suda, u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću treba računati i vrijeme prije 08. listopada 1991., s time da se u taj rok ima računati vrijeme zaključno do 17. studenog 1999., kada je Ustavni sud RH ukinuo izvornu odredbu čl. 388 st. 4 ZV-a.

36. Kroz posjedovanje predmetne nekretnine u primjeni je bio OGZ, ZOVO, a konačno sada i važeći ZV. Svi navedeni zakoni propisivali su savjesnost, odnosno poštenje posjeda nekretnine, te da se savjesnost odnosno poštenje posjednika presumira sve dok se ne dokaže suprotno. Odredbom čl. 18. st. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno, a također i za vrijeme važenja ZOVO- a (čl. 72. st. 3.), kao i za vrijeme važenja pravnih pravila OGZ-a (paragraf 328).

37. Iz niti jednog od provedenih dokaza se ne može, sa stupnjem izvjesnosti, utvrditi da su tužiteljičini roditelji i djed znali, odnosno, imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed (paragraf 326 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ). Činjenica da u ostavinskom postupku iza pok. oca tužiteljice predmetna nekretnina nije bila predmet postupka, ne znači da je tužiteljica to znala, odnosno imala dovoljno razloga za sumnju.

38. Tužiteljica, ni njezini pravni prednici, posjed predmetne nekretnine nisu pribavili silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, (paragraf 345 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ), a nije utvrđeno da ne bi imali pravo na posjed. Pravni prednik tužiteljice je predmetnu nekretninu stekao još za vrijeme kada je na snazi bio Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ) i u konkretnom slučaju ispunile su se potrebne pretpostavke koje su bile propisane u paragrafima 1452-1477 Opći građanski zakonik - Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch (ABGB) – zadnje izmjene BGBI I Nr. 59/2017 (dalje: OGZ).

39. S obzirom na sve naprijed navedeno pravni prednik tužiteljice, pradjed MU, Mihin, bio je i upisan kao posjednik predmetne nekretnine kada se osnovao novi katastarski operat za k. o. [katastarska općina], budući da prije tog razdoblja nisu postojali pouzdani podaci o posjedovnom stanju zemljišta i zgrada, a zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] nisu postojale, jer su bile uništene tijekom Drugog svjetskog rata. Tijekom ovog postupka nije dokazano da bi posjed pravnih prednika tužiteljice i tužiteljice bio nesamostalan ili nepošten.

40. U konkretnom slučaju utvrđeno je da stvarno ekonomsko stanje, odnosno da posjed izvršava samo tužiteljica, a prije nje njezini pravni prednici, pa je taj raskorak trebalo uskladiti sa pravnim stanjem.

41. Prema čl. 130. st. 1. ZV-a tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona (a tu spada dosjelost), ovlašten je ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

42. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u točki I. izreke.

43. I tužiteljica i tuženik su zatražili naknadu parničnih troškova. Odredba čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP) propisuje da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Tuženica je izgubila ovu parnicu pa je dužna tužiteljici naknaditi parnične troškove. Tužiteljici su priznati troškovi za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 200,00 eura (koji trošak je bio nužan za odlučivanje u ovom sporu), za sastav tužbe 200,00 eura, za zastupanje na ročištu 07. listopada 2024. godine 200,00 eura, za zastupanje na ročištu na licu mjesta i dva započeta sata 03. prosinca 2024. godine 300,00 eura plus PDV 225,00 eura, zatim trošak predujma u iznosu od 243,08 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu 33,23 eura i sudske pristojbe na presudu 66,45 eura, a što sveukupno iznosi 1.467,76 eura. Zato je odlučeno kao u točki II izreke ove Presude. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na odredbi čl. 7.1., 8.1., 9.1., 46., 52. i 54. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, dalje: Tarifa), te tarifnom broju 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi (NN 53/2019, 92/2021, 37/2023).

44. Tuženica je izgubila ovu parnicu pa joj tužiteljica nije dužan naknaditi parnični trošak. Zato je odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

45. Slijedom svega navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču – Parenzo 14. siječnja 2025.

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana i počinje teći danom objave Presude.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.