Poslovni broj: Usž-2360/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Senke Orlić-Zaninović , predsjednice vijeća , Eveline Čolović Tomić i Marine Kosović Marković , članice vijeća , te više sudske savjetnice Ane Matacin , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice PĐiz [adresa], [adresa], koju zastupa opunomoćenik Tomislav Miličević , odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković doo , Zagreb , Maksimirska cesta 103 , protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine , Zagreb , Ulica Republike Austrije 20 , uz sudjelovanje zainteresiranih osoba Grada Zagreba , Zagreb , Trg Stjepana Radića 1 , radi komunalnog doprinosa, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-191/2023-10 od 18. travnja 2024. , na sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

pretpostavljam da je

I. Usvaja se žalba i poništava presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: UsI-191/2023-10 od 18. travnja 2024.

II. Usvaja se tužbeni zahtjev.

1. Poništava se rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine , KLASA: UP/II-363-03/22-04/12 , URBROJ: 531-07- 01-02/03-22-2 od 16. studenog 2022.

2. Poništava se rješenje Grada Zagreba , Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet , Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/21- 008/2586 , URBROJ: 251-13-32-1/002-21-3- JIM od 22. studenog 2021.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelji naknade trošak spora u iznosu od 4.062,50 u roku od 30 dana od dana dostave ove presude.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/22-04/12, URBROJ: 531-07-01-02/03-22-2 od 16. studenog 2022. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora.

1.1. Pobijanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/21- 008/2586, URBROJ: 251-13-32-1/002-21-3-JIM od 22. studenog 2021., kojim je tužiteljici utvrđena obveza plaćanja komunalnog doprinosa za 587,36 m3 ozakonjene nezakonito izgrađene zgrade u [adresa], na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u iznosu od 29.368,00 kn, sukladno proračunu troškova komunalnog doprinosa, KLASA: UP/I-363-02/14-008/9079, URBROJ: 251-13-32/007-21-5 od 21. listopada 2021., uz ostala prateća utvrđenja precizirana točkama 2. - 4. izreke.

2. Tužiteljica je protiv navedene presude izjavila žalbu pobijajući je iz svih zakonom propisanih razloga. Citirajući odredbu članka 83. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18.i 110/18.) i članka 94. stavka 6. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 47/08., 18/11., 78/12., 73/13., 26/15., 44/16., 115/16, dalje: OPZ/08) smatra da je pobijano rješenje neosnovano, budući da je prvostupanjsko rješenje doneseno 22. studenoga 2021., odnosno nakon proteka prava za utvrđenjem komunalnog doprinosa i naplatu istog. Ističe da ostaje kod prigovora zastare, obzirom da je rješenje o ozakonjenju nezakonito izgrađene građevine postalo pravomoćno 28. ožujka 2014., stoga da je apsolutni rok zastare počeo teći 1. siječnja 2015. Tvrdi da je u konkretnom predmetu mjerodavna Odluka o komunalnom doprinosu Grada Zagreba od 24. srpnja 2013., a sukladno kojoj ju je, temeljem odredbe članka 12. stavka 2., trebalo osloboditi od obveze plaćanja komunalnog doprinosa i to u 100%-tnom dijelu, obzirom da se domaćinstvo tužiteljice u vrijeme nastanka obveze sastojalo od pet članova. Smatra pogrešnim da je ispunjenje pretpostavki za oslobođenje od plaćanja komunalnog doprinosa trebalo utvrditi na temelju podataka o prosječnoj mjesečnoj isplaćenoj neto plaći u Republici Hrvatskoj za 2020. godinu. Opetovano naglašava da smatra pogrešnim stav suda da ne postoji zastara utvrđenja komunalnog doprinosa, kao i da je okolnosti bitne za oslobođenje od plaćanja obveze komunalnog doprinosa trebalo utvrditi na temelju činjenica koje su postojale u trenutku donošenja navedenog rješenja, a ne na temelju činjenica koje su postojale u trenutku kad je nastala osnova za donošenje tog rješenja, a što je trenutak pravomoćnosti rješenja o ozakonjenju. Smatra da ju se ovakvim postupanjem stavlja u položaj apsolutne pravne nesigurnosti, jer protekom vremena, osim što se mijenja njezino financijsko stanje, mijenjanju se i odluke o komunalnom doprinosu koje definiraju parametre za obračun visine komunalnog doprinosa, a koje postupanje je u suprotnosti i s odredbom članka 90. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti presudu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka tužiteljici, uključujući i trošak sastava ove žalbe.

3 . Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s člankom 73. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21., dalje: ZUS), ovaj Sud smatra da presuda prvostupanjskog suda nije zakonita.

6. Iz podataka spisa predmeta razvidno je da je Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjek za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, dopisom od 5. listopada 2021., obavijestilo i zatražilo očitovanje od tužiteljice o utvrđenom iznosu komunalnog doprinosa.

7. Stoga se, u okolnostima konkretnog slučaja, prvom radnjom u postupku ima smatrati zaprimanje obavijesti o utvrđenom komunalnom doprinosu, koju obavijest je tužiteljica zaprimila 11. listopada 2021., iz čega proizlazi da je konkretni postupak utvrđivanja obveze komunalnog doprinosa započet nakon stupanja na snagu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj: 68/18., 110/18. i 32/20., dalje: ZKG/18).

8. Kako odredbe ZKG/18 ne propisuju zastarne rokove za utvrđivanje obveze plaćanja komunalnih doprinosa, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti Opći porezni zakon („Narodne novine“, 115/16., 106/18., 121/19., 32/20. i 42/20.) koji je bio na snazi u vrijeme donošenja upravnih rješenja, a temeljem kojeg pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći (članak 108. stavak 1.), s tim da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza (članak 108. stavak 2.).

9. U konkretnom slučaju, nije sporno da je rješenje o izvedenom stanju od 4. ožujka 2014. postalo pravomoćno, a time i izvršno, 28. ožujka 2014. , te da je, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", broj: 86/12., 143/13., 65/17., 14/19.) podnositelj zahtjeva dužan platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima, slijedom čega proizlazi da je, sukladno odredbi članka 108. stavka 2. OPZ/16 , zastara prava na utvrđivanje obveze plaćanja predmetnog komunalnog doprinosa počela je teći 1. siječnja 2015. , a što ima za posljedicu da je do donošenja prvostupanjskog rješenja 22. studenog 2021. protekao šestogodišnji rok predviđen odredbom članka 108. stavka 1. OPZ/16 za utvrđivanje te obveze.

10. Kraj takvog stanja stvari, proizlazi da je u konkretnom slučaju tužiteljici utvrđena obveza komunalnog doprinosa nakon proteka zastarenog roka, koju je nezakonitost propustio utvrditi tuženik i prvostupanjski sud, unatoč tužbenim prigovorima tužiteljice .

11. Iz naprijed navedenih razloga, ovaj Sud nije razmatrao žalbene navode koji se odnose na eventualnu mogućnost oslobođenja od plaćanja komunalnog doprinosa, s obzirom da je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze, zbog čega je ovaj Sud žalbu i tužbeni zahtjev usvojio te je poništio osporenu presudu i upravna rješenja, jer nisu utemeljeni na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.

12. Budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, jer je njezina žalba usvojena i osporeni akti poništeni, trebalo joj je, primjenom odredbe članka 79. stavka 1. ZUS-a priznati trošak zastupanja na ime troška sastava tužbe, pristupa na ročište od 11. travnja 2014. i troška sastava žalbe, a koji je odmjeren u zatraženom iznosu od ukupno 4.062,50 EUR.

13. Stoga je, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a , odgovarajućom primjenom članka 58. stavka 1. ZUS-a , te sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24.) , odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović