Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-528/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Delina, predsjednika vijeća, Katije Hrabrov, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, Ivana Gundulića 5, protiv tuženice ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnicima-odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice, protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-128/2022-27 od 8. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženice ABC kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-128/2022-27 od 8. travnja 2024. u dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 1. Ugovora o kreditu pod brojem 9012188893, od 21. prosinca 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatko Šimašek iz Osijeka, pod brojem: OU-331/1, 27. prosinca 2006., koji glasi: "protuvrijednosti …. po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita".

II. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 4. Ugovora o kreditu pod brojem 9012188893, od 21. prosinca 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatko Šimašek iz Osijeka, pod brojem: OU-331/1, 27. prosinca 2006., koji glasi: "Kamata se obračunava u CHF ".

III. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 5. Ugovora o kreditu pod brojem 9012188893, od 21. prosinca 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatko Šimašek iz Osijeka, pod brojem: OU-331/1, 27. prosinca 2006., koji glasi: "obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke."

IV. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe sadržan u članku 6. točka 6.2. Ugovora o kreditu pod brojem 9012188893, od 21. prosinca 2006., potvrđenog kod javnog bilježnika Zlatko Šimašek iz Osijeka, pod brojem: OU-331/1, 27. prosinca 2006., koji glasi: "... plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke."

V. Nalaže se tuženoj ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti tužiteljici ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 2.245,13 eura (slovima: dvije tisuće dvjesto četrdeset pet eura trinaest centi), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. srpnja 2015. u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, koje teku:

- na iznos od 5,01 € od 31.12.2008. pa do isplate

- na iznos od 6,46 € od 31.01.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,20 € od 28.02.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,63 € od 31.03.2009. pa do isplate

- na iznos od 6,09 € od 30.04.2009. pa do isplate

- na iznos od 3,99 € od 31.05.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,22 € od 30.06.2009. pa do isplate

- na iznos od 2,84 € od 31.07.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,16 € od 31.08.2009. pa do isplate

- na iznos od 4,23 € od 30.09.2009. pa do isplate

- na iznos od 3,34 € od 31.10.2009. pa do isplate

- na iznos od 5,57 € od 30.11.2009. pa do isplate

- na iznos od 7,25 € od 31.12.2009. pa do isplate

- na iznos od 9,85 € od 31.01.2010. pa do isplate

- na iznos od 9,44 € od 28.02.2010. pa do isplate

- na iznos od 12,74 € od 31.03.2010. pa do isplate

- na iznos od 12,28 € od 30.04.2010. pa do isplate

- na iznos od 13,92 € od 31.05.2010. pa do isplate

- na iznos od 23,56 € od 30.06.2010. pa do isplate

- na iznos od 21,79 € od 31.07.2010. pa do isplate

- na iznos od 27,48 € od 31.08.2010. pa do isplate

- na iznos od 25,98 € od 30.09.2010. pa do isplate

- na iznos od 22,51 € od 31.10.2010. pa do isplate

- na iznos od 29,96 € od 30.11.2010. pa do isplate

- na iznos od 39,21 € od 31.12.2010. pa do isplate

- na iznos od 33,29 € od 31.01.2011. pa do isplate

- na iznos od 35,82 € od 28.02.2011. pa do isplate

- na iznos od 33,07 € od 31.03.2011. pa do isplate

- na iznos od 33,80 € od 30.04.2011. pa do isplate

- na iznos od 46,19 € od 31.05.2011. pa do isplate

- na iznos od 47,31 € od 30.06.2011. pa do isplate

- na iznos od 58,10 € od 31.07.2011. pa do isplate

- na iznos od 53,35 € od 31.08.2011. pa do isplate

- na iznos od 48,05 € od 30.09.2011. pa do isplate

- na iznos od 47,67 € od 31.10.2011. pa do isplate

- na iznos od 47,49 € od 30.11.2011. pa do isplate

- na iznos od 50,30 € od 31.12.2011. pa do isplate

- na iznos od 53,25 € od 31.01.2012. pa do isplate

- na iznos od 53,78 € od 29.02.2012. pa do isplate

- na iznos od 52,37 € od 31.03.2012. pa do isplate

- na iznos od 53,59 € od 30.04.2012. pa do isplate

- na iznos od 54,76 € od 31.05.2012. pa do isplate

- na iznos od 53,80 € od 30.06.2012. pa do isplate

- na iznos od 54,60 € od 31.07.2012. pa do isplate

- na iznos od 54,22 € od 31.08.2012. pa do isplate

- na iznos od 52,69 € od 30.09.2012. pa do isplate

- na iznos od 55,05 € od 31.10.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,53 € od 30.11.2012. pa do isplate

- na iznos od 56,52 € od 31.12.2012. pa do isplate

- na iznos od 52,58 € od 31.01.2013. pa do isplate

- na iznos od 56,64 € od 28.02.2013. pa do isplate

- na iznos od 637,60 € od 29.03.2013. pa do isplate,

sve u roku 15 dana.

VI. Nalaže se tuženoj ABC, [osobni identifikacijski broj], [adresa], naknaditi tužiteljici ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 1.347,25 eura (slovima: tisuću tristo četrdeset sedam eura dvadeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. travnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

VII. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva iz točke I. tužbenog zahtjeva kojim traži utvrđenje ništetnosti dijela članka 1. Ugovora o kreditu, koji glasi „od 15.360,67 CHF (slovima:patnaesttisućatristošezdeset CHF i šezdesetsedam C“; iz točke IV. kojim traži utvrđenje ništetnosti članka 6. točka 6.2. Ugovora o kreditu, koji glasi: "u iznosu od 15.360,67 CHF (slovima:patnaesttisućatristošezdeset CHF i šezdesetsedam C),..", kao i iz točke V. tužbenog zahtjeva koji glasi: "Potpisom ovog Ugovora Korisnik kredita i Protivnik osiguranja izjavljuju da su upoznati s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja CHF, te potvrđuju da ih je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja CHF. " kao i s dijelom zahtjeva na ime parničnog troška povrh dosuđenog, kao neosnovanim.“

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke žalbu je izjavila tuženica pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice te naloži tužiteljici naknaditi joj parnični trošak zajedno s troškom sastava žalbe, koji popisuje, podredno da se ista presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. U žalbi ističe kako sud prvog stupnja niti u jednom dijelu presude ne obrazlaže na koji je način utvrdio nepoštenost i ništetnost spornih ugovornih odredaba, a niti se referirao na argumentaciju tuženice koja se odnosi na pitanje valutne klauzule kao zakonom dopuštene i uobičajeno korištene klauzule u ugovorima o kreditu i sličnim pravnim poslovima, a koja je izričito dopuštena i predviđena odredbama Zakona o obveznim odnosima. U predmetnom ugovoru jasno stoji da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora. Svaki poduzetnik, neovisno kojom se djelatnošću bavi, može kao vjerovnik ugovarati valutnu klauzulu za svoju novčanu tražbinu. Ugovaranjem valutne klauzule ugovorne strane nisu u nejednakom položaju, budući da ista djeluje isto prema svim sudionicima. Nadalje, ističe kako je u konkretnom slučaju, sukladno odredbi čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, zastara počela teći prvog dana nakon dospijeća svakog pojedinog anuiteta, te je i nastupila u odnosu na sve potraživane novčane iznose iz postavljenog tužbenog zahtjeva. Prema niti jednom propisu podnošenje tzv. kolektivne tužbe iz čl. 502.a Zakona o parničnom postupku ne prekida zastaru za konkretno potraživanje pa tako niti predmetno. Zastara se, kako je to izrijekom definirano u čl. 241. Zakona o obveznim odnosima, prekida jedino i isključivo radnjom vjerovnika poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom kojoj je svrha ostvarenje konkretne individualne tražbine vjerovnika. U konkretnom slučaju takva je radnja poduzeta nakon što je zastara već nastupila. Pobija i odluku o troškovima postupka te ističe kako sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je tužiteljica samo djelomično uspjela u sporu, slijedom čega je trebao primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku. Presuda u pobijanom dijelu je nerazumljiva te ima nedostataka zbog koji se ne može ispitati, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP), na koju u žalbi određeno ukazuje tuženica, budući da presuda u pobijanom dijelu ima razloga o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, slijedom čega se ista može ispitati.

6. Prvostupanjski sud nadalje, nije počinio niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. istoga Zakona.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnima dijelovi odredaba sadržani u čl. 1., 4., 5. i 6. Ugovora o kreditu zaključenog dana 27. prosinca 2006. između tužiteljice, kao korisnice kredita i tuženice, kao kreditora, u odnosu na ugovaranje odredaba kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute CHF, kao i zahtjev da joj tuženica isplati sve koristi koje je neosnovano stekla primjenom takvih nepoštenih i ništetnih ugovornih odredaba Ugovora o kreditu.

8. Sud prvog stupnja je, na temelju izvedenih dokaza, ocijenivši neosnovanim po tuženici istaknuti prigovor zastare potraživanja, utvrdio ništetnost ugovornih odredaba sadržanih pod toč. I, II, III. i IV. tužbenog zahtjeva, kojima je ugovorena valutna klauzula u ugovoru o kreditu koji je tuženica zaključila sa tužiteljicom, pozivom na pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012, Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-6632/2017 i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. kojima je ta ništetnost utvrđena, a sve sukladno čl. 502.c ZPP.

9. Što se tiče prigovora zastare prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., kojeg prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO) pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

10. U kolektivnom sporu tužba je podnesena 4. travnja 2012., čime je prekinuta zastara, te je zastara ponovno počela teći od 14. lipnja 2018. trenutkom pravomoćnosti odluke Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. pa kako je tužba u predmetnom postupku podnesena 16. veljače 2022., dakle, prije isteka petogodišnjeg roka u kojem nastupa zastara u konkretnom slučaju, to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio neosnovanim istaknuti prigovor zastare.

11. Nadalje, kako je način ugovaranja valutne klauzule bio predmet kolektivne tužbe za zaštitu potrošača, a koja tužba je usvojena i takav način ugovaranja valutne klauzule utvrđen nepoštenim, tada sud prilikom odlučivanja o pojedinačnom tužbenom zahtjevu kao osnov zahtjeva tužiteljice utvrđuje odluku iz presude kojom je odlučeno o tužbi za zaštitu kolektivnih interesa potrošača.

12. Naime, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 2221/2018-11 je odbijena revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u dijelu (toč. 1, 2, 3, 4, 5, 6 i 7 izreke) kojim je utvrđeno da su te banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 72/12 i 56/13 – dalje ZZP). Stoga je i postupanje tuženice po pitanju valutne klauzule unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite riješeno na način da je utvrđeno kako tuženica nije na transparentan način informirala potrošače o riziku intervalutarnih promjena u valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, s obzirom da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Također, iz navedenih odluka proizlazi utvrđenje prema kojemu je iznos ugovorene kamate potrošaču bio nerazumljiv i iz razloga jer je vezan za tečaj švicarskog franka i za odluku banke.

13. Odredbe čl. 502.c ZPP i ZZP propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP

14. Osim toga, u postupku je saslušana tužiteljica kao stranka, koja je iskazala da je predmetni Ugovor potpisala, a da nije bila upoznata s nikakvim rizicima, odnosno da je banka nije informirala o svim rizicima u kreditnom odnosu, te da nije shvaćala značenje promjenjive kamatne stope, slijedom čega je prvostupanjski sud odluku u postupku utemeljio i na individualizirano utvrđenim relevantnim činjenicama koje se odnose na predmetni ugovor o kreditu, pri tome pravilno smatrajući neosnovanim navode tuženice da je s tužiteljicom pojedinačno pregovarala o spornim odredbama, odnosno da su joj objašnjene pravne posljedice ugovaranja valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Naime, odabir valute u kojoj će se kredit uzeti, kao ni odluka da li će se kredit uzeti ili ne pod ponuđenim uvjetima banke i uz promjenjivu kamatnu stopu, ne znači da je postojala mogućnost pregovaranja, a sama ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu CHF prosječnom potrošaču je nerazumljiva, te nepoštena i ništetna, jer je banka prije i u vrijeme zaključivanja ugovora propustila informirati korisnika kredita kao potrošača o važnim činjenicama koje se odnose na rizik vezan uz valutnu klauzulu. Prosječnom potrošaču, a kakvim se može okarakterizirati i tužiteljica, nije bio poznat rizik tečaja CHF, a on očito nije bio jednak kao svaki opći valutni rizik, već je bio veći iz razloga što je ugovoreno da se i ugovorna (promjenjiva) kamata naplaćuje u kunama prema tečaju CHF.

15. Iz nespornih činjenica vidljivo je da je tužiteljica sa tuženicom Ugovor o kreditu zaključila kao fizička osoba za kupnju automobila za osobne potrebe, što joj u odnosu na banku kojoj je davanje kredita, kao jednog od proizvoda bankarske djelatnosti kojom se tuženica bavi, daje status prosječnog potrošača, posebno stoga što iz stanja spisa ne proizlazi da je predmetni Ugovor sklopljen u svrhu trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti korisnice kredita.

16. Stoga je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice postavljenom radi utvrđenja ništetnosti odredaba kojima je ugovorena valutna klauzula.

17. Provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku financijsko- knjigovodstvene struke, koje je izvršeno na temelju uvida u cjelokupnu kreditnu dokumentaciju, obrazloženo po stavkama i argumentirano, na koje vještačenje u smislu matematičkog izračuna nije bilo primjedbi, je utvrđeno da je tužiteljica zbog primjene valutne klauzule tijekom otplate kredita platila veći iznos od ukupno 2.245,13 EUR za utuženo razdoblje, pa joj je taj iznos pravilno dosuđen zajedno sa zateznom kamatom od datuma dospijeća pojedinog anuiteta do isplate, sukladno čl. 29. ZOO.

18. Odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje, s tim da prema stavku 2. istoga članka ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora, ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

19. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonom, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

20. Sukladno čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

21. Kako je u konkretnom slučaju tuženica nepoštena od dana stjecanja, to je tužiteljici zakonsku zateznu kamatu valjalo dosuditi na svaki pojedini preplaćeni iznos od dana kada ga je preplatila, a kako je to obračunato u nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke.

22. Pravilno je sud prvog stupnja tužiteljici u cijelosti priznao parnični trošak, budući da iako je ista djelomično odbijena s postavljenim tužbenim zahtjevom, radi se o neznatnom dijelu zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega joj parnični trošak sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP pripada u cijelosti.

23. Slijedom iznesenog valjalo je, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, odbiti žalbu tuženice kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I., II., III., IV., V. i VI. izreke.

24. U ne pobijanom dijelu pod toč. VII. izreke presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

Zadar 14. siječnja 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Delin