REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-101/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Šabarić Zovko, predsjednice vijeća, Dubravke Zubović, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IVAMONT d.o.o., OIB 86660343460, Ivanić Grad, Vulinčeva 24, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Mučnjak, odvjetnik iz Zagreba, Međimurska 19, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 23, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/23 od 3. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/23 od 3. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-255/23 od 3. studenog 2023. odbijen je tužbeni zahtjev radi isplate iznosa od 14.470,81 EUR / 109.030,29 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za ostale odnose na pojedinačno određene iznose, a sve kako je pobliže određeno i opisano u izreci (točka I. izreke). Odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 4.257,25 EUR / 32.076,25 kn kao neosnovan (točka II. izreke). Tako je sud riješio ocjenom i analizom dokumentacije u spisu te pozivom na određenja iz članka 234. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 156/23; dalje: ZOO) budući je sud ocijenio da je osnovan prigovor zastare.
2. Protiv presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga označenih u članku 353. stavku 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda, odnosno podredno predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 622,13 EUR + 25% PDV-a i iznos od 500,00 EUR na ime pristojbe na žalbu (po odluci suda).
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitavši presudu sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i s obzirom na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da je presuda pravilna i na zakonu osnovana.
6. Preračunavanje iznosa izraženih u kunama u iznose izraženim u eurima izvršeno je u skladu s odredbom članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22 i 88/22); s time da je od 1. siječnja 2024. službena valuta u Republici Hrvatskoj euro. Na temelju odredbi navedenog Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj prvostupanjski sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz toga Zakona (1,00 EUR = 7.53450 kn).
7. Suprotno navodima žalitelja, niti u postupku koji je prethodio donošenju presude niti u presudi nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje žalitelj ukazuje opisno u žalbi.
8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev radi isplate iznosa od 14.470,81 EUR. Naime, tužitelj kao ugovaratelj osiguranja i osiguranik i tuženik kao osiguratelj sklopili su ugovor o dugoročnom osiguranju 11. studenog 2004. te je izdana polica osiguranja broj [broj police osiguranja] iz koje proizlazi da je predmet osiguranja javna odgovornost prema trećima i odgovornost prema djelatnicima. Predmetni ugovor je bio na snazi u razdoblju od 11. studenog 2013. do 11. studenog 2014.
9. Uslijed obavljanja registrirane djelatnosti tužitelja u vidu izvođenja radova antikorozivne zaštite u postrojenju INA rafinerija nafte u razdoblju od 2. do 6. lipnja 2014. je došlo do štete na vozilima trećih osoba. Isto tako, nesporno je da su treće osobe 2015. godine podnijele tužbe protiv tužitelja radi naknade štete nastale na njihovim vozilima. Iz presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-143/15 od 28. veljače 2017. i presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-355/17 od 25. srpnja 2018. razvidno je da je tužitelju pravomoćnom presudom naloženo naknaditi štetu trećim osobama i to ZI, MI, GI, ČI, NI i TI; a sve u iznosima kako je to detaljno opisano u pobijanoj presudi.
10. Isto tako nesporno je da je u ovršnom postupku izvršena prisilna naplata navedenih tražbina prema tužitelju i to tražbina KI, MI, GI, ČI, NI i TI, a sve u iznosima kako je to pobliže opisano u obrazloženju predmetne presude.
11. Pravilno je sud ocijenio tuženikov prigovor zastare osnovanim.
12. Prema članku 234. stavku 1. ZOO-a, tražbine ugovaratelja osiguranja, odnosno treće osobe iz ugovora o osiguranju života zastarijevaju za pet, a iz ostalih ugovora o osiguranju za tri godine, računajući od prvog dana poslije proteka kalendarske godine u kojoj je tražbina nastala; a prema stavku 4. kad u slučaju osiguranja od odgovornosti trećega, oštećena osoba zahtijeva naknadu od osiguranika ili je dobije od njega, zastara osiguranikova zahtjeva prema osiguratelju počinje od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika, odnosno kad joj je osiguranik naknadio štetu.
13. Iz podataka u spisu razvidno je da su oštećene osobe (HI, MI, GI, ČI, NI i TI) od tužitelja sudskim putem zahtijevale naknadu štete, te se sudski postupak vodio pred Općinskim sudom u Sisku pod poslovnim brojem P-143/15. Utvrđeno je da su oštećene osobe 13. veljače 2015. podnijele tužbu kojom su sudskim putem zahtijevale naknadu štete od tužitelja; te je utvrđeno da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenim osobama 2. siječnja 2019.
14. Pravilno sud zaključuje da za plaćanje predmetnih potraživanja koja su rezultat sudskog postupka zastarni rok teče od dana kad je oštećena osoba tražila sudskim putem naknadu od osiguranika; a za dobrovoljno (izvansudsko) ispunjenje predviđeno je da rok teče od dana kada joj je osiguranik naknadio štetu. Dakle, ukoliko su oštećenici pokrenuli sudski postupak radi naknade štete protiv osiguranika prije nego im je osiguranik naknadio štetu – zastara osiguranikovog zahtjeva prema osiguratelju teče od dana kada su oštećenici pokrenuli sudski postupak protiv osiguranika; a ukoliko je osiguranik dobrovoljno naknadio štetu oštećenicima dakle u situaciji kada oštećenici nisu niti pokrenuli sudski postupak jer im je već prije toga dobrovoljno nadoknađena šteta – zastara osiguranikovog zahtjeva prema osiguratelju počinje teče od dana kada je osiguranik nadoknadio štetu oštećenicima.
15. S obzirom na činjenicu da su oštećene osobe sudskim putem zahtijevale naknadu štete od tužitelja, sudski postupak koji se vodio pred Općinskim sudom u Sisku poslovni broj P-143/15 pokrenut je 13. veljače 2015.; pa je zastara tužiteljevog potraživanja prema tuženiku u smislu citiranog članka 234. stavka 4. ZOO-a – nastupila 13. veljače 2018. protekom trogodišnjeg zastarnog roka. Stoga je tužitelj podnio tužbu protiv tuženika u ovom predmetu 2. veljače 2023., kada je zastara već nastupila. Nastupanjem zastare 13. veljače 2018. prestalo je tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze od tuženika u smislu članka 214. stavka 1. ZOO-a, prema kojoj odredbi – zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, pa je pravilno prvostupanjski sud ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.
16. Sve sporne okolnosti je prvostupanjski sud vrlo jasno i detaljno obrazložio zbog čega valja zaključiti da navodima žalbe tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude.
17. Zbog toga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Zagreb, 14. siječnja 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Šabarić Zovko
