REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4954/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca, Dubravke Zubović, predsjednice vijeća, Branke Šabarić Zovko, sutkinje izvjestiteljice i Maje Bilandžić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, zastupana po Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, protiv tuženika KANCONA d.o.o., [adresa], OIB: 18468150784, kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu, Mlinska ulica 8, radi isplate iznosa od 27.871,79 EUR, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-254/2024-40 od 11. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-254/2024-40 od 11. listopada 2024. u točkama I. i II. njezine izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom u izreci označenom presudom točkom I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 27.871,79 EUR sa zakonskom zateznom. Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 8.972,25 EUR sa zakonskom zateznom kamatom. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata tekućih na parnični trošak dosuđen pod točkom II. izreke te presude, za razdoblje od dana zaključenja glavne rasprave 2. rujna 2024. do 10. listopada 2024.

2. Prvostupanjski je sud, nakon provedenog dokaznog postupka, uvidom u isprave priložene spisu i izvedenog dokaza financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, ocijenio da je tuženik nepošteni posjednik predmetne nekretnine te utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim, pozivajući se na odredbe čl. 38., čl. 42. i čl. 165. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/190, 143/12 i 152/14; dalje: ZVDSP). Odluku o troškovima ovog postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1., u vezi s odredbom čl. 155. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom drugostupanjskom sudu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Iz sadržaja žalbe jasnim proizlazi da tuženik osporava dio kojim nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjska presuda pravilna i osnovana na zakonu.

7. Prilikom donošenja pobijane presude, prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ocjena je ovog suda da je utvrdio sve okolnosti potrebne za donošenje zakonite i pravilne odluke.

8. U ovoj pravnoj stvari već je donesena 13. ožujka 2020. presuda poslovni broj P-2719/15-32 kojom je:

- pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 56.853,25 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže određeno istom točkom;

- pod točkom II. izreke djelomično odbijen zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata tekućih na pojedine iznose, za određeno razdoblje, kako je to pobliže određeno istom točkom;

- pod točkom III. izreke djelomično odbijen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu iznosa od 210.000,00 kn, sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže određeno istom točkom te je

- pod točkom IV. izreke odlučeno o naknadi parničnih troškova.

9. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3635/2020-3 od 15. srpnja 2021. odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena presuda tog suda poslovni broj P-2719/15-32 od 13. ožujka 2020., u dijelu pod točkama II. i III. izreke, dok je navedena prvostupanjska presuda ukinuta u dijelu pod točkama I. i IV. izreke, te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovno suđenje.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revd 4679/2021-3 od 9. ožujka 2022., tužiteljici dopustio podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3635/2020-3 od 15. srpnja 2021., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2719/15-32 od 13. ožujka 2020. u točkama II. i III. njezine izreke, zbog pravnog pitanja: Može li se kod zahtjeva za isplatom naknade za korištenje i uporabu tuđe stvari na kojoj postoji suvlasništvo više osoba u idealnim dijelovima, dospijeće tražbine s osnova zahtijeva za isplatom koristi odnosno naknade za korištenje stvari temeljiti na odredbi čl. 165. st. 2. ZVDSP-a, odnosno predajom stvari u posjed, kada predaja stvari u isključivi posjed nije moguća jer postoji ugovor o zakupu s drugim suvlasnikom stvari? To pitanje se zapravo u svojoj naravi, biti, odnosno u sadržajnom smislu ne odnosi samo na pitanje dospijeća već na pitanje osnovanosti zahtjeva, s kojim pitanjem ono dobiva svoj puni smisao.

11. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2714/2022-3 od 24. kolovoza 2022. odbijena je žalba tuženika Kancona d.o.o. te je potvrđena presuda ovog suda poslovni broj P-1406/21-51 od 26. svibnja 2022. u dijelu pod točkom I. izreke; dok je žalba tuženika u odnosu na točku III. izreke – odbačena kao nedopuštena.

12. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 1089-2022-2 od 6. lipnja 2023. ukinuta je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3635/2020-3 od 15. srpnja 2021., i presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2719/15-32 od 13. ožujka 2020. u točkama II. i III. izreke, te je predmet u tom dijelu vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a odluka o troškovima revizijskog postupka ostavljena je za konačnu odluku.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev 1089-2022-2 od 6. lipnja 2023. ukazuje na sadržaj zakonskih odredi koje uređuju predmetnu materiju, između ostalog ukazuje kako:

- je odredbom čl. 38. st. 1. ZVDSP-a propisano da svaki suvlasnik, ako što drugo nije određeno, smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva, bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika.

- prema odredbi čl. 42. st. 1. ZVDSP-a, svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, s time da oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih suvlasničkih ovlasti glede nje.

- sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, samo je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja i korištenja predmetnog poslovnog prostora.

- je u predmetnoj pravnoj stvari tuženik u utuženom razdoblju nesporno koristio i tužiteljičin suvlasnički dio predmetnog poslovnog prostora, ali je tvrdio da je pošteni posjednik.

14. Dakle, ovo u konkretnom slučaju znači da je za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZVDSP-a, odlučno pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li tužiteljica postavila zahtjev za suposjed te nekretnine i je li tuženik branio tužiteljici stupanje u suposjed predmetne nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i poslovni broj Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

15. U pogledu dospjelosti naknade štete na stvari i naknade za koristi koje je nepošteni posjednik imao za vrijeme svojeg posjedovanja, prema ocjeni ovog suda tražbina vlasnika prema nepoštenom posjedniku po osnovi naknade koristi koje je imao za vrijeme svojeg posjedovanja stvari dospijeva danom podnošenja zahtjeva za naknadu, pri čemu nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

16. Navedeno podrazumijeva i situaciju kada se radi o stvari u suvlasništvu kada nije moguća predaja stvari u isključivi posjed.

17. Naime, kada postoji ugovor o zakupu s drugim suvlasnikom stvari, dospijeće tražbine s osnova naknade koristi koju nepošteni posjednik ima od korištenja tuđe stvari, a time i osnovanost zahtjeva, ne može se isključivo promatrati kroz zahtjev za predaju stvari u isključivi posjed. U takvoj situaciji tražbina (su)vlasnika iz navedene osnove ne samo da nastaje nego i dospijeva u trenutku kada vlasnik stvari podnese zahtjev za naknadu prema nepoštenom posjedniku, jer - kako je već navedeno – nije nužno da vlasnik tužbenim zahtjevom istodobno traži i predaju stvari u posjed ako je vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem te stvari. Zato kada (su)vlasnik stvari podnese zahtjev za naknadu prema nepoštenom posjedniku time je ujedno i izrazio volju za posjedovanjem te stvari.

18. Predmet spora u ovoj fazi postupka je tužiteljev zahtjev za isplatu utuženog iznosa od 27.871,79 EUR s kamatama, na ime korištenja poslovnog prostora koji je u 2/3 dijela u suvlasništvu ovdje tužitelja, a koji je poslovni prostor tuženik prema navodima tužitelja u navedenom dijelu od 2/3 koristio bez valjane pravne osnove, u razdoblju od ožujka 2012. do kolovoza 2015. godine.

19. Nesporno je da tuženik tijekom postupka ne spori činjenicu da se nalazi u posjedu predmetnog poslovnog prostora te da isti prostor koristi u cijelosti, pri čemu navodi kako prostor predstavlja jednu građevinsku cjelinu sa zasebnim i jedinim ulazom u uličnom prizemlju lijevo te tvrdi da je on (tuženik) u posjed istog prostora uveden od strane zakonitog posjednika ŠF, a s kojim ima sklopljen i ugovor o zakupu.

20. Nesporno je sklopljen Ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora, kojeg je tuženik, kao zakupnik, sklopio sa suvlasnikom predmetne nekretnine ŠF, kao zakupodavcem, 1. siječnja 2009., a za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 1. siječnja 2019. Istim ugovorom ŠF je dao u zakup tuženiku opisani poslovni prostor u uličnom prizemlju lijevo, površine 125,33 m2, u cijelosti, te je istim ugovoreno kako će tuženik predmetni prostor koristiti kao ugostiteljski prostor, pri čemu su ugovorne stranke ugovorile mjesečnu zakupnine u iznosu od 7.500,00 kn. Iz navedenog je razvidno kako je upravo ovdje tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u cijelosti, u utuženom razdoblju.

21. Sporna je osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

22. Iz Rješenja Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, Klasa:UP/I-942-02/05-06/10, Ur.broj:251-14-02/303-08-16 od 15. siječnja 2008 (list 9-12 spisa), koje je rješenje pravomoćno s danom 1. travnja 2008., razvidno je kako je istim utvrđeno da je ovdje tužitelj u 2/3 dijela vlasnik poslovnog prostora u uličnom prizemlju lijevo, površine 125,33 m2, koji je izrađen na zk.č.br. 2338/70 zgrada u [adresa], te je upisan uz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, iz zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 13-14, 33-34 spisa), razvidno je kako je ovdje tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao suvlasnik u 2/3 dijela opisane nekretnine, dok je suvlasnik iste nekretnine u 1/3 dijela ŠF.

23. Činjenica da je tuženik u posjedu predmetnog poslovnog prostora, i to u cijelosti, razvidna je iz Zapisnika sastavljenog dana 31. listopada 2014., što tuženik ni ne spori. Štoviše, sam tuženik se poziva na Ugovor o zakupu pa je razvidno da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u cijelosti, u utuženom razdoblju.

24. Pravilnim se ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju tuženik nepošteni posjednik jer je znao i mogao znati da osoba s kojom je zaključio ugovor o zakupu nije samovlasnik predmetnog poslovnog prostora, a kako predaja stvari u samostalan posjed nije moguća niti je uvjet za postojanje tražbine tužiteljice po osnovi korištenja tuđe stvari, zahtjev tužiteljice ima pravnu osnovu i dospio je podnošenjem zahtjeva za naknadu. Sud pri tome napominje, pozivajući se na navode revizijskog suda odgovarajući na postavljeno pitanje - kod zahtjeva za isplatom naknade za korištenje i uporabu tuđe stvari na kojoj postoji suvlasništvo više osoba u idealnim dijelovima, osnovanost zahtjeva, ali i dospijeće tražbine s te osnove može se temeljiti na odredbi čl. 165. st. 2. ZVDSP-a, neovisno o predaji stvari u (su)posjed ako predaja stvari u isključivi posjed nije moguća jer postoji ugovor o zakupu s drugim suvlasnikom stvari, u kojoj situaciji navedena tražbina dospijeva podnošenjem zahtjeva za naplatu.

25. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio, s obzirom da je Ugovorom o poslovno-tehničkoj suradnji sklopljenim s društvom Državne nekretnine d.o.o. od 21. veljače 2014., ovlašteno na upravljanje predmetnim poslovnim prostorom, a koju okolnost tuženik tijekom postupka ne spori, da tužitelj na navedeni iznos naknade od 5.769,80 kn za svoj suvlasnički dio prostora od 2/3 dijela, osnovano potražuje i pripadajući PDV, što dakle za razdoblje od ožujka 2014. godine nastavno iznosi 7.212,25 kn, a sve sukladno nalazu i mišljenju vještaka dipl. oec. Danice Smojver, napominjući da tužitelj nije vezan Zaključcima Grada Zagreba kriterijima za određivanje zakupnine za poslovni prostor, budući se isti ne primjenjuju na Republiku Hrvatsku.

26. Također pravilno prema utvrđenju prvostupanjskog suda, budući da je tuženik zahtjev za mirno rješenje spora zaprimio 19. svibnja 2015., isti je od tog datuma nepošteni posjednik predmetne nekretnine, to je tražbina tužitelja sukladno citiranim pravnim shvaćanjima dospjela 19. svibnja 2015., za tražbine zaključno s tražbinom za mjesec veljaču 2015. godine, odnosno s danom podnošenja tužbe 2. studenog 2015., za tražbine za mjesece lipanj, srpanj i kolovoz 2015. godine.

27. Slijedom navedenoga, tužitelj osnovano potražuje od tuženika isplatu iznosa od 27.871,79 EUR (što odgovara protuvrijednosti iznosa od 210.000,00 kn primjenom fiksnog tečaja konverzije kune u euro 7,53450), a što uzimajući u obzir već radije pravomoćno dosuđen iznos naknade u visini od 56.853,25 kn, predstavlja pretpostavljeni iznos zakupnine koju bi tužitelj u utuženom razdoblju ostvario davanjem svojeg suvlasničkog dijela predmetnog poslovnog prostora u zakup, a koju je korist tuženik u utuženom razdoblju ostvario kao nepošteni korisnik predmetne nekretnine, te na koji iznos tužitelj osnovano potražuje i isplatu pripadajućih zateznih kamata tekućih od 2. studenog 2015. do isplate prema čl. 27. st. 2. ZOO-a.

28. Slijedom iznesenog ocjena je ovoga suda da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo te pravilno odlučio o tužbenom zahtjevu.

29. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 2. ZPP-a), tako i po visini (čl. 155. ZPP-a), za što je sud dao iscrpno i valjano obrazloženje svoje odluke a niti je žalitelj osporavao obračun troškova.

30. Žalbenim razlozima žalitelj nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude.

31. Slijedom navedenog, nisu osnovani žalbeni razlozi koje navodi žalitelj niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je na temelju odredbe čl. 368. st.

1. ZPP-a, žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki I. i II. njezine izreke.

Zagreb, 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Dubravka Zubović