Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž-271/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Blanke Pervan, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Željka Đerđa, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ABC ... d.o.o., ... ..., [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica ŽN, dipl. iur., protiv tuženika NM [adresa], [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u Odvjetničkom društvu Brlečić & partneri, Varaždin, Optujska 26, radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-124/18-36 od 31. siječnja 2023., u sjednici održanoj 14. siječnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AB ... d.o.o., ... ... ... kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-124/18-36 od 31. siječnja 2023.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ABC koji glasi:

"1. Utvrđuje se da međa između č.k.br. 8625/2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) u naravi tri skladišne zgrade, dvorište i nadstrešnica u Ulici M. P. Miškine, vlasništvo tuženika i č.k.br. 8673/17 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) u naravi gospodarsko dvorište Ribnjak, vlasništvo tužitelja ide granicama utvrđenim važećim katastarskim planom, a što je skicom mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 4.4.2017. g. određeno točkama A-B-C, te da je tužitelj vlasnik površine zemljišta koje je skicom mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 4.4.2017. g. te pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu br. R1-213/15- 13 omeđena točkama D-E-F-G-H- -C-B-A-D.

2. Tuženik je dužan tužitelju predati u posjed dio nekretnine č.k.br. 8673/17 površine 3285 m2 omeđena točkama D-E-F-G-H-C-B-A-D.

3. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak, sve u roku od 15 dana. " – kao neosnovan.

III. Tužitelj je dužan tuženiku naknaditi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 EUR1 (slovima: tisuću osamsto šezdeset šest eura i četrdeset jedan cent) / / 14.062,50 kuna (slovima: četrnaest tisuća šezdeset dvije kune i pedeset lipa) u roku od 15 dana.«

2. Protiv citirane presude tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je tuženik sve vrijeme bio svjestan i znao da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine, čak je bio zainteresiran za kupnju iste što proizlazi iz iskaza svjedoka AN, tadašnjeg upravitelja .... Tuženik je izrazio želju da mu se do okončanja kupoprodaje dozvoli deponiranje ogrjevnog drva, što mu je i dozvoljeno. Kako je nastavljeno deponiranje drvene građe od strane tuženika, a nakon izvršene izmjere i utvrđivanja točnih granica k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj je pokušao zaštititi svoj posjed u postupku uređenja međe u kojemu je tuženik iznenada počeo tvrditi da se radi o njegovom posjedu. Iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj na spornom dijelu redovno održavao i čistio površinu te prskao raslinje protiv korova. Prvostupanjski sud je zanemario da je posjed tuženika nezakonit, neistinit i nepošten. Tužitelj s prethodnim vlasnikom nije imao bilo kakav spor oko međe koja je takva oduvijek, potvrđena i novom izmjerom od strane vještaka Dražena Pintarića. Tuženik je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu nekretninu pa je nije ni mogao steći dosjelošću. Iskaze saslušanih svjedoka sud nije objektivno ni pravilno protumačio pa nije ni obrazložio u čemu se sastoji posljednji mirni posjed tuženika. Predlaže da se usvoji žalba, pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužitelj ne konkretizira žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. - pročišćeni tekst i 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19.) na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP, ovaj sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da međa između č.k.br. 8625/2 k. o. [katastarska općina] i č.k.br. 8673/17 k. o. [katastarska općina] ide granicama utvrđenim važećim katastarskim planom, što je skicom mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 4. travnja 2017. određeno točkama A-B-C i da je tužitelj vlasnik površine zemljišta koje je skicom vještaka i pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu broj R1- 213/15-13 omeđena točkama D-E-F-G-H-C-B-A-D te da je tuženik dužan tužitelju predati u posjed taj dio č. k. br. 8673/17 k. o. [katastarska općina].

7. Prvostupanjski sud je utvrdio da su stranke vlasnici nekretnina u zemljišnim knjigama i to u zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju u 1/1 dijela te da je tuženik svoju nekretninu kupio u stečajnom postupku na javnoj dražbi. Utvrđeno je također da je tužitelj svoju nekretninu posjedovao do ograde (F-G-H) na sjevernoj strani, a isto tako i do pravca na istočnoj strani (D-E-F) koja ograda predstavlja vidljivu granicu posjedovanja nekretnine, da na dijelu pravca označenog slovima E-F nema ograde, ali su na tom dijelu naslagani trupci visine oko 5 metara te da je tuženik u posjedu svoje nekretnine do pravca označenog slovima D-E-F-G-H-C-B-A- D.

8. Tuženik je vršio posjed i skladištio drvne trupce i drvni otpad od kad je predmetnu nekretninu kupio na javnoj dražbi (2012.) i do postupka uređenja međe između stranaka nije bilo sporova u pogledu smetanja posjeda ili uznemiravanja vlasništva, tužitelj je pokrenuo postupak parcelacije za č.k.br. 8673 k. o. [katastarska općina] do kada sporni dio nekretnine nije smatrao svojim vlasništvom, tužitelj nije reagirao kad se ograda pomicala sjevernije dok je predmetna nekretnina bila u vlasništvu ITC-a, iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj u vrijeme postavljanja nove ograde smatrao da ITC postavlja ogradu na svojoj nekretnini i nije na to reagirao, a ograda je postavljena 90- ih godina i u dogovoru između ITC-a i Hrvatskih šuma.

9. Na temelju izvedenih dokaza prvostupanjski sud ocjenjuje da tužitelj nije bio vlasnik sporne površine te da mu je tuženik nije dužan predati u posjed, slijedom čega odbija tužbeni zahtjev.

10. Žalbenim navodima, po ocjeni ovoga suda, tužitelj nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja i pravilnost primjene materijalnog prava.

11. Tužitelj tvrdi da je tuženik sve vrijeme bio svjestan i znao da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine.

12. Suprotno proizlazi iz izvedenih dokaza i to:

- rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj St-81/08-307 od 28. prosinca 2011. proizlazi da su u stečajnom postupku nad društvom ..., [adresa], tuženiku NM, ... dosuđene nekretnine č.k.br. 8625/2 tri skladišne zgrade i dvorište i nadstrešnica u Ul. M. P. Miškine s 18358 m2, č.k.br. 8637/2 pašnjak u Ul. M. P. Miškine s 226 m2, č.k.br. 8638/3 zgrada s 12083 m2 i industrijsko dvorište s 9613 m2, ukupno 21696 m2 sve u Ul. M. P. Miškine, sveukupno 40280 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u osnivanju, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 13.000.000,00 kn,

- iskaza stečajne upraviteljice ... IN koja tvrdi da je bila ograda s istočne strane, da nije bilo potrebno izvršiti identifikaciju nekretnina pošto su dosuđene nekretnine bile ograđene, da je nekretnina s postrojenjem prodana tuženiku onako kako je bila ograđena i da se nitko iz ABC nije javio i bilo što prigovorio,

- iskaza prokurista i većinskog vlasnika tuženika ČN koji navodi da je ograda postavljena negdje 1990. i da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina od 2012., da su sa sjeverne strane nekretnine drvni trupci i drvni otpad, da mu je kod kupnje predmetnih nekretnina stečajna upraviteljica pokazala nekretnine koje se prodaju i koje su bile ograđene iz kojeg razloga nije tražio identifikaciju po mjerničkom vještaku, da je dio nekretnine asfaltiran da bi se lakše moglo uskladištiti drvo koje je trebalo biti na zemlji, da je raslinje bilo istočno od linije D-F, dok je zapadnije od te linije dolazila roba koja se koristila za energanu,

- iskaza svjedoka MN koji je radio kod tužitelja od 1982. do 2022., koji je naveo da je 1984. s geodetom Ž utvrđivao granicu nekretnine koju je kupio tužitelj ABC i ta parcela je bila izvan ograde, da se čistilo od raslinja istočno od linije D-F, da je zapadnije bilo betonirano i tu se nije imalo što čistiti, da je ograda postojala još 1984., da pretpostavlja da je ogradu postavilo poduzeće koje je u to vrijeme bilo iza ograde, da je iza linije H-I-G-F bila livada, a sporni dio je bio iza ograde,

- iskaza svjedoka DN, koji je radio u firmi ... kao referent nabave sirovina, koji navodi da se stara ograda preselila na liniju H-I-G-F, da je desno od linije F-E-D bio teren ABC koje su povremeno održavali i čistili od raslinja, da je ograda na liniji D-E-F postojala od ranije, da je nekretnina istočno od linije D-E- F kupljena od ABC i kasnije vraćena,

- iskaza svjedoka ŠN, koji je radio u firmi ... od 1980. do 2008., koji navodi da je ograda bila pomaknuta prema sjeveru u dogovoru između direktora A i direktora iz ABC, da su sa vanjske strane ograde održavali nekretninu kako ne bi raslinje dolazilo na ogradu i preko ograde, da je ograda s istočne strane linija F-E-D skice postojala od vremena kada je sačinjena i ograda prema sjevernoj strani na potezu F-G-I-H, da je ranije ograda koja je bila južno demontirana i pomaknuta prema sjeveru, da je ITC asfaltirao trake po kojima su vozili viličari budući da je imao pošljunčane površine s betonskim stupićima gdje je odlagao građu, koja se trebala prirodno sušiti, da nikad nitko od Šumarije nije došao postaviti pitanje glede deponiranja trupaca koji su bili deponirani unutar ograde i da je između ograde i deponiranih trupaca ostavljena širina za prolaz oko 1 metar, a u slučaju da bi došlo do kakvog raslinja između ograde i trupaca to bi odstranili radnici ITC,

- iskaza svjedoka LN kojemu je poznato da je sporna površina i cijela nekretnina od ITC kupljena 2012. od strane tuženika u stečaju, da je nakon kupnje tuženik ušao u uživanje cijele nekretnine i da nikada nije bilo nikakvih sporova glede posjeda ili vlasništva, da je ista bila obrasla u raslinje i da je tuženik sve to počistio i uredio, da je tuženik znao da mu je međaš s istočne strane ABC ..., da prilikom uređenja nekretnine nitko od strane tužitelja nije došao niti pak prigovorio da bi se uređivala njihova nekretnina, da je postojala ograda koja nije bila sporna i koja je u skici označena i do koje ograde je tuženik ušao u posjed i cijelo vrijeme držao predmetnu nekretninu u posjedu kao i spornu površinu, da zna da je nekada tu bila sušara i da je postojala ograda i da je tuženik to preuzeo kad je kupio u stečaju, da nakon što je tuženik ušao u posjed predmetne nekretnine da je odmah na istu skladištio biomasu, trupce i ostalo potrebno za energanu i da nitko nije prigovarao da bi nešto od navedenog bilo na nekretnini tužitelja, da radi kao rukovoditelj energane i da je sa tužiteljem surađivao na način da je tuženik od tužitelja kupovao drvnu masu i tu drvnu masu skladištio na predmetnoj nekretnini kao i na spornu površinu i nikada nije bilo nikakvih problema oko toga.

13. Jedini dokaz koji donekle podupire tezu tužitelja o svijesti i znanju tuženika da bi sporna nekretnina bila vlasništvo tužitelja je iskaz svjedoka AN koji navodi da je sporna površina koja je označena u skici bila od tužitelja ABC, koje saznanje ima jer je bio upravitelj Šumarije u Varaždinu od 1995. do ožujka 2022., da je tuženiku dozvoljeno da deponira ogrjevno drvo u dobroj vjeri jer se smatralo da će istu nekretninu otkupiti, da je spor nastao onog trenutka kad je tužitelj došao do saznanja da je tuženik predmetnu nekretninu prepisao na sebe a da ju nije kupio od tužitelja, da je jedna površina bila prodana ITC-u i da sada ne može točno reći o kojoj se površini radilo i da li je to bilo u sklopu te parcele i da li je to ta sporna površina, samo zna da kad je ITC išao u stečaj da je ostao dug ITC prema ABC i da je ta površina vraćena ABC na ime duga, te da o tome postoji i pisani dokument, da je bila ograda između tuženika i firme Mundus, da se ne sjeća da bi ikada postojala kakva ograda na sjevernom dijelu nekretnine, da mu je poznato da su postojale betonske trake koje je načinio ITC kad je kupio nekretninu od tužitelja, da nema saznanja da bi između Univerzala i ABC bio sklopljen kakav ugovor o zakupu, međutim iskaz tog svjedoka je nedorečen jer nije siguran je li prednik tuženika ITC kupio spornu površinu od ABC ili nije te se ne sjeća ograde sa sjeverne strane nekretnine.

14. Ocjenjujući izvedene dokaze, neosnovana je tvrdnja tužitelja da iz iskaza svjedoka proizlazi da je tužitelj na spornom dijelu redovno održavao i čistio površinu te prskao raslinje protiv korova, jer su svjedoci govorili o održavanju i čišćenju od raslinja površine koja se nalazi istočno od linije D-E-F, dakle na dijelu k. č. br. [katastarska čestica] (ranije k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] koji je u nespornom vlasništvu i posjedu tužitelja.

15. Suprotno žalbenim navodima, tuženik nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati predmetnu nekretninu i mogao ju je steći dosjelošću.

16. Prema tome, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da se od kupnje nekretnina u stečajnom postupku (2012.) tuženik nalazi u posjedu sporne površine koja je u skici mjerničkog vještaka Dražena Pintarića od 4. travnja 2017. označena slovima D-E-F- G-H-C-B-A-D i koja iznosi 3258 m2, da je tužitelj svoju nekretninu posjedovao do ograde (F-G-H) na sjevernoj strani, ali isto tako i do pravca na istočnoj strani (D-E-F) i da ograda predstavlja vidljivu granicu posjedovanja nekretnina, da na dijelu pravca označenog slovima E-F nema ograde, ali su na tom dijelu naslagani trupci visine oko 5 metara te da je evidentno da je tuženik u posjedu svoje nekretnine do pravca označenog slovima D-E-F-G-H-C-B-A-D, da tužitelj nije reagirao kada se ograda pomicala sjevernije u odnosu na raniju ogradu dok je predmetna nekretnina bila u vlasništvu ITC-a, iz čega proizlazi zaključak da je tužitelj već onda, u vrijeme postavljanja nove ograde, smatrao da ITC postavlja ogradu na svojoj nekretnini i nije na to reagirao, a ograda je postavljena 90-tih godina i u dogovoru ITC i Hrvatskih šuma, dakle da tužitelj nije dokazao da je vlasnik dijela nekretnine č.k.br. 13922/4 (ranije č.k.br. 8673/17) k. o. [katastarska općina] površine 3285 m2 omeđene točkama D-E-F-G- H-C-B-A-D, pa da je neosnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva i predaju u posjed toga dijela.

17. Materijalno pravo je pravilno primijenjeno i kod odluke o troškovima postupka (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika - "Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.), kada je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.866,41 eura.

18. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

U Zadru 14. siječnja 2025.

Predsjednica vijeća

Blanka Pervan