Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-11/2025

(Kov-4/2025)

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Ante Bačića i Danijele Zubčić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ivane Balić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RĆ zbog kaznenog djela iz čl. 243. st. 2. u svezi 1. i čl. 236. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika RĆ, podnesenoj putem branitelja Amela Kapića, odvjetnika iz Zadra, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-4/2025 od 3. siječnja 2025., na sjednici vijeća 14. siječnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika RĆ.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. Kov-4/2025 od 3. siječnja 2025. temeljem čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP/08 produljen je istražni zatvor okrivljeniku RĆ.

2. Protiv tog rješenja žalbu je uložio okrivljenik RĆ uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijano rješenje ukine, podredno preinači na način da se okrivljenika pusti na slobodu i odrede mu se mjere opreza.

3. Žalba okrivljenika RĆ nije osnovana.

4. Ispitujući osporeno rješenje u skladu s čl. 494. st. 4. ZKP/08, ovo drugostupanjsko vijeće nije utvrdilo da ga je donijelo neovlašteno tijelo ili da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08.

5. Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjsko rješenje nije u dovoljnoj mjeri obrazloženo. Analizom prvostupanjskog rješenja ovo drugostupanjsko vijeće je utvrdilo da je optužno vijeće svoju odluku o produljenju istražnog zatvora obrazložilo i u pogledu osnovane sumnje, kao temeljnog uvjeta, i u pogledu postojanja tzv. iteracijske opasnosti, osvrćući se k tome i na procjenu eventualne povrede načela razmjernosti.

6. I ovo drugostupanjsko vijeće ocjenjuje da postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djelo koja mu se stavljaju na teret. Optužno vijeće je u točci 4. iznijelo cijeli niz dokaza na kojima temelji osnovanu sumnju da je okrivljenik počinio ono što mu se stavlja na teret. Ovo drugostupanjsko vijeće će na ovom mjestu sam istaknuti da iskazi ispitanih osoba, zajedno s materijalnom dokumentacijom u spisu koja potkrjepljuje sadržaj tih iskaza, za sada ide u prilog postojanju osnovane sumnje. Okrivljenik ne iznosi bilo kakve detalje temeljem kojih bi dosadašnje zaključke o postojanju osnovane sumnje dovodio u pitanje. Upravo suprotno, ocjena je ovog drugostupanjskog vijeća da je prigovor okrivljenika paušalan, i za sada neargumentirana.

7. Prvostupanjsko vijeće dalo je sasvim jasne argumente zašto drži da postoji tzv. iteracijska opasnost. Nije točno da utvrđivanju toga nije pristupilo na analitičan i temeljit način. Prvostupanjski sud iznio je koje je okolnosti utvrdio i kako one utječu na zaključak o postojanju tzv. iteracijske opasnosti. Žalba okrivljenika samo ostavlja dojam nezadovoljstva okrivljenika zaključkom suda, a da se pritom niti jednom tvrdnjom ne dovodi u pitanje ni okolnosti koje je prvostupanjski sud utvrdio, ni zaključak na temelju njih. Okrivljenik je osoba koje je višestruko osuđivana za učin raznih imovinskih kaznenih djela. Evidentno, baš kao što je to istaklo i prvostupanjsko vijeće, kaznene sankcije koje su mu povodom toga izricane na njega nisu utjecale. U pravu je prvostupanjski sud kada je na temelju njegovog zaposlenja, imovinskih prilika i popratnih okolnosti utvrđivao značenje činjenja predmetnih kaznenih djela za njegov svakodnevni život. Ova okolnost bitna je ne samo za utvrđivanje tzv. iteracijske opasnosti, nego i mogućnost da se svrha najstrože mjere ostvari nekom blažom.

8. Osim što osporava postojanje tzv. iteracijske opasnosti, okrivljenik ističe da se svrha istražnog zatvora može ostvariti blažom mjerom. Žalbom ne iznosi koje bi to blaže mjere, konkretne mjere opreza, mogle osigurati ostvarivanje svrhe istražnog zatvora, pogotovo ne zašto. Spominjanje skrbi o članovima obitelji ne može biti argument za primjenu neke blaže mjere. Bolest nekog od članova obitelji bi prije trebao biti argument da se ne upušta u nešto što za posljedicu ima osnovanu sumnju da je počinjeno jedno ili više kaznenih djela. Okrivljeniku jest u ovom trenutku ograničena sloboda, međutim, njemu nisu time povrijeđena ustavna prava i sloboda. To je učinjeno u skladu sa zakonom, na temelju sudske odluke, odluke koja je obrazložena i u kojoj su dani jasni, ispravni i dostatni razlozi zašto se okrivljeniku ograničava sloboda.

9. Okrivljenik se u ovom trenutku nalazi u istražnom zatvoru nešto više od dva mjeseca. S obzirom na broj kaznenih djela za koja je u ovom trenutku osnovano sumnjiv, s obzirom na zapriječene sankcije za ta kaznena djela, a što sve utječe, uz okrivljenikovu prošlost i druge okolnosti, na procjenu očekivane kaznene sankcije u slučaju osuđujuće presude, ovo vijeće ne ocjenjuje da bi za sada načelo razmjernosti bilo ugroženo. U ovoj fazi postupka okrivljenik može u istražnom zatvoru biti godinu dana, a dinamika postupanja suda je za sada zadovoljavajuća.

10. Slijedom iznijetog žalba okrivljenika RĆ, na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP/08, odbijena je kao neosnovana.

Zadar, 14. siječnja 2025.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Ivana Balić

Sandra Radanović