REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-29/2023-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to mr.sc. Ane Brkić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RK, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. toč.1. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika izjavljenoj po branitelju Davoru Popoviću, odvjetniku u Karlovcu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj K-335/21 od 16. studenog 2022., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08),u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika RK, kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od16. studenog 2022. Općinski sud u Novom Zagrebu je okrivljenika proglasio krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – teškom krađom iz čl. 229.st.1. toč.1. u svezi čl.228.st.1. KZ/11 te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.
1.1. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 okrivljeni RK se oslobađa plaćanja troška kaznenog postupka u cijelosti.
1.2. Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvaća se imovinsko-pravni zahtjev oštećenog ČK te se okrivljenom RK OIB [osobni identifikacijski broj] nalaže da u roku 15 dana na ime imovinsko-pravno zahtjeva isplati oštećenom ČK iznos od 12.100,00 (dvanaesttisućasto) kuna /1605,90 Eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Davora Popovića, odvjetnika u Novom Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona.Predlaže pobijanu presudu preinačiti oslobađajućom presudom u odnosu na optuženu, podredno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno postupanje sudu prvog stupnja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodi niti precizira o kojoj bi se povredi radilo, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja..
6.1. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitujući pobijanu presudu u tom dijelu nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, odnosno da sud za svoj stav nije dao jasne i valjene razloge na kojima temelji presudu.
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika CK i svjedoka ČK.
7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenika CK, čiji iskaz je u cijelosti potkrijepljen iskazom svjedoka DK. Naime, iz iskaza oštećenika CK, čijem iskazu je prvostupanjski sud u cijelosti poklonio vjeru, nedvojbeno proizlazi da se inkriminirani događaja dogodio upravo na način kako to on opisuje, a što je potkrijepljeno materijalnom dokumentacijom i iskazom svjedoka ČK, kome je okrivljenik prodao predmetnu drvenu građu, a koju je oštećenik CK i prepoznao. Osim što su navedeni svjedoci detaljno i uvjerljivo ispričali sve pojedinosti i okolnosti predmetnog događaja, njihovi iskazi su potkrijepljeni i materijalnom dokumentacijom priležećom spisu.
7.3. Također, pravilno prvostupanjski sud navodi razloge iz kojih ne prihvaća kao vjerodostojnu obranu okrivljenika koja negira učin predmetnog djela, jer je takva obrana u cijelosti suprotna iskazu oštećenika CK kao i iskazu svjedoka ČK, ali i materijalnim dokazima, pa je očito usmjerena u pravcu otklona od kaznene odgovornosti okrivljenika u ovom postupku. Činjenica koju ističe okrivljenik u žalbi, da bi FK prodao drvenu hrastovu kuću oštećeniku, o čemu je u spis priložena izjava potpisana od strane FK dana **.**.2020., ne dovodi u pitanje učin predmetnog kaznenog djela, ovo tim više što je nedvojbeno utvrđeno da je upravo okrivljenik prodao ČK drvenu građu čiji je vlasnik oštećenik CK, a nakon što je GK saznao da je ta drvena građa otuđena od oštećenika, isti ju je i vratio oštećeniku.
7.4. Iako okrivljenik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud trebao saslušati svjedoke OK i FK, takve dokazne prijedloge obrana nije isticala tijekom postupka.
7.5. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela teške krađe za koje je proglašen krivom.
7.6. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim, a slijedom navedenog nisu osnovani ni žalbeni navodi o povredi kaznenog zakona.
8. Iz sadržaja žalbe ne proizlazi da se okrivljena žali zbog odluke o kazni, međutim drugostupanjski sud je dužan sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 ispitati i odluku o kazni.
8.1. Dakle, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako okrivljeniku kao olakotnu cijenio korektno držanje pred sudom, njegove obiteljske prilike, činjenicu da je otac troje djece koje uzdržava, dok mu je kao otegotno cijeno dosadašnju višestruku osuđivanost, kako to proizlazi iz izvoda iz Kaznene evidencije. Naime, okrivljenik je do sada osuđivan u deset navrata, od čega čak u sedam navrata za istovrsno kazneno djelo, što znači da se radi o osobi koja je sklona činjenju kaznenih djela protiv imovine, koja u kontinuitetu čini kaznena djela od 2026. godine pa nadalje, i na koju do sada izrečene kazne nisu utjecale da se društveno prihvatljivo ponaša, već je njegovo kriminalno ponašanje progrediralo.
8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 5-6. prvostupanjske presude.
9. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 14. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednica vijeća
Nives Jović
mr.sc. Ana Brkić
