REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: Kž-513/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Hrvoja Viskovića kao predsjednika vijeća, te Sandre Radanović i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Nives Jović, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RM, zbog kaznenog djela iz čl. 140.st. 2. u svezi st.1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18 i 126/19– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika RM izjavljenoj po branitelju Jošku Mikuliću, odvjetniku u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu broj K-1060/2021 od 28.listopada 2024., temeljem čl. 471. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 14. siječnja 2024.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i okrivljenika RM, kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 28. listopada 2024. Općinski sud u Splitu je proglasio krivim okrivljenika RM zbog učina kaznenog djela iz čl. 140.st.2. u svezi st.1. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s rokom kušnje od 3 (tri) godine.
1.2. Na temelju čl. 148. u vezi čl. 145. st. 2. toč.6. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 eura.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Splitu zbog odluke o kazni (čl. 467.st.1. toč. 4. u svezi čl. 471. st.1. ZKP/08) predlažući da drugostupanjski sud prihvati žalbu te pobijanu presudu preinači u pogledu odluke o kazni i okrivljenika osudi na kaznu zatvora.
3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik RM putem branitelja Joška Mikulića, odvjetnika u Splitu i to zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupak i odluke o kazni, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da nadležni županijski sud žalbu usvoji i pobijanu presudu preinači na način da okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da ukine presudi u predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. Na žalbe nije podnesen odgovor.
5. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
6. Žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika RM, nisu osnovane.
7. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, ne obrazlaže u čemu bi se konkretno sastojala citirana povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
7.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, a suprotno navodima obrane, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, a druga je stvar što ih žalitelja kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv subjektivan način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.
7.2. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.1. toč.11. ZKP/08. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenik u žalbi u bitnom navodi da prvostupanjska presuda nema uporište u provedenim dokazima i dokaznoj građi, tvrdeći da se presuda ne može temeljiti na utisku ili dojmu, već na činjenicama.
7.1. Međutim, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice ĐM, čiji iskaz prvostupanjski sud s pravom prihvaća kao istinit, vjerodostojan, životan i logičan, a osim toga njezin iskaz je potkrijepljen obranom okrivljenika, koji u bitnom ne negira učin kaznenog djela već nastoji umanjiti intenzitet istoga, opravdavajući se za takvo postupanje, čime zapravo želi izbjeći ili ublažiti odgovornost u ovom postupku.
7.2. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je analizom svih provedenih dokaza, odnosno cijeneći iskaz saslušane oštećenice i dovodeći isti u vezu na provedenim materijalnim dokazima, ali i obranom okrivljenika, pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela nametljivog ponašanja za koje je proglašen krivim, držeći pri tome njegovu obranu neosnovanom i usmjerenom u pravcu otklona od kaznene odgovornosti.
7.3. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašena krivom.
8. Iz sadržaja žalbi proizlazi da se državni odvjetnik i okrivljenik žale zbog odluke o kazni.
8.1. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je pri izboru vrste i mjere kazne prvostupanjski sud ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, pa je tako kao olakotno cijenio okrivljeniku činjenicu da oštećenica ipak nije zainteresirana za kazneni progon okrivljenika, dok mu je kao otegotno cijenio dosadašnju osuđivanost i upornost u činjenju kaznenog djela.
8.2. Slijedom toga, a cijeneći sve olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud, a nakon što je okrivljenika proglasio krivim, istog osudio na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) s rokom kušnje od 3 (tri) godine, kako je to navedeno u izreci pobijane presude, pa i ovaj drugostupanjski sud smatra da će se upravo izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio detaljne razloge na str. 5. prvostupanjske presude.
9. Budući da žalbe državnog odvjetnika i okrivljenika nisu osnovane, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale povrede kaznenog postupka, niti povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru 14. siječnja 2025.
Zapisničar
Predsjednik vijeća
Nives Jović
Hrvoje Visković
