P-1467/2019
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku po sucu Jadranki Longin, u pravnoj stvari tužiteljice BU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Crnogaća i Crnogaća, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupana po odvjetnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., radi isplate, na ročištu dana 03. prosinca 2024. u nazočnosti pun. tužitelja Ivice Crnogaće, odvj. u Šibeniku i zamj. pun. Angeli Blaće, odvj. vježbeniku u OD Metelko, Knežević i partneri iz Zagreba, te ročištu objave odluke dana 14. siječnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 1.332,63 EUR zajedno sa zakonskim zateznim koje teku na iznos od:
3,88 EUR teku od 15.11.2007. godine do isplate
3,80 EUR teku od 15.12.2007. godine do isplate
3,91 EUR teku od 15.01.2008. godine do isplate
3,88 EUR teku od 15.02.2008. godine do isplate
22,93 EUR teku od 15.03.2008. godine do isplate
22,71 EUR teku od 15.04.2008. godine do isplate
21,88 EUR teku od 15.05.2008. godine do isplate
22,07 EUR teku od 15.06.2008. godine do isplate
21,77 EUR teku od 15.07.2008. godine do isplate
21,63 EUR teku od 15.08.2008. godine do isplate
21,52 EUR teku od 15.09.2008. godine do isplate
22,26 EUR teku od 15.10.2008. godine do isplate
22,66 EUR teku od 15.11.2008. godine do isplate
21,85 EUR teku od 15.12.2008. godine do isplate
23,65 EUR teku od 15.01.2009. godine do isplate
23,55 EUR teku od 15.02.2009. godine do isplate
22,81 EUR teku od 15.03.2009. godine do isplate
22,85 EUR teku od 15.04.2009. godine do isplate
22,77 EUR teku od 15.05.2009. godine do isplate
22,41 EUR teku od 15.06.2009. godine do isplate
22,34 EUR teku od 15.07.2009. godine do isplate
33,80 EUR teku od 15.08.2009. godine do isplate 34,03 EUR teku od 15.09.2009. godine do isplate
33,42 EUR teku od 15.10.2009. godine do isplate
33,52 EUR teku od 15.11.2009. godine do isplate
33,31 EUR teku od 15.12.2009. godine do isplate
33,86 EUR teku od 15.01.2010. godine do isplate
34,16 EUR teku od 15.02.2010. godine do isplate
33,87 EUR teku od 15.03.2010. godine do isplate
34,14 EUR teku od 15.04.2010. godine do isplate
34,80 EUR teku od 15.05.2010. godine do isplate
28,83 EUR teku od 15.06.2010. godine do isplate
29,48 EUR teku od 15.07.2010. godine do isplate
29,27 EUR teku od 15.08.2010. godine do isplate
30,76 EUR teku od 15.09.2010. godine do isplate
29,59 EUR teku od 15.10.2010. godine do isplate
29,63 EUR teku od 15.11.2010. godine do isplate
16,79 EUR teku od 15.12.2010. godine do isplate
16,72 EUR teku od 15.01.2011. godine do isplate
16,41 EUR teku od 15.02.2011. godine do isplate
16,41 EUR teku od 15.03.2011. godine do isplate
16,29 EUR teku od 15.04.2011. godine do isplate
16,54 EUR teku od 15.05.2011. godine do isplate
17,18 EUR teku od 15.06.2011. godine do isplate
17,92 EUR teku od 15.07.2011. godine do isplate
11,89 EUR teku od 15.08.2011. godine do isplate
10,85 EUR teku od 15.09.2011. godine do isplate
10,45 EUR teku od 15.10.2011. godine do isplate
10,39 EUR teku od 15.11.2011. godine do isplate
10,33 EUR teku od 15.12.2011. godine do isplate
10,51 EUR teku od 15.01.2012. godine do isplate
10,49 EUR teku od 15.02.2012. godine do isplate
10,31 EUR teku od 15.03.2012. godine do isplate
10,20 EUR teku od 15.04.2012. godine do isplate
10,16 EUR teku od 15.05.2012. godine do isplate
10,13 EUR teku od 15.06.2012. godine do isplate
9,94 EUR teku od 15.07.2012. godine do isplate
9,82 EUR teku od 15.08.2012. godine do isplate
9,49 EUR teku od 15.09.2012. godine do isplate
9,58 EUR teku od 15.10.2012. godine do isplate
9,57 EUR teku od 15.11.2012. godine do isplate
9,40 EUR teku od 15.12.2012. godine do isplate
9,24 EUR teku od 15.01.2013. godine do isplate
9,11 EUR teku od 15.02.2013. godine do isplate
8,98 EUR teku od 15.03.2013. godine do isplate
9,03 EUR teku od 15.04.2013. godine do isplate
8,70 EUR teku od 15.05.2013. godine do isplate
8,56 EUR teku od 15.06.2013. godine do isplate
8,47 EUR teku od 15.07.2013. godine do isplate
8,34 EUR teku od 15.08.2013. godine do isplate
8,32 EUR teku od 15.09.2013. godine do isplate
8,25 EUR teku od 15.10.2013. godine do isplate 8,16 EUR teku od 15.11.2013. godine do isplate
8,14 EUR teku od 15.12.2013. godine do isplate
7,94 EUR teku od 15.01.2014. godine do isplate
s time da kamata na svaki pojedinačni iznos teče od dospijeća do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak 1.780,89 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
O b r a z l o ž e nj e
1.
Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da da je sa tuženikom sklopio ugovor o nenamjenskom kreditu dana 04. svibnja 2005. br. 016/05 kojim se tuženik obvezuje tužitelju kao korisniku kredita staviti na raspolaganje iznos u kunama u protuvrijednosti od 58.700,00 CHF uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa odlukom o kamatnim stopama kreditora. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa na dan sklapanja ugovora od 5,50 % godišnje. Jednostrano povisivanje kamatne stope je ništetno, a tužitelj je tuženiku platio sve pretplaćene kamate budući je uredno i na vrijeme izvršio otplatu kreditne obveze te čak i prijevremeno zatvorio istu jednokratnom uplatom. Tuženik kao trgovac da nije ni na koji način s tužiteljem kao potrošačem pojedinačno pregovarao, niti je ugovorom potvrdio egzaktne i točne parametre te metodu za izračun tih parametara koji utječu na odluke tuženika o promjeni ugovorene kamatne stope. Posljedica toga je neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana koja se temelji na tuženikovom jednostranom povećanju kamatnih stopa na štetu tužitelja koji na ove promjene nije imao nikakvog utjecaja niti ih je mogao predvidjeti. Poziva se na presude VTS RH br. Pž-7129/13, VS RH br. Revt-249/14.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu u bitnome naveo da su stranke sklopile dodatak ugovora o kreditu zbog čega da tužitelj nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Nadalje, osporava status potrošača tužitelja. Tuženik ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.
3. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj u podnesku od 28. studenog 2024. (l.s. 262-264) konačno uređuje tužbeni zahtjev sukladno istom.
4. U dokaznom postupku je sud izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 04. svibnja 2005. br. 016/05 sa prilozima ( l.s. 8-20), financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove LU iz [adresa] (l.s. 229-238). Sud nije izvodio druge dokaze smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim.
5. Uređeni tužbeni zahtjev je osnovan.
6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja radi isplate preplaćenih iznosa na ime razlike kamata, sve zajedno sa zateznom kamatom od plaćanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, u odnosu na ono što je početno ugovoreno.
7. Prema odredbi čl. 1111. ZOO, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
8. Nije sporno da su strane sklopile Ugovor o kreditu od 04. svibnja 2005. br. 016/05 kojim je tuženik plasirao tužitelju namjenski kredit za kupnju stana od 58.700,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz ugovorenu redovnu kamatnu stopu od 5,50 % godišnje, koja je promjenjiva sukladno odluci banke.
9. Sporno je, međutim, pitanje osnova i visine utužene tražbine. Naime, sporno je jesu li ovakve ugovorne odredbe protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske odnosno jesu li iste ništetne, te je li slijedom toga tuženik u obvezi tužitelju isplatiti razliku između plaćenih iznosa i prvotno ugovorenih iznosa do koje je došlo zbog jednostrane promjene kamatne stope. Također je sporno je li nastupila zastara utuženog potraživanja s obzirom je tuženik istakao prigovor zastare kao i status potrošača tužitelja. Sporno je i da li je došlo do konverzije predmetnog kredita.
10. U pogledu istaknutog prigovora zastare, sud nalazi da je isti neosnovan. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev-2245/17 od dana 20. veljače 2018. pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl.241. ZOO-a, zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke u povodu te tužbe. Također, navedeni pravni stav proizlazi i iz shvaćanja Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 od 30.siječnja 2020. godine u kojem je navedeno kako zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323.st.1 ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Kako je Visoki trgovački sud RH u predmetu Pž-7129/13 dana 13. lipnja 2014. godine donio pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tužene u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta 10. lipnja 2019., to se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim.
11. Ovaj sud smatra da je odredba Ugovora o kreditu, prema kojoj je ugovorena mogućnost promjene redovne kamatne stope bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, a da o promjeni nije pojedinačno pregovarano, ništetna sukladno članku 322., u vezi s člankom 324. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima, te člankom 81. stavkom 1. i člankom 84. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03 - dalje: ZZP/03) i člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07,79/08, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13). Ovo stoga jer je tuženica iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, pa prvostupanjski sud prihvaća stav Visokog trgovačkog suda u presudi od 13. lipnja 2014., poslovni broj Pž-7129/2013-4., da iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom navedenog ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je nepoštena, a time i ništetna, pa su sve jednostrane promjene kamatne stope što ih je tuženica poduzimala bile nezakonite. Suprotno navodima tužene, prvostupanjski sud, imajući u vidu navedene odluke Visokog trgovačkog suda RH i Vrhovnog suda RH, u kojima je po kolektivnoj tužbi hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača ''Potrošač'', podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012. god. pod br. P – 1401/12, protiv osam najvećih hrvatskih banaka, među kojima je i tužena, pravomoćno utvrđeno da su odredbe ugovora o kreditima, u kojima su banke bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom mijenjale početno ugovorene kamatne stope, nepoštene i stoga ništave, ovaj sud smatra da je iz navedenih razloga ništava i odredba predmetnog Ugovora o kreditu ( čl. 2.) kojom se isto regulira, slijedom čega na sporni pravni odnos treba primijeniti institut stjecanja bez osnove iz čl. 1111. ZOO) te tužitelju dosuditi razliku anuiteta prema nalazu i mišljenu sudskog vještaka za financije.
12. U presudi Suda EU - presude broj: C-26/13 od 30. travnja 2014. u odnosu na tumačenje i primjenu članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ istaknuto je, da se ta odredba Direktive 93/13/EEZ ne smije tumačiti u smislu njezine gramatičke razumljivosti, već tako da potrošaču moraju biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja kako bi on na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Sud EU polazio je od svog ustaljenog stajališta da je potrošač uvijek u slabijem položaju u odnosu na poduzetnike (u konkretnom slučaju banke) kako u pogledu pregovaračke snage tako i u pogledu razine obaviještenosti, odnosno položaju koji vodi do pristanka na uvjete koje je poduzetnik (banka) prethodno sastavio, bez mogućnosti utjecaja na njihov sadržaj. Ovaj sud smatra, da u situaciji, kada su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenljivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu, unaprijed sastavljenog od banke, o kojima se s tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo niti je on mogao utjecati na njihov sadržaj, a niti sagledati svoju obvezu kao cjelinu, takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima.
13. Pri tome se navodi da sud nije smatrao potrebnim provoditi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, sve imajući u vidu stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz presude poslovni broj Rev 3142/2018-2 od 19.3.2019. prema kojemu citirane odredbe ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a radi čega da nema potrebe u navedenom pravcu ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citirane zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa navedenim odredbama ZPP-a i Zakona o zaštiti potrošača. Što se tiče svojstva potrošača tužitelja valja reći da iz odredaba Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 i 46/07) jasno proizlazi da tužitelj ima svojstvo potrošača, a s obzirom da je u samom ugovoru o kreditu navedeno i to od strane tuženika, da se kredit odobrava za kupnju stana i to tužitelju kao fizičkoj osobi, a u spisu nema podataka o tome da bi kredit bio namijenjen bilo kakvoj poduzetničkoj djelatnosti.
14. Budući se radi o ništetnim odredbama, tuženik je, u smislu odredaba čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15. i 29/18, dalje: ZOO), dužan vratiti tužitelju sve što je primio po osnovama koje su utvrđene ništetnim, pa tužitelj ima pravo na isplatu preplaćenih iznosa anuiteta.
15. Na okolnost visine iznosa koji je tuženik dužan isplatiti tužitelju, provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove LU iz [adresa], koji je u nalazu i mišljenju u bitnome naveo da razlika preplaćenih kamata po utuženom ugovoru o kreditu nastala uslijed promjene ugovorene kamatne stope iznosi 1.332,63 EUR.
16. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao prigovor, dok se tuženik referirao na vještvo ističući pravna pitanja koja nisu predmet financijskog vještačenja, pa je sud prihvatio nalaz i mišljenje vještaka smatrajući da je izrađen stručno, jasno, obrazloženo, te sukladno članku 258 ZPP.
17. U svezi stava tuženika da prilikom izračuna ukupnog iznosa preplaćenih anuiteta treba uzeti u obzir tzv. negativne razlike ovaj sud takvo pravno pitanje (materijalnopravne prirode) smatra neosnovanim. Naime, činjenica je da tuženik u postupku nije postavio nikakav određeni zahtjev, kako protutužbeni, tako niti prigovor prijeboja u svezi negativnih razlika, pa ne postoji nikakav osnov za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu. Tako i Vrhovni sud u svojoj odluci Rev-549/23 od 18. prosinca 2023. navodi slijedeće: "U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK– CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita." S time da ovaj sud smatra kada bi takav zahtjev i postojao isti bi bio u direktnoj suprotnosti s čl. 323. st. 2. ZOO prema kojoj ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog pravnog posla (a to je u konkretnom slučaju tuženik) odgovara svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima slučaja nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti. Osim toga tužitelj plaćanjem anuiteta kredita nije ništa primio zbog čega niti nema obvezu bilo što vratiti temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 323. st. 1. ZOO-a.
18. U svezi prigovora tuženika da je provedena konverzija pa da tužitelj nema pravni interes za podnošenje ove tužbe, a podredno da traženi iznos treba umanjiti za iznos priznat u konverziji, navodi se da te navode tuženik nije dokazao. Naime, tužiteljica je tijekom postupka osporavala da bi bila provedena konverzija ističući da je tražila informativni izračun iznosa konverzije i da su stranke pregovarale o provedbi konverzije, ali da nikad nisu zaključile Aneks u za to predviđenoj formi kojim bi istu provele, te da je u cijelosti kreditnu obvezu podmirila bez provođenja konverzije. Obzirom da je tužiteljica osporavala konverziju na tuženiku je bio teret dokaza da je do iste došlo. Tuženik je u tom pravcu dostavio Dodatak ugovora o kreditu sa Obavijesti o izračunu efekta konverzije koji su potpisani od strane ovdje tužitelja i tuženika ( dok izostaje potpis RU koja je u osnovnom ugovoru sudjelovala kao založni dužnik), ali koji Dodatak nije ovjeren iz čega slijedi da su stranke doista pregovarale o konverziji, od čega je tužiteljica očito odustala prije ovjere. Kako nakon prigovora tužiteljice da do konverzije u konačnici nije došlo, tuženik nije dostavio ovjereni Aneks niti je predložio da se isti eventualno zatraži od javnog bilježnika, to sud smatra da nije dokazao da je doista došlo do konverzije između ovdje parničnih stranaka. Naime, osnovni ugovor o kreditu je solemniziran, pa je sukladno odredbama ZOO-a i aneks istog da bi bio valjan trebao biti u istoj formi.
19. Zbog svega navedenog, procjenjujući svaki dokaz pojedinačno te dovodeći sve dokaze u međusobnu vezu, sud drži da je uređeni tužbeni zahtjev osnovan, pa je odlučeno kao u izreci.
20. O kamatama je odlučeno temeljem čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a.
21. O trošku je odlučeno sukladno čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22) te je tužitelju određen trošak za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7. 1.), zastupanje na ročištima od 04. studenog 2022. i 03. prosinca 2024. u iznosima od po 250,00 EUR (Tbr. 9. 1.), za sastav odgovora na žalbu od 06. studenog 2023. 250,00 EUR (Tbr. 10.6.), te za sastav podneska od 28. studenog 2024. iznos od 250,00 EUR ( Tbr. 8.1.), koji iznosi uključuju i PDV od 25%, čemu valja pribrojiti trošak vještačenja (464,53 eur) i plaćenu pristojbu za tužbu u iznosu od 66,36 eur, što ukupno iznosi 1.780,89 EUR. Odbijen je zahtjev za naknadom troška za ostale podneske jer isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.
22. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci odluke.
Šibenik; 14. siječnja 2025.
S U D A C
Jadranka Longin
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od obavljene dostave iste. Stranci uredno obaviještenoj o ročištu objave rok za žalbu teče od dana objave, dok stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu objave rok za žalbu teče od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.
Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuju Županijski sud iz čl. 4 st. 3 Zakon o područjima i sjedištima sudova (NN 128/14) i čl. 51 st. 3 Pravilnika o radu u sustavu e Spis ("Narodne novine" 35/15).
DN-a:
1. Tužitelj pp
2. Tuženik pp
