Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

51000 Rijeka

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Pr-2353/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci po sucu toga suda Lani Hess Vukoša kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice DK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Knežević i partneri j.t.d iz Rijeke protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42 (OIB40237608715), zastupano po punomoćnici dr.sc. Ani Holjar, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 29. studenog 2024. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Luke Božića, odvjetnika iz Rijeke i punomoćnika tuženika Matije Pavačića, odvjetnika iz Rijeke, 14. siječnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici DK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) na ime naknade plaće za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. isplatiti bruto iznos od 1.317,29 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 11. ožujka 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate, koja teče:

- na iznos od 58,34 EUR-a počev od 11.03.2016. do isplate,

- na iznos od 57,40 EUR-a počev od 12.04.2016. do isplate,

- na iznos od 59,68 EUR-a počev od 12.05.2016. do isplate,

- na iznos od 57,49 EUR-a počev od 13.06.2016. do isplate,

- na iznos od 55,59 EUR-a počev od 12.07.2016. do isplate,

- na iznos od 64,50 EUR-a počev od 11.08.2016. do isplate,

- na iznos od 58,65 EUR-a počev od 12.09.2016. do isplate,

- na iznos od 58,88 EUR-a počev od 11.10.2016. do isplate,

- na iznos od 60,65 EUR-a počev od 11.11.2016. do isplate,

- na iznos od 59,74 EUR-a počev od 13.12.2016. do isplate,

- na iznos od 59,62 EUR-a počev od 12.01.2017. do isplate,

- na iznos od 36,10 EUR-a počev od 13.02.2017. do isplate,

- na iznos od 8,84 EUR-a počev od 11.03.2016. do isplate,

- na iznos od 8,11 EUR-a počev od 12.04.2016. do isplate,

- na iznos od 8,61 EUR-a počev od 12.05.2016. do isplate,

- na iznos od 7,20 EUR-a počev od 13.06.2016. do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR-a počev od 12.07.2016. do isplate,

- na iznos od 18,21 EUR-a počev od 11.08.2016. do isplate,

- na iznos od 10,81 EUR-a počev od 12.09.2016. do isplate,

- na iznos od 10,18 EUR-a počev od 11.10.2016. do isplate,

- na iznos od 11,85 EUR-a počev od 11.11.2016. do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR-a počev od 13.12.2016. do isplate,

- na iznos od 11,31 EUR-a počev od 12.01.2017. do isplate,

- na iznos od 4,36 EUR-a počev od 13.02.2017. do isplate,

- na iznos od 3,17 EUR-a počev od 13.03.2017. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR-a počev od 12.04.2017. do isplate,

- na iznos od 10,42 EUR-a počev od 12.05.2017. do isplate,

- na iznos od 8,32 EUR-a počev od 12.06.2017. do isplate,

- na iznos od 11,59 EUR-a počev od 12.07.2017. do isplate,

- na iznos od 16,32 EUR-a počev od 11.08.2017. do isplate,

- na iznos od 5,65 EUR-a počev od 12.09.2017. do isplate,

- na iznos od 14,61 EUR-a počev od 12.10.2017. do isplate,

- na iznos od 5,91 EUR-a počev od 10.11.2017. do isplate,

- na iznos od 12,06 EUR-a počev od 13.12.2017. do isplate,

- na iznos od 12,63 EUR-a počev od 11.01.2018. do isplate,

- na iznos od 8,64 EUR-a počev od 12.02.2018. do isplate,

- na iznos od 17,98 EUR-a počev od 12.03.2018. do isplate,

- na iznos od 15,14 EUR-a počev od 11.04.2018. do isplate,

- na iznos od 19,70 EUR-a počev od 11.05.2018. do isplate,

- na iznos od 5,20 EUR-a počev od 12.06.2018. do isplate,

- na iznos od 12,69 EUR-a počev od 12.07.2018. do isplate,

- na iznos od 25,00 EUR-a počev od 13.08.2018. do isplate,

- na iznos od 10,54 EUR-a počev od 12.09.2018. do isplate,

- na iznos od 23,32 EUR-a počev od 12.10.2018. do isplate,

- na iznos od 10,58 EUR-a počev od 13.11.2018. do isplate,

- na iznos od 18,17 EUR-a počev od 12.12.2018. do isplate,

- na iznos od 25,38 EUR-a počev od 11.01.2019. do isplate,

- na iznos od 23,87 EUR-a počev od 13.02.2019. do isplate,

- na iznos od 24,02 EUR-a počev od 13.03.2019. do isplate,

- na iznos od 19,70 EUR-a počev od 11.04.2019. do isplate,

- na iznos od 6,26 EUR-a počev od 13.05.2019. do isplate,

- na iznos od 17,98 EUR-a počev od 12.06.2019. do isplate,

- na iznos od 17,44 EUR-a počev od 12.07.2019. do isplate,

- na iznos od 10,83 EUR-a počev od 13.08.2019. do isplate,

- na iznos od 13,94 EUR-a počev od 12.09.2019. do isplate,

- na iznos od 12,30 EUR-a počev od 11.10.2019. do isplate,

- na iznos od 9,16 EUR-a počev od 12.11.2019. do isplate,

- na iznos od 9,45 EUR-a počev od 10.12.2019. do isplate,

- na iznos od 17,61 EUR-a počev od 12.02.2020. do isplate,

- na iznos od 20,25 EUR-a počev od 11.03.2020. do isplate,

- na iznos od 17,89 EUR-a počev od 10.04.2020. do isplate,

- na iznos od 3,38 EUR-a počev od 12.05.2020. do isplate,

osim za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u gore navedenim bruto iznosima, u roku od 15 dana.

II. Tuženik Klinički bolnički centar Rijeka (OIB40237608715) dužan je tužiteljici DK (OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.468,99 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska Središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je zaposlena kod tuženika, te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

1.2. Odredbom članka 4. Zakona o plaćama u javnim službama (Narodne novine br. 27/01, 39/09) propisano je kako plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

1.3. Odredbom članka 94. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR) propisano je kako za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću.

1.4. Odredbom članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj 29/18 – dalje: KU/18) plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen radnik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Pod dodacima na plaću smatraju se stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 49. KU/18 propisano je uvećanje osnove plaće za zaposlene u zdravstvenoj djelatnosti i zdravstvenom osiguranju na način da se osnovna plaća uvećava i to za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Dodaci na plaću koji se odnose na rad noću, subotom, nedjeljom, prekovremeni rad i rad u drugoj smjeni međusobno se ne isključuju (st. 12.). Pritom se ističe kako niti iz jedne odredbe KU/18 ne proizlazi da radniku, dodaci na plaću, pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada ili uvećanje za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenta međusobno isključuju.

1.5. Tuženik nije evidentirao pa posljedično tome niti isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan „padao” na radni dan (od ponedjeljka do petka) odredbi čl. 49. st. 9., 10. i 11. KU/18, a sve u vezi s odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH. Naime, tužiteljici, u tom slučaju, uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate ako bi stvarno odrađeni sati na kraju mjeseca prelazili mjesečni fond radnih sati, a koja naknada za prekovremeni rad tužiteljici nije isplaćena. Također, tuženik tužiteljici nije pravilno obračunao i isplatio plaću sukladno odredbi čl. 49. st. 1. - 11. KU/18.

1.6. Tuženik tužiteljici u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2021. nije plaćao slobodan dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom, a što je bio dužan sukladno članku 60. stavak 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN broj: 9/05 i 88/13 – dalje KU/05 i KU 88/13).

1.7. Tužiteljica je u tom razdoblju radila u otežanim uvjetima rada pa joj je prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09,dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, dalje ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i NN 29/18 dalje KU) koji u članku 57. odnosno članku 45. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava.

1.8. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak zbog otežanih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila dok joj dodatak na osnovnu plaću za otežane uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u otežanim uvjetima rada, te je ostvarivala i pravo na putni trošak.

1.9. Dodatkom I. KU 96/15 i KU 92/19 koji su na snazi od 1. listopada 2015. propisano je u članku 59a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a u razdoblju od 1. rujna 2019. u iznosu od 8% osnovne plaće.

1.10. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 i KU 92/19 neprekidno radila na radnom mjestu laboratorijskog tehničara i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.11. Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15 radila kod tuženika i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

1.12. Tuženik je tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila kod tuženika i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

1.13. Budući da je tuženik tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio plaće po svim gore navedenim osnovama, posljedično je tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti za rad.

1.14. Odredbom članka 36. stavak 2. KU propisano je radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

1.15. Odredbom članka 59. stavak 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

1.16. Tuženik je u većem dijelu utuženog razdoblja izvršio obračun naknada plaće za godišnji odmor pravilnom metodom (prosjek tri prethodno isplaćene plaće), ali s pogrešnim parametrima (manje utvrđenim iznosima plaća koje čine prosjek), pa je time tužiteljici pogrešno obračunao i isplatio naknade plaće za godišnji odmor u cijelom spornom razdoblju od 1. veljače 2016. do 3. travnja 2021. Naknade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tuženik je pogrešno obračunao u cijelom utuženom razdoblju i to kao prosječnu vrijednost satnice (prema zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju), a ne kao prosječnu vrijednost plaće (po odredbama TKU – kao lex specialis).

1.17. Tužiteljica je u navedenom razdoblju ostvarila pravo na naknadu putnog troška sukladno KU i TKU za službenike i namještenike u javnim službama.

1.18. U razdoblju od 01. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. uz već ranije istaknute nepravilnosti u vezi sa obračunom plaće, došlo je i do pogrešnog obračuna osnovice kako za redovni tako i za prekovremeni fond sati jer je tužiteljici plaća umanjena za 6% u odnosu na onaj iznos na koji bi imala pravo u skladu s važećim zakonskim propisima i kolektivnim ugovorima iako su se u razdoblju od prosinca 2015. do siječnja 2017. ispunili uvjeti za obračun plaće u visini osnovice od 5.415,37 kn ili više temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama temeljem odredbe članka III Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama zaključenih 26.10.2011.

1.19. Službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukazali su na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom, dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja. Odredba članka III IDDS-a, koja se odnosi i na povrat osnovice se prema njezinom sadržaju počinje primjenjivati od mjeseca u kojem službena statistika ukaže na rast tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno i ona se primjenjuje do prve slijedeće promjene osnovice prema IDDS-u. Prosječan rast tromjesečnog BDP-a od 2 % za dva tromjesečja uzastopno zabilježen je 27. studenoga 2015. Odredbom članka IV stavak 5. IDDS-a Vlada RH se obvezala povećati osnovicu plaće od 1. siječnja 2013. do isplate, ako se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz članka III na način što će provesti usklađenje bruto plaće u javnim službama sa bruto plaćom u privredi, a to su Vlada i sindikati javnih službi izričito i potvrdili Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. kojim je u članku 1. stavak 1. izričito navedeno da je to nesporno i zajedničko tumačenje odredbi članka IV u svezi članka VII Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, te su u članku 1. stavku 4. dodatno pojasnili da se odgoda iz članka VII stavak 1. primjenjuje i u slučaju iz članka IV stavka 5. IDDS-a, dok je člankom 2. Vjerodostojnog tumačenja utvrđeno da je BDP prethodno ostvario negativan rast od 4 tromjesečja, da se primjena članka IV stavka 5. odgađa do 31. prosinca 2013. (tj. 4 tromjesečja), a Vlada RH nije sukladno članku 2. Vjerodostojnog tumačenja i članka IV stavka 5. IDDS-a povećala osnovicu nakon isteka 31. prosinca 2013. već je i dalje odgodila primjenu članka IV stavka 5. tijekom 2014. i 2015. do isplate, s obzirom da je od potpisivanja Vjerodostojnog tumačenja zabilježio još ukupno 8 tromjesečja negativnog rasta. Od donošenja Vjerodostojnog tumačenja BDP je ostvario negativan rast od 8 uzastopnih tromjesečja (tj. ukupno 12 tromjesečja) pa se sukladno Vjerodostojnom tumačenju primjena članka IV stavka 5. mogla odgoditi najkasnije do 31. prosinca 2015. do isplate, a kako Vlada RH nije postupila sukladno članku IV stavku 5. nameće se zaključak da je za to razdoblje koristila pravo na odgodu usklađivanja iz članka VII stavka 1. IDDS-a. Budući da su se uvjeti za primjenu članka III IDDS-a ispunili 27. studenoga 2015. do isplate, dakle prije 31. prosinca 2015. do isplate, osnovica plaće se sukladno članku III IDDS-a povećala 27. studenoga 2015. do isplate, tj. kada je došlo do rasta tromjesečnog BDP-a od 2% za dva tromjesečja uzastopno, s tim da se naglašava da odredbama IDDS-a nije ugovoreno da bi se činjenica negativnog rasta BDP-a od kraja 2011. do sredine 2014. do isplate, nakon što je pad BDP-a već korišten radi odgode iz članka IV. stavka 5. mogla primijeniti i na razdoblje iz članka III koje je počelo teći, tek krajem 2015. i u kojem razdoblju nije bilo negativnog rasta BDP-a.

1.20. Stoga je tužiteljica nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja konačno preciziranim tužbenim zahtjevom sukladno nalazu i mišljenju Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaka za financije, računovodstvo i poreze TK, dipl.oecc. iz [adresa] precizirala tužbeni zahtjev na način kao u izreci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti smatrajući kako je Zakonom o radu člankom 15. propisano da ugovor o radu obvezno sadržava između ostaloga i podatak o osnovnoj plaći i dodacima na plaću, a stavkom 2. je propisano da se umjesto navođenja podataka o osnovnoj plaći i dodacima na plaći može uputiti na odgovarajući zakon drugi propis, kolektivni ugovor ili drugi pravilnik koji uređuje ta pitanja. Navedeno je tuženik učinio i time ispoštovao sve odredbe zakona i podzakonskih akata.

2.1. Tuženik je osporio navode tužiteljice da joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila. Tuženik je tužiteljici u navedenom razdoblju plaćao dodatak za otežane uvjete rada kako je to propisano KU.

2.2. Tuženik je istaknuo kako su tužiteljici svi prekovremeni sati uredno evidentirani i isplaćeni.

2.3. Prema stavu tuženika tužiteljica miješa pojam osnovne plaće i prekovremenog rada iz razloga što osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovica za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, a dodaci na osnovnu plaću jesu između navedenih i uvećanje plaće, a u uvećanje plaće spada prekovremeni rad.

2.4. Tuženik drži kako se u konkretnom slučaju ne može primjenjivati Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike i to odredba članka 44. stavak 3. KU (NN 89/19) kojom je propisano da se državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje jer se isti ne primjenjuje u zdravstvenoj djelatnosti obzirom da se primjenjuje KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji nema slične odredbe.

2.5. Tuženik je naveo kako je 5. svibnja 2020. zaključen Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 56/20) koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. i kojim je ustanovljen novi obračun plaće sukladno kojem tuženik i postupa slijedom čega je neosnovano potraživanje tužiteljice u razdoblju do siječnja 2021.

2.6. Tuženik drži da nije osnovan navod tužiteljice da joj je obračun plaće za 2016. izvršen na pogrešnoj visini osnovice za obračun plaće za 2016. u iznosu od 5.415,37 kuna koji obračun je izvršen sukladno Temeljnom kolektivnom ugovoru i Sporazumu Vlade i Sindikata o osnovici plaće.

2.7. Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama NN 141/12 (u daljnjem tekstu TKU) propisano je da se ovim ugovorom utvrđuju prava i obveze iz rada i po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama na koje se primjenjuje Zakon o plaćama u javnim službama.

2.8. Zakonom o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01,39/09) određeno je da se osnovica za izračun plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom, ako se osnovica za izračun plaće ne utvrdi do donošenja državnog proračuna, osnovicu utvrđuje Vlada.

2.9. Člankom 51. Temeljnog kolektivnog ugovora propisano je da plaće zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0 5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanje plaća. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te se njegove izmjene dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanje i znanost od 25. studenog 2006. važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.

2.10. Vlada Republike Hrvatske je 23. studenoga 2006. sa Sindikatima javnih službi sklopila Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama kojim je uređeno da se osnovica za izračun plaće javnim službama povećava za 6 % u odnosu na osnovicu za izračun plaće od prošle godine, početno s 2007. Dodatkom Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. 5. 2009. određeno je smanjenje osnovice sa 5.415,37 kuna na 5.108,18 kuna. Temeljem članka 51. stavak 4. Temeljnog kolektivnog ugovora od 26. listopada 2011. Vlada i sindikati javnih službi zaključili su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće javnim službama sukladno kojima su potpisnici suglasni da se primjenjuje osnovica za izračun plaće u visini od 5.108,84 kuna. Navedenim izmjenama se isto tako utvrđuje da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnje realnog tromjesečnog BDP-a za 2 tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne do isplate) prosječno 20 i više posto (mjereno aritmetičkom sredinom 2 stope realnog rasta međugodišnji tromjesečnog BDP 2 uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Sporazumom iz 2006. je de facto stavljen izvan snage Zakon o osnovici plaće u javnim službama (Narodne novine broj 27/01) kojim stupanjem na snagu su prestale važiti odredbe članka 5. stavak 2. i 3. Zakona i sve odredbe drugih Zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojim je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja a koji su doneseni na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Dodatak Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama 13.05.2009. kojim se utvrđuje da je 23. 11. 2006. zaključen Sporazum o osnovici plaće u javnim službama je nevažeći.

2.11. Iz odredbi Temeljnog kolektivnog ugovora i potpisanog Sporazuma i dodatak Sporazumu evidentno je da Vlada određuje visinu osnovice Odlukom odnosno Sporazum sa sindikatima ukoliko ista nije utvrđena kolektivnim ugovorom. Vlada Republike Hrvatske je sukladno Zakonu o osnovici plaće javnim službama donijela 29.12.2016. Odluku o visini osnovica za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 123/16) koja je stupila na snagu 01.01.2017. Početkom primjene nove Odluke prestaje vrijediti Odluka o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama (Narodne novine 40/09) koja se primjenjivala od 1. 4. 2009. i kojom je osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena u visini od 5.108,84 kuna u bruto iznosu počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. koja je bila isplaćena u svibnju 2009. Odluka iz 2009. primjenjuje se i u siječnju 2017. budući da je na temelju iste plaća u javnim službama isplaćena za prosinac 2016. Prema novoj Odluci (NN 123/16) osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kn bruto i primjenjuje se od 01.01.2017. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja je isplaćena u mjesecu veljači 2017. Navedene Odluke su jedine pravovaljane.

2.12. Sukladno Odluci (NN 123/16) u razdoblju od 1.siječnja 2017. počev s plaćom za mjesec siječanj 2017. isplaćene u mjesecu veljači 2017. osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje se u visini od 5.211,02 kn bruto.

2.13. Stoga tuženik ističe da Vlada RH donosi Odluku o visini osnovice plaće zaposlenicima javnim službama i tuženik ne može niti ima ovlasti ni na bilo koji način utjecati na izračun osnovice. Slijedom iznesenog razvidno je da tuženik primjenjuje sve pozitivne pravne propise što dokazi primjenom Centralnog obračuna plaće (Cop- a) a koji je odlukom Vlade obvezan za primjenu u svim javnim službama.

2.14. Tuženik je istaknuo prigovor zastare.

2.15. Stoga je tuženik predložio odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti.

3. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze uvidom u Dopis (list 10 spisa), obračun plaće (list 11-132 spisa), te je proveden dokaz knjigovodstvenim vještačenjem po Centru za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenom po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TK, dipl.oecc. iz [adresa].

4. Na pripremnom ročištu održanom 22. ožujka 2024. punomoćnici su suglasno naveli kako odluka u ovoj pravnoj stvari predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud te su predložili provođenje knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva.

5. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim kako je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, te joj je rad organiziran na način da učestalo radi prekovremeno.

6. Iz dokumentacije na listu 11-132 i pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o Zagreb (list 185-200 spisa) ovaj sud drži utvrđenim da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplatio umanjene plaće na način da:

- od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima, a koji dodatak je propisan odredbom članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ 143/13 – dalje: KU-143/13) i članka 45. KU 29/18;

- od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. nije plaćao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata za vrijeme prekovremenog rada, iako je tužiteljica cijelo vrijeme imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata, a na koji dodatak je propisan odredbom članka 59. KU-143/13 i članka 59.a Dodatka I Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 96/15 – dalje: Dodatak I) u omjeru od 4% od osnovne plaće, odnosno nakon 1. listopada 2015. u omjeru 8% od osnovne plaće;

- od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2021. prilikom obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora nije obračunao i razlike plaće koje su predmet tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrđujući prosjek prethodno isplaćenih plaća prema plaćama koje su umanjene za neisplaćene prethodno navedene dodatke,

- od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. pogrešno izračunao visinu plaće temeljem osnovice umanjene za 6%.

7. Iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TK, dipl.oecc. iz [adresa] od 24. rujna 2024. (list 185-200 spisa) na koji stranke nisu imale primjedbi vezano za metodologiju obračuna naknade plaće, proizlazi kako je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara, te je Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja propisano da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću i detaljno propisano na koji način se izračunava osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću te da se dodaci međusobno ne isključuju.

7.1. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je pregledom obračunskih lista plaća i evidencije o radnom vremenu u tabelarnom pregledu prikazao obračunate prekovremene sate, neobračunato uvećanje po osnovi posebnih uvjeta rada i po osnovi odgovornost za život i zdravlje ljudi i neisplaćene bruto iznose za vrijeme godišnjeg odmora kao i isplaćena predmetna uvećanja na prekovremene sate za razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021..

7.2. Uvidom u dostupnu dokumentaciju izvršena je usporedba evidencije o radnom vremenu i obračunskih isprava za isplatu plaće u dijelu koji se odnosi na evidentirane odrađene sate i obračunate sate rada te od toga prekovremene sate i sate rada koje je tužiteljica odradila na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju koji padaju od ponedjeljka do petka.

7.3. Uvidom u platne liste i usporedbom istih sa evidencijama rada razvidno je da je tuženik tužiteljici na sate rada obračunavao uvećanja zavisno da li su odrađeni subotom, nedjeljom, na dane blagdana i druge dane određene zakonom i na dan uskrsa, odnosno zavisno od toga da li su isti odrađeni u noćnom dijelu dana i u drugoj smjeni.

7.4. Na temelju pregledane dokumentacije i utvrđenjima i izračunima iz nalaza stalni sudski vještak je naveo kako tužiteljici nisu za sve odrađene sate isplaćeni dodaci za posebne uvjete rada i za odgovornost za život i zdravlje ljudi koji dodaci nisu isplaćeni za ostvarene prekovremene sate.

7.5. Stalni sudski vještak je naveo kako je iz navedene dokumentacije razvidno da su tužiteljici evidentirani i obračunati prekovremeni sati na način da je uzeta u obzir vrijednost osnovnog sata i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodaci koji su predmet tužbenog zahtjeva.

7.6. U nalazu i mišljenju stalni sudski vještak je naveo kako je visina potraživanja tužiteljice izračunata pod pretpostavkom da joj za vrijeme prekovremenog rada pripadaju:

-dodatak za posebne uvjete rada,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi,

a koje dodatke tuženik nije obračunao na dostavljenim platnim listama.

7.7. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je na mjesečnoj osnovi, a polazište za izračun je vrijednost osnovne plaće koja je utvrđivana svaki mjesec za svaki sat rada i broj prekovremenih sati. Osnovna plaća i broj prekovremenih sati u svakom mjesecu nisu osporavani te su preuzeti iz platnih lista tuženika koje prileže spisu.

7.8. Stalni sudski vještak je također naveo da je visina pojedinog dodatka za jedan prekovremeni sat tužiteljice jednaka propisanom postotku svakog dodatka obračunatog na vrijednost osnovne plaće za sat rada.

7.9. Stoga je stalni sudski vještak tabelarno prikazao izračun visine dodataka po mjesecima obračunate na sate prekovremenog rada na stranicama 7-15 nalaza (list 191-199 spisa).

7.10. Stalni sudski vještak je naveo kako je u Tabeli 1. prikazao ukupan fond radnih sati za pojedine mjesece bez uračunavanja sati odrađenih na blagdan koji padaju od ponedjeljka do petka, broj odrađenih sati rada koji su bili duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada i duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, te ukupan broj sati rada koje je tužiteljica odradila na dane blagdana, neradne dane utvrđene zakonom i na Uskrs u utuženom razdoblju koji padaju od ponedjeljka do petka kako su iskazani u evidencijama o radnom vremenu te je izvršena usporedba sa platnim listama.

7.11. U odnosu na sve odrađene sate rada po mjesecima za koje su utvrđene razlike između evidencije o radnom vremenu i platnih listi iskazan je obračun potraživanja u Tabeli 2. Obračun je sačinjen pod pretpostavkom da tužiteljici zbog rada na dane blagdana koji padaju u vremenu od ponedjeljka do petka pripadaju potraživanja po osnovi prekovremenog rada pod pretpostavkom da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja u tekućem mjesecu i 8 radnih sati dnevno), te je prikazan izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđena.

7.12. Stalni sudski vještak je naveo kako je u Tabeli 3. iskazana visina potraživanja tužiteljice po osnovi dodatka za posebne uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi izračunata za sve efektivno odrađene sate rada na koje tuženik nije obračunao navedene dodatke na dostavljenim platnim listama kao i izračun manje isplaćene naknade za godišnji odmor uzevši u obzir visinu potraživanja koja je prethodno utvrđena time da je uzeto u obzir da se u razdoblju od 21. prosinca 2015. primjenjuje Zaključak 153.

7.13. Stoga stalni sudski vještak navodi kako pod pretpostavkom da tužiteljici za sate prekovremenog rada pripadaju navedeni dodaci u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021.;

- dodatak za posebne uvjete rada iznosi 414,56 EUR-a,

-dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 137,15 EUR-a,

-manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad iznosi 78,94 EUR-a,

- za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. potraživanje zbog neprimjene utužene osnovice iznosi 686,64 EUR-a,

slijedom čega ukupno potraživanje tužiteljice iznosi 1.317,29 EUR-a.

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži kako je tužbeni zahtjev tužiteljice konačno preciziran u pismenom podnesku od 28. listopad 2024. osnovan.

9. Odmjera je ovog suda kako je prijeporno pitanje u ovoj pravnoj stvari da li se tužiteljici zaposlenoj kod tuženika na radnom mjestu laboratorijskog tehničara dodaci na osnovnu plaću računaju na temelju temeljenog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, dalje TKU) i članka 44. stavka 3. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 89/12, dalje KU) kojima je propisano da državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje ili na temelju odredbe članka 57. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013) i članka 45. KU 29/18 (NN 29/18) koja propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.) te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

10. Iz provedenog dokaznog postupka ovaj sud drži utvrđenim da je tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. radila na radnom mjestu laboratorijskog tehničara u posebnim uvjetima rada pa joj prema članku 86. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11 i 82/12, dalje ZR/09) i članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, dalje: ZR/14), pripadalo pravo na povećanu plaću. U to vrijeme na snazi je Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja NN 143/13 (dalje: KU) koji u članku 57. propisuje da se na tužiteljičinom radnom mjestu osnovna plaća po toj osnovi uvećava, a identično je propisano i odredbom članka 45. KU 29/18.

10.1. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi utvrđenim da je tuženik tužiteljici isplaćivao dodatak zbog posebnih uvjeta rada samo na dio sati koje je tužiteljica odradila (za redovan rad) dok joj dodatak na osnovnu plaću za posebne uvjete rada nije plaćao na sve sate koje je odradila (za prekovremeni rad) iako je tužiteljica cijelo vrijeme radila u posebnim uvjetima rada.

10.2 Dodatkom I. KU 96/15 (koji je na snazi od 1. listopada 2015.) propisano je u članku 59.a da iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja, ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, dok je Dodatkom II KU NN 92/19 propisano da navedeni dodatak iznosi 8% od osnovne plaće.

10.3. Odredbom članka 58. KU 143/13 i članka 56. KU 29/18 i 92/19 propisana su uvećanja osnovne plaće radnicima po osnovi položajnog dodatka na propisanim radnim mjestima i poslovima koji se odnose i na radno mjesto tužiteljice.

10.3 Tužiteljica je u razdoblju važenja Dodatka I KU 96/15, Dodatka II KU NN 92/19 i Dodatka III KU 56/20 neprekidno radila na radnom mjestu laboratorijskog tehničara i neprekidno je imala iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Na tom radnom mjestu tužiteljica je radila i u redovnom i u prekovremenom radu.

10.4 Tuženik je u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo za dio odrađenih sati, dok joj nije isplaćivao taj dodatak na osnovnu plaću za sve odrađene sate, iako je tužiteljica svaki sat rada (redovnog i prekovremenog) radila na poslovima laboratorijskog tehničara i u svakom trenutku rada imala odgovornost za živote i zdravlje pacijenata.

11. Odmjera je ovog suda da se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na vremensko razdoblje od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2021. za dodatke za otežane uvjete rada, položajni dodatak i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi pa se stoga pri ocjeni prava tužiteljice na dodatke za otežane uvjete rada i položajni dodatak na ostvarene sate prekovremenog rada, te na dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi ima primijeniti KU-143/13 i Dodatak I, koji kolektivni ugovor je u primjeni počevši od 1. prosinca 2013. i KU 29/18.

11.1. Iz provedenog dokaznog postupka nije sporno da tuženik nije tužiteljici isplaćivao sporne dodatke na plaću kada je tužiteljica radila u prekovremenom radu.

11.2. Pravo na uvećanje plaće zbog posebnih uvjeta rada proizlazi iz odredbe članka 57. KU-143/13 i 55. KU 29/18 kojim je u stavku 1. propisano da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a u stavku 2. tog članka navedena su radna mjesta za koja se uvećava osnovna plaća radnicima koji rade na tim radnim mjestima, a među tim radnim mjestima je i radno mjesto tužitelja.

11.3. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici s obzirom na njezino radno mjesto sukladno odredbi članka 57. stavka 2. KU 143/13 i članka 55. stavka 2. KU 29/18 pripada pravo na uvećanje osnovne plaće time da je prijeporno pitanje da li joj pripada pravo na ovo uvećanje pripada samo za ostvarene sate redovnog rada, ili to pravo pripada i za ostvarene sate prekovremenog rada.

11.4. Temeljem članka 59. KU 143/13 i članka 57. KU 29/18 tužiteljici zaposlenoj na poslovima laboratorijskog tehničara pripada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno odredbi članka 60.

12. Prema stavu ovog suda sukladno naprijed citiranim odredbama KU-143/13 i KU 29/18 tužiteljici pripada navedeno uvećanje i na sate ostvarene u prekovremenom radu obzirom da iz odredbi navedenih kolektivnih ugovora ne proizlazi da radniku to uvećanje pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i uvećanje po osnovi otežanih uvjeta rada međusobno isključuju. Primjenom odredbe članka 36. stavak 2. KU 143/13 i 34. stavak 2. KU 29/18 prema kojoj tužiteljici koja je radila prekovremeno pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene joj u prethodna tri mjeseca, ako je to za nju povoljnije pripada i razlika naknade plaće za godišnji odmor.

13. Ovaj sud nije prihvatio navode tuženika da iz odredbi članka 47. i članka 51. KU-143/13 i članka 45. i 49. KU 29/18 proizlazi da radnik nema pravo na navedeno uvećanje na sate ostvarene u prekovremenom radu jer da odredba članka 47. KU-143/13 i članka 45. KU 29/18 propisuje da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (stavak 1.), da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), te da su dodaci na plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće (stavak 3.).

13.1. Odredbom članka 51. stavka 1. i članka 49. stavak 1. citiranih kolektivnih ugovora propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad od 50%, s time da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Odredba članka 51. stavka 1. KU-143/13 i članka 49. stavak 1. KU 29/18 propisuje na koji se način obračunava naknada za prekovremeni rad – tako da se za 50% uvećava osnovna plaća. Iz citirane odredbe ne proizlazi da radniku, koji radi na radnom mjestu s otežanim uvjetima rada, kao što je slučaj i s tužiteljem, ne bi pripadalo pravo na uvećanje plaće iz članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na one sate koji su ostvareni kao prekovremeni. Isključenje prava na uvećanje osnovne plaće temeljem odredbe članka 57. KU-143/13 i članka 55. KU 29/18 na sate ostvarene u prekovremenom radu ne proizlazi ni iz jedne druge odredbe navedenog kolektivnog ugovora.

14. To više što je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na osmoj sjednice građanskog odjela održan 9. prosinca 2019. zauzeo pravno shvaćanje da zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog Ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 i 96/15 dalje KU/13) koji u redovnom radu ima pravo na uvećanje plaće za posebne uvijete rada iz čl. 59. KU/13 imaju pravo na te dodatke kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

15. Ovaj sud nije prihvatio prigovor zastare obzirom da je tužiteljica u tužbi podnesenoj 10. ožujka 2021. tužbenim zahtjevom nakon istaknutog prigovora zastare zatražila utuženu naknadu počev od 1. veljače 2016. dospjelu 11. ožujka 2016, te se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok iz odredbe članka 139. Zakona o radu (NN 94/13 i 127/17) kojim je propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina.

16. Odredbom članka 7. stavak 3. ZR propisano je da će se primijeniti za radnika najpovoljnije pravo ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između Radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, osim ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

16.1. Tuženik kao poslodavac predstavlja javnu službu u smislu odredbe članka 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09). i isplata plaće tužiteljice regulirana je odredbom članka III. Izmjena i dopuna Dodatku sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog dana 26. listopada 2011. do isplate i Arbitražne odluke od prosinca 2011.

16.2. Pravo na isplatu temeljem navedene odredbe potvrđuju i Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenog 2006. do isplate sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno osnovica) za po 6% u 2007. do isplate, 2008. i 2009. do isplate, te Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od dana 12. svibnja 2009. sklopljen između Vlade RH i Sindikata javnih službi, a Izmjene dodatka sporazumu usvojene su i u obliku Arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno trajanje istoga je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu (NN 93/14) primjena izmjena dodatka sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017.

16.3. Stoga ovaj sud drži kako Izmjene dodatka sporazumu predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama (NN 39/09, 124/09) temeljem koje se osnovica za plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, te odredbe članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 115/10), kojom je bila utvrđena primjena Dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama, kako i odredbe članka 51. stavak 4. Temeljenog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), kojom je utvrđena primjena dodatka sporazumu, te svih njegovih izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama.

16.4. Ovo sve potvrđuje i činjenica da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje izmjena dodatka sporazuma radi pojašnjenja primjene članka IV. stavka 5. u vezi članka VII. stavak 1. Izmjena dodatka sporazumu. Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni su krajem 2015. do isplate, s početkom primjene od siječnja 2016. Odredbom članka III. Izmjene dodataka sporazumu ugovoreno je da će osnovica za obračun plaće u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama. Državni zavod za statistiku objavio je 28. kolovoza 2015. prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS od dana 4. prosinca 2015. do isplate, iz čega proizlazi da je aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP iznosi upravo 2 %, pa je krajem studenog 2015. ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena dodatka sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a.

16.5. Budući je odredbom članka VII. c. stavak. 3. Izmjena dodatka sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec, da se u prvom slijedećem vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

16.6. DZS objavio je dana 4. ožujka 2016. procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9 % u odnosu na isto tromjesečje 2014. do isplate, a dana 20. listopada 2016. do isplate objavio je Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. prema BDP za 2014. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP za drugi kvartal 2015. iznosila 1,24561 %, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247 %. Stoga, revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz članka III. Izmjena dodatka sporazumu ispunjeni krajem studenog 2015.

16.7. Potpisnici naprijed citiranog Sporazuma a osobito Vlada RH, nije u zakonom predviđenom postupku osporila valjanost, odnosno dokazala ništetnost Izmjena i dopuna sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama.

16.8. Sukladno svemu navedenome, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto).

17. To više što je Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj Odluci broj Revr- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. iznio pravno shvaćanje prema kojem je dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. dodatka sporazumu o osnovici plaće za javne službe u javnim službama nije odgođen primjenom Izmjena i dopuna Dodatka sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene članka IV. do isplate, a ispunjenje uvjeta čl. III. i čl. IV. nije preduvjet primjene čl. V. do isplate, a čl. VII. i članci III-V na sve faze koja se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009. do isplate, vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njezinog dosezanja (konvergenciji) te da odredbom čl.

VII. IDDS-a o osnovici plaće u javnim službama zaključenog 26. listopada 2011. nije odgođena primjena odredbe čl. III. "o povratu" osnovice jer se odredba čl. VII. IDDS- a odnosi na način "usklađivanja pariteta (iz čl. IV. i čl. V. IDDS).

18. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz pismenog nalaza i mišljenja Centra za financijska vještačenja d.o.o. sačinjenog po stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i poreze TK, dipl.oecc. iz [adresa] na koje stranke nisu imale primjedbi koje bi se ticale metodologije obračuna i utvrđene visine, a obzirom da je tužiteljica u pismenom podnesku od 28. listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev jer je postavila stupnjevitu tužbu sukladno odredbi članak 186. b Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 15/13, 89/14 i 98/19, dalje: ZPP) jer iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da nije raspolagala potrebnom knjigovodstvenom dokumentacijom za izračun pripadajuće razlike plaće u utuženom razdoblju, a kojim podacima je raspolagao tuženik kao poslodavac te je u okolnostima konkretnog slučaja sukladno citiranoj odredbi kojom je propisan izuzetak od obveze postavljanja određenog tužbenog zahtjeva u slučaju kada tužitelj ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka kojima raspolaže tuženik, tužiteljica je i nakon zaključenja prethodnog postupka mogla, ali i morala postaviti određeni tužbeni zahtjev, koji je u konkretnom slučaju i postavljen odmah nakon provedenog financijskog vještačenja.

19. Stoga je ovaj sud tužiteljici na ime neisplaćenih dodatak na plaću u razdoblju od 1. veljače 2016. do 30. travnja 2020., a na ime uvećane osnovice za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. dosudio ukupni bruto iznos od 1.317,29 EUR-a koliko je tužiteljica i zatražila.

19.1. Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. ZOO-a u visini propisanoj važećom uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbe članka 26. i 29. ZOO-a počev od dospijeća do isplate s time da nije dosudio zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u gore navedenim bruto iznosima sukladno odredbi članka 45. stavak 1. i stavak 2. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04 – u daljnjem tekstu ZPD) kojim je propisano da predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz članka 14. ZPD-a ili sam porezni obveznik, i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Odredbom članka 45. stavak 4. i stavak 5. ZPD-a kao i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06 i 68/07 – u daljnjem tekstu Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz članka 14. tog Zakona i članka 11., članka 12. i članka 15. tog Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz članka 12. stavak 9. i članka 16. stavak 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz članka 36. stavak 1. i stavak 2. ZPD-a. Pri tome isplatitelj obračunati predujam poreza obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku. Slijedom navedenog, obzirom da porez na dohodak i prirez na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće, uz neto plaće i doprinose, dospijevaju tek s isplatom, isto znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak. Kako tužiteljica nije izostavio potraživanje zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, jer se obzirom na predenje navedeno na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sud je odbio tužitelja s neosnovanim zahtjevom za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanima u dosuđenim iznosima bruto plaće iz točke I i II. izreke ove presude.

20. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 3. ZPP-a u svezi s članka 155. stavak 1. ZPP-a obzirom da tužiteljica nije uspjela u postupku samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva (koji se odnosi na zatezne kamate) time da zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužiteljici je dosuđen trošak zastupanja po odvjetniku prema priloženom troškovniku i to za sastav tužbe (Tbr.7.t.1) u iznosu od 200,00 EUR-a, sastava obrazloženih podnesaka od 23. siječnja 2024. i 28. listopada 2024. (Tbr. 8.t.1. ) u iznosu od 200,00 EUR-a, zastupanja na ročištu 22. ožujka 2024. i 29. studenog 2024. (Tbr. 9.t.1) u iznosu od po 200,00 EUR-a odmjereno sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika uvećano za PDV kao i trošak knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 218,99 EUR-a obzirom da je isto bilo nužno za vođenje ovog postupka slijedom čega je tužiteljici dosuđen ukupan trošak u iznosu od 1.468,99 EUR-a.

21.1 Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

21.2 Ovaj sud nije tužiteljici dosudio trošak sastava obrazloženih podnesaka od 18. kolovoza 2023, 25. ožujka 2024. sukladno odredbi članka 155. stavak 1. ZPP- a, obzirom da isti nisu bili nužni za vođenje ovog postupka, sastava obrazloženog podneska od 11. travnja 2024. jer u njemu tužiteljica iznosi pravne stavove koji predstavljaju fakultativni, a ne obvezni sadržaj tužbe iz članka 8. u svezi članka 186. stavak 3. ZPP-a.

22. Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 14. siječnja 2025.

Sudac:

Lana Hess Vukoša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

-pun. tužiteljice

-pun. tuženika